Cilj je da se stalnim izmjenama pokaže da se nešto radi. A dok se čeka rezultat vrijeme prolazi. patritpokret

nije cilj pokazati da se nešto radi nego se donosi onako kako se da progurati.. donese se prvo malo blaža verzija, ako nema otpora, ide jača verzija.. pa još jača i tako dalje..logistička infrastruktura se gradi paralelno

gradi se zakonodavni okvir koji će od čitave države napraviti koncentracijaki logor za prisilni rad. samo tenkre koji u životu nije pročitao više od pola jednog zakona može misliti kako se tu radi o nesposobnosti ili ne znam čemu.. da je u pitanju nesposobnost, zakoni ne bi bilo tako savršeni i tako precizno usmjereni ka porobljavanju

većinu zakona oni mijenjaju iz čiste lijenosti – donesu zakon, ali nitko ne organizira niti kontrolira njegovo provođenje, onda, nakon par godina se konstantira potpuni kaos, i umjesto da zasuču rukave i krenu napokon provoditi zakone, oni donesu novi “još stroži” sa beznadnom idejom da kad postrože zakon, onda će se on implementirati samo od sebe, pa će pravosuđe i dalje ljenčariti.

no događa se potpuno suprotno, uvijek isto – oni koji su kršili blaže zakone bez ikakvih sankcija, nastave i dalje bez straha kršiti i strože zakone, što je sasvim logično. sav teret pada na poštene ljude koji su se i prije trudili poštivati zakone, pa ih novi stroži zakoni stavljaju u još neravnopravniji položaj s vječito nekažnjenim prekšiteljima.

sve u hrvatskom pravosuđu uvijek ide u korist prekršitelja a na štetu poštenih ljudi, a svemu je uzrok potpuna nesposobnost prava kao struke, gdje negativna selekcija caruje još na fakultetu, koji se studira i završava besmislenim bubetanjem paragrafa, bez ulažanja u bit stvari, bez poučavanja o načelima, bez razvijanja sposobnosti odvajanja bitnog od nebitnog, zdravog razuma i dobre vjere, načela pravičnosti i poštenja, logike, retorike itd. itd. dakle bez svega onoga što pravnike u drugim državama čini vrhunskim intelektualcima.

pravo je u marksističkom društvu bilo puka dekorativna forma, i tako se razvio sustav antivrijednosti. u 20 godina kvazidemokracije pravo se nije reformiralo ni milimetar, i dalje su na razini dekorativnih pro-forma pravnika iz jugoslavenskih šezdesetih.

no ova vlada, pogotovo ovaj ministar, odlučna je u tome da ništa bitno ne mijenja.

Nikako , nemoguće je u ovoj zemlji poslovati po zakonu i opstati.