Visoka novinarska škola (VNŠ), osnovana 2007. godine pod okriljem NCL Media Grupe, ima za cilj obrazovati kvalitetne buduće novinare koji će se već na samom početku svoje karijere primjereno prilagoditi potrebama svojih redakcija. Škola će prvu generaciju prvostupnika promovirati već nagodinu, a veliki dio njih već sada ima iskustva u novinarskom poslu. Kako kaže Iva Biondić, dopredsjednica Upravnog vijeća VNŠ-a, škola je imala sreću jer su u izradi programa sudjelovali najbolji hrvatski novinari i urednici, koji znaju kakav profil nedostaje njihovim redakcijima. Program je k tome prilagođen Bolonjskom procesu, radi se isključivo u malim grupama, a naglasak je na praksi. Studenti jedne generacije VNŠ-a već tijekom prve godine u prosjeku napišu oko 2500 novinarskih radova.

Koje su glavne prednosti studenata VNŠ-a pred ostalim studentima novinarstva?
Najveća prednost naših studenata pred ostalim studentima novinarstva jest to što su oni početnici s iskustvom. Više od 40 posto prve generacije naših studenata već je steklo nekakvo redakcijsko iskustvo. Dio prakse organiziramo mi odnosno naši predavači, urednici i novinari koji ih vode u svoje redakcije, a preko njih dio studenata već je započeo svoje prve novinarske korake upravo u tim redakcijama jer ih ti urednici vrbuju da ostanu raditi. Ostali svoje iskustvo grade zahvaljujući novinarskim vježbama na fakultetu, tijekom kojih rade na pravim novinarskim zadacima – oni posjećuju primjerice Gorsku-službu spašavanja, Zavod za transfuzijsku medicinu, prvi su vidjeli Jezero Bundek, prije svih ostalih novinara ušli su u zagrebačku Arenu. Dolaze nam gosti, primjerice iz vladinih institucija, s burze i brojnih hrvatskih tvrtki a studenti nakon toga bruse svoj zanat obrađujući te zadatke kao novinarske teme pa tako kroz studij stječu pravo novinarsko iskustvo.

Kako je najbolje pristupiti edukaciji budućih novinara?
Kad govorimo o novim trendovima, mnogi od njih se bespotrebno bacaju u koš medijskih trendova. Internet i socijalne mreže prije svega su tehnološki i komunikacijski trendovi, i kao takvi naravno imaju utjecaja na one medijske. Jednako donose i neke sociološke promjene a mi smo o svim tim aspektimna vodili računa kad smo razvijali program VNŠ-a. Bazirali smo ga na pet osnovnih čimbenika. Naglasak je na praktičnom radu, susretanje s redakcijama, pisanje vijesti, konstatno vježbanje klasičnog novinarstva. Osim pisanja, naši studenti moraju biti pred kamerom i govoriti pred mikrofonom, kreirati razne oblike online sadržaja, jer ih pripremamo za rad u sva četiri medija, tisku, TV-u, radiju i internetu. Na trećem mjestu je vraćanje osnovama odnosno tvrdo novinarstvo. Kvantitativna ekspanzija medija, nije donijela i onu kvalitativnu. Mislim da smo došli ili smo vrlo blizu jedne točke preokreta – preopterećenost kvantitativnim razvojem u medijskoj industriji dovest će nas do toga da se moramo primarno posvetiti kvaliteti i zato je bitno da budući medijski djelatnici znaju što su to novinarske osnove – razlučivati bitno od nebitnoga, 5W, novinarska etika i ostalo. Nadalje, radimo na razvijanju poduzetničkih kompetencija, to znači da ih podučavamo da razumiju da novinari danas u kapitalističkom sustavu moraju znati kako funkcioniraju okviri poslovanja medija.

Koje su najveće mane državnih visokoškolskih institucija?
Na studijima novinarstva trebalo bi njegovati individualniji pristup. Mi na VNŠ po godini upisujemo tek između 30 i 50 studenata, naprosto zato jer se u manjim grupama može kvalitetno i individualno održavati nastava, ali i zato što Hrvatskoj godišnje i nije potrebno više novopečenih novinara na tržištu. Kad govorimo o državnom sustavu visokoškolskog obrazovanja, nažalost još uvijek nije strateški promišljeno kakvi nam kadrovi trebaju i u kojoj mjeri, to je jedan od najvećih problema s kojim se sustav obrazovanja danas susreće.

Studenti Filozofskog fakulteta ustraju na besplatnom visokom obrazovanju, što mislite o tome?
Besplatno ne postoji. Uvijek netko mora platiti. Samo je pitanje kako će se raspodjeliti participiranje države i studenata odnosno najčešće roditelja ili drugih koji financiraju njihovo obrazovanje. Mislim da je tema besplatnog obrazovanja s jedne strane stvar nesporazuma a s druge povlačenje određenih političkih poteza. Riješavanju nesporazuma pomoglo bi da se transparentno komunicira što uključuju troškovi studija – smještaj, prijevoz, knjige i druge nastavne materijale, studijska putovanja. Kad je riječ o školarinama na državnim fakultetima to je zapravo jedina tema oko koje je očito potrebno napraviti neki dogovor sa studentima.

Kriza, mediji i afere

Opstat će samo najkvalitetniji
Kriza može biti izuzetno korisna, posebice za medijisku industriju, jer neće svi mediji ovo preživjeti. Opstat će samo najkvalitetniji, ne samo u sadržajnom smislu, već i kad je riječ o kvaliteti njihovog poslovanja. Osim toga, naše će se medijske kuće naučiti kako malo konzervativnije poslovati. Dosada se uglavnom poslovalo bahato, bilo da je riječ o nizu nerealnih ekspanzija ili nerealnim i bespotrebnim ulaganjima. Kao i naši građani i mediji su živjeli van svojih mogućnosti

Afera Indeks
Gledajući aferu Indeks prvenstveno kroz medije i razgovore s kolegama iz struke mislim da je ona više naštetila profesorima, nego što je riješila probleme unutar sustava. Ljudi prije za krivca proglase osobu nego sustav. Da je sustav zdrav, da ljudi koji u njemu rade imaju poštene i profesionalne uvjete rada, onda se to ne bi dogodilo, odnosno takve anomalije u sustavu ne bi postojale kao uvriježena praksa. Najveća tragedija te afere je činjenica da su stradali samo pojedinci.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe