Ukrajina bi mogla – jer ima kvalitetnu javnu upravu – vrlo brzo, do kraja 2028. godine iznijeti pregovore i relativno brzo postati punopravna članica Europske unije. Također, Ukrajina je tehnološki vrlo razvijena, digitalizacija prožima industriju, administraciju i servisne aktivnosti, a ukrajinska birokracija barem u dijelu u kojem je servis građanima, kvalitetnija je nego u mnogim starim članicama EU-a. Ukrajinci na briselskim šalterima ne mogu se načuditi koliko neki postupak beskrajno dugo traje.

Kijev je ove godine završio screening, tj opis svih segmenata i sektora državne i društvene strukture te se usporedilo koliko su sukladni s europskim praksama, standardima i zakonima. Prema izvještajima Europske komisije o napretku kandidata, Ukrajina je “ostvarila napredak” u ključnim područjima: pravosuđu, javnoj upravi, institucijama demokracije, zaštiti manjina, a dobila je i pozitivnu procjenu usvojenih “mapa puta” za pravosuđe, javnu upravu i demokratske institucije. U nekim poglavljima koja će se pregovarati, npr. poreznom sustavu ili carinskoj uniji, Ukrajina je već na “dobroj razini pripreme”.

Pitanje Moldavije

Kijev je ispunio uvjete za otvaranje tri pregovaračka klastera, ali još treba otvoriti ostala tri, da bi se pregovori mogli u potpunosti pokrenuti, ako se nagovori Mađarsku da skine veto s pregovora. Ali, Komisija je oštro kritizirala Kijev zato što su htjeli ograničiti djelovanje dva jaka antikorupcijska tijela, osnovana prije deset godina. Svakako, kad uđe, Ukrajina će biti znatno razvijenija nego što se u ostatku Europe misli o toj zemlji. Ako ne bude velikih promjena na svjetskoj i europskoj mapi, ako hibridni ne eskalira u pravi rat, Ukrajina bi doista mogla, do 2030., ili ako to propadne, do 2035. postati članica EU-a.

Nitko ne zna kako će izgledati Europska unija godine 2035. Ne znamo hoće li doći do promjene temeljnih ugovora, odnosno strukture organizacije, kako će izgledati pravo veta, kako glasanje o strateškim odlukama, ali vidimo ovo: Komisija inzistira i dalje na onome što omogućuje održanje standarda u EU-u, a to su poboljšanje pravosuđa i jake antikorupcijske mjere. Neka buduća izmijenjena Europa i dalje će na tome inzistirati.

Uz Ukrajinu pod ruku korača i mala, ali strateški iznimno bitna Moldavija. Njezina stabilnost i proeuropska orijentacija posebno su bitne jer ako padne pod ruski utjecaj, tada bi dio širog jugoistoka Europe bio stalno žarište sukoba. Hibridni rat koji Rusija tamo vodi, doslovno bijesni. Također, unutar Moldavije je i proruska separatistička regija Pridnjestrovlje (Transnistria) gdje još uvijek ima oko 1500 ruskih vojnika. Uspije li Moldavija, a tamo postoji vrlo jaka proeuropska struja, to će biti najveći dokaz da je EU još uvijek dovoljan magnet, da je u stanju biti podrška reformama i da se jedna mala zemlja može oduprijeti agresivnoj Rusiji.

‘Težak’ Pariz

I Moldavija je završila screening i dobila dobru ocjenu, a Komisija je pozitivno usvojila i njezine “mape puta” koje se tiču pravosuđa, javne uprave i funkcioniranja demokratskih institucija. Kišnjevska vlada postavila je i neke zakonske ograde svemoći oligarha, koju zovu deoligarhizacija, i jačanje sustava javne nabave. Uz Ukrajinu i Moldaviju, još dva favorita za članstvo ciljaju 2030. godinu – Crna Gora i Albanija. Prema Europskoj komisiji, Crna Gora je najspremnija. Ima otvorena sva 33 pregovaračka poglavlja, a tri privremeno zatvorena. Konstatiran je “mjerljiv napredak” u reformi pravosuđa, borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, makar je ovo posljednje i dalje znatan problem. Do kraja 2026., očekuje se, završit će rad na svim poglavljima.

