a još kad za tih par poslića navale strani građevinari s damping cijenama (ne radi tih poslića nego da do kraja zgaze konkurenciju), uz potporu svojih banaka…auuuu, od naših građevinara opstat će jedino pomoćni bagerist (mujo s lopatom) [emo_vrtimise]

Mislis, s realnim cijenama?

Ako misle raditi samo u Hrvatskoj onda im ne gine daljnje smanjenhe ta jos 50%.
A kako stvari stoje samo tu su i konkurentni.
Menadzment im je los i okrunjen korupcijskim aferama.
Financije su im lose. Banke ih ne prate, osim nesto Habor, a i to kako naredi Linuc. Kovacev je tu obicni potrcko.
Drzavna politika im ne pomaze u izlasku vani, dapace vise im steti nego koristi.
Kako je ova Vlada totalno nesposobna, pogotovo Grcic u cijem resoru su Strukturni fondovi, slijedeca 2014 god bit ce Crna Godina za hrvatsju gradjevinu. Ostat ce pola firmi iz zlatnih godina sa upola manhim prihodima i sa poslovnim rezultatima u najboljem slucaju na pozitivnoj nuli.

Sve je to posljedica visoko politicki koruptivne zemlje, koha je to i dan danas.

Što su sijali sada žanju.

Hrvatska se još nije formalno pridružila regionalnom konzorciju građevinskih kompanija Feniks, iako se radi na njenom formalnom ulasku, doznaje Poslovni dnevnik.

Crna Gora u svibnju ove godine posljednja je ušla u konzorcij koji čini 40-ak građevinskih tvrtki iz Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije, koje su preko te interesne grupacije nastupile u ruskom Sočiju gradeći projekte vrijedne nekoliko stotina milijuna eura za predstojeće zimske Olimpijske igre. Preko Feniksa su angažirani i u ostalim gradovima Rusije, a nadaju se proboju na ostala tržišta. Hrvatske građevinske tvrtke tu priliku nisu iskoristile, a u Feniksu još strpljivo čekaju hrvatske građevinske kompanije. Nije riječ samo o građevinskoj operativi, nego i o proizvođačima građevinskog materijala, koji također traže način prodaje svojih proizvoda.

U Hrvatskoj gospodarskoj komori, kao i u Gospodarskoj zbornici Slovenije, nisu upoznati s novim povezivanjem regionalnih građevinskih tvrtki. Među zemljama bivše Jugoslavije tako se ponovno povlači ideja uspostave regionalnoga klastera građevinarskih kompanija, a čini se da je Feniks prvi konkretni potez u tom smjeru. Prema toj zamisli, ujedinjene građevinske tvrtke iz BiH, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Srbije trebale bi pronaći zajednički stav pri izlasku na treća tržišta. Pritom se najviše spominju tržišta sjeverne Afrike, arapskih zemalja i Rusije.

U Beogradu su se još prošle godine susreli predstavnici gospodarskih komora Srbije i Hrvatske, kao i predstavnici 44 građevinska poduzeća iz obje zemlje, s kojima je dogovoren zajednički nastup na tržištima Libije, Alžira i Irana te u zemljama bivšega Sovjetskog Saveza. Te zemlje u gradnju infrastrukture u srednjoročnom razdoblju planiraju uložiti stotine milijardi dolara, pa je zamišljeno da srpsko-hrvatski konzorcij ambiciozno počne osvajati ta tržišta, s kojima je tradicionalno povezan. Budući da Srbiju očekuju velika ulaganja u infastrukturu, konzorcij bi se mogao uspješno nositi s austrijskim tvrtkama koje grade po Srbiji.

Ideja Petra Đukana

“Priča o klasterima vrti se već godinama, ali nikad nije realizirana do kraja, kako u Hrvatskoj, tako i u regiji”, kaže Jure Radić, predsjednik Uprave Instituta IGH. Potreba za ujedinjenjem hrvatskih građevinskih tvrtki pod jednu kapu stara je 20 godina. Ideja o klasteru građevinskih poduzeća u Hrvatskoj pripisuje se Petru Đukanu, Radićevu prethodniku na čelu IGH. On je još 2002. u stručnom radu objavio da hrvatski građevinski klaster mora raditi na stvaranju klastera kako bi se pripremio za dolazak snažne konkurencije nakon ulaska Hrvatske u EU. Jednostavnije rečeno, hrvatske građevinske tvrtke prema veličini nisu usporedive s najvećim europskim građevinskim koncernima koji će sigurno raditi na mnogim europskim projektima kao što je rekonstrukcija željezničkih koridora X, Vb, Jadransko-jonska autocesta, sanacija otpadnih voda ili rekonstrukcije hidroelektrana.

Svi u problemima

Sporazumom se definiraju nositelj ponude, udio komplementarnih i konkurentnih tvrtki, definiraju obveze, podjela rizika, jamstva, cijene, rokovi i sankcije te druga pitanja koja zadiru u pitanja udruge i konkretnog projekta. Sporazum svakako utvrđuje i odgovornost prema partnerima na pojedinom zajedničkom projektu. Posebno je zanimljivo da Đukan to piše 2002., u vrijeme pokretanja projekta gradnje autocesta, koji je na noge osovio brojna građevinska poduzeća koji prije toga bili pred gašenjem. Đukan je prilikom davanja prijedloga o klasteru hrvatske građevinske industrije kao prirodnog saveznika vidio Ingru, koja danas čeka predstečajnu nagodbu, baš kao i IGH. Prvi čovjek Ingre Igor Oppenheim prije godinu opet je pozvao na uspostavu asocijacije hrvatskih građevinara, ali je i priznao da je “cijela stvar zastala na osobnim animozitetima vlasnika i menadžera domaćih građevinskih kompanija”. Činjenica je da domaće građevinarstvo u postojećoj strukturi djelovanja nema uvjeta za uspjeh na međunarodnom tržištu. U takvoj organizaciji hrvatskog građevn.

Naši građevinari su gotovi sve u predstečaju a kad krenu gašenja padat će svi po redu. Stoga treba zaobilaziti dionice IGH, Tehnike, Ingre, Industrogradnje, Hidroelektre, Dalekovoda i ostalih firmi koje će prije ili kasnije u bankrot i stečaj.

zašto se pišu ovakvi članci ako autor očito nema ni minimalno znanje o materiji.

velika građevinska tvrtka koja nije u stanju izaći bar na tržište mikroregije ne vrijedi ništa, ako je nesposobna izaći vani, to znači da je iznutra trula do srži i da joj nema spasa. a takvom su je napravili sprjačavanje slobodnog tržišta u rh, protežiranje i namještanje poslova, te ekstremno prevelik udio države u investicijama, drugim riječima neizloženost konkurenciji.

pričati kako eu otvara nove prilike može se na razini drugog osnovne. to su potpune besmislice, veliko je tržište a još veća konkurencija i tvrtke koje su već odavno nekonkurentne nemaju nikakve šanse.

da ste se potrudili samo provjeriti elemetarne podatke o prijašnjim novim članicama eu, onda biste znali da su mahom u svim novim članicama domaće građevinske tvrtke tresnule na dno da se više ne vrate, upravo iz gore navedenih razloga.

hrvatske tvrtke-propalitete treba što prije likvidirati kako bi se omogućio novi, zdravi razvoj u tržišnoj konkurenciji. što bi se to brže napravilo, bilo bi bolje za sve radnike i stručnjake koji rade u građevinarstvu, na gubitku su samo beznadno nesposobni i nestručni menadžeri i vlasnici ovih tvrtki, te njihove političke mecene.