PRVI DIO: DRUŠTVENE MREŽE I MEDIJI

„Vijest da ću dobiti otkaz i da se Al Jazeera Balkans potpuno gasi primila sam dok mi je beba imala tri mjeseca i željela sam vjerovati da se radi o neslanoj šali. Pogotovo jer su par mjeseci prije u zagrebačkom dopisništvu zaposlili jednog od najboljih novinara na televizijskoj sceni, Domagoja Novokmeta, instalirali novu skupu opremu u redakciji i puštali nove promo jinglove s reporterima iz svih zemalja“, prisjeća se Marina Barukčić Stričević 10. srpnja 2025. godine, kad je vijest da će se ugasiti Al Jazeera Balkans na društvenim mrežama objavio jedan sarajevski novinar. Dva dana kasnije i službeno je to potvrđeno. Bez posla je ostalo oko 200 medijskih djelatnika, od čega najviše zaposlenih u centrali u Sarajevu, a u zagrebačkom dopisništvu otkaz je dobilo oko 15 novinara, snimatelja i grafičara. Ispostavilo se da su katarski vlasnici na molbu direktora u Sarajevu čekali da prođe posebni program u povodu 30. obljetnice genocida u Srebrenici, planiran za 11. srpnja. Tog su dana emitirane posljednje vijesti iz studija u Sarajevu.

Nakon gotovo 20 godina duge novinarske karijere Marina je odlučila napustiti novinarstvo. „Primiti takvu vijest dok se još oporavljaš od poroda nije bilo lako, naravno. Ali zaključila sam da je vrijeme za nešto drugo. Odlučila sam da ne želim više ovisiti o hirovima dalekih poslodavaca i krenula u samostalne poduzetničke vode. Na takvu odluku utjecalo je općenito vrlo loše stanje u medijima u Hrvatskoj. Dok su mediji imali resurse za kvalitetan, ozbiljan i odgovoran novinarski rad željela sam biti dio toga“, govori nam Marina Barukčić Stričević, koja i dalje koristi svoje veliko televizijsko iskustvo. Osnovala je video storytelling studio Framework gdje, zajedno sa svojim kolegama bivšim snimateljima i montažerima s Al Jazeere, pomaže tvrtkama i organizacijama da bolje komuniciraju putem videa, što je format koji se najviše konzumira na digitalnim platformama.

Otkazi na Al Jazeeri, HRT-u, N1…

Gašenje Al Jazeere Balkans simbolično je obilježilo godinu velikih potresa u medijskoj industriji. Prije toga otpuštanja novinara i drugih zaposlenika dogodila su se i na javnom servisu i na komercijalnom news kanalu.

Javni servis HRT, kao dio velikog restrukturiranja, ponudio je početkom 2025. godine sporazumni prekid radnog odnosa uz isplatu otpremnina onim zaposlenima koji to žele. Do 31. ožujka 2025. godine tu je ponudu prihvatilo 333 zaposlenika HRT-a, od toga njih 123 iz radne jedinice Program, 122 iz Tehnologije, 56 iz Produkcije, 26 iz Poslovanja i 6 iz Podrške upravljanju, potvrdili su s HRT-a agenciji Hina.

Gotovo istodobno uprava news kanala N1 Hrvatska je u procesu restrukturiranja, koje su opravdali financijskim problemima, podijelila poslovno uvjetovane otkaze trećini zaposlenih u Zagrebu. Gotovo 30 urednika, voditelja, reportera, web novinara, snimatelja, montažera i drugog tehničkog osoblja ostalo je bez posla. Poznatoj vanjskopolitičkoj novinarki Ivani Dragičević uprava je ponudila da ostane u redakciji ali uz novi ugovor, što je ona odbila.

„Nisam otišla u freelancere, izašla sam potpuno iz novinarstva i bavim se prodavanjem svog znanja o svijetu, informacijskom okruženju, onome što dolazi i što gledamo u geopolitici, u kojoj je pitanje informacijskog integriteta i kognitivnih sposobnosti ljudi da razumiju informacijsku poplavu iznimno bitan element sustava donošenja odluka. Kod nas je takav holistički pristup budućnosti, na žalost, još misaona imenica. Odlazak iz novinarstva dogodio se i nekako logično, u doba duboke transformacije medija. Nakon gotovo trideset godina rada shvatila sam da se više ne mora ovisiti o jednoj redakciji, jednoj hijerarhiji. To nije bio odlazak iz novinarstva, nego iz modela u kojem više nisam mogla raditi novinarstvo na način na koji vjerujem da ga treba raditi“, objašnjava Ivana Dragičević koja je osnovala Europe Future Centre, kroz koji svoje bogato međunarodno iskustvo nastoji pretvoriti u analizu, edukaciju i javni dijalog.

„Danas pišem, snimam, moderiram, predajem, savjetujem i razvijam vlastite projekte u kojima vidim smisao i svrhu. Sloboda, međutim, nije romantična kategorija. Ona znači i nesigurnost, stalno pregovaranje o vrijednosti vlastitog rada. Ali znači i da sama odlučujem na što želim potrošiti svoje vrijeme, ime i profesionalni kredibilitet“, govori nam Ivana Dragičević.

Svi navedeni primjeri pokazuju da se na medijskom tržištu posljednjih godina događa velika transformacija, mogli bismo slobodno reći kriza. Medijske kuće gube publiku, posljedično i prihode, što na kraju dovodi do rezanja troškova i otpuštanja zaposlenih. Glavni uzrok transformacije tržišta su društvene mreže, a odnedavno sve više i razvoj umjetne inteligencije, što je i predmet analize u ovom serijalu.

Društvene mreže i video platforme najčešći izvor vijesti

Društvene mreže i video platforme prvi put su postale popularniji izvor vijesti od televizije i od internetskih stranica i aplikacija medijskih kuća, pokazuje Reutersovo globalno istraživanje Digital News Report 2026. Na društvenim mrežama informira se 54 posto ispitanika, dok se na televiziji informira 52 posto, a na internetskim stranicama i aplikacijama medijskih kuća njih 51 posto. Pritom je zanimljivo da se rast gledanosti internetskih video vijesti gotovo u cijelosti odvija na platformama trećih strana. Globalno tu dominira Facebook (43 %), slijede YouTube (34 %), Instagram (26 %) i TikTok (20 %) koji bilježi najbrži rast.

Istodobno se nastavlja trend pada povjerenja u vijesti, u koje vjeruje tek 37 posto ispitanih, što je najniža zabilježena vrijednost otkako je 2015. godine Reuters počeo pratiti taj pokazatelj.

