navali narode !

Sad lijepo treba uvesti porez na aktivu…

tocno na vrijeme,kad njihovi podanici trebaju sjest u fotelje,i sad plasenje naroda tuzbama i pljackanje naroda kroz HNB . fuj

ja bi dao ovaj problem velikom misliocu i zaljubljeniku u ekonomiju Bori Lali pa neka ga rjesava.

Sad lijepo treba uvesti porez na aktivu…

i što misliš tko će plaćati na kraju taj porez na aktivu!?!?!
ako ti nije jasno pogledaj tko plaća porez na mobilnu telefoniju

S ovakvim kamatama na kredite koje ne mogu biti više izgleda da već plaćamo unaprijed i to ne samo to…

U trenutku kada konkurencija medu bankama nikada nije bila veca, svaka banka koja se odluci na takvo nesto, morat ce biti spremna snositi posljedice…

Toksični krediti su kao i toksične namirnice. Ako je proizvod toksičan onda ne smijete dati odobrenje da se takav toksičan proizvod ponudi kupcu/klijentu, jer ako to odobrite onda ste u najmanju ruku suučesnik u nečemu što bi moglo imati i obilježje kaznenog djela. Osim toga, rješavanje stambenog pitanja nema nikakve veze s pohlepom. Komercijalno bankarstvo je jedno, a investicijsko nešto sasvim drugo. Naposljetku, nadajmo se da će se s novim sazivom vlasti u dogledno vrijeme redefinirati pozicija i uloga HNB-a u hrvatskom monetarnom sustavu te da će bankarski sektor također doći na svoje, da prestane biti država u državi već da počne pridonositi ovom društvu poštujući zakone i plaćajući poreze sukladno važećim zakonskim propisima u RH kao što to čine i svi drugi poslovni subjekti koji ovdje djeluju.

to što ti hoćeš neće se dogoditi. pogrešno rabiš riječ Toksično. pohepa za stanovima i autombilima – o tome pričam. plaćao se jarun 2500 eura po m2 na 30 godina, što ispada 7000 eura po m2 na kraju otplate kredita. jel to realno ili to može kupiti bolesnik? a danas vrijedi 1100 eura po m2.

Kupovina stana nije egzistencijalno pitanje. Po tome pola Njemaca ne egzistira ili samo 40% Švicaraca stvarno egzistira. Ostali su valjda po šumama i zemunicama.

Banke plaćaju poreze vjerojatno mnogo vise i bolje od ostatka gospodarstva. Koliko god grubo zvučalo bez banaka u suvremenom drustvu nema ni države. To je najzornije nedavno pokazao problem Grčke. Osim ako pod pojmom države ne podrazumijevamo Burkinu faso ili Moldaviju.

Propašću banaka praktički propada država i gubi dio svojeg suvereniteta. Vrijedi i obratno.

No, ono sto najviše čudi jest cinjenica kako većina ljudi ne razumije da vise od 50% pasive banaka odnosno izvora sredstava cini nas novac. A ne neki tamo imaginarni, izvana. Ujedno taj dio domaćih depozita je najstabilniji dio te pasive. Pitanje je koliko je siguran obzirom na koncentriranost depozita i povijesno niske kamatne stope te nepostojanje značajnijih vanjskih šokova vec dulje vrijeme.

Ono gdje je napravljena neoprostiva pogreška jest trenutak kad su sve ili većina banaka prešla u ruke stranaca. Nije toliki problem ako Podravku preuzme stranac, ali je veliki problem ili moze nastati kada 90% bankarskog sustava drže strani titulari. Za to je zaslužna politika. A ne regulator.

Banke treba kvalitetno regulirati i sustav u cjelini, ali izbjeći ili prijeći preko činjenice da su one okosnica financijskog sustava i kičma gospodarstva te njegovog eventualnog oporavka, jest nemoguce.

Ti rabiš pogrešno riječ “pohlepa” i time banaliziraš njezino značenje, a čak je pogrešno i pišeš. A to što će se dogoditi, odnosno hoće li se bankocentrični sustav u Hrvatskoj transformirati i kada, ne možeš pouzdano znati. Možemo se samo nadati da hoće što prije kako sam i napisao. Cijene nekretnina koje su gore navedene bile su takve kakve jesu, odredilo ih je tržište (zakon ponude i potražnje). Uvjeti kreditiranja – rok otplate, kamatna stopa i dr. bili su djelom komercijalnih ponuda banaka. Međutim, kada su komercijalni krediti u pitanju, promjenjiva kamatna stopa na način da je jedna ugovorna strana mijenja po svojoj volji kako, kada i koliko hoće + promjenjivi tečaj u okviru valutne klauzule na način da druga ugovorna strana nije ničim zaštićena od enormne volatilnosti koja može nastupiti u tečajnoj razlici, dobitna je kombinacija za stvaranje toksične vrste kredita o čemu sam ranije napisao da ga se kao toksičan proizvod nije smjelo odobriti od strane regulatora (HNB). Zaštitu od plasiranja takvog toksičnog proizvoda na našem tržištu trebali su dakle odraditi oni pa se slučaj “Franak” nikada ne bi dogodio. No oni su bili ono što su i danas, velika mjenjačnica u kojoj činovnici obilato zarađuju. Na svu sreću, sudskim putem ishodovana je pravomoćna presuda u korist potrošača po kojoj je jednostrana promjena kamatne stope proglašena ništetnom, a potom je zakonom o konverziji reguliran problem s valutnom klauzulom za kredite u CHF. I time je priča završena, ali put do toga bio je dug i iscrpljujuć. Naravno, HNB-a se nažalost ni u ovoj pravnoj borbi nitko nije dotakao kao da su cijepljeni protiv svake vrste odgovornosti.