Da je Zdenko Gverijeri poslušao oca koji mu je 1989. govorio “drži se ti sine dimnjaka”, misleći na posao u tvornici, kompanije poput Belja, Saponije, Krune, Nexe-a i Mesne industrije Ravlić morale bi od nekog drugog kupiti specijalizirane elektronske vage za potrebe svog poslovanja, dok bi vage u trgovačkim centrima Plodine, Kaufland, Metro i Konzum servisirala neka druga firma. No, da oca nije poslušao kada se vratio iz vojske i htio s Dadom Topićem nastaviti svirati po bivšoj Jugoslaviji i tako zarađivati za život, ne bi se zaposlio u osječkoj šećerani i ispekao zanat potreban za ulazak u privatno poduzetništvo i razvoj obrta Preciz iz Ivanovca pored Osijeka koja se bavi proizvodnjom, prodajom i servisom svih vrsta vaga.

Teški počeci
Naime, Gverijeri je, vrativši se 80-ih sa služenja vojnog roka u tadašnjoj JNA, dobro zarađivao svirajući. No njegovom ocu se to baš i nije sviđalo pa je inzistirao da se zaposli i radi nešto ‘konkretno’. Zaposlio se u osječkoj šećerani, tada jednoj od tvornica u sastavu moćnog IPK. Njegov prvi posao bio je utovar vreća šećera u kamione.“Imao sam 72 kg, a svaka vreća je bila teška 50 kg pa bi me zanosila na sve strane”, kroz smijeh priča Gverijeri, “no stari mi je rekao da je to dobro za mene da bih znao cijeniti bolji posao kad ga dobijem. Tako je i bilo. Jedan od radnika iz vagarske radionice otišao je u mirovinu i ukazala mi se prilika zamijeniti ga. Kao strojarski tehničar imao sam osnove, no nisam o tom poslu imao pojma. Ubrzo sam shvatio da uživam kad riješim neki problem oko vage”, priča Gverijeri.Šećerana je tada imala vrlo jaku vagarsku službu koja je servisirala vage u sklopu svih tvornica u sastavu bivšeg IPK-a, IPK-ovih kooperanata i poslovnih partnera pa je Gverijeri radeći taj posao od 1982. do 1990. dobro ispekao zanat. “S vremenom su me vage toliko fascinirale da sam odlučio otvoriti vlastitu vagarsku tvrtku. Stari se tome protivio govoreći ‘drži se ti sine dimnjaka, to ti je sigurnost’, no 1990. sam osnovao Preciz”, kaže. Vrativši se 1993. iz saniteta u kojemu je bio tijekom domovinskog rata ponovno je počeo raditi. Zaposlio je nećaka, svog prvog djelatnika. “Tada je krenula era kompenzacija pa je bilo vrlo teško poslovati. Počeo sam raditi s Beljem, PP-om Orahovica, Saponijom, tadašnjom Slobodom i Croatia mlinovima te Alastorom, prvim trgovačkim lancem u Hrvatskoj. Kupili su vage proizvođača Mettler-Toledo s kojim sam 1996. napravio najbolji potez u poslovanju”, kaže Gverijeri i nastavlja: “Ta europsko-američka kompanija jedan je od najjačih svjetskih proizvođača vaga za najveći broj industrija. Sklopili smo ugovor o partnerstvu za područje Slavonije i Baranje. Postao sam njihova servisna podrška a oni su zauzvrat prenosili svoje znanje na moju firmu”.