Glavni autor istraživanja Jim Eagan sa Sveučilišta u Oxfordu ovako analizira navedene podatke: „Pad povjerenja povezan je i s promjenama u načinu konzumacije vijesti. Društvene mreže i video platforme već se dulje vrijeme smatraju manje vjerodostojnima od tradicionalnih medija. Kako raste korištenje trećih strana za informiranje, tako raste i zabrinutost zbog dezinformacija. Ipak, čini se da praktičnost i jednostavnost korištenja tih platformi za većinu građana imaju veću težinu od zabrinutosti zbog mogućih netočnih i lažnih informacija.“

Za televiziju još ima nade, za tisak teško

Opadanje publike tradicionalnih medija nije kod svih jednako. Reuters je u 45 zemalja pitao ispitanike, koji su odgovorili da tijekom zadnjeg tjedna nisu koristili određeni izvor vijesti, jesu li ga koristili ranije pa su u međuvremenu prestali ili ga nisu nikad koristili. To je dalo podatke koliko je ljudi tijekom života uopće počelo koristiti određeni mediji te koliko je ljudi nastavilo koristiti taj medij. Ukratko, za televiziju još ima nade, dok podaci za radio i pogotovo tisak ne djeluju optimistično.

Udio sadašnjih korisnika, bivših korisnika i osoba koje nikada nisu koristile pojedini izvor vijesti

Sva tržišta obuhvaćena istraživanjem

Pitanja u istraživanju:

Koji ste od sljedećih izvora koristili tijekom proteklog tjedna za informiranje?

Rekli ste da tijekom proteklog tjedna niste koristili navedeni izvor vijesti. Koja od sljedećih tvrdnji najbolje opisuje vaše ranije korištenje tog izvora?

Baza ispitanika: ukupni uzorak na 45 tržišta = 91.456 ispitanika.

Direktor istraživanja u Reuters Institutu dr. Richard Fletcher ističe da su za mnoge građane televizijske vijesti postupno nestale iz njihovih svakodnevnih navika, dok novineiradio velikom broju mlađih ljudi nikada nisu ni postali sastavni dio svakodnevnog informiranja. „Današnji mladi ljudi s vremenom će ostarjeti, ali podaci sugeriraju da neće automatski usvojiti medijske navike svojih roditelja. Starije generacije ne koriste više tradicionalne medije zato što su starije, nego zato što su tijekom odrastanja bile socijalizirane u drukčijem medijskom okruženju. Podaci pokazuju da se, kada je riječ o tiskanim novinama i radiju, velik broj mladih nikada nije ni upoznao s navikom njihova redovitog korištenja. Drugim riječima, međugeneracijski prijenos publike novina i radija možda je potpuno prekinut. Kod televizije je situacija nešto povoljnija. Mnogi mladi ipak su razvili naviku praćenja televizijskih vijesti, ali postoje jasni znakovi da je ta navika znatno manje trajnanego kod starijih generacija“, piše Fletcher i dodaje kako ostaje pitanje kojem će se izvoru ljudi okrenuti nakon što prestanu koristiti određeni medij, na što ovo istraživanje ne može dati odgovor.

U Hrvatskoj još uvijek dominiraju tradicionalni mediji

Rezultati istraživanja osjetno se razlikuju po nekim državama. U zemljama s dugom tradicijom neovisnog novinarstva, u kojima je javni medijski servis još uvijek utjecajan (Njemačka, Danska i Nizozemska), televizija je još uvijek najvažniji izvor informiranja, iako u opadanju, dok su društvene mreže i video platforme dominantne u Africi i većem dijelu Azije. Kad je riječ o Hrvatskoj i dalje dominiraju tradicionalne medijske kuće sa svojim programima i platformama.

Od tradicionalnih medija kao najčešći izvor informiranja ispitanici su naveli HRT (46 %), Novu TV (45 %), RTL (43 %), 24sata (29 %) i Jutarnji list (18 %). Od digitalnih medija najveći doseg imali su Indeks.hr (49 %), 24sata.hr (42 %), Dnevnik.hr (35 %), Jutarnji.hr (33 %) i Net.hr (28 %).

Pritom je 78 posto ispitanika iz Hrvatske navelo da je do vijesti došlo na internetu (uključujući stranice medija, društvene mreže, podkaste…), 61 posto informiralo se putem televizije, 46 posto samo putem društvenih mreža, a tek 20 posto putem tiska.

Povijesna promjena koja već dugo traje

Komentirajući rezultate Reutersovog istraživanja, u prvom redu podatak da su društvene mreže i video platforme kao izvor vijesti prestigle televiziju i internetske stranice i aplikacije medijskih kuća, Ivana Dragičević navodi da je to povijesna promjena koja već dugo traje.

„To ne znači da je novinarstvo nestalo, nego da je izgubilo kontrolu nad distribucijom i prioritet u prijenosu informacija. Nekada je redakcija odlučivala što je važno, a publika je dolazila na televizijski kanal, kiosk ili portal. Danas novinarski sadržaj mora konkurirati zabavi, oglasima, propagandi, privatnim snimkama i milijunima drugih sadržaja unutar istog ekrana. Najveća tema nije promjena formata, nego utjecaja i moći, te kreiranja javnog mnijenja i shvaćanja same javnosti. U tom smislu, “prodavanje” novinarstva na mrežama koje su po svom dizajnu zbog zarade, polarizirajuće, je besmisleno. Algoritam odlučuje hoće li novinarski rad biti vidljiv. Europa danas pokušava legislativom utjecati na nešto na što je trebala utjecati prije minimalno deset godina. No, ni države članice ni briselska birokracija nisu shvaćali ili nisu htjeli shvatiti o čemu se tu radi, kada su pristali na figu u džepu koju su ponudili vlasnici platformi s uvođenjem tzv. fact-checkinga, kao posipanja pepelom i obećanja ‘da neće više’. Dok su se novci od Mete, Googlea i sličnih slijevali u to, algoritam nije prestajao biti ono što po svom dizajnu jest. U tom desetljeću, od big-banga nakon Brexita i Cambridge Analytice do danas, stvoreno je najveće bogatstvo u povijesti namaknuto našim besplatnim inputom, davanjem podataka. Za novinarstvo i medijske kuće koje rade po zakonima, prilagoditi format ne znači napustiti provjeru činjenica, kontekst i odgovornost. Logika platforme nije uređivačka politika“, komentira Ivana Dragičević.

