Mahnita kineska gradnja brana nedavno je naletjela na zid u Burmi (Mjanmaru), gdje je zbog smione vladine odluke da stopira kontroverzni kineski projekt izgradnje brane olakšan put prema prvom posjetu američke ministrice vanjskih poslova toj zemlji u više od pola stoljeća. Navedeni zaustavljeni projekt vrijedan 3,6 milijarde dolara pod imenom brana Myitsone nalazi se na izvoru najveće burmanske rijeke Irrawaddy, a električnom energijom je trebao opskrbljavati isključivo kinesku elektroenergetsku mrežu, unatoč činjenici da su u Burmi nestanci struje svakodnevna pojava. Komisija za nadzor i upravljanje kapitalom kineskog Državnog vijeća u državnom vlasništvu veličala je Myitsone kao uzorni inozemni projekt koji služi kineskim interesima. Burmanska odluka stoga je šokirala kinesku vladu, koja je prije toga počela Burmu tretirati kao pouzdanu državu klijenta.

Gradnja u inozemstvu
Unatoč ovoj prepreci, Kina je i dalje najveći svjetski graditelj brana, kako kod kuće, tako i u inozemstvu. Niti jedna zemlja u cijeloj povijesti nije izgradila više brana od Kine, koja se hvali da ima više brana nego ostatak svijeta ukupno. Prije nego što su komunisti došli na vlast 1949., Kina je imala samo 22 brane spomena vrijedne veličine. Danas ima više od polovice ukupnog broja od pedesetak tisuća velikih brana u svijetu, a pod velike brane ubrajamo one visine najmanje 15 metara ili zalihovnog kapaciteta od preko tri milijuna kubnih metara. Prema podacima Organizacije UN-a za hranu i poljoprovredu, kineske brane 2005. su imale kapacitet pohrane 562,4 kubnih kilometara vode, odnosno 20% ukupne količine obnovljivih vodnih izvora te zemlje. Otad je Kina izgradila mnoštvo novih brana, uključujući i onu najveću na svijetu, Tri klanca na rijeci Jangce. Kina je također globalni predvodnik kad je u pitanju izgradnja brana u inozemstvu. Njezine državne tvrtke grade sve više brana u drugim zemljama nego svi ostali međunarodni graditelji brana zajedno. Trideset i sedam kineskih financijskih i poslovnih subjekata uključeno je u preko sto projekata izgradnje brana u zemljama u razvoju. Kineska izgradnja elektrana u inozemstvu vođena je željom za zaradom, ali i diplomatskim naporima da iskaže svoje projektantsko i graditeljsko umijeće. Kineski službeni stav “nemiješanja u domaće probleme” zapravo služi kao svojevrsna dozvola izgradnje brana koje uzrokuju poplave, ali i zbog kojih se stanovnike silom iseljava u druge zemlje, čak i ako je riječ o etničkim manjinama, kao što je slučaj na projektu brane Myitsone. Kina tvrdi da njezina uloga svjetskog predvodnika na području izvoza brana predstavlja situaciju u kojoj nitko ne gubi, pa tako ni zemlja domaćin i njezine tvrtke.

Hidroenergija
Kao država s najviše brana na svijetu, Kina je već najveći globalni proizvođač hidroenergije, s proizvodnim kapacitetom od preko 170 gigavata. No zbog ambicioznih planova značajnog povećanja hidroproizvodnog kapaciteta izgradnjom brana na međunarodnim rijekama, našla se u sporovima oko vode s većinom susjeda, pa čak i Sjevernom Korejom. Šire gledano, Kineska strast prema izgradnji brana potaknula je dva ključna razvoja situacije. Prvo, kineske tvrtke sada dominiraju svjetskim izvoznim tržištem opreme za hidroelektrane. Samo Sinohydro, koji je nadmašio dobavljače sa Zapada kao što su ABB, Alstom, General Electric i Siemens, tvrdi da kontrolira polovicu tržišta. Drugo, zbog sve većeg utjecaja državne industrije hidroelektrana, vlada je započela agresivnu kampanju inozemnih projekata ponudom niskokamatnih zajmova drugim vladama. Kod kuće je nedavno predstavila golemi novi investicijski program u vrijednosti od 635 milijardi dolara, a koji se tiče vodne infrastrukture u sljedećem desetljeću. Više od trećine tih sredstava uložit će se u izgradnju brana, rezervoara i ostalih opskrbnih struktura.

Brahma Chellaney, profesor strateških studija pri Centru za politološka istraživanja u New Delhiju i autor knjiga “Azijska žrtva s višim ciljem” te “Voda: novo azijsko bojište”; © Project Syndicate, 2011.

Ekološki problem

Raseljeno 22,9 milijuna ljudi
Kinesko prezasićenje vodenih puteva branama već je nanijelo nepopravljivu štetu prirodnim ekosustavima te uzrokovalo fragmentaciju rijeka, iscrpljivanje zaliha i promicanje eksploatacije voda preko kapaciteta prirodne obnove. Cijena po društvo još je veća, što je činjenica koja se odrazila u zapanjujućoj izjavi kineskog premijera Wen Jiabaoa 2007. da je Kina od 1949. ukupno zbog vodnih projekata preselila preko 22,9 milijuna Kineza.