Afere s bescarinskim izvozom šećera na tržište Europske unije već su nekoliko puta u posljednjem desetljeću potresle hrvatske šećerane. Nedavno se u javnosti ponovno pojavila “šećerna afera” koja prema svemu sudeći to nije. Naime, pojavile su se spekulacije da neke hrvatske tvrtke oštećuju, ne hrvatski, već carinski sustav Europske unije makinacijama sa šećerom. Kao glavni akter u toj “aferi” spominjala se varaždinska tvrtka K-produkt. To je bio povod za razgovor s direktorom obiteljske tvrtke K-produkta Goranom Kovačićem.

S imenom vaše tvrtke ovih se dana u javnosti operira kao sudionikom navodne šećerne afere. Što možete reći o tome?
Ne znam zbog čega su jedne dnevne novine išle s tekstom o nekoj “šećernoj mafiji” i “legalnom švercu”. Mi poslujemo isključivo prema propisima hrvatskog i pravnog sustava Europske unije. Za svaki naš izvezeni teret postoji sva prateća dokumentacija koju potvrđuje hrvatska i schengenska granična kontrola. Da nema nikakve istrage protiv nas, potvrdili su i iz antikorupcijskog ureda Europske unije Olafa, a i iz Ministarstva poljoprivrede RH. Jedini problem je što velike hrvatske šećerane ne žele konkurenciju pa utječu na promjenu zakonske regulative i stavove strukovnih udruženja kako bi nas zaustavile.

Na što konkretno mislite?
Mi smo krajem prošle godine dobili suglasnost Hrvatske gospodarske komore za potrebe unutarnje proizvodnje, uvoz isključivo za izvoz, za uvoz 45.000 tona šećera. U prvih šest mjeseci smo bez problema uvezli i izvezli oko 20.000 tona. No problem se pojavio početkom srpnja kada je Carinska uprava RH izvršila načelno birokratske promjene u tarifiranju šećera, promijenivši neke oznake tarifa. Unatoč tome tada smo mi trebali ponovno zatražiti mišljenje od HGK za uvoz šećera. No HGK nas je, sa dva mjeseca zakašnjenja, odbio bizarnim pojašnjenjem – da nismo uvažili ponude domaćih proizvođača šećera.

Znači HGK vam je sada zabranio ono što vam je prije šest mjeseci dopustio?
Upravo tako, a mislim da je to sve napravljeno zbog pritiska triju hrvatskih šećerana. Naime, posljednjih mjeseci cijena šećera je na europskom tržištu znatno pala i hrvatske šećerane vjerojatno više nemaju interesa izvoziti svoju robu u EU. Stoga žele monopolizirati domaće tržište i uništiti sve tvrtke koje imaju veze sa šećerom. Mi ćemo tužiti HGK zbog nanesene štete, a obrat ćemo se i Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja.

Koji je tu interes domaćih šećerana? Žele li vam se one osvetiti jer niste prihvatili njihove ponude za šećer?
Mi smo, prema naputku HGK, bili obvezni zatražiti ponude od domaćih šećerana. No one su uglavnom, pojednostavljeno, rekle da ih ne zanima to čime se bavimo te da nam ne mogu isporučiti tražene količine šećera. Unatoč tome one su nam ponudile svoju cijenu od 490 eura po toni iako je cijena šećera na Londonskoj burzi između 320 i 360 eura po toni. Naravno, ne treba ni spominjati da domaće šećerane godišnje kupuju, svaka pojedinačno, oko 60.000 tona sirovog šećera na svjetskom tržištu po cijeni od 200 do 250 eura po toni i onda ga uz ekstra profit prodaju na domaćem tržištu po cijeni od oko 650 eura za tone, naravno plus porez na dodanu vrijednost. Čak i izvan kvote uvozna je carina za taj šećer u Hrvatsku svega 11 eura po toni, dok je za rafinirani šećer 2700 eura. A jasno je da sirovi šećer mogu uvesti, odnosno preraditi u rafinirani samo šećerane.

Kad govorimo o vašem izvozu šećera, prerađujete li vi sirovi šećer ili što?
Ne. Mi kupujemo rafinirani bijeli šećer koji onda miješamo s raznim instant-sastojcima, poput čaja ili kakaoa, te ga kao novi proizvod plasiramo preko naših partnera na tržište EU. Mi surađujemo sa dvije tvrtke iz Maribora, na čiji poticaj smo se i počeli baviti poslom sa šećerom, a koje plasiraju dalje naš proizvod u zapadni, odnosno istočni dio Europe.

