Jakob Jukić, direktor i vlasnik tvrtke Teding, opremio je namještajem posljednjih desetak godina više od 600 vrtića, školskih laboratorija i učionica. Iz nove tvornice koju je podigao u industrijskoj zoni u Novoj Gradiški otpremljeno je na stotine malih drvenih garderobnih ormarića, stoličica, klupica, polica, krevetića, hodalica, klackalica, ljestvica, sandučića i ostalog nestandardnog namještaja poput niza praktikuma za stručne škole.

U ovoj rijetkoj tržišnoj niši u drvnoprerađivačkoj industriji Jukić uspijeva ostvariti godišnje blizu četiri milijuna kuna ukupnog prihoda i dobit iz koje može otplaćivati kredite koje je podigao za investicije. U sve investicije je do sada uloženo oko milijun eura. Kad je počeo raditi imao je 300.000 kuna ukupnog prihoda, 2009. ostvaruje već 2,9 milijuna, iduće godine 3,4 milijuna, a prošle 3,7 milijuna kuna. Kako će završiti ovu poslovnu godinu Jukić još ne zna, ali poručuje kako bi se trebalo puno više investirati i graditi vrtiće i škole. U tehnološki visokoopremljenoj tvornici u Novoj Gradiški gdje se nalaze stolarija i montaža sa skladištem, zatim u bravariji u obližnjim Rešetarima te u uredu u Zagrebu radi ukupno 12 zaposlenih.“Ne radimo velike serije i svi naši proizvodi proizvode se prema narudžbama tako da ne trebamo puno zaposlenih. Trenutačno razvijamo novi program za vrtiće u suradnji s vanjskim arhitektima i uvođenjem nove linije zaposlit ćemo uskoro četvero ljudi”, tumači naš sugovornik. Ideju da uđe u biznis s proizvodnjom ovog specifičnog namještaja, Jukić je dobio još dok je bio ravnatelj Zavoda za školsku opremu početkom 1990-ih. Prethodno je u radio u Tehničko-obrazovnom centru Prvomajska gdje je od profesora napredovao do ravnatelja, a prvo radno iskustvo stjecao je u Končaru kao inžinjer strojarstva. Na studij u Zagreb je došao iz Nove Gradiške gdje je kasnije kao samostalni poduzetnik 2009. izgradio pogon za proizvodnju namještaja i opreme za obrazovne ustanove.

Pomoć bivših kolega
Tvrtku Teding Jukić je osnovao vrlo rano još 1991. godine, ali s proizvodnjom laboratorijske opreme počeo je tek nakon nekoliko godina. Iako je poznavao ovo tržište kao ravnatelj Zavoda za školsku opremu, trebalo je pripremiti vlastitu proizvodnju, izraditi prototipove, certificirati ih i ponuditi tržištu što je trajalo više od godinu dana.Prije deset godina proizvodnja se iz iznajmljenog prostora seli na Karlovačku cestu u Zagrebu, a u Novoj Gradiški gdje je od oca naslijedio poslovni prostor otvara se bravarija. Prvo su se radili praktikumi i laboratoriji za srednje škole koji su se dotada uglavnom uvozili, a Teding im je mogao konkurirati jer je bio jeftiniji.Svoje poslovanje započinju proizvodnjom školskih klupa i stolica za koje posjeduju ateste o kvaliteti Centra za ispitivanje kakvoće namještaja. Nastavili su s proizvodnjom opreme za kabinete, laboratorije i specijalizirane dječje vrtiće. Prvi laboratorij koji su opremili nalazi se i sada u Prvoj Tehničkoj školi u Klaićevoj ulici u Zagrebu. U to vrijeme Jukić još nije imao sve strojeve i tada su mu puno pomagali bivši kolege iz Končara.Ubrzo nakon što se opremio i sagradio novu tvornicu, sve manje počelo se investirati u opremanje škola, posebice u laboratorije i Teding proširuje proizvodni program na opremanje dječjih vrtića. Danas oni čine 80% cjelokupne proizvodnje. Jukić objašnjava:“U školama se užasno malo investira, tek u jedan ili dva laboratorija godišnje i od toga se ne može živjeti”. Kad su prije pet godina kupili u industrijskom parku u Novoj Gradiški zemljište za proizvodnu halu, odmah su uzeli 8000 četvornih metara. Za tu investiciju podigli su kredit od 600.000 eura u Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak.Iako u Hrvatskoj ima stotinjak tvrtki koje isporučuju namještaj za škole, vrtiće i sportske dvorane većina su trgovci ili zastupnici stranih kompanija. Oni se i javljaju na natječaje javne nabave.

