“Mjere koje su neophodne za dugoročno smanjenje kamatne marže neophodne su i za pokušaj pozicioniranja Zagreba kao regionalnog financijskog centra”, poručio je direktor Hrvatske udruge banaka (HUB) Zdenko Adrović na nedavno održanoj konferenciji Poslovnog dnevnika i Hanfe pod nazivom Zagreb – bankarsko i financijsko središte u novom normalnom.

Korist za cijelo gospodarstvo

Adrović je objasnio da su financijska središta veliki gradovi u kojima se nalaze sjedišta velikih banaka, burzi i prateće industrije poput financijskog savjetovanja i IT-a, a takva središta u pravilu prerastaju nacionalni značaj te imaju karakter internacionalnih čvorišta. “Neki gradovi poput New Yorka i Londona imaju apsolutni globalni značaj, dok neki drugi, poput Šangaja i Singapura u Aziji ili Frankfurta u Europi imaju uži, ali još uvijek kontinentalni značaj. Zagreb ima potencijale koji bi ga mogli učiniti financijskim centrom JI Europe. No za tako nešto potreban je potpuno slobodan protok kapitala, uska povezanost s drugim nacionalnim gospodarstvima i financijskim sustavima, te prije svega efikasan pravosudni sustav i niski troškovi regulacije. Sve su to prepreke koje priječe realizaciju koncepta Zagreba kao financijskog centra. Pritom je važno shvatiti da koristi od takve uloge nisu zatvorene za uzak krug financijskih profesionalaca i investitora”, navodi Adrović, dodajući da se u financijskim centrima, zahvaljujući velikom volumenu transakcija, postiže troškovna efikasnost i postoji koncentracija znanja, što cijene financijskih usluga – a u tome su najvažnije kamatne stope – čini nižima nego drugdje. “Hrvatske banke po tom pitanju pokazuju određene potencijale jer je razlika kamatnih stopa, tzv. neto kamatna marža, niža od prosjeka za druge zemlje srednje i istočne Europe, no ona je viša od prosjeka za razvijeni dio Europe. To je neizbježna posljedica nižeg stupnja gospodarskog razvitka i manjeg volumena aktivnosti, ali i većih rizika koji su povezani s pravnim neizvjesnostima i skupom regulacijom industrije. No to je daleko od onoga što bi se moglo postići kada bi se društvo hrabrije okrenulo prema financijama. Potencijali postoje, ali još uvijek nisu ostvareni”, smatra Adrović koji je navode potkrijepio brojkama.

Prema zadnjim podacima, polovicom ove godine kamatna marža iznosila je 2,65%, što je za 15 baznih bodova niže nego polovicom 2018. kada je iznosila 2,8%. “To znači da aktualna kriza još uvijek nije djelovala na povećanje neto kamatne marže. Također znači da je konkurencija među bankama i dalje snažna, a kvarenje naplativosti kredita, koje se uvijek događa u krizama, još uvijek nije dostiglo razmjere koji bi značajno utjecali na povećanje marži. Tome svakako pogoduje i ekspanzivna monetarna politika Europske središnje banke i Hrvatske narodne banke (HNB), koja pasivne kamatne stope zadržava pod kontrolom. Nadajmo se da će tako i ostati”, kaže direktor HUB-a. Prvi preduvjeti za dugoročno smanjenje kamatnih marži i pokušaj pozicioniranja Zagreba kao regionalnog financijskog centra su regulatorni troškovi i uvođenje eura, smatra Adrović, čime se otklanja valutni rizik i olakšavaju se međunarodne transakcije, a smanjuju se troškovi konverzije i regulatorni troškovi. “Stopa obvezne pričuve koja sada iznosi 9% pala bi na 1%, a to nije jedini dio regulatornih troškova na koje može utjecati uvođenje eura”, naglasio je direktor. Sljedeći element u mozaiku je prema Adroviću razvoj tržišta kapitala jer razvijena financijska tržišta omogućavaju širenje izvora zarada i potiču još jaču konkurenciju u tradicionalnim depozitno-kreditnim poslovima, što stvara pritisak na smanjenje marži.