Linearna TV više ne postoji

Informacijski i komunikacijski stručnjak Marko Rakar smatra da razvoj tehnologije žestoko utječe na razvoj, poslovanje i posljedično „pad“ medija i novinarske profesije već desetljećima. „Prije trideset-četrdeset godina imali smo tri nacionalna TV kanala i ograničeni broj mjesta za izložiti dnevnike, tjednike i mjesečnike na obližnjem kiosku. Dolaskom interneta odjednom su svi izvori informacija postali jednako dostupni i udaljeni jedan od drugoga svega jednim klikom, a „izumom“ društvenih mreža počeli smo se izolirati u vlastite balončiće ugode u kojima jedni drugima serviramo ono što se nama dopada ili što nas uznemiruje. Stalna je dakle samo promjena i pitanje je kako će se mediji oduprijeti ili prilagoditi novonastalim okolnostima i ponašanjima njihovih korisnika“, ocjenjuje Rakar. Kao primjer tih promjena navodi da sve manje ljudi gleda linearnu televiziju.

„Uostalom, zašto bi to činili? Streaming platforme serviraju video na zahtjev točno u trenutku kada nam je taj sadržaj potreban. Vijesti više nemaju nikakvog smisla budući da su one pokrivene internetskim platformama 24 sata na dan i u realnom vremenu kako se događaju. Koji je smisao čekati 19 sati da vidite ili čujete od loše plaćenog novinara vijest koju je odobrio glavni urednik, koji odrađuje direktivu vlasnika? Jedini sadržaj koji ima smisla gledati na klasičnoj televiziji jest ono što se događa upravo sada i u prijenosu uživo, što je uglavnom sportski sadržaj, no i oni su sada dostupni na streaming platformama. Ukratko, linearna TV više ne postoji a ovo što nam se servira su samo ostaci nekog prošlog vremena koje još nije u cijelosti odumrlo“, poručuje Marko Rakar.

Društvene mreže trebaju biti kanal distribucije, a ne urednik

Predsjednica Europske federacije novinara i Sindikata novinara Hrvatske Maja Sever smatra da svjedočimo možda najvećoj promjeni u medijskom ekosustvu u posljednjih dvadeset godina. „Platforme su preuzele distribuciju sadržaja, publiku i najveći dio digitalnog oglašavanja, dok mediji i dalje financiraju proizvodnju kvalitetnog novinarstva. Pritom društvene mreže nemaju uredničku odgovornost, pa ni društvenu odgovornost jer su vođene idejom profita, a ne javnog interesa. Dodatno, društvene mreže koriste naš autorski rad za vidljivost, često se događa da korisnik pročita ili pogleda informaciju na platformi, a da nikada ne posjeti izvorni medij. S razvojem umjetne inteligencije taj će se trend dodatno intenzivirati jer će korisnici odgovore dobivati iz sustava umjetne inteligencije koji sintetiziraju sadržaje različitih medija, zapravo se “hraniti” našim radom i našim sadržajem bez adekvatne naknade.  Borba se više ne vodi samo oko autorskih prava nego oko vidljivosti, autoriteta i održivosti profesionalnog novinarstva“, ističe Maja Sever. Dodaje da su novinari danas pod sve većim pritiskom da proizvode sadržaje koji će dobro proći na društvenim mrežama jer algoritmi u velikoj mjeri određuju vidljivost sadržaja.

„Mnoge redakcije prate broj pregleda, vrijeme zadržavanja publike i angažman na društvenim mrežama, što je razumljivo iz poslovne perspektive. Međutim, problem nastaje kada algoritmi počnu određivati uređivačku politiku. Javni interes ne može ovisiti o tome što će ostvariti najveći broj klikova ili lajkova. Profesionalno novinarstvo mora ostati usmjereno prema provjerenim informacijama, kontekstu i odgovornosti prema građanima. Društvene mreže trebaju biti kanal distribucije, a ne urednik,“ upozorava čelnica Europske federacije novinara.

Kaže da se sve to negativno odražava i na sam novinarski posao koji su društvene mreže promijenile iz temelja. „Danas novinar više nije samo autor teksta ili priloga, od nas se očekuje da istodobno pišemo, snimamo video, uređujemo sadržaj za različite platforme, komuniciramo s publikom na društvenim mrežama i pratimo analitiku kako bismo mogli pratiti kako naš sadržaj dopire do publike. Urednici od nas često očekuju ganjanje klikova, dok  sadržaj i dubinski novinarski rad pada u drugi plan. Istodobno, redakcije rade s manje ljudi i manjim financijskim resursima nego prije deset ili dvadeset godina. To znači da jedan novinar često obavlja posao koji je nekada radio cijeli tim“, kaže Maja Sever te napominje da je posljedica toga manje vremena za istraživačko novinarstvo, provjeru činjenica i analitičke teme, manje vremena za teme koje novinarstvo čini toliko važnim za društvo i demokraciju.

„Clickbait“ postao glavni poslovni model medija

Sinonim za takvo novinarstvo postao je engleski izraz „clickbait“, a koji doslovno znači „mamac za klikove“. Iako postoje različita mišljenja koliko je to isplativ model jer klik na članak ne znači i duže zadržavanje na tom portalu, mediji i dalje koriste clickbait. To je izazvalo i kontraefekt, mnoge živciraju naslovi koji ne otkrivaju glavnu vijest nego čitatelja navlače da otvori članak koji, inače, možda ne bi nikad ni otvorili ni pročitali.

Da su mediji odgovorni za gubitak povjerenja publike pa i same publike smatra stručnjakinja za medije i komunikacije Marijana Grbeša, izvanredna profesorica na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti.

„Clickbait je, naravno, business model i potpuno je jasno da mediji nemaju puno izbora, nego, ako se žele boriti na tržištu, da moraju pokušati doći do pažnje, time i do klikova. Pitanje je zašto smo si dozvolili da se poslovni model našeg novinarstva svodi gotovo isključivo na to? Jesmo li prešli onu točku nakon koje nema povratka? To je ključno pitanje jer smo dozvolili da se to dogodi. Dakle, nismo čuvali kvalitetno novinarstvo. Naravno da će uvijek biti tabloida i senzacionalističkih medija. Problem je kada to postane dominantni diskurs“, govori Grbeša, koja smatra da takav model dugoročno ipak neće funkcionirati, pogotovo s umjetnom inteligencijom koja može donijeti još cijeli niz formata, modela i aktera kojih u ovom trenutku nismo do kraja ni svjesni.

Maja Sever smatra da je „clickbait“ posljedica poslovnog modela koji godinama nagrađuje klikove umjesto kvalitete. „Ako se prihod temelji gotovo isključivo na broju posjetitelja, logično je da raste pritisak prema atraktivnim naslovima i sadržajima koji izazivaju emocije. Dugoročno je clickbait loša strategija jer kratkoročno može povećati posjećenost, ali dugoročno narušava povjerenje publike. A upravo će povjerenje biti najvrjedniji resurs profesionalnog novinarstva u eri umjetne inteligencije“, ističe Sever.

