Samo nekoliko dana nakon uvjerljive izborne pobjede Pétera Magyara, 17. travnja 2026., mađarska krajnje desna stranka Naša domovina predložila je da novi saziv parlamenta na konstituirajućoj sjednici otpjeva Sekeljsku himnu. Ta pjesma, povezana s mađarskom etničkom zajednicom u Transilvaniji, već dugo dijeli Mađare. Za jedne simbolizira solidarnost s pripadnicima mađarske manjine koji žive izvan granica države, dok za druge priziva iredentističku nostalgiju.

Za vrijeme neliberalne vlasti Viktora Orbána takvi su simboli postali dio službenog državnog protokola. Sekeljska zastava postavljena je na zgradu Parlamenta 2013. godine, dok je zastava Europske unije uklonjena. Poruka je bila jasna: nacionalni identitet definira se u opreci prema Bruxellesu i liberalnoj Europi.

Odgovor Pétera Magyara na prijedlog stranke Naša domovina bio je znakovit. Prihvatio je da Sekeljska himna bude dio inauguracije, ali ju je proširio vlastitim simbolima. Uz mađarsku i Sekeljsku himnu, u ceremoniju je uvrstio i europsku himnu “Odu radosti” te narodnu pjesmu koja je u Mađarskoj poznata kao romska himna.

Upravo je izvedba romske himne, u interpretaciji romske djece unutar parlamenta, postala emotivno središte prijenosa vlasti. Istodobno su proslave izvan parlamenta otvorene domoljubnom pjesmom u izvedbi otvoreno homoseksualne romske pop pjevačice. Sekeljska zastava ostala je iznad Parlamenta, ali joj se pridružila i zastava Europske unije.

Mađarska demokratska oporba nije pobijedila neliberalni nacionalizam odbacivanjem nacionalnih simbola. Pobijedila je Orbána tako što ih je ponovno prisvojila.

Temelj je obnova

Pouka iz toga nadilazi granice Mađarske. Diljem Europe nativistička desnica pokušava patriotizam pretvoriti u svoj politički jezik. Europska parlamentarna skupina kojoj pripada Orbán – znakovito nazvana Domoljubi za Europu – okuplja francusko Nacionalno okupljanje Marine Le Pen, austrijsku Slobodarsku stranku, španjolski Vox i portugalsku Chegu. Sve se predstavljaju kao branitelji nacije. Svojim biračima poručuju da biti domoljub znači nepovjerenje prema Europi, zatvaranje granica i obranu države od liberalnih utjecaja.

Magyarova pobjeda pokazala je da se patriotizam može graditi na obnovi, a ne na ogorčenosti. Godinama je Orbán imao gotovo monopol nad jezikom domoljublja, tradicije i nacionalnog kontinuiteta, dok su se njegovi liberalni protivnici često osjećali nelagodno pred nacionalnim simbolima. Sličan obrazac postoji i drugdje u Europi. U Engleskoj, Španjolskoj i Njemačkoj, među ostalim državama, nacionalni simboli opterećeni su asocijacijama na šovinizam, diktaturu ili povijesnu krivnju. To je radikalnoj desnici omogućilo da se predstavi kao jedina politička snaga koja se ne srami domovine. Takve su bojazni možda opravdane, ali tretiranje nacionalnih simbola kao nečega kompromitiranog prepustilo je neliberalnim pokretima pravo da određuju što znači nacija, tko joj pripada, tko je ugrožava i kako izgleda lojalnost.

Magyar je učinio upravo suprotno. Gotovo sve svoje političke poruke oblikovao je domoljubnim, pa čak i otvoreno nacionalnim rječnikom. Domoljubna Mađarska nije bila država u trajnom sukobu s Bruxellesom, migrantima ili “rodnom ideologijom”. Bila je to zemlja u kojoj vlakovi voze na vrijeme, bolnice funkcioniraju, škole kvalitetno obrazuju djecu, a građani se tretiraju dostojanstveno. Njegov nacionalizam bio je uključiv. Ceremonija inauguracije savršeno je oslikala tu strategiju. Magyar nije odbacio Sekeljsku himnu niti izbrisao etničku simboliku. Umjesto toga, proširio je prostor pripadnosti. Europa, Romi, konzervativci, liberali i etnički Mađari izvan granica države postali su dio iste nacionalne priče, čime je Orbánov podjelama obilježen nacionalizam redefinirao iznutra.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Tijekom kampanje Magyarovi su govori često zvučali grandiozno, pa čak i teatralno. Pozivao se na državnike iz 19. stoljeća, povijesna stradanja i nacionalnu sudbinu. No usred takvih emocionalnih govora znao bi prekinuti nastup jer je nekome u publici pozlilo, zaustavljajući govor dok medicinska pomoć ne stigne. Time je pokazivao da je njegov patriotizam jednako usmjeren na stvarne ljude i njihove potrebe. U vrijeme kada europski politički centar ozbiljnost sve češće dokazuje rezanjem socijalnih prava i discipliniranjem najranjivijih, takva je poruka imala težinu.

Magyarova simbolika nastavila se i nakon izbora. Prva sjednica nove vlade nije održana u Budimpešti, nego na mjestu koje mađarska legenda povezuje s prvim okupljanjem mađarskih plemena nakon dolaska u Karpatsku kotlinu. Konferencija za novinare održana je ispred jedne od najvećih povijesnih slika na svijetu koja prikazuje mađarsko osvajanje toga prostora.

Dobra vijest, ali…

Na prvi pogled prizor je djelovao kao nacionalistički kič. No Magyar je suptilno promijenio gramatiku mađarskog nacionalizma. Ispred monumentalne slike više je govorio o suosjećanju nego o povijesnoj slavi. Europa je postala sastavni dio nacionalne priče, a ne njezin protivnik. Romska djeca nisu predstavljena kao simbolični autsajderi, nego kao sudionici građanske obnove zemlje. U Magyarovoj retorici nacionalizam prije svega mora biti – human.

Mađarski izbori sugeriraju da nacionalizam nije nužno neliberalan politički jezik koji bi demokratski pokreti trebali prepustiti autoritarnim snagama. Prečesto su upravo to činili, nastojeći ili politički izolirati krajnju desnicu ili preuzeti dijelove njezina svjetonazora. Ni jedno ni drugo ne rješava temeljni problem – da se krajnja desnica smatra autentičnim glasom nacije.

Rješenje bi moglo biti upravo ono što je učinio Magyar: ispričati nacionalnu priču koja je emocionalno bogatija, moralno uvjerljivija i politički uključivija od one koju nudi populistička desnica. Pobjeda stranke Tisza dobra je vijest za svijet, iako ne bez zadrške. Govor mržnje prema izbjeglicama, muslimanima i seksualnim manjinama u Mađarskoj će prestati, kao i potpora antisemitskim krugovima. Istodobno će Budimpešta nastaviti pružati otpor liberalnim inicijativama u europskoj politici azila, a dugotrajne napetosti sa susjednim državama mogle bi se ponovno pojaviti. Magyar možda nije idealan predstavnik liberalne demokracije, ali njegov humani nacionalizam mogao bi biti najučinkovitiji način da se zaustavi, pa čak i preokrene, napredovanje neliberalnih političkih snaga.