Krizom u Uljaniku hrvatska brodogradnja opet je u žiži javnosti. Tomislav Debeljak, samoborski poduzetnik, vlasnik DIV-a, koji je prije pet godina privatizirao umalo propali “ponos Dalmacije” Brodosplit, cijelo je to vrijeme napadan zbog svoje menadžerske politike da ni uz potpore države neće graditi brodove koji donose gubitak, a radit će poslove koji su profitabilni. Premda i Brodosplit neki sada stavljaju u isti koš s Uljanikom, Debeljak to u intervjuu za Poslovni dnevnik i Večernji list opovrgava i kaže da je Uljanik copy-paste onoga što je Brodosplit bio prije pet godina. Cijeli intervju s Debeljakom možete pročitati u nedjeljnom broju Večernjeg lista.

Idući mjesec istječe petogodišnji rok za restrukturiranje Brodosplita, kakvo mišljenje očekujete od Europske komisije?

Pozitivno. Ispunili smo sve uvjete iz ugovora, čak i prije zadanog roka.

Premda ste preživjeli, ovih godina bili ste stalno kritizirani. U Saboru zastupnici Bunjac i Bulj traže vašu glavu i raskid privatizacijskog ugovora, jer da ste sve prevarili, uzeli potpore, a ne gradite brodove?

Mislio sam da je politika postala profesionalnija i prestala smetati gospodarstvu, no eto i dalje, nakon što smo dokazali da smo išli dobrim smjerom, netko želi na nama skupljati političke poene nekih dušebrižnika. Od samog početka provodio sam svoju politiku i bježao od ugovaranja brodova na kojima stvaramo gubitke, da neću ugovarati velike tankere i bulk carriere samo zato da nam u novinama izađe slika da su nam navozi puni velikih brodova, iako oni donose gubitke od po 10 milijuna dolara po brodu. Osim toga, tih 1,5 milijardi kuna potpore koje je država dala za restrukturiranje nije bilo namijenjeno za pokrivanje budućih gubitaka, nego je odobreno za slobodne kapacitete, gubitke za ranije ugovorene poslove i za izgubljeni kapital. Tu smo se mi možda i posvađali s politikom i HBJ-om koji za državu nadzire naše restrukturiranje. Tražio sam da nas puste na miru da radimo isključivo tržišno pa su krenula razna “miniranja”.

Nakon pet godina, onaj tko to hoće, vidi da smo kvalitetna i stabilna firma i poštuju nas. Uz to, u ovih pet godina prošlo je kroz nas 36 raznih inspekcija pa i porezni USKOK, koji je provjeravao ima li nenamjenske potrošnje i nakon detaljne analize na više od 500 stranica utvrdio da nema nikakve nenamjenske potrošnje. Nažalost, živimo u vremenu i državi gdje je, da bi netko postao lopov, dovoljno glasno viknuti da je lopov i to je to. Ne brine me to, nego sam jedino potišten i žalostan na taj dio ljudi koji štete razvoju Hrvatske.

Što ste u tih pet godina proizveli? Kad ste preuzeli tvrtku nije imala poslova

Morali smo još dovršiti dva ugovorena broda koji su trzišno vrijedili 65 milijuna eura, a ugovorena cijena izrade bila je po 42 milijuna eura plus smo platili i penale jer su bili ugovoreni rokovi od 18 mjeseci, a za takve brodove treba 36 mjeseci. Mi smo ih završili za 30 mjeseci. Trenutačno radimo najveći jedrenjak na svijetu, te prvi polarni cruiser klase PC6 na svijetu, projekt za Plovput, jahtu Katina, pa river cruiser koji je trebao završiti u Rusiji, ali je zbog stanja ondje kupac odustao, pa ga prerađujemo za more. Trećina naših kapaciteta u pet godina bila je zaposlena na projektu Vrata Venecije. Odradili smo dosta projekata za talijanski Fincantieri, raznih dijelova i sekcija, masu malih projekata strojne obrade, silosa, metalnih konstrukcija…

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Marketing sutrašnjice

PANEL – Mediji i marketing: „Brojke više ne znače ništa ako publika ne vjeruje“

Upravo ste i bili kritizirani što radite brane umjesto brodova. Je li to dobar posao?

U izgradnji jednog bulk carriera koji stoji 30 milijuna dolara trošak radne snage čini oko 15 posto, a na Vratima Venecije oko 80 posto. Na tom poslu odradili smo 75 do 80 milijuna eura, znači financijski efekt je kao da smo izgradili 10 do 15 bulk carriera. Inače, taj cijeli projekt vrijedi 7 milijardi eura. Na tom projektu bit ćemo i dalje angažirani kao servisni centar, jer vrata idu svakih pet godina na servis.

Kako vidite situaciju s Uljanikom?

Uljanik je isto ono što je bio Brodosplit prije pet godina, prije privatizacije. Baš copy-paste. Isto “vozi bicikl” kao što je činio Brodosplit i samo je pitanje hoće li doći netko i imati energije napraviti ono što smo mi napravili u Brodosplitu.

Već su se počeli javljati strateški partneri, imate li vi tu energiju?

Za Uljanik nemam. Imam energije, ali to moram čuvati za Brodosplit i svoju obitelj. I kad sam došao u Split mislio sam da ćemo sve riješiti i preokrenuti u šest mjeseci i da ćemo svi misliti kao jedna velika familija kao i u DIV-u. I onda sam shvatio da tamo moraš biti od 0 do 24 i sada nakon pet godina shvatio sam da uz sve trenutačne dobre rezultate treba proći još dosta godina da svi počnemo tako razmišljati. Preveliki su to sustavi i kada bismo sada pokazali interes i za Uljanik, precijenili bismo se. Uljanik i 3. maj imaju sada puno brodova koje moraju dovršiti, a loše su ih ugovorili.

Je li vam čudno to što se događa Uljaniku?

Nije, ja sam to znao od prvog dana. Bilo je tu uljepšavanja bilanci, medijskog ušminkavanja, ali je jednom moralo stati.

I zastupnik HDZ-a Ante Sanader u Saboru je izjednačio krizu u Uljaniku s Brodosplitom i zatražio od Vlade da se oba brodogradilišta u paketu spašavaju. Vladi je poručio da ponos Splita, Brodosplit ne treba preživljavanje, već razvoj temeljen na brodovima?

Iz navedenog se vidi da očigledno nije dobro upućen. Dakle, Brodosplit je u zadnjih pet godina uz naše vodstvo kompletno promijenio i razvio nišu iz bulkera i tankera u najkompleksniji putnički program, i to jedrenjake i polarne kruzere. Kao i vojne brodove, Zahtjevne brane i lučke dizice. A uz to, za razliku od drugih, i bez državnih potpora posluje pozitivno, a što je danas rijetkost. A sve usprkos tomu što nismo imali isti tretman države i medija prema nama.

Cijeli intervju pročitajte u nedjelju u Večernjem listu