Tehnološka industrija prema medijima ponaša se parazitski

Sociologinja i izvanredna profesorica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Dina Vozab smatra da ove promjene imaju značajan utjecaj na medijsku industriju, na sposobnost monetizacije medijskih sadržaja, načine komunikacije s publikom, otežane strategije natjecanja za pažnju publike i na kreiranje novih formata koji su usklađeni s logikom društvenih medija.

„Pad prihoda kod profesionalnih medija koji se onda odražava i na profesionalno novinarstvo zbog posrednika je nastao u izrazito nepoštenim uvjetima, i kad pogledamo društvene medije i platforme, a posebno alate umjetne inteligencije, jer se u slučaju vijesti koje kreiraju profesionalne organizacije radi o originalno proizvedenom sadržaju na kojem zarađuje posrednik. U kontekstu društvenih medija, tu imamo određeni simbiotski odnos, ali u slučaju umjetne inteligencije, stvar je gora, jer se sadržaj proizvede bez pitanja, ponekad bez navođenja izvora i svakako bez ikakve naknade. Tehnološka industrija ovdje se zapravo ponaša parazitski“, upozorava Dina Vozab. Smatra da je potrebna mobilizacija i politički pritisak prema tehnološkoj industriji da oni koji proizvode sadržaj imaju i poštene naknade za rad kojeg tehnološka industrija koristi za svoj profit.

Marijana Grbeša smatra da najveću prijetnju novinarstvu i novinarima predstavlja nekvalitetan medijski prostor, zbog čega novinarstvo prestaje biti atraktivna profesija pa mladi studenti koji diplomiraju novinarstvo često vrlo brzo odustaju od ostajanja u struci.

„Probali su i rekli su, nema šanse. I onda odlaze u nekakav PR ili tako dalje. Novinari su u jako lošoj poziciji i upravo ta nebriga za medijsku industriju i za javni prostor se reflektira na novinare. Novinarstvo kao profesija se demonizira. To je također ogroman problem. Nažalost, istraživanje koje je provela Agencija za medije pokazalo je da je u Hrvatskoj ocjena novinarstva kao profesije jako niska, tek 2,60. Razlog tome jest zaista niska kvaliteta medijskog prostora pa se onda to preslikava na novinarstvo kao profesiju. Imate taj populistički diskurs kojeg je inaugurirao Trump, a preuzeli su populisti i fake news mediji, koji otvoreno lažu i vode čisti rat protiv slobode medija. I naravno, imate onda također političke pritiske na medije gdje se koristi taj playbook da se novinarstvo i novinare označi kao ideološke marionete. To je postojalo i prije, novinari su oduvijek bili nekakva crvena krpa. Međutim, problem je ta sistemska demonizacija novinara kao lažljivaca. Ja bih rekla da je Trump jako pridonio tom jednom valu“, smatra Marijana Grbeša.

Na društvenim mrežama lakše se produbljuju razlike među građanima

Dina Vozab ističe kako većina istraživanja pokazuju da su tradicionalni mediji bitni za informiranost jer mogu smanjiti razlike među građanima u njihovoj informiranosti i političkom znanju, posebno javni mediji (ako su kvalitetni), te da zapravo u tom smislu imaju bitne funkcije za demokraciju. „Kod društvenih medija i platformi razlike među građanima se lakše produbljuju, jer možemo zamisliti sustav u kojem imamo manji broj građana koji su politički zainteresirani i aktivno se informiraju, te veći broj građana s manjim političkim interesom do kojih vijesti manje dolaze zbog personalizirane prirode platformi“, napominje profesorica Vozab.

Upravo je problem polarizacije društva i življenja u odvojenim mjehurićima koje stvaraju algoritmi i društveni mediji tema idućeg nastavka ovog serijala. Analiziramo zašto su Hrvati svjetski prvaci u izbjegavanju vijesti, koliko su prisutne dezinformacije i misinformacije, jesu li algoritmi postali novi glavni urednici medija, kakav je utjecaj vlasnika društvenih mreža na globalno društvo, kako financirati odgovorno novinarstvo i kolika je njegova važnost za demokraciju, kakva je uloga javnih servisa te zašto građani i dalje većinski žele nepristrano novinarstvo, ali ga nisu spremni plaćati?

*Ovaj članak objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost objavio je javni poziv vrijedan 38 milijuna eura za sufinanciranje ulaganja građana u obnovljive izvore energije. Bespovratna sredstva namijenjena su ugradnji dizalica topline, fotonaponskih elektrana, a prvi put i baterijskih sustava za pohranu energije.

Prijave će se zaprimati od 2. rujna isključivo elektroničkim putem kroz sustav eFZOEU. Građani će, ovisno o vrsti ulaganja i statusu prijavitelja, moći ostvariti do 50 posto opravdanih troškova investicije, dok će kućanstvima u riziku od energetskog siromaštva biti dostupno do 70 posto bespovratnih sredstava.

Ukupni iznos potpora kreće se od 6000 do 17850 eura, dok će energetski ugrožena kućanstva moći ostvariti između 8.400 i 24.990 eura.

Direktor Fonda Luka Balen istaknuo je da je riječ o nastavku politike poticanja korištenja obnovljivih izvora energije i jačanja energetske neovisnosti građana. Posebno je izdvojio uvođenje potpora za baterijske sustave, koji omogućuju pohranu viškova proizvedene električne energije i njihovo korištenje kada su najpotrebniji.

Fond je najavio i poseban javni poziv kojim će se retroaktivno sufinancirati do 50 posto troškova građanima koji su fotonaponske elektrane ugradili nakon zatvaranja prošlogodišnjeg, a prije objave ovogodišnjeg poziva.

Od početka iduće godine napokon bi mogli zaživjeti investicijski računi za građane, dugoočekivani instrument za poticanje ulaganja na domaćem tržištu kapitala.

Ministarstvo financija uputilo je u javno savjetovanje nacrt prijedloga Zakona o hrvatskom investicijskom računu (HRI), novom financijskom proizvodu namijenjenom isključivo fizičkim osobama za ulaganje u financijske instrumente.

Uz bok državnim obveznicama

Državni tajnik u Ministarstvu financija Matej Bule istaknuo je u petak da je riječ o novosti u domaćem financijskom sustavu koja proizlazi iz Strategije razvoja tržišta kapitala i europskih preporuka, ali i iz razvoja gospodarstva i, kako je rekao, sve veće financijske pismenosti građana.