Problemi bi mogli uslijediti pri ratifikaciji njezina pretpristupnog ugovora u parlamentima država članica. Očigledno, s Hrvatskom ima neriješenih pitanja i – dakako – ne znamo tko će biti na vlasti u obje zemlje i kakve će stavove zastupati, ali dogovor nije nemoguć. Više teškoća Crna Gora, kao i Albanija, ili Ukrajina i Moldavija, očekuju u Parizu. Još dok je predsjednik bio Sarkozy, Hrvatska je bila posljednja koju je Pariz pustio u EU bez refrenduma. Dakle, svako novo članstvo u EU-u neke zemlje nakon Hrvatske, trebalo bi biti potvrđeno ili referendumom ili bi trebalo dobiti dvotrećinsku podršku u Narodnoj skupšitini. S ovim teško desničarskim trendom u Francuskoj to će biti teško pa će se vjerojatno čekati promjena politike.

Na začelju

Ostaju još Srbija, koja je momentalno u identitetskom kaosu, Turska koja nije odustala od ideje članstva, ali pregovori su takoreći zamrznuti te geopolitički osjetljivo Kosovo koje još nema status kandidata.

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Albanija, koja je otvorila četiri klastera pregovora, može zaključiti pregovore do kraja 2027. Za razliku od drugih zemalja u pregovorima iz naše regije, Albanija ima veliku prednost, a to je stabilnost. Njezino stanovništvo je izrazito pro EU, provode reforme ili, kako to kažu u regiji kad je riječ o proširenju, “rade”, a izvanredno spretan političar i državnik Edi Rama, uspio je i potaknuti reforme u zemlji i osigurati međunarodnu podršku. Albanija je izrazito ozbiljna u reformi pravosuđa, koju su započeli prije deset godina. Primjerice, provodi se sustavni veting sudaca i tužitelja, a oni koji ne mogu dokazati porijeklo imovine ili čiji je profesionalni integritet doveden u pitanje, zamoljeni su da odu. Imaju i specijalne antikorupcijske tužitelje i specijalni sud koji se bavi korupcijom na visokoj razini, a te institucije, čini se, zbilja i rade.

Ozbiljni su i u borbi protiv organiziranog kriminala. Do 2030.mogli bi postati članica, ako prođu u francuskoj Narodnoj skupštini. Ostane li na čelu vrlo umiješan Edi Rama, to je moguće.

Gruzija, Makedonija, BiH

Tamo daleko ostala je Gruzija, koja već 30 godina školuje kadrove, nastoji naći izlaz da bi postala dio Europe, ali čini se da je ruski utjecaj suviše jak. Za sada, nema šanse. Ovdje kod nas, posebno je težak slučaj Makedonije (nema obveze nazivati je u ovoj vrsti komunikacije Sjeverna Makedonija). Oni stoje jer, kako je rekao jedan od eksperata za proširenje regije, “ne rade”. Vjerojatno su posustali jer ne vide kraja preprekama. Nakon Grčke, sad ih koči Bugarska i tome se ne vidi kraj, a uz Skopje su samo Zagreb i Ljubljana. To nije dovoljno, nemaju dovoljno jakih zemalja za prijatelje koji bi ih podržali. Njihov izvještaj o napretku vrlo je loš.

Bosna i Hercegovina dobila je pozitivnu ocjenu Europske komisije, dakle, nije pala ovu godinu. Kako je u ožujku 2025. dobila formalnu potvrdu iz Bruxellesa i konačno postala zemlja u pregovorima. Napravljeni su neki pomaci, pokazan je trud. Ima proeropsku vladu, ali, zabilježila je Komisija, i stalnu institucionalnu krizu zbog blokada i secesionističke politike iz Republike Srpske. Ostaju još Srbija, koja nije “radila” i koja je momentalno u identitetskom kaosu, Turska koja nije odustala od ideje članstva, ali pregovori su takoreći zamrznuti te maksimalno geopolitički osjetljivo Kosovo koje još nema status kandidata.