Gdje ti ides na skijanje ?

Propada II. mirovinski stup! S našim novcima država planira popuniti državn proračun
…….Kako sada stvari stoje, za mirovinu od 1000 kuna iz drugog stupa radnik s prosječnom plaćom trebao bi raditi 88 godina………

Što prije to bolje. To su trebali napraviti još prije dvije godine. Bolje da mi novci propadnu i odu državi ako treba nego da punim džepove Lukoviću, Openhaimeru i ljubavnicama fond managera. [thumbsup]

Zato da se nebi javio za 40 godina bez kinte i trazio pare od drzave, zato te prisiljava.
90% hrvata bi to napravilo, cast izuzecima.

evo šta nam ekipa sprema za izlazak iz krize…..hebate luđaka [angry] [angry]
http://www.jutarnji.hr/propada-2–mirovinski-stup–s-nasih-30-milijardi-kuna-drzava-ce-popuniti-proracunske-rupe-/912968/

mislim da je.
Samo zaljenje, uvijek i zasvagda

bok kako si?
Ne pitaj

Cuo sam da si dobio povisicu?
ma to je bezveze

Cestitam na trudnoci
Ma necu moc spavat

Imate lijepe autoceste
Ma skupe su i bezveze

Imate lijepo more
da, zato plati

Pozdrav, za pocetak zahvaljujem se na linkovima, nisam ti odgovorio.

A sad cu malo prokomentirati post. Odgovor na pitanje je za mene vrlo jednostavan i logican, ali cini mi se da ovdje ljudi ne razumiju bit.

Znaci, formirana je drzava. Ako slijedimo ugovornu teoriju, onda smo svi pristali na to i sklopili smo ugovor. Time smo dio svojih (prirodnih) prava prenijeli na suverena (prije je to bio kralj u apsolutnoj monarhiji, danas je to narod) Narod je predstavljen u parlamentu, kod nas je to Sabor. Jel me pratite? Znaci parlament je suveren. A suveren donosi zakone kojima se svi podvrgavaju. Podvrgavanjem zakona se odricemo dijela slobode, odnosno nismo apsolutno slobodni. Time sto nismo apsolutno slobodni postajemo zaista slobodni u svim ostalim segmentima. Tako postajemo gradjani u drzavi. Svaki odnos izmedju gradjana je pravni odnos odnosno podlijeze zakonu kojeg je donio suveren da bi svi bili jednaki i jednako zasticeni. Pratite me?

Kada smo to utvrdili mozemo prijeci dalje. Da bismo postali gradjani formirana su gradjanska i politcka prava. Svaki covjek ima gradjanska prava a ona su pravo na zivot, slobodu, sigurnost, uvjerenje, slobodu udruzivanja. Ta prava jamci drzava pomocu svojih zakona i pomocu monopola legitimne uporabe fizicke sile ih sprovodi. Monopol fizicke sile se ostvaruje kroz instrumente drzave, a to su policija i vojska. U pocetku politicka prava nisu bila jednaka za sve, postajao je imovinski i obrazovni cenzus. Daljnjim razvojem ti cenzusi su ukinuti i danas svi koji imaju poslovnu sposobnost imaju politicka prava (pasivna i aktivna, odnosno mogu birati i biti birani). Ovo su prava prve generacije. Daljnjim razvojem slijede prava druge generacije. To su ekonomska i socijalna prava. To su prvenstveno pravo na rad, obrazovanje i zdravstvenu zastitu, i dobar zivotni standard. Pojedina prava su se postepeno razvijala i omogucavala. Kranji doseg tih prava je bila welfare state. Te najzad su prava trece generacije. Ta prava su jos u definiranju, ali uglavnom se odnose na pravo na zdrav i cisti okolis, kulturna prava naroda i pravo na razvoj.

Hrvatska spada u kontinentalnu-pravnu tradiciju, a ne u anglosaksonsku tradiciju. Slijedom toga mi smo jedno vrijeme imali socijalnu drzavu i sva prava koja spadaju u drugu generaciju, ali nismo imali u dovoljnoj mjeri politicka prava, ovdje jedino i iskljucivo mislim da nije bilo pluralizma (visestranacja). I nisu bile ekonomske slobode, odnosno kapitalisticke slobode gdje bi mogao svoj (ili pozajmljeni) kapital oploditi na nacin da otvoris tvrtku i krenes u poduzetnistvo. U tom sustavu drzava je omogucavala stambeno pitanje, mahom je omogucavala posao, omogucavala zdravstvenu skrbi obrazovanje i svakako omogucavala je mirovine. Naravno, sustav generacijske solidarnosti je mogao puno bolje funkcionirati jer je bilo dovoljno mladje radne snage. Promjenama u politickom sustavu i penetracijom anglosaksonske paradigme drzava se povlaci. Ali i u ovom sustavu drzava moze osiguravati zdravstvenu zastitu, moze (i mora) osiguravati obrazovanje, i moze osiguravati mirovine, u skladu sa promjenjenim uvijetima, a to je nemogucnost generacijske solidarnosti da ispunjava obaveze do kraja i zastitom mirovinskih fondova.

…. nastavak ….

…. nastavak ….