Nedorečeni pravni okvir

“Financijska tržišta također olakšavaju financiranje kompanija, što smanjuje njihove rizike i posredno omogućava niže kamatne stope. Tako se koristi od financijskog centra šire na cjelokupno gospodarstvo. Naposljetku, naša analiza kamatnih marži potvrdila je nalaz koji se zadnjih godina pojavljuje u sve većem broju sličnih studija – kvaliteta institucija je ključna za smanjivanje kamatne marže. Kada govorimo o kvaliteti institucija, možemo govoriti općenito o vladavini prava, no konkretno je dokazano da kvaliteta insolvencijskog okvira – propisa i provedbe propisa o restrukturiranju, stečaju i likvidaciji poduzeća pogoduje smanjenju kamatne marže. Nažalost, u tom segmentu Hrvatska zaostaje, pravni okvir je vrlo nedorečen i mislim da trenutna vlast ima mogućnost i sposobnosti stvoriti institucionalni okvir koji će omogućiti veću gospodarsku dinamiku, tj. brže restrukturiranje dužnika koji zapadnu u poteškoće”, kaže direktor.

U Europskoj uniji su, smatra Adrović, na samom početku krize industrija i regulatori zajednički su prepoznali da je Covid-19 izvanredan događaj koji po svojem karakteru odstupa od kriza na kakve smo do sada navikli, što se po njemu vidi već iz činjenice da recesija nije autonomno nastala u okviru gospodarskog sustava, već se razvila kao posljedica takozvanog vanjskog šoka.

“Iako takav oblik krize do sada nije detaljno izučavan – zadnje takve krize dogodile su se jako davno – pošlo se od pretpostavke da bi recesija mogla biti izrazito snažna, ali i kratkotrajna. Naši instrumenti i računovodstvena pravila nisu prilagođeni takvim situacijama, pa je već u ožujku i travnju započelo prilagođavanje novonastalim okolnostima. Kada je riječ o pravilima financijskog nadzora u užem smislu, ona su relaksirana na način koji je omogućio pogodnosti za ranije solidne klijente poput moratorija i reprogramiranja dugova. Zahvaljujući tome, hrvatske banke mogle su izaći u susret zahtjevima brojnih dužnika – i građana i poduzeća – koji su zatražili neki od načina olakšanja otplata. Prema trenutnom stanju, oko 90% zahtjeva u smislu njihove vrijednosti je odobreno, a dio je još u obradi. Moratorij na prisilnu naplatu trajao je šest mjeseci i sada se pokreće oprezno i postupno. Mislim da su sve te mjere bile efikasne i dobro odmjerene”, smatra direktor.

Banke spremne podržati rast

Kada je riječ o makroekonomskoj politici, došlo je, kaže Adrović, do snažne monetarne ekspanzije, ali i fiskalnog odgovora. Na razini EU to je travanjski paket mjera koji je znatno uvećan programom Iduća generacija EU iz kojeg će Hrvatska moći povući oko 10 milijardi eura povrh redovitog povlačenja sredstava iz EU fondova, što je iznimno važno za gospodarski oporavak. “Ne smijemo zaboraviti i na SURE program iz travanjskog paketa, kojim i hrvatska Vlada financira mjere subvencioniranja plaća koje su bitno ublažile udar na zaposlenost i plaće. I HNB je pronašao načina kako primiriti domaće financijsko tržište i osigurati financijsku stabilnost te usred krize omogućiti ulazak u europski tečajni mehanizam. Kada se sve to zbroji, mislim da su politike bile dobro postavljene i banke su u tome pronašle svoje mjesto i odigrale važnu ulogu. Pogledamo li unaprijed, sada je pitanje sljedeće godine i oporavka. Svakome je jasno da će ishod ponajviše zavisiti o pandemiji. No ako se obistine predviđanja o cjepivu ili sve težem širenju virusa do ranog proljeća, vjerujem da su stvari postavljene tako da ćemo 2021. postići očekivani oporavak po stopama između 5 i 6%. Banke su adekvatno kapitalizirane i spremne da kreditima podrže takav rast”, zaključuje Zdenko Adrović.