“Hrvatski investicijski račun po važnosti ide uz bok državnim, odnosno narodnim obveznicama”, rekao je Bule, podsjetivši da su građani kroz 20 izdanja državnih vrijednosnih papira uložili oko 16 milijardi eura. Novi model, dodao je, predstavlja iskorak jer građanima omogućuje da sudjeluju u rastu gospodarstva ulaganjem u dionice domaćih kompanija, pri čemu će najmanje 20 posto sredstava morati biti usmjereno u vrijednosnice hrvatskih društava uvrštenih na burzu.

Račun će moći otvoriti svaki punoljetni građanin, uključujući i za svoju maloljetnu djecu, i to kod banaka, investicijskih društava i drugih ovlaštenih posrednika. Svaka osoba moći će imati samo jedan investicijski račun, uz cjeloživotni limit uplata od 200 tisuća eura. Građani koji tijekom pet godina sredstva samo uplaćuju, bez isplata, ostvarit će pravo na povećanje limita za dodatnih 50 tisuća eura, odnosno ukupno 250 tisuća eura.

Pod nadzorom Hanfe

Jedna od glavnih pogodnosti novog modela jest porezni tretman jer država prinose neće oporezivati, neovisno o njihovoj visini, kao ni isplata sredstava. Istodobno, ostvareni prinosi neće ulaziti u obračun cjeloživotnog limita uplata. Građani će sredstva moći povući u bilo kojem trenutku, a sustav će automatski upozoravati ulagače ako pokušaju premašiti dopušteni iznos uplata.

Prema prijedlogu zakona, građani će sami odlučivati u koje će financijske instrumente ulagati ili će upravljanje portfeljem moći prepustiti odabranom posredniku. Registar uplata i isplata vodit će Središnje klirinško depozitarno društvo (SKDD), dok će provedbu i nadzor zakona obavljati Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa), koja je sudjelovala i u njegovoj izradi.

Javno savjetovanje otvoreno je do 23. kolovoza, a plan je da zakon stupi na snagu 1. siječnja iduće godine.U Katančićevoj očekuju da će novi model povećati likvidnost domaćeg tržišta kapitala te dodatno potaknuti sudjelovanje građana u ulaganjima. Kao primjer navodi se Švedska, gdje je ovakav model privukao velik broj građana, dok se u Hrvatskoj u prve dvije godine očekuju ulaganja između 200 i 600 milijuna eura

“Prijateljstvo bez granica” što su ga kineski i ruski predsjednik Vladimir Putin i Xi Jinping proklamirali na sastanku u Pekingu u veljači 2022. godine, samo nekoliko dana prije početka opće ruske invazije na Ukrajinu, ovih se dana ipak suočava sa sve dramatičnijim ograničenjima.

Projekt izgradnje plinovoda Snaga Sibira 2 u potpunom je zastoju nakon što je kineska strana ovih dana zamrznula pregovore s ruskom stranom, što predstavlja težak gospodarski i geopolitički udarac za Putina u teškom trenutku, dok se suočava sa sve većim pritiscima iz više smjerova, a pogotovo razornim ukrajinskim napadima na rusku energetsku infrastrukturu, što dodatno otežava rusko financiranje rata.

Spor zbog novca

Do blokade pregovora došlo je zbog cijene plina. The Wall Street Journal u iscrpnoj analizi ovog slučaja piše da je kineski vođa Xi poručio ruskoj strani da uopće ne otvara pitanje tog plinovoda sve dok Moskva ne korigira svoje uvjete u korist Kine. Naime, Kina zahtijeva da joj Rusija prodaje plin po cijenama koje vrijede na ruskom subvencioniranom domaćem tržištu, što iznosi tek oko 50 dolara za 1000 kubičnih metara plina, dok Rusija inzistira na tržišnim cijenama.

Za usporedbu, Kina prema javno dostupnim podacima već sada kupuje ruski plin putem plinovoda Snaga Sibira 1 po diskontiranoj cijeni od 240 do 280 dolara, a plin iz srednje Azije po cijeni od oko 200 dolara za tisuću kubičnih metara, dok ostali Gazpromovi međunarodni kupci plaćaju cijenu višu od 420 dolara za istu količinu. Samo taj podatak pokazuje koliko je kineski zahtjev neprihvatljiv i ponižavajući za Putina.

Kada bi ruska strana pristala na kineske uvjete to bi značilo da Rusija unaprijed pristaje na buduće poslovanje s izravnim gubitkom, pri čemu valja pridodati i da Rusija najvećim dijelom mora sama subvencionirati i izgradnju plinovoda vrijednog milijarde dolara. Prije nego što je pokrenula invaziju na Ukrajinu, Rusija je svoj plin prodavala europskim zemljama po cijeni od 275 do 340 dolara za tisuću kubičnih metara, tako da je sada suočena s ultimativnim zahtjevima koji su u dramatičnom raskoraku sa službenom retorikom o rusko-kineskom neograničenom prijateljstvu.

To je izravna posljedica iznimno nezavidne situacije u kojoj se Rusija nalazi. S obzirom na to da je Rusija nakon invazije na Ukrajinu izgubila lukrativno europsko tržište, Kina se u odnosu s Moskvom uživa u situaciji apsolutne pregovaračke dominacije, što kineska strana sve otvorenije koristi. Peking, iako su Kina i Rusija potpisale memorandum o razumijevanju oko strateškog plinovoda, zbog toga odugovlači s pregovorima, smatrajući da će ruske pozicije s vremenom dodatno slabjeti, što će onda Peking dovesti u još bolju poziciju u budućnosti.

Dok je Kinezima ruski plin samo jedna od opcija, plinovod Snaga Sibira 2 za Putina predstavlja jedinu opciju nakon gubitka europskog tržišta, a usto mu gori pod petama zbog sve teže ruske situacije u Ukrajini i Rusiji. Kinezi pak imaju dovoljno plina i ne žele ovisiti isključivo o ruskom plinu, s obzirom na to da je diverzifikacija energetskih izvora temeljna dugoročna strategija Pekinga, što uključuje četiri kopnena plinovoda u Turkmenistanu, Uzbekistanu, Kazahstanu i Tadžikistanu, kao i LNG tankere koji u kineske terminale svakodnevno pristižu iz Katara, Australije, Malezije i SAD-a.

