Za Poslovni.hr pišu: dr. sc. Jasmina Božić, znanstvena suradnica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Zdenko Franić, znanstveni savjetnik na Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada

Druga polovica rujna 2013., u Zagrebu kiši. Podosta je toga ovih dana u Hrvatskoj oborinski. Prema Agenciji Standard & Poor's, u pet godina recesije realni bruto domaći proizvod pao je kumulativno 12%, a fiskalni deficit 2013. g. mogao bi biti veći od 3% BDP-a. Seljaci koji su još donedavno logorovali uz traktore na slavonskim cestama potražuju, prema podacima Hrvatske poljoprivredne komore, 30-40% poticaja koliko im je manje isplaćeno u odnosu na prošlu godinu, što prema nekim izvorima iznosi 450 mil. kn, a prema drugima 700 mil. kn. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je Hrvatsku u prvih šest mjeseci 2013. godine posjetilo 14% manje ruskih i 26% manje ukrajinskih turista u odnosu na isto razdoblje lani. Imamo 314000 nezaposlenih, prema HZZ-u. Indeks starosti prema zadnjem popisu stanovništva (broj osoba u dobi 60 i više naspram broja osoba do 19 godina) iznosio je 115,0, dok je 2001. g. iznosio 90,7. Po stopi nataliteta od oko 9% Hrvatska je pri dnu ljestvice svjetskih država. Zagrebački holding približava se gubicima od tri milijarde kn. 6,1% smanjio se hrvatski izvoz u zemlje CEFTA-e nakon ulaska u EU. Brojevi, brojevi, brojevi, podsjećaju na panonsko blato oko Filipa Latinovicza, ponekad kao da gledamo neku krležijansku dramu uživo.

Ima međutim „nešt' čist drukče“ na obzorju hrvatskome ovih dana, vjerovali ili ne, ima. Ima jedna društvena sfera hrvatskih javnih institucija koje se dobro nose s eurointegracijskim izazovima, međusobno surađuju uspješno, prioritete određuju zajednički, kroz recesijske godine prolaze s manje muka nego drugi, poteškoće anticipiraju blagovremeno, prepreke otklanjaju planski. Segment društva koji je dobro pripremljen za izazove suživota u kompetitivnom europskom okružju, hrvatski je sustav podrške organizacijama civilnog društva. Još od prve generacije predpristupnih programa CARDS i PHARE od 2003. g., organizacije civilnog društva (OCD) u relativnim iznosima su među najuspješnijim korisnicima sredstava iz europskih fondova, a otkad smo postali zemljom članicom, takav trend možemo očekivati i sa strukturnim fondovima. Tijekom nekoliko godina udruge su kontinuirano pripremane putem edukativnih i informativnih programa za izradu i pripremu projekata prema standardima europskih fondova. Danas udruge uspijevaju na europskim natječajima zato što su kapaciteti udruga za kvalitetne projekte sustavno osnaživani. Vodeći akteri sustava na nacionalnoj razini, poglavito Vladin Ured za udruge i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, surađivali su od 2004. g., višedimenzionalno djelujući na izgradnji umreženosti s relevantnim europskim institucijama, na razvoju nacionalnog sustava programa i natječaja, osnažujući organizacije civilnog društva na regionalnoj i lokalnoj razini.

Dobra se pripremljenost hrvatskih javnih institucija za podršku civilnome društvu ovo ljeto utjelovila u pilot-programu „Europa plus“ Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Ove godine Nacionalna zaklada otvorila je 'novu stranicu' pokrenuvši pilot-program „Europa plus“. Njime hrvatskim udrugama i zakladama kojima su odobrena sredstva iz europskih pretpristupnih fondova, beskamatno, jednokratno posuđuje novčana sredstva, uz pomoć kojih mogu započeti provoditi odobrene projekte u vremenu predviđenom za njihov početak. Naime, sredstva iz europskih fondova za projekte dodjeljuju se ne u vidu predfinanciranja, nego u vidu povrata troškova. Drugim riječima, organizacije nositeljice projekata moraju moći financirati prve faze provedbe projekata iz vlastitih sredstava, jer prve isplate iz europskih fondova stižu tek nakon početka provedbe. Budući da ta praksa hrvatskim udrugama najčešće predstavlja problem jer nemaju dovoljno vlastitih sredstava za početak provedbe projekata, kako bi osigurala preduvjete udrugama za uspješnu provedbu EU projekata, Nacionalna zaklada je pokrenula program „Europa plus“. Time slijedi dobru praksu kojom su primjerice u Sloveniji javne institucije pomagale europske projekte udruga.