Trgovački centri kupili su vage direktno od Mettlera, a Preciz ih servisira. No, ima ih pravo i direktno prodavati. “Mesnoj industriji Ravlić prodao sam vage, no pod istim uvjetima kao da su ih kupili direktno od Mettlera”, kaže. Preciz je u Belje 2003. prvi put samostalno montirao kolsku vagu (vagu za kamione) čiju je konstrukciju složila Libra Tehničar iz Zagreba. “Kolsku vagu čini konstrukcija od armaturne mreže i betona, elektronika odnosno mjerni instrumenti i montaža vage. Čim ste u mogućnosti slaganja elemenata, vi ste proizvođač. Zato sam, nakon što smo montirali prvih pet vaga u Belje, odlučio proizvoditi kolske vage. To je bila dobra investicija i iskustvo, a te vage do današnjeg dana besprijekorno rade”, zadovoljno ističe kucajući u drvo. Iako su teške 37 tona, Gverijeri kaže kako su kolske vage izuzetno precizne a rade ih u tri segmenta kako bi bile lake za demontažu, prijenos i prijevoz. U tu svrhu Preciz ima vlastiti vozni park uključujući kamion s kranom i prikolicom.“Provjere i nadzor su stalni tijekom izrade, a izuzetno bitno je i uzemljenje kako bi sačuvali mjerne instrumente. Ispod svakog segmenta vage je mjerni pretvor spojen na terminal. Kamion stane na vagu koja je duga 18 i široka tri metra, a na terminalu se pojavi vrijednost. Vrlo slično kao kad osoba stane na kućnu elektronsku vagu s tom razlikom što se u vagu ovog tipa unose svi relevantni podaci o vozilu i njegovom vlasniku te svi podaci potrebni da bi se izmjerila težina robe jer danas je vaga sredstvo za obračun”, objašnjava i dodaje kako ovisno o modelu elektronike kolske vage koštaju od 14 do 19 tisuća eura. Preciz prodaje i servisira Mettlerove vage za sve industrije, od analitičkih i tehničkih, vaga za primjenu u zdravstvu i trgovini, industrijskih, cestovnih i željezničkih te vaga za graditeljstvo. Za proizvodnju kolskih vaga elektroniku kupuje od Mettlera a partnerski ugovor ima s tvrtkama Meg iz Petrijevaca i Vagar iz Novog sada od kojih nabavlja metalne konstrukcije. Beton i željeznu armaturu nabavlja od lokalnih proizvođača.“S tvrtkom Libra Tehničar imam partnerski ugovor s obzirom na geografsko područje. Prepustio sam im primjerice posao s Mlinarom koji je prisutan na području Zagreba i okolice jer meni je to neisplativo raditi zbog transportnih troškova, a Preciz je vagama opremio sve pekarnice Krune”, kaže Gverijeri.

Laboratorij na 350 kvadrata
Preciz jedini u Slavoniji i Baranji među servisima za vage ima certifikat ISO 9001:2010 koji mu je dodijelila Hrvatska akreditacijska agencija, a u postupku je dobivanje certifikata ISO 17025 i ISO 17020. U okviru radnog prostora u Ivanovcu 350 četvornih metara čini moderno opremljen laboratorij a 300 četvornih metara je za rad s velikim vagama. Trenutno zapošljava osam radnika od kojih je dvoje zaposleno za vrijeme recesije. Ukupni prihod lani je iznosio je oko dva milijuna kuna dok je 2009. ukupni prihod bio 1,4 milijuna kuna uz dobit od 274 tisuće kuna.”“Tijekom domovinskog rata moje poslovanje je stajalo, dok su se tvrtke iz dijelova Hrvatske koji nisu bili zahvaćeni ratom nastavile razvijati. Kad sam se 1993. vratio iz saniteta kuća mi je bila srušena, a servis i oprema pokradeni. Dobri prijatelji iz šećerane posudili su mi opremu da mogu raditi, a zatim sam podigao kredit. Nikada od nikoga nisam dobio ni lipe potpore. Sve sam stvorio sam. Izlizano je reći da kaskam za drugim firmama, no svakako bih bio znatno uspješniji da nisam morao doslovno sve raditi iz početka, čak i zidati kuću”, zaključuje Gverijeri.

Druga ljubav

Svira unatoč poslovnim obvezama
Zdenko Gverijeri je nakon povratka iz vojske razmišljao da se posveti glazbenoj karijeri, a tada je svirao s Dadom Topićem. Iako je profesionalno krenuo u drugom smjeru Gverijeri i danas svira gitaru i bas gitaru, a njegova grupa Zvučni zid stara je 20 godina, gotovo koliko i tvrtka. Unatoč poslovnim obvezama i dalje sviraju i nastupaju.