Plinovod Sjeverni tok 2 trebao je spasiti rusku energetsku industriju, a poznato je da je to ujedno i jedina ozbiljna industrija koju Rusija posjeduje. Taj plinovod trebao je biti izlaz za ruska plinska polja na poluotoku Jamal, koja su namjenski izgrađena za opskrbu Europe putem Sjevernog toka, no taj plin sada ne može u Europu i zbog toga ruska strana očajnički pokušava preko Mongolije Jamal povezati s kineskim tržištem. Dok je Rusija u Europu godišnje izvozila između 150 i 175 milijardi kubičnih metara plina godišnje, plinovod Snaga Sibira 2 projektiran je za kapacitet od 50 milijardi kubičnih metara godišnje, što znači da je trebao nadoknaditi samo trećinu ukupnog ruskog gubitka zbog europskih sankcija i gubitka europskog tržišta.

Osim krpanja sve dublje proračunske rupe zbog rata u Ukrajini, Sjeverni tok 2 trebao je rusku i međunarodnu javnost uvjeriti da zapadne sankcije ne mogu zaustaviti Rusiju ni uništiti rusko gospodarstvo te da je zapadna izolacija Rusije, sve dok Moskva ima alternativu u Kini, osuđena na neuspjeh.

Zato ovaj neuspjeh ima ozbiljne geopolitičke posljedice za Putina, koji se suočava i s potpunom europskom zabranom uvoza ruskog ukapljenog prirodnog plina i plina iz plinovoda do konca 2026., odnosno jeseni 2027. godine. Ruska ratna ekonomija uvelike ovisi o prihodima od prodaje nafte i plina. No, dok je naftu lakše transportirati tankerima, plin zahtijeva fiksne plinovode, bez kojih Rusija gubi stotine milijardi potencijalnog prihoda u narednim godinama i desetljećima.

Promjena dinamike

Tvrd odnos Pekinga ukazuje na to da se dinamika između Rusije i Kine potpuno promijenila. Počinje nova era u kojoj će se Rusija morati zadovoljiti s neugodnom ulogom podređenog partnera, što već sada potvrđuju kineski monopol na ruskom automobilskom i tehnološkom tržištu, kao i juanizacija ruskog financijskog sustava, što Kina strateški koristi kako bi Rusiju svela na razinu svoje sirovinske baze i ekonomske kolonije.

Zbog toga u ruskoj javnosti, osobito među ekonomskim stručnjacima i elitom, jača zebnja zato što se iza propagandne retorike o “prijateljstvu bez granica” očito odvija proces u kojem Rusija ubrzano gubi ekonomsku suverenost i postaje potpuno ovisna o Kini, dok među lokalnim ruskim stanovništvom i lokalnim političarima u Sibiru zbog kineskog masovnog zakupa zemljišta i eksploatacije tamošnjih resursa raste strah od kineskog “preuzimanja” sirovinski bogate regije bez ispaljenog metka.

Dok talijanski Conad litru i pol gazirane vode svoje robne marke prodaje za 25 centi, najjeftinija robna marka u Hrvatskoj stoji oko 45 centi. Mineralna voda domaćih proizvođača izvan akcija rijetko se može kupiti za manje od 85 do 99 centi, dok se u Italiji usporedivi brendovi prodaju za 40 do 50 centi.

Pojedinačna boca Coca-Cole u Italiji dođe od 1,55 do 1,69 eura, u Hrvatskoj od 1,89 eura. Bezalkoholna pića u Hrvatskoj skuplja su čak 33 posto od europskog prosjeka, prema podacima Eurostata. Štoviše, čak 60 posto skuplja su nego u Italiji, 40 posto nego u Francuskoj, 30 posto nego u Austriji…

Zapanjujuće skupi

Hrvatska ima goleme zalihe vode, domaće punionice godišnje izbace stotine milijuna litara vode i sokova, no, svejedno, pića su zapanjujuće skupa. Općenito je domaća prehrambena košarica skupa i s izraženim razlikama među pojedinim skupinama proizvoda. Voće, povrće i meso su jeftiniji, dok su kruh, mlijeko, sir, ulja i jaja skuplji od prosjeka EU. No, najveća razlika bilježi se kod prerađenih prehrambenih proizvoda, koji su za četvrtinu iznad prosječnih cijena u EU, te kod bezalkoholnih pića, koja su skuplja za trećinu.

Na naše pitanje gdje od punionice do police nastaje golema razlika u cijeni, ni proizvođači ni regulator zasad nemaju precizan odgovor. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao nadležno tijelo za zaštitu od kartelnog udruživanja odgovara suzdržano. AZTN ističe da ne raspolaže podacima na temelju kojih bi mogla utvrditi razloge zbog kojih je usporedna razina cijena bezalkoholnih pića u Hrvatskoj viša od prosjeka Europske unije.

Napominje tek da iz samog pokazatelja nije moguće utvrditi uzroke navedene razlike AZTN je metodološki u pravu – Eurostat pokazuje koliko su cijene visoke, ali ne i zašto. Međutim, ostaje otvoreno pitanje zašto ni regulator koji prati tržišno natjecanje ne može ponuditi uvjerljivo objašnjenje tako velikog odstupanja. Zanimljivo je da je jedna ranija AZTN-ova analiza za 2023. godinu pokazala da marže trgovaca na bezalkoholna pića (25,9 posto) nisu među najvećima u prehrambenom sektoru. Veće marže bilježe se na kruh, konditorske proizvode te svježe voće i povrće.

Drago Munjiza, konzultant i bivši direktor trgovačkih lanaca, spremno odgovara: Skupi smo jer se cijeli sustav na to priviknuo. Tržište bezalkoholnih pića izrazito je koncentrirano, s dva dominantna igrača – Jamnicom Plus i Coca-Colom HBC Hrvatska. Te dvije tvrtke zajedno su preklani ostvarile gotovo 470 milijuna eura od oko 510 milijuna eura prihoda deset najvećih proizvođača, odnosno više od 90 posto ukupnog tržišta.

S takvim odnosom snaga nema tko pritiskati na pad cijena. Kako primjećuje Munjiza, problem traje desetljećima jer je Agrokor s Jamnicom godinama određivao referentnu razinu cijena. Iako je tržište danas nešto otvorenije, nasljeđe monopolističkog razdoblja i dalje utječe na formiranje cijena. Umjesto da ih spuste, novi su se trgovački lanci približili visoko postavljenim cijenama.

Turizam daje svoj obol. Cijene rastu tijekom ljetne sezone, što je donekle očekivano. Problem je, međutim, što te povišene cijene često ostaju i nakon što turisti odu. Munjiza to objašnjava na sljedeći način: Ispod Eiffelova tornja mineralna voda je uvijek skupa, za očekivati je da za vrijeme sezone cijene odu gore zbog veće potražnje i troška distribucije. Kod nas je problem što jako puno sezonskih cijena ostane i nakon sezone.