Problem ovih gradjana je sto imaju manire i navike starog sustava, tako da 70% njih nije samostalno izabralo obvezni drugi stup, nego im ga je drzava dodijelila, a tek 5-10% stedi u trecem stupu i svijesni su sto ih ceka pa zato i stede. Zato je potrebno da ostale drzava prisili jer kasnije se mogu izroditi socijalni nemiri i nestabilnost drzave. A i mogu ugrozavati ostale gradjane sto moze stvoriti dodatne probleme drzavi u zastiti ugrozenih. A velika vecina ne razumije kako moze oploditi svoje novce i zato se daje mirovinskim fondovima. S druge strane opcenito su ljudi naivni i kad bi sami oplodjivali svoje novce svako malo bi se pojavljivale razlicite verzije Ponzijevih shema. Ali to pitanje i ostala pitanja o naknadama su tehnicka pitanja.

Glavno pitanje i problem je taj da se povlacenjem drzave iz ostalih sfera gube stecena prava, posebno ekonomska i socijalna prava. To je regresivno. I zato sam kontra neoliberala koji se zalazu za sto manji utjecaj drzave i sto manja ogranicenja slobodnog trzista jer u potrazi za sto vecim profitom razaraju i unistavaju stecene slobode i prava. Jer anglosaksonska paradigma vidi samo politicki sklop slobode, ne vidi ekonomsku dimenziju, a u njoj postajemo neslobodni (govorim o vecini). Argument protiv toga je da svi imaju jednake sanse i mogucnosti uspjeti. Ali to je laz. Takav sustav nije meritokracija jer svi ne krecu sa iste startne tocke i samo manjina uspije. Eklatantan primjer je USA.

Zato je nuzna drzavna intervencija, naravno ogranicenih razmjera jer gradjanima se mora osigurati sloboda u svojim djelovanjima. I zato je potrebno da drzava stiti i daje obrazovnu i zdravstvenu skrb, da se pomocu socijalnih transakcija i prelijevanjem sredstava brine za one „manje“ sposobne i nemocne. Jer to su civilizacijska prava i stecevine. Ako ih se odricemo vracamo se unazad. A apsolutnim slobodnim trzistem, bez drzavne intervencije i bez drzavnih strateskih tvrtki to sve gubimo.

Vidim da na forumu ima puno ekonomista i cini mi se da ne posjeduju znanje o razvoju drzave i drustva. Zato sam pokusao pokazati kako je taj razvoj tekao i zasto smo ovdje gdje jesmo. Danasnji sustav je toliko slozen i kompleksan i toliko meduzavisan o svojim podsustavima da urusavanjem jednog podsustav prijeti cijelom sustavu slom. Kada covjek postane toga svjestan nije mu bas svejedno jer zna da se sustav moze urusiti a nije ni u kakvoj mogucnosti reagirati na to.

@strateg

Odlican post kolega, hvala na trudu. Dodao bih samo jednu opasku – vjerojatno zbog navika iz starog sustava, sustav socijalnih prava se kod nas cesto zlorabi (zapravo, i ne samo kod nas, nego i u zemljama bez socijalisticke proslosti). Takav sustav, ako ga se ne prihvaca odgovorno, unistava poticaj da se pojedinci trude. Meni se ovaj argument cini posebno vazan u ovoj diskusiji kada je rijec o Hrvatskoj – potreba za reformama je ogromna. S time da se slazem da sustav socijalnih i ekonomskih prava ne treba nuzno slabiti, posebno ne bez ikakvih kriterija, ali ga definitivno treba znacajno preoblikovati…

@dino

Apsolutno se slazem s vama. Sustav socijalnih prava se zlorabi do krajnjih granica. I socijalna prava kao sto ste rekli destimiliraju. Sustav moze funkcionirati ali zahtijeva preustroj. Jasno je da ne moze biti u onoj mjeri socijalna drzava kao sto je bilo tokom 70-ih ili 80-ih, ne samo kod nas, nego i u ostatku Europe.

Konkretno kod nas treba restrukturirati drzavnu upravu jer je neefikasna i guta previse sredstava, pripremiti strateske razvojne planove (kako u turizmu, tako u poljoprivredi, ojacati industriju i vidjeti sto se da napraviti sa bankarskim sustavom).

Fiskalni sustav treba isto biti promjenjen, fiskalni i ostali parafiskalni nameti prijece razvoj poduzetnistva, i jaca je evazija poreza, a i sam porez se nenamjenski trosi. Duboko sam uvjeren da drzava jos uvijek moze jamciti zdravstveno osiguranje, obrazovanje i imati socijalnu svijest o gradjanima koji se ocito "ne snalaze" u promjenim okolnostima. S druge strane mentalitet igra mozda kljucnu ulogu. Jednostavno ne znamo ili ne mozemo razmisljati kao protestanti, odnosno anglosaksonci. Kultoroloski sklop se mora prilagoditi dominatnoj paradigmi, ako ju bezpogovorno prihvacamo. Ako ju ne prihvacamo bezpogovorno onda nju trebamo u jednom djelu modificirati nasem sustavu.

Sto se tice strateskih razvojnih planova bojim se da oni nisu provedivi, prvenstveno jer bankarski sektor nije u domacem vlasnistvu, (bolje receno u drzavnom) i s druge strane parlamentarna je demokracija troma i zahtijeva previse kompromisa.

U svakom slucaju, ne treba zivjeti u iluziji, zivimo u drzavi u kojoj vlada nema ni legitmitet a ni legalitet nakon sto je njen bivši premijer zavrsio u pritvoru. Vlada je prvenstveno politicki odgovorna a cini se i pravno. A reakcija nigdje. Zato se i cudim da nam je toliki deficit. Prema svim pokazeteljima trebao bi biti puno veci.