Udruga ZAMISLI dala je bezuvjetnu podršku projektu “Iskustvo zlata vrijedi” jer se zlatne prilike ne propuštaju.

Nakon telefonskog poziva meni osobno, od strane Poslovnog dnevnika i molbe za sastankom, razočarano sam rekla da imam malu bebu i da ne mogu odvojiti vrijeme kako bi došla u predloženi termin sastanka. Nakon pet minuta isti broj je prikazivao moj ekran na mobitelu, a nakon javljanja su me zamolili da oni dođu kod nas doma.

Tada sam shvatila da ti ljudi misle ozbiljno. No ni u snu nisam mogla zamisliti da će projekt obuhvatiti već deset generacija. Do tada se nismo susreli sa suradnjom s nekim od medija. Uglavnom smo se mučili s urednicima zajedno s novinarima koji su se trudili napisati afirmativan članak koji bi urednik uništio svojim naslovom.

Jedno vrijeme smo prikupljali “najoriginalnije” naslove i istaknute dijelove u objavama. Najbolji je bio naslov s početka ovog stoljeća: “Terapija jahanjem invalidne djece”, koliko znam i danas se jedna pub kviz ekipa tako zove.

Ohrabrujuće je bilo što je kod nas doma uz kolegicu Lindu Badrić došao i glavni urednik, Vladimir Nišević. Odmah smo ga izbombardirali s našim frustracijama kako mediji nekorektno izvještavaju o invaliditetu, odnosno sami urednici zakompliciraju svojim intervencijama. Čovjek se očito nije nadao takvom pristupu.

Pristojno nas je poslušao i rekao da će uvažiti svaku našu sugestiju, da imaju najbolju namjeru i da sebe kao medij vide u ulozi onih koji povezuju poslodavce s osobama s invaliditetom.

Moram priznati da svih ovih deset godina kroz objave i pisanja o osobama s invaliditetom niti jedan medij nije učinio više od Poslovnog dnevnika. Ne samo s objavama nego i povezivanjem poslodavaca s osobama s invaliditetom.

Neposredno su se desile mnoge lijepe priče poput onih koji su otišli na praksu i još danas rade kod tog poslodavca, do novih projekata i suradnji kao i priznanja koje je za izvještavanje o invaliditetu, Poslovni dnevnik dobio od Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.

Sve su to možda za nekoga male stvari, ali u obiteljima osoba s invaliditetom, upravo male stvari najviše znače.