U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka. Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

Općenito o godišnjem odmoru
Radnik ima pravo za svaku kalendarsku godinu na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna. Zakonom o radu (NN 149/09 i 61/11) propisano je najmanje trajanje godišnjeg odmora, a duže trajanje godišnjeg odmora uređuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Blagdani i zakonom određeni neradni dani te razdoblje privremene nenazočnosti radnika (bolovanje) ne uračunavaju se u trajanje godišnjeg odmora. Napominjemo da izračun godišnjeg odmora u danima ovisi o tjednom rasporedu radnog vremena kod poslodavca. Ako je kod poslodavca rad raspoređen u šest dana u tjednu, najmanje trajanje godišnjeg odmora u danima iznosi 24 dana što je četiri tjedna, a ako je rad raspoređen u pet dana u tjednu, trajanje godišnjeg odmora u danima iznosi 20 dana, što je opet četiri tjedna. Skrećemo pozornost da se i radnicima kojima je rad raspoređen pet dana u tjednu kod poslodavca subota može uračunavati u dane godišnjeg odmora, ako je navedeno u kolektivnom ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, poslodavac mu mora u kalendarskoj godini za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor omogućiti najmanje dva tjedna u neprekidnom trajanju. Skrećemo pozornost da se dva tjedna odnose na kalendarsko razdoblje, a u danima mogu iznositi dvanaest, deset ili sedam dana, ovisno o tjednom rasporedu radnog vremena kod poslodavca, kao i o blagdanima i neradnim danima određenim zakonom koji se ne uračunavaju u trajanje godišnjeg odmora
Ivan Sarić, dipl. iur., pravni savjetnik

Zapošljavanje sezonskih radnika na privremenim, odnosno povremenim poslovima u poljoprivredi
Stupanjem na snagu Zakona o poticanju zapošljavanja (NN 57/12) 1. lipnja 2012. pojednostavljeno je zapošljavanje sezonskih radnika na privremenim, odnosno povremenim poslovima u poljoprivredi, i to u području:
– bilinogojstva koji obuhvaća pripremu zemljišta, sjetvu, sadnju, cijepljenje, uzgojne mjere, rezidbu, plijevljenje, prorjeđivanje, pikiranje, presađivanje, zaštitu bilja, žetvu, berbu, sakupljanje, premještanje uroda, sortiranje, doradu, preradu i pakiranje,
– stočarstva koji obuhvaća striženje, mužnju, janjenje, jarenje, prikupljanje i čuvanje stada, te premještanje košnica i vrcanje meda,
– ribarstva koje obuhvaća slatkovodno ribarstvo i jesenski izlov ribe u akvakulturi, morsko ribarstvo, odnosno lov na plivarici i izlov tramatom, sortiranje i pakiranje ribe te skupljanje školjaka,
Mogućnost zapošljavanja radnika na ovaj način ograničena je na poslodavce fizičke ili pravne osobe koji obavljaju registriranu poljoprivrednu djelatnost ili pak fizičku osobu nositelja obiteljskoga poljoprivrednog gospodarstva. Kako je sužen krug poslodavaca koji imaju mogućnost korištenja ovoga novog instituta, tako je i sužen krug radnika, i to na nezaposlene osobe, korisnike mirovine ili tražitelje zaposlenja. Zakonom je izrijekom navedeno i koje se osobe ne mogu zaposliti kao sezonski radnici na povremenim, odnosno privremenim poslovima u poljoprivredi, a to su: zaposlene, samozaposlene i osobe koje se nalaze u nekom radnom ili socijalnom statusu te su na temelju tog statusa obvezno osigurane u skladu s posebnim propisima, osobe zaposlene temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove u razdoblju u kojem iste obavljaju osobe kojima je utvrđena opća nesposobnost za rad, osobe osigurane na produženo mirovinsko osiguranje, osim ako su tako osigurane za vrijeme nezaposlenosti u razdoblju privremenog ili sezonskog prekida obavljanja posla i za vrijeme nezaposlenosti pomoraca nakon prestanka ugovora o radu na određeno vrijeme, maloljetne osobe, osobe koje koriste rodiljna ili roditeljska prava. Trajanje ove vrste radnog odnosa može biti najduže devedeset dana tijekom kalendarske godine i može biti u više navrata. Na radnike se primjenjuju propisi koji uređuju zaštitu zdravlja i sigurnost na radu kao i opći propis o radu.

Ove osobe ne gube prava na temelju statusa nezaposlenosti i umirovljenja. Radni odnos na temelju ovog zakona osniva se sklapanjem ugovora o sezonskom radu za obavljanje privremenih, odnosno povremenih poslova u poljoprivredi, odnosno predajom i prihvatom vrijednosnoga kupona te njegovim evidentiranjem (lijepljenjem). Vrijednosni kupon je javna isprava kojom se dokazuje uplata doprinosa za obvezna osiguranja prema dnevnoj osnovici od strane poslodavca. Naime, poslodavac je dužan uplatiti doprinos za I. i II. mirovinski stup kao i doprinose za zaštitu zdravlja na radu i zapošljavanje. Dnevna osnovica za izračun doprinosa je umnožak iznosa prosječne plaće i koeficijenta 0,35 podijeljen brojkom 30 čiju visinu za svaku kalendarsku godinu objavljuje ministar financija te za 2012. godinu ne može biti niži od 70,40 kuna (Odluka o najnižem dnevnom iznosu plaće sezonskog radnika u poljoprivredi za 2012. godinu (NN 64/12)). Neupotrijebljene kupone poslodavac može zamijeniti za gotov novac najkasnije do siječnja tekuće godine za prethodnu godinu.
Milica Jovanović, dipl. iur., pravna savjetnica