Tržišta već godinama sustavno precjenjuju rizik na tržištima u zemljama u razvoju, a za to ima sve više dokaza. Najnoviji primjer donosi novo izdanje Baze podataka o rizicima na tržištima u nastajanju, koja otkriva ogroman raskorak između stvarnih podataka o stopama neispunjavanja obveza i stopama povrata i prevladavajućih tržišnih pretpostavki. Investitori zemlje u razvoju već dugo gledaju kroz prizmu slabih institucija, povećanih političkih i ekonomskih rizika i čestog neispunjavanja obveza, zbog čega traže velike premije za rizik. Kada tvrde da u zemljama u razvoju nema isplativih projekata, zapravo misle manje na kvalitetu samih projekata, a puno više na previsoku cijenu kapitala.

Baza podataka o rizicima

Novo izdanje Baze podataka o rizicima na tržištima u nastajanju potpuno ruši te pretpostavke. Riječ je o podacima koji obuhvaćaju više od 15 tisuća zajmova privatnom sektoru, koje je od 1994. do 2024. godine odobrilo 29 multilateralnih razvojnih banaka (MDB) i razvojnih financijskih institucija (DFI). Pokazalo se da su, unatoč financijskim krizama, šokovima na tržištu roba, pandemijama i političkim prevratima, zajmovi privatnom sektoru na tržištima u nastajanju zabilježili stopu neispunjenja obveza od svega 3,54 posto. To je uvelike usporedivo sa stopom rizika za korporativne obveznice s rejtingom B u razvijenim gospodarstvima.

Još važnije, prema Bazi podataka o rizicima na tržištima u nastajanju, u slučajevima neispunjenja obveza vjerovnici u prosjeku uspiju naplatiti 72,9 centi po dolaru. Riječ je o znatno boljem rezultatu od Moodyjevih globalnih referentnih vrijednosti za obveznice, a posebice od JPMorganovih procjena povrata na tržištima u razvoju. Objavljeni podaci Baze podataka o rizicima na tržištima u nastajanju ujedno dovode u pitanje dugogodišnju pretpostavku da privatni zajmoprimci u određenoj državi ne mogu biti manje rizični od same države. Zapravo, dobro strukturirani privatni projekti mogu “probiti državni plafon” i ponuditi bolju kreditnu kvalitetu od one na koju upućuju nacionalni rejtinzi. Primjerice, u zemljama s niskim prihodima, državni rejtinzi procjenjuju vjerojatnost neispunjavanja obveza na više od 31 posto. U praksi su, međutim, privatne tvrtke koje financiraju razvojne banke zabilježile stopu neplaćanja od svega 7,2 posto. Drugim riječima, dok su uvjeti financiranja krojeni prema pretpostavci da će svaki treći dužnik bankrotirati, realni omjer bio je bliži brojci od tek jednog na njih 14.

Kada se rizik pogrešno procjenjuje, a uvjete financiranja kroje pretjerano konzervativne pretpostavke, dolazi do pogrešne raspodjele kapitala. Tada se očekivanje da projekti nisu isplativi na kraju i ostvari, što očekuješ, to ti se i dogodi. Visoke premije rizika podižu očekivane povrate do razina koje mnoga produktivna ulaganja jednostavno ne mogu ostvariti. Projekti se proglašavaju neisplativima samo zato što ne mogu zadovoljiti prenapuhane zahtjeve. Posljedice su dalekosežne. Projekti se odgađaju čak i kada su potpuno održivi, ključne investicije u energetiku, promet, digitalnu infrastrukturu, zdravstvo i klimatsku otpornost. Zbog toga trpe industrijalizacija, energetska tranzicija i uključivanje u nove zelene i digitalne lance vrijednosti. Razlike u cijeni kapitala na kraju se pretvaraju u jaz u razvoju i konkurentnosti.

Pouka nije u tome da su dobro upravljanje, održivost duga ili makroekonomska stabilnost nevažni, a da ne govorimo o tome da ulaganja u zemlje u razvoju nisu potpuno sigurna. Diferencijacija rizika ostaje ključna. Ipak, ukupni podaci pokazuju da trenutačne prakse formiranja cijena često preuveličavaju stvarne rizike, posebno kada je riječ o investicijama u privatni sektor koje podupiru razvojne financijske institucije (DFI). U stvarnosti, potpora multilateralnih razvojnih banaka i razvojnih financijskih institucija donosi konkretne i mjerljive rezultate kroz strogu selekciju projekata, nadzor, visoke standarde upravljanja i ublažavanje rizika. Upravo zato bi metodologije formiranja cijena i regulatorni okviri morali uvažiti i prepoznati ulogu ovih institucija.

Novi modeli

Promjena modela financiranja iznimno je zahtjevan zadatak jer su oni duboko ukorijenjeni u regulatorne sustave, investicijske ciljeve i referentne okvire. Međutim, cijena ove inercije je previsoka – a najviše je plaćaju gospodarstva u razvoju. Budući da su podaci sada dostupni, a jaz između pretpostavki i opaženih ishoda jasno mjerljiv, hitno je potrebno djelovati na četiri ključna fronta. Kao prvo, rejting agencije morale bi preispitati pravilo gornje granice državnog rejtinga na tržištima u kojima značajnu ulogu igraju multilateralne razvojne banke (MDB) i razvojne financijske institucije (DFI). Sustavna analiza utjecaja državnog rejtinga na procjenu kreditne sposobnosti privatnog sektora već odavno kasni. Istodobno, prudencijalni regulatori trebali bi revidirati kapitalne zahtjeve za kreditiranje zemalja u razvoju i uvažiti činjenicu da sudjelovanje multilateralnih razvojnih banaka i razvojnih financijskih institucija dokazano smanjuje poslovne rizike.

Treće, institucionalni investitori moraju ažurirati svoje interne modele rizika. Mirovinski fondovi, osiguravajuća društva i državni suvereni fondovi trenutačno u pravilu ograničavaju svoju izloženost privatnom kreditiranju u gospodarstvima u razvoju. Uključivanje podataka o očekivanim gubicima, koji uzimaju u obzir uočene stope neispunjavanja obveza i povrata, moglo bi osloboditi golem investicijski potencijal. Naposljetku, gospodarstva u razvoju moraju sustavno rješavati stvarne izvore rizika. Jačanje makroekonomskog upravljanja, poboljšanje održivosti duga, učinkovitija provedba ugovora, razvoj lokalnih tržišta kapitala i izgradnja predvidljivog regulatornog okvira ostaju ključni preduvjeti za privlačenje dugoročnih ulaganja.

G7, G20, multilateralne razvojne banke, regulatori, institucionalni investitori i vlade zemalja u razvoju trebali bi ove zadaće prepoznati kao korjenitu reformu sustava, a ne tek kao tehničku prilagodbu. Ovo nije zahtjev za dodatnom pomoći ili većim koncesijskim sredstvima. Riječ je o jasnom zahtjevu za novim modelima procjene kapitala koji će se temeljiti na egzaktnim dokazima, a ne na zastarjelim, naslijeđenim pretpostavkama.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Iako sama reforma procjene rizika neće preko noći izbrisati globalni jaz u financiranju razvoja, mogla bi ga drastično smanjiti – i to bez trošenja dodatnog novca poreznih obveznika. Takav bi potez ujedno uravnotežio raspodjelu globalne štednje i pokrenuo val produktivnih investicija. Realnije određivanje cijene kapitala stoga nije samo pitanje pravednosti, već preduvjet za učinkovitost, gospodarski rast i razvoj.