Višegodišnja kriza nije jedini problem s kojim se bore tvrtke, a one koje dosad nisu posrnule svakodnevno muku muče s neplaćanjem. Brojke su porazne: prosječni rok plaćanja u Hrvatskoj je 45,1 dan, no u tom roku samo 53,7 posto tvrtki plaća svoje račune na vrijeme, što je daleko ispod zapadnoeuropskoga prosjeka od 74,7 posto.

Većini neurednih platiša izgovor su kriza i problemi s nelikvidnošću, a čak 18 posto njih namjerno ne plaća račune, pokazalo je istraživanje "Navike plaćanja u Hrvatskoj" koje je provela tvrtka EOS. "Jedan od razloga neurednih navika plaćanja korporativnih klijenata je odobravanje iznadprosječno dugih rokova plaćanja", smatra direktorica EOS Matrixa Barbara Cerinski. Domaće tvrtke međusobno, riječima B2B segment, prosječno plaćaju u roku od 45 dana. To je u prosjeku deset dana dulje od konkurenata u zapadnoj Europi, koji plaćaju unutar 35 dana, te pet dana više od prosjeka istočne Europe.

Pritisak na kupce
Kratki rokovi izravno utječu na disciplinu, ističe Cerinski, jer oni "povećavaju pritisak na kupce, a to pozitivno djeluje na platnu discipinu". Premda će mnogi poduzetnici reći da je situacija s neplaćanjem i prije krize eskalirala u opću koporativnu "kulturu neplaćanja", autori istraživanja smatraju da je tolika stopa neplaćanja iznimno visoka jer se pri utjerivanju dugova tek rijetki koriste uslugama tvrtki za naplatu potraživanja. U 2013. godini 44 posto anketiranih tvrtki obratilo se vanjskim stručnjacima pri naplati, dok je europski prosjek viši i iznosi 55,3 posto. Zanimljivo je što tvrtke misle koji su razlozi zašto im kupci ne plaćaju na vrijeme. Najviše anketiranih prstom je ukazalo na krizu (61 posto), opću nelikvidnost (57 posto) te probleme vlastitih klijenata da naplate od svojih kupaca (35 posto). 

Razloga napretek
Iznenađujuće velik broj ispitanih, njih gotovo petina, smatra im im se ne plaća namjerno. Dok nelikvidnost i kriza muče sve sektore, u namjernom neplaćanju prednjači prodaja pred ostalim sektorima. Među ostalim razlozima izbjegavanja plaćanja navode se iskorištavanje trgovačkog kredita, uvođenje novog IT-a, neprofesionalizam odgovornih za financije…Takvo poslovno okruženje nije motivirajuće za strane investitore, a oni koje već posluju trpe posljedice neplaćanja ili zakasnjelog plaćanja. Čak tri četvrtine tvrtki doživjelo je neki oblik navika (ne)plaćanja, što im je negativno utjecalo  na poslovanje u obliku problema s likvidnosti, čime se začarani krug neplaćanja nastavlja, te gubitka dobiti tvrtke. Dio tvrtki bio je prisiljen platiti više kamatne stope za osiguranje likvidnosti, a osam posto anketiranih neplaćanje je dovelo na sam rub opstanka.

Na šaltere banaka
Umjesto stavljanja ključa u bravu, suočena s presušenim izvorima likvidnosti, većina tvrtki iskoristila je zadržane zarade i financirala poslovanje iz vlastitih prihoda. Gotovo isti broj obratio se bankama za kratkotrajnu novčanu injekciju, a 42 posto njih podiglo je dugoročni kredit u banci, s tim da se trećina okrenula financiranju obrtnih sredstava putem leasing aranžmana.Rezultati istraživanja pokazuju da se manje od trećine ispitanih tvrtki odlučilo prodati svoja potraživanja trećim tvrtkama uz diskont (fractoring i forfeiting), dio njih posegnuo je u temeljni kapital, a manji dio nelikvidnost je premostio javnim sredstvima, sekuritizacijom, pa i rijetko viđenim oblicima financiranja poput mezzanine kapitala.

Iako je situacija neusporedivo bolja, problema imaju i tvrtke koje posluju na europskim tržištima, gdje je oko 60 posto ispitanih imalo teškoća zbog neplaćanja. Najpouzdaniji platiše su Nijemci (79,6 posto) te Rusi (78,3 posto), što je dobra vijest za domaće trvtke, koje se sve više probijaju na veliko rusko tržište. Dvije zemlje najviše pogođene europskom krizom, Španjolska i Grčka, znatno su poboljšale navike plaćanja u posljednjih godinu dana, što je dokaz da kriza nije jedini izgovor za neplaćanje vlastitih računa.