Zašto idete preko posrednika, a ne izravno na strano tržište?
Mi smo tvrtka za doradu, takozvana lohn tvrtka, koja radi za strane kompanije. Sada smo nekoliko godina u biznisu s instant-napicima na bazi šećera, ali u planu nam je, ili već radimo, i u segmentu proizvoda na bazi brašna i sušenog povrća. Ovo zadnje radimo za poljskog partnera Kuhareka na proizvodu kojim želi u Europi konkurirati podravkinoj Vegeti.

O kolikim je količinama izvezene robe riječ?
Tvrtka je ozbiljno u ovom biznisu od 2006. godine, a od tada smo uvezli i izvezli više od 76.000 tona šećernih prerađevina u vrijednosti većoj od 30 milijuna eura. Mi smo 2006. godine carinili za izvoz 750 kamiona robe, 2007. oko 520, a lani 950. O koliko velikom poslu je riječ dovoljno govori i činjenica da smo samo u prvih šest mjeseci ove godine preko granice izvezli 950 velikih šlepera.

Tržište nekretnina

Najteže je pronaći zemljište koje ima smisla razvijati, i ono koje izgleda savršeno često skriva ograničenje

Vrijednost vozila

Dugoročna pouzdanost postaje jedan od ključnih kriterija pri izboru automobila

Hoće li vam sva ta strka i optužbe za malverzacije otežati poslovanje, pogotovo u Europi?
Ne vjerujem. Mi poslujemo prema zakonu i poštujemo sve pravne propise i nemamo se čega bojati. Mi ćemo zasigurno nastaviti posao sa šećernim prerađevinama, a u slučaju da nas u HGK nastave ignorirati, imamo modele za nastavak poslovanja. Naravno, tu je i mogućnost da nastavimo proizvodnju u BiH ili negdje u susjedstvu, no to je manje vjerojatna opcija. Nastavit ćemo proizvoditi u Hrvatskoj u inat svima koji nas ne vole. Za pravo nam daje i Europska unija koja prepoznaje i cijeni našu robu. Tako smo od Carinske uprave u Beču, nakon dugotrajne analize, dobili dopusnicu za izvoz naših proizvoda, na bazi šećera, na tržište EU uz svega 6% carine. Ta dopusnica vrijedi do 2013. godine.

U ‘ovoj aferi’ vas se optuživalo da ste preko granice prebacivali, izvozili, samo ‘papire’, a da se šećer vraćao u Hrvatsku?
To su sulude tvrdnje jer tvrditi da možemo prevariti i hrvatsku i schengensku carinu je pomalo smiješno. Naime, šećer je visokotarifna roba i pazi se na svaki kilogram. Za primjer mogu reći da se nama zna dogoditi da u proizvodnji moramo baciti nekoliko desetaka ili stotina, katkad i tisuća kilograma šećera. No mi taj šećer ne da ne možemo iskoristiti za nešto drugu ili za prodaju, već taj šećer ne možemo uzeti ni za doma. Sve što je u carinskom prostoru se precizno evidentira i ne možemo se igrati da zbog nekoliko kilograma šećera izgubimo dozvole. Ja osobno za svoje potrebe doma kupujem šećer u supermarketu, poput svih ostalih građana Hrvatske.

U vašem pogonu u Sv. Ivanu Zelini vidjeli smo vreće šećera od domaćih proizvođača. O čemu je tu riječ?
Kao što sam već rekao, šećer koji uvezemo po ovoj osnovi možemo koristiti jedino za “unutarnju proizvodnju”, odnosno proizvodnju u carinskom prostoru isključivo za deklarirani izvoz. Za sve ostalo šećer moramo kupovati kao i svi ostali građani, ili poduzetnici, u zemlji. U Sv. Ivanu Zelini proizvodimo sokove i sirupe i za to su nam potrebne znatne količine šećera. No sav potrebit šećer kupujemo na hrvatskom tržištu od domaćih šećerana. Riječ je o ukupnim mjesečnim količinama do maksimalno 50 tona. Dio toga zadovoljimo od domaćih šećerana, a dio u tekućem šećeru koji je carinski tarifiran kao glukoza pa nam je olakšan njegov uvoz iz Italije ako je tamo cijena povoljnija.

Izdvojeno

Kolika vam je šteta nanijeta zbog odluka HGK i zabrane uvoza šećera?
Do sada smo izgubili oko 160.000 eura jer smo poslove dogovorili početkom godine i na bazi odobrenih 45.000 tona šećera. No očekujemo da će se do kraja godine situacija u našoj tvrtki stabilizirati jer ćemo kupljeni šećer, koji ne možemo uvesti u Hrvatsku, prodati kao čisti šećer na trećim tržištima ili na samoj burzi. Veća je šteta napravljena hrvatskom gospodarstvu jer smo morali zatvoriti pogon u carinskoj zoni u Varaždinu gdje je bilo zaposleno 25 ljudi koji su dobili otkaz.