Jukić ima iskustva s namještenim natječajima na kojima i nisu uspijevali. Obično se jave uvoznici koji nude robu najčešće iz Kine, Poljske ili Rumunjske. Nedavno bio je raspisan natječaj za opremu koja je bila toliko detaljno opisana da je po tehničkim karakteristikama, otkrio kako je im može udovoljiti samo jedna švedska tvrtka. “Teding pak ne zastupa nikoga i sav namještaj se radi za poznatog naručioca i izrađuje po mjeri. Najveći nekadašnji proizvođači dijela vrtićkog asortimana bili su Zavod za školstvu opremu i zagrebačka tvrtka Antunović, ali i tada se tog namještaja najviše uvozilo”, tumači Jukić. Dodaje kako imaju za svaki svoj proizvod atest koji provode Šumarski fakultet i Drvoinspekt.“Kada Hrvatska uđe u EU, moći ćemo konkurirati i javiti se na bilo koji natječaj za opremanje dječjih ustanova”, kazuje Jukić. Teding ima inžinjerku šumarstva i dizajna koja u suradnji s vanjskim arhitektima radi na novim linijama namještaja. Kod dječjeg namještaja moraju se stogo poštivati zakoni sigurnosti i funkcionalnosti, rubovi moraju biti zaobljeni, vrata sigurna, drvo obojano ekološkim bojama i treba puno strpljenja da se to napravi. “Naša proizvodnja se teško može othrvati favoriziranim uvoznicima i konkurentskom robom iz Kine gdje je rad puni jeftiniji. Kako se snalazimo? Naši proizvodi za dječje vrtiće moraju biti estetski besprijekorni, dopadljivi i cjenovno konkurentni”, tumači Jukić.Namještaj za vrtić stoji u prosjeku oko sedamdesetak tisuća kuna. Teding može raditi sve metalne konstrukcije i stolariju od drva, odnosno namještaj koji nije specificiran. Rade se minijaturna kazališta, kuhinjice, kutne garniturice, sve od punog drva hrasta, bukve i breze ili jeftinijeg iverala.

Pronašli nišu
Ukratko, radi se o širokom spektru proizvoda koji nije zanimljiv tvornicama namještaja, a ni malim obrtima. Osim toga ovdje nema velike i brze zarade i u ovom programu, govori Jukić. Tko će danas, pita se, investirati milijun eura u proizvodnju namještaja za vrtiće jer kada će se ta investicija isplatiti. Ovdje su neizvedive velike serijske proizvodnje. Ima s druge strane recimo obrtnika koji rade samo malu stolariju, ali Teding je obuhvatio cjelokupni proizvodni program za vrtiće. Zato im je i uspjelo, prisjeća se Jukić, opremiti niz dječjih objekata širom Hrvatske od čega najviše u Zagrebu.Radili su recimo vrtiće Zapruđe, Botinec, Travno, Milana Sachsa, Frfi, Trnoružica, Izvor, Medo Brundo, Poletarac, Sesvete, Siget, Gajnice, Bedekovčina, Zvončić, Cvrčak, Radost, Kustošija, Tratinčica Koprivnica… Uz to su opremili vježbaonicu za elektroniku i elektrotehniku u Zrakoplovnoj školi Velika Gorica, praktikum za elektroniku i elektrotehniku u Tehničkoj školi Karlovac te niz osnovnih i srednjih škola grada Zagreba.

Proizvodnja

Zadovoljni u industrijskom parku
Jukić kaže kako poslovna zona u Novoj Gradiški sliči na industrijski park. Zona prema urbanističkom planu ima velike površine travnjaka, a uz Teding tu su svoje pogone podigli Croata kravata, Klasje, a i otvoren je Razvojni edukacijski centar za malo gospodarstvo gdje se pripremaju kadrovi za rad u privredi.

gospodarska sila

Tražite stabilnu karijeru? Ova industrija stvara bogatstvo diljem Europe

energetska tržišta

Provokativni plan za novu eru europske energetske neovisnosti