Navršava se dvije godine od već dobro poznate HUP-ove konferencije za novinare “5 do 12” kad smo prvi u zemlji sasvim otvoreno progovorili o opasnim posljedicama svjetske financijske krize koja nas je zapljusnula punom snagom. Tada smo upozoravali da će ona na najgrublji način pokazati promašaje razvoja našeg ekonomskog modela. Predložili smo desetak konkretnih mjera čijom smo realizacijom mogli izbjeći vrlo vidljiv ekonomski sunovrat. Na žalost, malo toga je prihvaćeno. Sada svaka ozbiljnija analiza kaže da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja od Atlantika do Kine koja i dalje bilježi negativne ekonomske trendove. Prošle godine na prvu godišnjicu naše upozoravajuće presice, uočavajući svu beskorisnost političkog nadmudrivanja političkih elita, pozvali smo na pokretanja Inicijative za promjene koja je trebala rezultirati Vladom ekonomskog spasa.

Stalni pad
Razumijevajući težinu i kompleksnost situacije tada smo zazivali opći društveni konsenzus, i formiranje zajedničke vlade značajnih hrvatskih političkih stranaka, s jasnim mandatom usmjerenim na sređivanja gospodarskog i socijalnog stanja u zemlji te ulazak u EU. Zbog stanja u kojem smo se tada nalazili (a i dalje kontinuirano padamo), zazivali smo svehrvatski dogovor u kojemu bi VAŽNE nacionalne teme bile pretpostavljene partikularnim političkim interesima sudionika društvenog života. Te su VAŽNE teme svakako ekonomski oporavak, borba protiv korupcije i završetak pregovora s EU. Tada smo tražili rekonstrukciju Vlade, koja bi trebala biti sastavljena od sposobnih ljudi iz različitih stranaka ali i nestranačke stručnjake. Ovom smo inicijativom željeli zaustaviti tonjenje ovog nam opasno nagnutog broda, kojeg smo mogli ispraviti i zajednički uputili u pravom smjeru. Od prošlogodišnje inicijative do ove druge godišnjice nije se puno toga značajnog dogodilo u smislu ozbiljnijeg ekonomskog oporavka. Imali smo neke pokušaje (A, B, C modeli financiranja poduzeća) koji imaju vrlo limitirani učinak. Dobili smo i Program gospodarskog oporavka kojemu smo na početku dali uvjetnu podršku, jer je nakon više od godinu dana kako smo ušli u krizu, bio prva naznaka da se problem krize prepoznao, te da se u načelnim prioritetima Programa adresiraju i prepoznaju pravi problemi naše ekonomske svakodnevnice. Na žalost, izostali su pravi učinci ovog Programa. Gubili smo dragocjeno VRIJEME na manje značajne i beznačajne sadržaje (bijeg bivšeg premijera i njegov povratak u Sabor su dva tipična lajtmotiva promašenosti društvenih prioriteta u zemlji). Pravi su ciljevi morali biti usmjereni na očuvanje preko sedamdeset tisuća izgubljenih proizvodnih radnih mjesta, nekoliko tisuća radnih mjesta u trgovini. Trebali smo preokrenuti i kotač industrijske proizvodnje, zaustaviti pad realnih primanja. Trebali smo u jedra ovog nam broda na pučini, koji se opasno naginje pod teretima političke i društvene neodgovornosti za nacionalnu budućnost, dobiti sasvim novi vjetar. A sve to je trebalo vratiti i toliko potreban optimizam u gospodarstvo, a time i društvo u cjelini.

Posljednje dvije godine smo upozoravali, apelirali, predlagali, razgovarali, pozivali političke elite na akciju, na djelovanje koje bi pokrenule tako nužne promjene u našoj ekonomiji i društvu. Nečinjenje o kojemu govorimo okrenulo je brod pod imenom Hrvatska više prema azijskim i afričkim zemljama kojima se danas uspoređujemo u kontekstu konkurentnosti i ekonomskog oporavka. Dobra vijest danas je da i dalje jasno znamo i vidimo prioritete koje moramo početi hitno svi rješavati. Loša vijest je da su ti prioriteti nepromijenjeni zadnje dvije godine i da naše nečinjenje znači da problemi nisu i neće nestati, odnosno da su postali samo teži i ozbiljniji. Hrvatska će vrlo brzo morati precizno utvrditi jasne politike i aktivnosti u šest sljedećih važnih područja: poduzetnička i investicijska klima koja će stvoriti jasno i motivirajuće okruženje za poduzetničke poduhvate i investicije; fleksibilnije radno zakonodavstvo uz veću socijalnu sigurnost radnika; mirovinski sustav koji će biti održiv za nacionalno gospodarstvo ali istovremeno i poticajan za razvoj kulture rada; porezni sustav koji će biti puno jednostavniji i za gospodarstvo poticajniji i konkurentniji; efikasna javna uprava i funkcionirajuće pravosuđe moraju postati istinski servisi gospodarstvu i građanima; uravnotežena javna potrošnja i održiva politika poticaja i transfera ne smiju biti plod različitih koalicijskih dogovora i političkih trgovina. Samo uz odgovore i aktivnosti vezane uz ove teme možemo početi graditi drugačiju, konkurentniju i uspješnu hrvatsku ekonomiju i društvo u cjelini.

Kažnjavanje inicijativa
To sigurno nije ono okruženje u kojemu Saborsko povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa novčano kažnjava općinskog načelnika Rugvice jer je u odgovoru Ikei na pismo namjere prepoznalo kršenje Zakona o sprečavanju sukoba interesa. Kako piše u medijima, kod privlačenju stranih investicija “ostvario je zabranjeno djelovanje”. Bilo bi zanimljivo dobiti odgovor na jednostavnu dilemu: je li od sad svaki (grado)načelnik u sukobu interesa kad razgovara s ulagačima? Ako je pravorijek Povjerenstva ispravan, onda bi po njima cijela slovačka vlada bila u zatvoru jer je upravo na ovom modelu od svoje zemlje učinila najprivlačniju destinaciju za ulaganje automomobilskih proizvođača. Možemo mi upozoravati koliko god hoćemo o antipoduzetničkoj i protuinvesticijskoj klimi, mogu nas na to upozoravati brojni domaći i inozemni investitori, mogu to činiti i dobronamjerni diplomatski predstavnici stranih zemalja u našoj zemlji. Ali, dok Saborsko povjerenstvo donosi ovakve odluke, naravno uz ovakva obrazloženja, teško će nama pomoći i ministar za ulaganja, pa i potpredsjednik Vlade za poticanje ulaganja i razvoj, task force, pa i zelene beretke s nekim Rambom na čelu.

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a