Ako si kamen, budi lijep.
Ako si biljka, budi nježan.
Ako si čovjek, budi ljubav.”
V. Hugo

I upita Ljubav Prijateljstvo:
“Zašto ti postojiš kad sam ja tu?”
A Prijateljstvo joj odgovori:
“Da stavim osmijeh –
tamo gdje si ti ostavila suzu.”

Jesi li ikad napisao pjesmu,
odraz nemirne duše?
Jesi li ikad čekao uzalud
i shvatio da snovi se ruše?

Gdje je večeras moj silni zanos
kojim moja poezija diše?
I kakva je to poezija
koju srce bez zanosa piše?

Kad ću naučiti da ju volim
samo koliko i ona mene?
I tko će pokušati da mi objasni
razliku između pjesme i žene?

Ivica Smolec

Ja ti ovo [kiss]ne smijem poslat,pa ti saljem ovo[thumbsup]eeee Bakice,Bakice

Evo našao sam još jednu posebnu od istog autora, moram je stavit “na znanje”!

Osmijeh

nismo se čak ni upoznali
a ja uzimam kopiju tvog osmijeha
bez pitanja
potajno
u prolazu
čim si se udaljila stavio sam ga na lice
izgleda da je to stvarno izvrstan osmijeh
ljudi kraj kojih prolazim
kradu od mene kopije
bez pitanja
potajno
znam to jer sam neke ponovo sreo
prvi put ozbiljni a sada s osmijehom
ukradenim
s mojeg
a zapravo s tvojeg lica

Ivica Smolec

—Istinita priča.—
Bilo je to nedavno u jednoj ljepoj zemlji u kojoj se ubrzano prihvatala moderna tehnologija a pogotovu elektronski mediji. Upravo ekspanzija te nove tehnologije je doprinjela da se dvije srodne “mlade” duše iako daljinom jako rastavljene svojom neukrotivom intuicijom stvore jednu zabranjenu ljubav koja poništila sve udaljenosti koje može savladati današnja telekomunikacija…I tako se ta ljubav razvijala na obostrano oduševljenje i zadovoljstvo.
Kako su bili u virtualnom kontaktu mogli su pustit svoju neukrotivu maštu da kreira njihovu vezu kako-god i koliko-god im je odgovaralo na njihovo neizmjerno zadovoljstvo. Usljedile su desetine strastvenih poruka nevjorojatnih ljubavnih sadržaja, poziva, da čovjek ne povjeruje da virtualni kontakt može izazvat takvu euforiju i poplavu ljubavnih izjava!!! Ljubav i maštarije su dosegle takav nivo da su ih vratile u najljepše godine svoga života(sada ona ima 47g. a on 52), toliko da su im duše poželjele još puno, puno te ljepote i užitaka što ga je nosio njihov virtualni kontakt… .A to nije bilo sve… Njihova neizmjerna virtualna ljubav počela je ugrožavat njihov stvarni život, znate već svetinje, brak, dica… Sljedilo je ono tužno…Ta je ljubav kao i svaka morala imat svoj vrhunac!
I to se dogodilo!
Uzbuđenje zbog dirktnog kontakata je naraslo do neslućenih granica! Zato jer su sada očekivali da će se sve one maštarije sada obistiniti a osjećaji su bili prepuni emocija, kao u bajci… eto baš tako.
Noćima nisu spavali iščekujući to ostvarenje iz snova, pa su išli tako daleko (zbog neukrotive mašte prožetom sa puno romantike) da su sebe već vidjeli zajedno u svim budućim planovima-znate ono-zajednička prekrasna putovanja u najljepšim kutovima svijeta, izležavanje na najljepšim plažama svijeta, najljepša ića i pića…A nihovim osobnim kontaktima nije pristojno ni govorit…
I došao je taj veliki dan!
Susret je bio sav u upitnim pogledima, izčuđavanju…nedostajalo je daha… rječi… kao da im je bilo 17 g…. ali on je nešto primjetio kod nje…Upitao je…kanula je i prva suza…već prihvaćeni svjetovi su se rušili uz strašnu, neopisivu bol…Nije mogao vjerovat…. a znao je…nestale su rječi, gotovo su prestali komunicirat. Očekivanja su bila prevelika sa njene strane…I onda mu je rekla.
Strašno i tužno, jako tužno…
…Tako su napustili svoj virtualni svjet i vratili se svome stvarnomu životu sa svim svojim manama…
Jedino on vrlo rjetko sjedne za kompjutor zagleda se u ekran, onako prazna pogleda, a puna oka… a suza mu klizni niz obraz……Nestao je san… a možda i nije bio…
Mojoj virtualnoj ljubavi, kojoj ni ime ne znam…[cry][cry][cry]

