Društveno odgovorno poslovanje među najčešće je spominjanim pojmovima od početka krize, pa je tako i konferencija u organizaciji Hrvatske udruge poduzetnika (HUP) za temu upravo imala DOP, odnosno kako društveno poslovati u krizi. O tome što predstavlja takva vrsta poslovanja razgovarali smo sa Žarkom Horvatom, direktorom industrijske ekologije u tvrtki Holcim Hrvatska. Horvat je ujedno i dopredsjednik Izvršnog odbora HUP – Udruge industrije nemetala, građevinskog materijala i rudarstva.

Što biste detektirali kao osnovne zapreke u uspješnijem poslovanju u grani kojom se bavite?
Mi smo bazna industrija i preduvjet smo za mnoge druge industrije. Međutim, kako je naš osnovni posao iskorištavanje mineralnih sirovina, često nas se percipira u negativnom kontekstu. Jasno je da imamo određen utjecaj na okoliš jer djelujemo kako bismo iskoristili resurse koji se tamo nalaze. Dosta je veliko nerazumijevanje poslovanja ove grane i možda je upravo to posljedica neinformiranosti kao i činjenice da je ta grana bila ostavljena samoj sebi, pa i njezino poslovanje nije bilo nadzirano onako kako bi javnost očekivala. Porastom standarda i većom ulogom javnosti u procesu odlučivanja došlo je do toga da se ova djelatnost sve više preispituje. Samim time se nalazimo u žarištu javnosti koja na određen način gleda na manjkavosti u poslovanju. No negativnosti koje se primjećuju često su posljedica predrasuda jer danas svijet više ne može funkcionirati onako kako je to bilo prije 50 godina. Međutim, zakonodavac se postavlja kako bi sve moguće elemente nepravilnosti predvidio i spriječio već na samom začetku. Na taj način imate preregulirani sustav koji onemogućuje da na osnovama tržišne utakmice odgovorite na sve izazove.

Država donosi regulativu, držite li onda nju odgovornom za takvu situaciju?
Sve što je preregulirano dolazi od države, i to treba otvoreno reći. Postavlja se pitanje zašto država želi sve to regulirati. Regulativu usklađujemo s pravnim stečevinama EU, što se jednostavno mora učiniti i tu nema izbora. Važno je reći da u nekim slučajevima već odavno imamo zakone koji su na razini tih standarda, znači ne bojimo se “strožih” zakona. No moramo reći da se donose bez jasne predodžbe o tome što u stvarnosti predstavljaju. Odnosno, donose se bez uzimanja u obzir da se uz predmetni i neki drugi zakon u Europi određene aktivnosti drukčije reguliraju ili podupiraju. Mora se promatrati cjelokupno zakonodavstvo i uvažiti interakcija pojedinih propisa međusobno. Moram primijetiti da vlada često nastoji, bilo zbog populizma ili zbog nečega drugog, odgovoriti na brojne zahtjeve koje postavlja civilni sektor iako civilni sektor često nije kvalitetan da bi postavio cjelovite zahtjeve. Od “zelenih” ćete najčešće samo čuti “nešto se ne smije”.

HUP-u je sporan bio Zakon o rudarstvu, odnosno njegove izmjene koje su povećale iznose raznih naknada koje tvrtke moraju plaćati?
Ono što je najviše odjeknulo i što je nas najviše pogodilo je vrijeme donošenja. Svi znamo da je kriza tu i da utječe na poslovanje tako da donošenje obveza dodatnih plaćanja zapravo izgleda kao da želite uništiti gospodarstvo. Apsurd je da se od nas očekuje, u ovoj situaciji u kojoj se nalazimo, da ćemo moći sve to platiti. Taj zakon zanemaruje situaciju koju imamo u Hrvatskoj, a to je neučinkovitost u javnom sektoru . Novi zakon polazi od toga da imamo idealnu situaciju. Taj zakon nema nešto posebice sporno, ali je u okruženju u kojem poslujemo potpuno neprovediv na što smo i ukazivali.

Civilni sektor i sindikati su nezadovoljni jer misle da Vlada drži stranu poslodavaca. S druge strane, bivši čelnik HUP-a je ministar gospodarstva, no svejedno ima zapreka i za vaše želje. Gdje je glavni uzrok problema u javnom sektoru?
Danas je situacija u određenim aspektima možda i bolja nego što je bila, ali je, gledajući ukupnu sliku, znatno teža. Interno mi sigurno imamo bolje odnose, ali nažalost čitavo okruženje je postalo nepovoljnije te stoga ne možemo primijetiti dobar učinak rada Vlade u trenutnom sazivu. Sigurno postoji opći cilj da nam svima bude bolje. No ne slažemo se oko toga kako to ostvariti. I sindikati i poslodavci imaju svoje ciljeve koji nisu nužno ostvarivi u istom razdoblju. Situacija u društvu danas nažalost pogoduje anomalijama poput korupcije. Zapravo, vi ne možete ništa riješiti ako ne pokušavate naći neke “neformalne” zaobilazne načine. Pa iako je loš, taj se sustav podupire, odnosno ne želi se riješiti problem jer to može biti bolno. No ne bi smjelo biti bolno samo za poslodavce jer oni omogućuju punjenje proračuna i daju plaće zaposlenicima. Onoga koji te hrani na neki način moraš njegovati i omogućiti mu da funkcionira.

O DOP-u

Domaće tvrtke često smatraju da se DOP svodi na davanje donacija jedanput ili dvaput godišnje?
DOP se, nažalost, često poistovjećuje s tim donacijama. Treba uzeti u obzir da naši poduzetnici nerijetko posluju u lokalnom okruženju koje smatra da je gospodarski sektor netko tko bi trebao plaćati ono što politika ili lokalna vlast žele. Upravo zbog toga se donacije tako i eksponiraju u javnosti. Kod nas postoje preduvjeti da se DOP počne promatrati kao sastavna odrednica hrvatskoga gospodarstva. No i dalje robujemo nekim navikama iz prošlosti pa donacijama mjerimo koliko smo društveno odgovorni. Jednostavno rečeno: društveno odgovorno poslovanje je uspješno poslovanje. Ne postoji način da donacijama kupite uspješno poslovanje.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji