Sherif se prema ukupnom prihodu od 136,65 milijuna kuna u 2009. uspio zadržati na devetome mjestu među vodećim kompanijama u drvnoprerađivačkom sektoru. U posljednje tri godine nalaze se i među 100 najvećih izvoznika u Hrvatskoj. Iduće godine namjeravaju kupiti od Hrvatskih šuma od 50 do 60.000 kubika trupaca jer osim vlastitog pogona za preradu drva u Glini za njih radi više od 40 pilana od kojih je desetak u Sisačko-moslavačkoj županiji te DIP Karlovac. Do sada su od HŠ kupovali između 30 i 40.000 kubičnih metara drva, a s ponosom ističu kako redovito plaćaju avansno ili u roku 7 dana. U vrijeme kad je drvna industrija otpuštala radnike, mi smo ih zapošljavali, počeo je svoju priču o uspjehu umirovljenik Murat Pašić, koji i dalje aktivno radi, ali kao predsjednik Nadzornog odbora obiteljske tvrtke Sherif export-import. Pašić konkretno misli na Drvni centar Glina koji je unatoč recesiji u veljači ove godine uveo treću smjenu.

Exportdrvo otvorilo vrata
Pogon se specijalizirao za proizvodnju gotovih elemenata za namještaj koji se izvoze u Portugal i Španjolsku te za dovratnike za vrata koji se otpremaju u Dubai, a ta se proizvodnja povećala još prošle godine. Kad su u Glini kupili tamošnju pilanu u stečaju i krenuli nanovo s radom 2006. godine, bilo je 18 zaposlenih, sada ih ima 80, a do kraja godine bit će ih stotinjak. U sjedištu tvrtke u Zagrebu stalno je zaposleno dvadesetak ljudi, a u predstavništvu u Egiptu četiri. Pašić je zajedno sa svojim sinom Damirom, koji je u Kairu na američkom sveučilištu magistrirao ekonomske znanosti, osnovao poduzeće 1990. godine. Damirova ideja bila je da se ono zove Šerif po djedu, Muratovu ocu. Danas u njemu rade već tri generacije. U vlastiti biznis sa sinom Damirom Pašić je krenuo nakon odlaska u mirovinu iz Exportdrva gdje je radio od 1977. godine. U Zagreb je došao iz Teslića na mjesto savjetnika u upravi, napustivši mjesto direktora Drvnoga kombinata “Borje”. Već je 1979. otišao kao službenik Exportdrva u Aleksandriju u Egiptu, što će njegovoj obitelji poslije omogućiti dobro snalaženje i vođenje vlastitog biznisa. Pašić je u Kairu radio do 1986. i živio sa suprugom Marijom i djecom gotovo do umirovljenja, radeći kao predstavnik bivše države. Iz bivših republika izvozili su se bukova, jelova i hrastova građa za namještaj te gotovi parketi, što i danas radi vrlo uspješno njegova obiteljska tvrtka.

Izvezu 35 milijuna eura
Kad su 1990. osnovali tvrtku, Pašić je nastavio raditi isti posao, a njegov sin Damir odmah je otišao u Aleksandriju gdje su otvorili predstavništvo. Danas je Damir Pašić direktor Sherifa, a sestra Dijana direktorica za financije, dok je njezin suprug Kemal kontrolor. Pašićeva snaha Stamenka vodi administrativne poslove predstavništva u Egiptu. Unuk Amor je glavni menadžer za europske zemlje i direktor novoosnovane tvrtke BE-TO u Glini, smještene na lokaciji nekadašnje Pamučne industrije, koja će graditi elektranu na šumsku biomasu, drvni otpad i sječku. A unuk Elmor direktor je Drvnog centra “Glina”, dok je njegova supruga Ines knjigovođa. Svi u obitelji govore po nekoliko stranih jezika, a tri ih dobro zna arapski. Temeljna djelatnost poduzeća od osnivanja je izvoz drvnih sortimenata, na arapska tržišta oko 80 posto i ostalo na europska. Sherif posluje preko luka Rijeka, Raša i Ploče i vrijednost izvoza u posljednje tri godine kreće se između 30 i 35 milijuna dolara u čemu proizvodi Drvnog centra “Glina” sudjeluju od 15 do 20 posto. Pašić s ponosom kazuje kako su aktivirali u Istri luku Raša koja 11 godina nije radila, a prošle godine dobili su zajedno s Exportdrvom koncesiju od 10 godina. Osim toga Sherif izvozi i oko 10 posto bosanskog izvoza rezane građe u prekomorske zemlje preko luka Ploče. Naime, tvrtka u Egiptu zastupa poduzeća iz Hrvatske, BiH te čak i ona iz dalekog Čilea. Inače velik problem u tom dijelu Afrike čine im Rumunji, žali se naš sugovornik, jer su u EU i na njihovu građu se ne plaćaju carine za sjevernoafrička tržišta. Sherif doista posluje s mnogim državama, a u Dubaiju, Portugalu i Španjolskoj ima ekskluzivne agente.

Opet zamirisala piljevina
Murat Pašić kaže kako mu je ponovno zamirisala piljevina kad se na licitaciji prodavala 2006. godine stara pilana nekadašnjeg DIP-a “Glina”, uništenog u Domovinskom ratu. Sve što smo zaradili uložili smo u “Glinu” i do sada je tamo ukupno investirano više od 17 milijuna kuna, govori Pašić. Elmor Baraković, unuk i direktor Drvnog centra “Glina”, tumači nadalje kako će krajem godine u Glini pustiti u rad nekoliko objekata kojim će se završiti tehnološki proces proizvodnje od sirovog drva do gotovih blanjanih elemenata. Tada bi u centru trebalo raditi stotinjak ljudi. To je značajan broj radnih mjesta za grad u kojem je evidentirano više od 1600 nezaposlenih i koji žive u jednom od najnerazvijenijih područja u Hrvatskoj. Glina je, dodaje, oslobođena 1995. godine i od tada je broj stanovnika višestruko manji, točnije 13.000 ljudi je manje u usporedbi sa 1991. godinom. Industrija je propala i jedine tvornice koje danas zapošljavaju su Vivera i Drvni centar “Glina”.

Novi biznis

Komplementarna energetika
Preko puta Drvnog centra “Glina” nalazi se napušteni objekti i zemljište nekadašnje Pamučne predionice “Glina”, dio koje je prije tri godine kupio Sherif za buduću bioelektranu toplanu. Krajem 2009. osnovana je tvrtka BE-TO Glina koja će graditi elektranu na drvni otpad i sječku. Drvni otpad tamo nam je na domak ruke, objašnjava Pašić, jer se takva postrojenja ne isplate graditi daleko i dovoziti šumska biomasa. Elektrana će stajati između 4 i 4,5 milijuna eura i za njezinu gradnju tražit će kredite te državne potpore. Buduća bioelektrana proizvodila bi oko jednog megavata struje te oko četiri megavata toplinske energije koja bi mogla grijati veće potrošače u Glini, a to su osim Vivere još kaznionica, škola i vrtić. Poduzeće ima pet zaposlenih, a u planu je veći broj kad se projekt realizira. Na toj je lokaciji Sherif već sagradio trafostanicu koja će se koristiti i kao priključna lokacija iz koje će HEP preuzimati električnu energiju.