Cijena barela nafte na svjetskim tržištima dosegnule su u ponedjeljak novu rekordnu razinu prbliživši se iznosu od 112 dolara što je posljedica nastavka pada dolara, odnosno ekspanzivne monetarne politike SAD-a. FED je, naime, u nedjelju objavio dvije hitne mjere za pomoć financijskom sustavu smanjivši diskontnu stopu i najavivši novi program izravnog kreditiranja najvećih financijskih institucija. Posljedično, tečaj eura snažno je skočio u odnosu na američku valutu prekoračivši 1,59 dolara. Potez monetarnih vlasti SAD-a tako je dodatno gurnuo padajući dolar na rekordno niske razine pa ulagači sada hrle kako bi smjestili kapital na sigurno. Trgovci ističu da se zasad ne nazire kraj takvog trenda. Upravo to je ono što sve više brine i zemlje izvoznice nafte. Venezuela je uputila zahtjev da se neke pošiljke energenata plaćaju u eurima. Ovaj tjedan je jedan neimenovani trgovac kazao da je jednu pošiljku naftnih proizvoda, kupljenu na temelju nedavno izdanog ugovora, platio u eurima. “Svi koji imaju taj ugovor moraju plaćati u eurima”, kazao je taj trgovac zatraživši da ostane anoniman. Trgovci sirovom naftom izjavili su pak da još uvijek u dolarima plaćaju pošiljke sirove nafte iz Venezuele. Dolar je za naftnu industriju standardna valuta, no to bi se moglo promijeniti. Krajem prošle godine dio zemalja Perzijskog zaljeva, predvođenih Kuvajtom, najavio je povećanje udjela eura u svojim deviznim rezervama. Iako još nema konkretnih poteza, sve su glasniji zahtjevi za prodajom nafte u valuti s manjim rizikom, a to bi upravo mogao biti euro. Kako se nafta prodaje terminiskim ugovorima, proizvođači nafte gube padom dolara. Američki dolar dosad je bio stabilna valuta u koju je svijet imao povjerenja, no u ovom trenutku teško je reći kada bi se opet mogao stabilizirati.

Ako se zemlje izvoznice nafte odluče na prihvaćanje eura za Sjedinjene Države, to bi kratkoročno možda i bilo korisno jer bi velike zalihe dolara u inozemstvu otišle u kupnju američkih roba što bi imalo utjecaja na smanjivanje golemog američkog trgovinskog deficita. No na duži rok to bi svakako imalo štetne posljedice za Ameriku. Dolar bi prestao biti vodeća svjetska valuta, što bi značilo i manju političku moć. Nadalje, potražnja za njime drastično bi pala, smanjile bi se devizne rezerve u dolarima diljem svijeta pa svijet više ne bi financirao američku potrošnju i zaduženje kao dosad. Osim toga, SAD bi morao kupovati eure za kupnju nafte što bi predstavljalo dodatni trošak. Venezuelski predsjednik Hugo Chavez stoga je nanovo kritizirao Washington zbog klizanja dolara na rekordno niske razine prema ostalim ključnim svjetskim valutama. Chavez je također pozvao članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) da razmotre mogućnost iskazivanja cijena nafte u košarici valuta. Chavez je optužio SAD da potkopava tečaj dolara nekritičnim tiskanjem novca i predložio da se devizne rezerve Venezuele diverzificiraju. Mjesecima već kruže glasine da će Venezuela početi tražiti plaćanje nafte u eurima, posebno nakon što je državna naftna kompanija PDVSA objavila da smanjuje izloženost dolaru kroz skraćivanje roka za slanje računa na osam dana u odnosu na industrijski standard od 30 dana.

Shell revidira naniže podatak o naftnim rezervama

Britansko-nizozemska naftna kompanija Shell revidirat će naniže podatak o svojim naftnim rezervama u 2007. za oko 1,3 milijarde barela, što je gotovo istovjetno jednogodišnjoj proizvodnji, objavio je londonski tjednik The Observer. Tjednik je izvijestio da će kompanija smanjiti procjene za najmanje 200 milijuna barela u vezi s operacijama u Nigeriji, te dodatnih 1,2 milijardu barela vezano za operacije u Rusiji. Shell je 2004. morao platiti rekordno visoke kazne i kompenzaciju zbog netočnih podataka o naftnim rezervama za 2002. koji su odudarali od činjeničnog stanja za 20 posto, što je izazvalo pad cijena njegovih dionica, odlazak ključnih dužnosnika i reorganizaciju kompanije. Gubici u Rusiji rezultat su pak Shellove prodaje udjela u projektu Sahalin 2 Gazpromu.