Turisti su spremni platiti više, ali te povišene cijene nakon završetka sezone nastavljaju plaćati domaći kupci. Ima povremenih akcija i popusta, no promocije ne utječu na temeljnu razinu cijena. Nešto je i do navika jer postoji određena inercija u potrošačkom ponašanju koja omogućuje održavanje visokih cijena. Munjiza kaže da trgovački lanci počnu nuditi značajne akcije i stiskati dobavljače da i oni u tome sudjeluju kada krene pad potrošnje neke robe. Alarm se pali kada pad bude oko deset posto.

”Nikad nije pala potrošnja bezalkoholnih pića toliko da bi se dogovorilo o sniženju glavne cijene”, zaključuje Munjiza.

Hrvatska gospodarska komora, odnosno Grupacija proizvođača bezalkoholnih pića, dala je svoje viđenje situacije. Navode da se “cijene bezalkoholnih pića formiraju pod utjecajem troškova poslovanja i tržišnih okolnosti”. Ističu da proizvođačke cijene odražavaju ulazne troškove proizvodnje i poslovanja, dok konačna maloprodajna cijena nastaje kroz cijeli opskrbni lanac. Razlike među državama “nije moguće objasniti jednim čimbenikom”.

Posebno ističu razlike u poreznom i regulatornom okviru. Hrvatska na većinu bezalkoholnih pića primjenjuje opću stopu PDV-a od 25 posto, dok pojedine države članice za određene kategorije pića primjenjuju snižene stope. Također, u Hrvatskoj se na dio kategorije bezalkoholnih pića primjenjuje poseban porez na bezalkoholna pića, koji većina zemalja članica nema u tom obuhvatu. Na konačnu cijenu utječu i troškovi sustava gospodarenja ambalažom, logistike, distribucije i maloprodaje, navodi HGK.

PDV jest viši, no ne toliko

Iako su ovi argumenti djelomično opravdani – viši PDV i posebni porezi zasigurno doprinose višim cijenama – oni ne objašnjavaju potpuno golemu razliku. Hrvatska na flaširanu vodu primjenjuje sniženu stopu PDV-a od 13 posto, dok Njemačka primjenjuje sedam posto, a Italija 10 posto. Razlika od samo nekoliko postotnih bodova ne može objasniti zašto su cijene u Hrvatskoj i do 60 posto veće nego u Italiji. Porez na sokove je i drugdje od 19 do 22 posto, a kod nas 25 posto.

Ni proizvođači ni regulator ne osporavaju da su bezalkoholna pića u Hrvatskoj među najskupljima u Europi. Proizvođači upozoravaju na poreze, logistiku i regulatorne troškove, dok tržišni analitičari spominju koncentrirano tržište i činjenicu da domaći potrošači, unatoč prigovorima, visoke cijene uglavnom prihvaćaju. Upravo zato i nakon što inflacija uspori ili turisti odu cijene na policama teško pronalaze put prema dolje.

Civinity, litvanska grupacija specijalizirana za održavanje zgrada, inženjering i digitalne usluge koja posluje u Sjevernoj Europi i baltičkim državama, dovršila je preuzimanje hrvatskih tvrtki za dizala Metus i Metus Service od švedske infrastrukturno-tehnološke kompanije Sdiptech. Ukupna vrijednost transakcije iznosi 2,44 milijuna EUR. Nakon transakcije Civinity je vlasnik 100% dionica u obje tvrtke.

Povratak na slovensko tržište

Raiffeisen i Alta Grupa odnijeli uvjerljivu pobjedu za Addiko u ratu s NLB-om

Grupa Metus zapošljava oko 280 ljudi, a posluje u proizvodnji dizala, ugradnji novih dizala te održavanju i modernizaciji dizala. U Hrvatskoj tvrtka servisira približno 2.800 dizala različitih proizvođača. Njezin lokalni servisni tim uključuje više od 40 tehničara, dok interventna služba djeluje 24 sata dnevno. Tvrtka ima podružnice u zagrebačkoj regiji, Varaždinu, Osijeku, Rijeci i Splitu. Klijente opslužuju timovi koji djeluju u nekoliko regija.

“Po svojem servisnom portfelju i mreži tehničara Metus je među tržišnim liderima u Hrvatskoj. Pri procjeni tvrtke gledali smo kako opslužuje klijente u različitim regijama zemlje. Ljudi koji tu rade poznaju tržište već dugi niz godina. Ovo ćemo poslovanje razvijati zajedno s njima”, rekao je Deividas Jacka, predsjednik Uprave Civinity Grupe.

Metus je počeo s radom 1992. godine. Redovno održavanje i interventni izlasci predstavljaju svakodnevni posao servisnog tima. Tvrtka popravlja dizala i pomaže klijentima u održavanju. Njezini tehničari servisiraju liftove u stambenim zgradama, uredskim prostorima, javnim zgradama i drugim objektima.

Prema nerevidiranim podacima za 2025., Metus je ostvario konsolidirane prihode od 18,9 milijuna EUR i EBITDA-u od 1,1 milijun EUR, dok je ukupna vrijednost imovine iznosila 12,6 milijuna EUR. Prihodi preuzetog poslovanja odgovaraju gotovo petini prihoda Civinityja prije transakcije.

Metus proizvodi dizala u Bosni i Hercegovini, dok njegovi timovi za ugradnju novih dizala djeluju u Njemačkoj i na drugim europskim tržištima. Civinity najveći potencijal rasta vidi u servisiranju dizala. Ugovori o održavanju u pravilu traju dulje od projekata ugradnje, a klijenti često ostaju s istim pružateljem usluge kroz cijeli radni vijek dizala. Ugovori se obnavljaju kada tehničari pružaju pouzdanu uslugu i brzo reagiraju na kvarove.

Preuzimanjem Metusa Civinity preuzima etablirane servisne timove u Hrvatskoj i Sloveniji, zajedno s portfeljima klijenata koje opslužuju. Grupa može odmah nastaviti postojeće poslovanje i postupno ga širiti u obje zemlje. Civinity održavanje dizala smatra važnom uslugom za klijente u stambenom i komercijalnom segmentu nekretnina.

U Hrvatskoj je u tijeku program ugradnje dizala

U Hrvatskoj je trenutno u tijeku državni program podrške ugradnji dizala i druge opreme za pristupačnost u stambenim zgradama. Država pokriva jednu trećinu troškova prihvatljivih projekata. Hrvatsko ministarstvo procjenjuje da bi se za program moglo kvalificirati oko 15.000 zgrada. Za program su osigurana sredstva u iznosu od 2 milijuna EUR za 2026. i 3 milijuna EUR za 2027. godinu.

