Hrvatska danas treba uspjeh. Treba uspjeh vas poduzetnika, treba uspjeh politike, treba uspjeh sindikata. Iznimno mi je drago da sam ovdje uz Vladu, uz domaćine, vidio i sindikaliste. To znači da ideja socijalnog partnerstva koja je bila pomalo poljuljana, kako sam to vidio u nekim izjavama, nije mrtva. Ideja socijalnog partnerstva treba potaknuti ono o čemu je govorio i predsjednik Vlade, jedan novi duh: duh uspjeha. Ona treba potaknuti shvaćanje kako nijedan od segmenata društva – ni politika, ni gospodarstvo, ni svijet rada, odnosno sindikati, ali ni oni radnici koji nisu članovi sindikata – nije samostalni, neovisni, samodostatni segment društva.

Danas u vrijeme krize antipoduzetnički duh jača. Ljudi su u nevolji, u problemima i traže krivca. Vrlo često je krivac onaj drugi. O tome smo u ova dva desetljeća naše državnosti vrlo jasno svjedočili. No sasvim je jasno da do izlaska iz krize, do boljeg standarda, do uspjeha politike ili poduzetništva nećemo doći bez kvalitetnije investicijske klime nego što je imamo danas. Ali što treba učiniti da ne dođe do neuspjeha, što treba učiniti da Hrvatska bude konkurentna, da se ne ponavlja situacija u kojoj su Svjetski gospodarski forum i Svjetska banka Hrvatsku locirali po konkurentnosti na sedamdeseto ili osamdeseto mjesto. Kako se maknuti odatle? Svi želimo uspjeh. Ali put do uspjeha ne vidimo na jednak način. I tu vidim ulogu države. Od države se sve više očekuje da u vremenima krize oživotvori ono što je doista u temeljima vrijednosti našeg društva i našeg osjećaja za pravdu i pravednost, postulat da Hrvatska mora biti društvo jednakih šansi, društvo koje cijeni uspjeh i društvo u kojem oni uspješni pružaju ruku solidarnosti onima koji nisu. Izvoz je nešto što će ključno opredijeliti naše gospodarsko stanje u budućnosti. One tvrtke koje izvoze, koje stvaraju novu dobit za cijelo hrvatsko društvo imaju ključnu ulogu u naporima da izađemo iz krize. Nadam se da će to biti prepoznato i na razini gospodarske politike i da će se naći prave mjere da se upravo izvoznici dodatno motiviraju. Jedan sam od onih koji dugo vremena govore o tome kako je za uspješno gospodarstvo država iznimno važna kao kvalitetan regulator. Ali država je dobar regulator samo ako je pravedan regulator odnosa na tržištu. Nažalost, država u nekim segmentima baca klipove pred noge gospodarstva kompliciranim propisima, dugotrajnim administrativnim postupcima, korupcijom koju moramo iskorijeniti.

Država je pravedan regulator ako prepoznaje i motivira one koji su uspješni i ostvaruju, dobit ne samo za sebe nego i za cijelu društvenu zajednicu. Hrvatska je jedna od onih zemalja koje nisu usvojile viziju razvoja koja je iznad dnevne politike i koja govori o tome što želimo da naša domovina bude na kraju ovog desetljeća. Viziju koja bi rekla što su naši ciljevi razvoja i kakvu Hrvatsku želimo za deset ili dvadeset godina. Znam, HUP je napravio vrijedan napor i dao elemente razvoja Hrvatske u idućih petnaestak godina. Vjerujem da će Vlada s dužnom pozornošću proučiti to što ste napravili. Ali nama nedostaje ozbiljna, cjelovita i razrađena vizija, projekt Hrvatske za budućnost. Ono što je Europa učinila i nazvala “Vizija 2020.” Možda čak već trebamo i viziju 2030., ili dalje. Prema tome moja poruka je poziv svima vama koji ste odlučni faktori u ovom društvu – od politike, gospodarstva i sindikata – pokušajmo sjesti zajedno za stol i vidjeti što realno želimo i možemo napraviti od naše Hrvatske u ovom i sljedećem desetljeću.

* skraćeni govor