Na poziv organizacijama civilnog društva za iskaz potreba, objavljen u travnju, prijavilo se 26 OCD-a, a od njih su 24 nakon procjene zadovoljile uvjete natječaja, s 28 EU projekata. Ukupno im je Nacionalna zaklada u srpnju beskamatno posudila 5 mil. kn, iz osnovne imovine Nacionalne zaklade, koja služi za osiguranje stabilnosti ostvarivanja svrhe osnivanja Nacionalne zaklade, a to je podrška civilnom društvu. Kao i svaka zaklada, i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva je obvezna uvećavati i čuvati svoju osnovnu imovinu, no ona je to činila brižno i mudro kroz 10 godina svog postojanja kako bi u pravom trenutku s tom imovinom mogla postići dodanu vrijednost ostvarivanja svrhe svog osnivanja, a to je podrška razvoju civilnoga društva. Tako je i s ovih 5 milijuna kuna postigla višestruki učinak u pravom trenutku odgovarajući na uočene i iskazane potrebe organizacija civilnog društva, odnosno u konačnici će to ulaganje kroz rezultate provedbe podržanih projekata financiranih iz EU izvora utjecati na društveni, ali i ekonomski razvoj Republike Hrvatske.

Primjer programa „Europa plus“ svjedoči o dobro uređenom sustavu podrške OCD-ima u Hrvatskoj. Uspjeh je postignut zahvaljujući ravnoteži aktera, koji već niz godina djeluju komplementarno, međusobno se nadopunjujući u pažljivo skrojenome sustavu na bazi ravnoteže snaga (eng. checks and balances). Tajna uspješnosti i održivosti sustava leži upravo u uzajamnom ograničavanju moći između jakih aktera koji djeluju u pomno građenoj i čuvanoj ravnoteži, u povezanosti s državnim vlastima, ali ne u precentraliziranome zagrljaju s njima. Veća bi državna centralizacija javnih institucija za podršku civilnom društvu pak mogla ometati sadašnje skladno djelovanje relevantnih institucija. Ponajviše su to dvije spomenute institucije, Vladin Ured za udruge i Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva, koje obje djeluju i na formiranju programa u skladu s prioritetnim ciljevima relevantnih javnih politika, i na njihovoj provedbi. Tako je i „Europa plus“ par excellence primjer dobrog programskog planiranja i uspješne provedbe.

Što Hrvatskoj sve to znači? Zahvaljujući čvrstoj stijeni na kojoj stoje, hrvatske organizacije civilnog društva mogu koristiti sredstva iz europskih fondova u iznosu od oko 5 milijuna eura. Tematska raznovrsnost 28 međufinanciranih projekata zrcali širinu područja bavljenja hrvatskih udruga – projekti pokrivaju pitanja od očuvanja kitova i morskih kornjača u Jadranu, razvoja hrvatsko-mađarskih biciklističkih ruta, do podrške izgradnji welfare mix sustava socijalne politike ili raznih vrsta podrške brojnim ranjivim skupinama, bilo mladima, starijima, invalidima, ovisnicima, manjinama, pa i nezaposlenim visokoobrazovanima. U svojim čuvenim radovima o demokraciji, krajem prošlog stoljeća, španjolski sociolog i politolog Juan Linz sa Sveučilišta Yale i američki politolog Alfred Stepan sa Sveučilišta Columbia, kao drugi od šest uvjeta za konsolidaciju demokracije, odmah nakon prvog uvjeta, a to je funkcionirajuća država, navode oblikovanje slobodnog civilnog društva. Djelatna je prisutnost vitalnog civilnog društva jedan od ključnih uvjeta konsolidacije demokracije.

Kada bi svaka hrvatska institucija, poput institucija iz sustava podrške civilnom društvu, u svom resoru dovoljno blagovremeno anticipirala probleme, poslušala iskustva drugih država na svom području djelovanja, isplanirala i osmislila mehanizme nošenja s nadolazećim izazovima, i poduzela potrebne korake za prevenciju problema u praksi, jače bi se nazirala svjetlost na kraju dvaput ofarbanih hrvatskih tunela.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju