Nikola Kaluder vezan je uz invalidska kolica zbog paraplegije, no aktivan je na mnogim poljima, uključujući i sport. Zaposlen je u tvrtki Bauerfeind u Zagrebu koja se bavi ortopedskim pomagalima i opremom.

Na kojoj poziciji i što sada radite u tvrtki Bauerfeind i čime se tvrtka bavi?
U tvrtci Bauerfeind obnašam dužnost stručnog suradnika i product managera za aktivna i elektromotorna kolica. Tvrtka Bauerfeind je ortopedska kuća, koja se bavi proizvodnjom i distribucijom ortopedsko-rehabilitacijskih, protetičkih, fleboloških, antidekubitalnih i pulmoloških pomagala, te pomagala za inkontinenciju i kontrolu dijabetesa.

Kakve je prirode vaš invaliditet i koliko vas on ometa u svakodnevnom životu i poslu? 
Osoba sam sa paraplegijom i krećem se pomoću invalidskih kolica. Znači mogu sve, osim hodati. Smatram se aktivnom osobom, profesionalno sam se bavio veslanjem, sada samo rekreativno. Dosta putujem i priroda mog posla zahtjeva puno izlaženja i ulaženja u automobil. Kod svakodnevnog kretanja, problem su samo – stepenice.

Kakva je bila vaša karijere prije dolaska u Bauerfeind?
Prije posla u Bauerfeindu radio sam honorarno i volonterski u udrugama na nekoliko projekata, a bavio sam se i izradom web stranica.

S kakvim izazovima ste se susretali tijekom školovanja?
S obzirom da sam nastradao u četvrtom razredu srednje škole, a sa rehabilitacije se vratio sredinom drugog polugodišta, srednju školu sam završio odlazeći na ispite, tako sam položio i maturu. Nakon toga uslijedio je upis na fakultet. Na prvom fakultetu proveo sam doslovno tri dana.Zgrada fakulteta nije bila prilagođena, imala je više prepreka, morao sam prolaziti kroz prašnjavi podrum do lifta. Nakon toga sam uzeo "pauzu", upisao tečaj web-dizajna, te pripreme za Ekonomski fakultet u Zagrebu, koji je sasvim druga priča. Zgrada je većinom prilagođena za OSI, ali još važnije, uprava fakulteta i profesori bili su zaista susretljivi ako se ispit pisao u predavaoni do koje nemogu radi stepenica. 

Iz vlasitog iskustva i iz iskustva vaših kolega i prijatelja, s kojim se problemom susreću danas osobe s invaliditetom pri traženju posla? 
Najveći problem su predrasude prema osobama s invaliditetom, jer kad netko vidi osobu u kolicima, misli da je ovisna o tuđoj pomoći, da ju netko mora gurati i pomagati na svakom koraku. Svaka vrsta stupanj invaliditeta nije isti, ali mislim da svaka OSI ima potencijala, bez obzira na invaliditet, te taj potencijal želi iskoristiti na uštrb svog invaliditeta.

Što smatrate da bi se moralo svakako promijeniti u sustavu da bi OSI-a imale olakšan pristup na tržištu rada? 
Trebalo bi svakako uvesti veće kazne za poslodavce koji ne poštuju zakon, kad govorimo o zapošljavanju osoba s invaliditetom. Smatram da ništa novog ne treba izmišljati, već preuzeti praksu od npr. Austrije koja dobro implementira OSI u svakodnevan život.Također, vrlo je bitna stvar promijeniti činjenicu da se veliku većinu novoozljeđenih osoba, koje su nastradale, ne "gura" u mirovinu, već da im se pruži prilika za vraćanje na staro radno mjesto ili pronalaženje novog radnog mjesta. Sustav tu jako zakazuje, jer je osobu koja je nastradala i ima 100 postotni invaliditet najlakše strpati u mirovinu i na "državne jasle".

Poslovni dnevnik uz podršku Ministarstva rada i mirovinskog sustava organizira društveno odgovorni projekt "Iskustvo zlata vrijedi 2014." te u suradnji s partnerima-poslodavcima omogućuje studentima s invaliditetom, koji se prijave na natječaj, radnu praksu s eventualnom kasnijom mogućnošću zapošljavanja. Na natječaj se mogu prijaviti svi redovni studenti s invaliditetom, bez obzira koji fakultet pohađaju. Prijave na natječaj traju od 14. travnja do 15. lipnja 2014. godine.  Na natječaj se možete prijaviti ovdje. Više o projektu Iskustvo zlata vrijedi doznajte na www.poslovni.hr/iskustvo-zlata-vrijedi.