Vlada premijera Giuseppea Contea dobila je jedinstvenu priliku da desetke milijardi eura europske pomoći iskoristi za transformaciju gospodarstva, no ekonomisti smatraju da bi ishod mogao biti – najveća propuštena prilika u talijanskoj povijesti. Italija je najveći dobitnik europskog fonda za oporavak s obzirom da njezina inicijalna alokacija iznosi 45 milijardi eura, a procjenjuje se da bi dodatno u Rim moglo biti upućeno 21 milijarda eura. Za usporedbu, Španjolskoj će biti inicijalno alocirano 43 milijarde eura, a Poljskoj – najvećoj dobitnici među istočnim članicama – 19 milijardi eura.

Povećana uloga države

Osim izravnih alokacija, talijanska vlada može računati i na podršku Europske središnje banke (ECB) u sklopu programa otkupa državnih obveznica, što u prijevodu znači vrlo povoljno zaduživanje. Iako bi se na prvu reklo da premijer Conte i ministar financija Roberto Gaultieri imaju slatke brige, ekonomisti ocjenjuju da će ulaganje desetaka milijardi eura europske pomoći biti veliki test za njih, piše Bloomberg. Naime, sve je veći pritisak javnosti na vladu da se u sklopu ekonomskog oporavka spašavaju postojeća radna mjesta, umjesto da se novac ulaže u otvaranje novih. A to povećava ulogu države u gospodarstvu, unatoč lošim iskustvima takvog pristupa.

„U Italiji previše ljudi smatra da bilo koja vrsta javne potrošnje može povećati vrijednost gospodarstva. To povećava rizik da se novac iz fonda za oporavak ne koristi na pravi i efikasni način“, ističe Riccardo Puglisi, profesor ekonomije na sveučilištu Pavia. Italija će imati milijarde u džepu, naglašava Paolo Pizzoli, stariji ekonomist ING banke.

Prema njegovu mišljenju, vlada treba pokazati kako nije samo sposobna povući europski novac, već ga i efikasno utrošiti kako bi se osnažio ekonomski rast.

Talijanski dužnosnici smatraju kako bi europski novac mogao povećati stopu rasta BDP-a na najmanje 1,6 posto godišnje te povećati zaposlenost za 10 postotnih bodova u odnosu na lanjsku razinu od 63,5 posto.

Rim planira uložiti u digitalizaciju, gradnju mreže brzog bežičnog interneta, inovacije, obrazovanje, učinkovitiju infrastrukturu, zeleno gospodarstvo, a dio novca utrošio bi se i za reformu pravosuđa i javne uprave. „Ovo je prilika koja se pruža jednom u životu za izlazak iz dugog razdoblja stagnacije“, izjavio je prije desetak dana ministar Gaultieri parlamentarnim zastupnicima. Međutim, dok ambiciozna agenda na papiru vuče talijansko gospodarstvo u jednom smjeru, u praksi vlada kreće u drugom. Naime, vladajuća koalicija Demokratske stranke lijevog centra i populističkog Pokreta 5 zvijezda sve više teži državnoj intervenciji u gospodarstvu.

Primjerice, Conte zagovara osnivanje jedinstvenog operatera širokopojasnog interneta i zaustavlja prodaju manjinskog udjela u mreži operatera Telecom Italia. Također jača pritisak na kompaniju Atlantia u vlasništvu obitelji Benetton da proda 88 posto udjela u operateru autocesta Autostrade per l’Italia kako bi se novac od cestarina slijevao u državnu riznicu. Istovremeno, ministar Gaultieri javno „navija“ da državna banka Cassa Depositi e Prestiti stekne udjel u burzi u Milanu, iz čijeg vlasništva izlazi Londonska burza. Vlada je također osnovala novu državnu kompaniju koja upravlja posrnulim nacionalnim zračnim prijevoznikom Alitalia. Inače, državna intervencija u talijanskom gospodarstvu ima svoju povijest.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Rađanje države-majke

„Uspješno talijansko gospodarstvo 50-ih godina sastojalo se od privatnih kompanija i snažne državne uključenosti u kompanijama kroz Institut za industrijsku obnovu (IRI). Sustav je funkcionirao neko vrijeme, ali je ubrzo degenerirao u klijentelizam i bacanje javnog novca“, pojašnjava Giovanni Orsina, dekan škole javne uprave na rimskom sveučilištu LUISS. „Obnova takvog sustava nije rješenje“, smatra Orsina. IRI je bio državna kompanija osnovana još za fašističke vladavine 1933. godine. Nakon završetka rata IRI je bio pokretač obnove, a u jednom trenutku bio je i najveći poslodavac u zemlji. Tijekom 90-ih godina IRI je ugašen.

Stručnjaci upozoravaju da ako Cassa Depositi postane „novi IRI“, Italija će se u ekonomskom smislu vratiti u prošlost. Orsina smatra da bi takav potez produžio niz neuspješnih pokušaja ekonomskih reformi u Italiji. No, smjer vlade u Rimu politički je oportun. „Političari dobivaju vrlo malo od dugoročnog planiranja, a vrlo mnogo od potrošnje na rješenja koja povećavaju njihovu moć i popularnost“, poručuje Orsina. Paolo Magni, partner u Alpha Group, investicijskoj tvrtki koja upravlja s 2 milijarde eura imovine ističe da se poduzetnici nadaju kako će „vlada iskoristiti novac za povećanje konkurentnosti uz tržišni pristup, a ne da će se ponašati kao država-majka“.