Pospremanje
Nekako tako s kraja godine tebalo bi malo zastati…okrenuti se …pogledati iza sebe…vidjeti što se to dogodilo…jel nešto neobično ušlo u naš život…pospremiti malo svoje ladice…i upitati se jesmo li dovoljno učinili za sebe i druge …jesmo li dovoljno ljubavi i pažnje podijelili drugima…jesmo li ukrali malo od tog života i za sebe…
Ajde razmislite malo…možda je trenutak samo za razmišljanje…pa da krenemo ispočetka…

Upravo razmišljam u ove rane jutarnje sate, sa toplim rum punčom u staklenoj čaši, o godini na zalazu.
Svira lagana muzika, a meni naviru neka lijepa sjećanja….

Po čemu ću pamtiti ovu godinu?
Po nekolicini prekrasnih ljudi koje sam upoznao i za koje se nadam da će trajno ostati u mom životu kao dio mene.
Po tome što sam po prvi puta značajno pobjedio tržište tj. CROBEX kao naš benchmark.
Po vrlo uspješno završenoj poslovnoj godini za tvrtku koju vodim.
Po tome što sam dao neke važne ispite; i još važnije – po tome što sam naučio stvari koje me nitko nikada niti na jednom ispitu sigurno neće pitati.
Po zagrljajima, razgovorima i nekim poljupcima.
Po zdravlju i zalazcima Sunca.

A što je predamnom?
Oh…..
Kažu da čovjek snuje, a Bog određuje. (He-he. Dakle ja smijem planirati! [smiley])
Nekako se posložilo da me u 2008. očekuju realizacije višegodišnjih poslova.
Volio bih biti na visini zadataka koje sam si sam pred sebe postavio.
Ne sumnjam da ću uspjeti. Dapače, siguran sam u to.
Plan mi je također, prijeći za mene jednu magičnu brojku (u financijskom smislu), te na poseban način obilježiti jedan drugi značajn broj (u emotivnom aspektu).

Uživao sam u 2007. i iskreno se veselim 2008. godini.
Što se mene tiče neka počne!
Dobro nam došla! [smiley]

Preobraženja
Od ranog svanuća do sunčanog dana
posvuda se vidi promjena u svemu…
To je zakon Boga što svemirom vlada:
On je u nama, a mi smo u Njemu…

Nošeni silinom životnoga daha
u skladnom ritmu oseke i plime,
u čvrstoći vjere bez sumnje i straha,
mi smo jedno s Njime…

I tko još može sumnjati u Njega?
Od sitnih kapi stvara Oceane,
bezbrojne oblike od pahulje snijega…

I k’o što leptir želi u svome nagnuću
da sakupi nektar sa cvjetnoga praha,
naša duša žudi naći mir u Njemu
i o tome sniva do posljednjeg daha.

Anton Hršak

Kad smo već kod pitanja gdje se nalazi ta viša sila, evo meni dragih stihova iz pera jednog svečenika….

KAD SI SAM

Danas sam
ponovno bio sam.
Bez sebe

I sunce je
bilo samo.
Bez mene.

I tebe nije bilo
za mene.
Bez mene

Kad si sam
bez sebe
onda si
siromah najveći.

Bez Boga i bez neba
i bilo čega.
Kad si sam,
bez sebe.

Don Ivan Grubišić