Novougrađena dizala zahtijevat će redovno tehničko održavanje. Metus već ima podružnice koje djeluju u glavnim hrvatskim regijama, dok u Sloveniji raste zaseban portfelj klijenata.

Poslovanje u Sloveniji poraslo 47% na godišnjoj razini

Tvrtka Metus u Sloveniji registrirana je 2022. godine i djeluje u Ljubljani. Njezini su prihodi u 2025. dosegnuli 1,26 milijuna EUR, u odnosu na 856.000 EUR godinu prije. Tim je u prosjeku zapošljavao oko devet ljudi.

Slovenski tim još raste. Civinity planira širiti portfelj klijenata i uz njega razvijati lokalni tim.

“U Sloveniji već djeluje lokalni tim, a portfelj klijenata raste. Sada želimo skalirati to poslovanje. U druge zemlje ulazit ćemo postupno, jer tempo širenja usluge ovisi o broju tehničara i stvarnim vremenima odziva. Metus će biti naša baza za daljnje širenje u regiji”, rekao je D. Jacka.

Sdiptech je bio vlasnik Metusa od 2015. godine. Za financiranje transakcije Civinity je izdao obveznice u privatnoj ponudi nominalne vrijednosti 893.000 EUR, koje je upisao INVL Bridge Finance.

Civinity će se u prvoj fazi usredotočiti na jačanje svojeg poslovanja i lokalnih timova u Hrvatskoj i Sloveniji.

Kraš je u prvom polugodištu ove godine ostvario konsolidiranu neto dobit od 2,9 milijuna eura, što je za 2,6 milijuna eura više nego u istom razdoblju prošle godine, objavila je kompanija u ponedjeljak.

SKUPLJA VOŽNJA

Požurite na benzinske: Vlada potvrdila veliko poskupljenje goriva, pogledajte cifre

Prema nerevidiranim poslovnim rezultatima, Kraš Grupa u prvih je šest mjeseci ostvarila konsolidirane ukupne prihode od 93,4 milijuna eura, što je 3,8 posto više nego u istom razdoblju 2025. godine.

Ukupni konsolidirani rashodi iznosili su 89,8 milijuna eura te su u odnosu na prošlu godinu porasli svega 0,2 posto.

Dobit prije kamata, poreza i amortizacije, odnosno EBITDA, dosegnula je 7,6 milijuna eura i bila je za 1,9 milijuna eura veća nego godinu ranije. Kompanija je izvijestila da je EBITDA marža iznosila 8,8 posto.

„Prvu polovicu 2026. godine obilježili su rast prihoda i važan iskorak kupnje proizvodnog kompleksa u Zaprešiću, kao potencijalne nove lokacije buduće proizvodnje“, izjavio je predsjednik Uprave Kraš Grupe Tomislav Bagić.

Dodao je da je tim strateškim ulaganjem Kraš osigurao preduvjete za dugoročno povećanje proizvodnih kapaciteta i stvaranje novih mogućnosti za rast kompanije.

Kraš je početkom lipnja objavio da je od španjolske kompanije Roca kupio zemljište površine oko 200 tisuća četvornih metara s postojećim industrijskim kapacitetima u Zaprešiću. Lokacija se razmatra kao mogući prostor buduće proizvodnje, no konačna odluka o preseljenju još nije donesena.

U sklopu Kraš Grupe posluje pet tvornica, od kojih su tri u Zagrebu, jedna u Osijeku, dok Mira posluje u Prijedoru. Grupa zapošljava gotovo 2000 radnika.

Više od polovice ukupne proizvodnje Kraš plasira na domaće tržište, dok ostatak izvozi u zemlje regije, zapadnu Europu i na prekomorska tržišta.

Kraš proizvode izvozi u Australiju, Kanadu i Sjedinjene Američke Države, kao i na pojedina tržišta u Aziji i Africi.

Rast cijena goriva ne treba promatrati kao kratkotrajan poremećaj jer se kraj energetskoj krizi zasad ne nazire, upozorio je Dražen Jakšić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar gostujući u programu N1. Cijene energenata i dalje snažno ovise o geopolitičkim kretanjima, dok državne mjere kojima se ublažavao udar na građane dugoročno nisu održive.

Oči uprte u Tursku

Cijena plina divlja, Petrokemija opet tone u ‘crveno’

„Bilo je jasno da su mjere dobre kratkoročno, ali da dugoročno ne mogu izdržati. Trošak za državu postaje prevelik i u jednom trenutku njezin se udio mora smanjiti“, rekao je Jakšić.

Na svjetskim tržištima ponuda nafte je manja, a uz približno jednaku potražnju to gura cijene prema gore. Hrvatska, međutim, prema njegovim riječima ima zadovoljavajuće rezerve u skladu s europskim pravilima pa opskrba zasad nije upitna.

„Od početka krize nije bila problem dostupnost goriva, nego njegova cijena. To će se na kraju morati uravnotežiti manjom potražnjom i manjom potrošnjom“, istaknuo je.

Kratkoročno građani mogu uštedjeti manjim korištenjem automobila i češćim odabirom javnog prijevoza ili drugih alternativa. Dugoročno rješenje Jakšić vidi u elektrifikaciji, odnosno prelasku na električna vozila, dizalice topline i druge sustave koji ne ovise o fosilnim gorivima.

Hrvatska je pritom, kaže, dobro pozicionirana kada je riječ o obnovljivim izvorima. Velik dio proizvodnje tradicionalno dolazi iz hidroelektrana, posljednjih godina snažno su rasli kapaciteti vjetroelektrana, a solarne elektrane ubrzano ih sustižu. Ipak, zbog ovisnosti sunca i vjetra o vremenskim uvjetima, trebat će ulagati i u baterije te jačanje elektroenergetske mreže.

Jakšić smatra da će važnu ulogu imati i nuklearna energija, koja se nakon godina zastoja ponovno vraća u europske planove.

„Nuklearne elektrane mogu pokrivati baznu potrošnju jer rade kontinuirano, dok su obnovljivi izvori promjenjivi. Sigurno postoji prostor i za tu tehnologiju u hrvatskom energetskom sustavu“, rekao je.

Na cijeli sustav dodatno utječu klimatske promjene. Suše i promjene količine padalina utječu na hidroelektrane, visoke temperature povećavaju potrošnju za hlađenje, a niski vodostaji mogu ograničiti rad termoelektrana i nuklearnih elektrana.

Poseban rizik predstavlja nadolazeća zima. Skladišta se sada pune plinom nabavljenim po višim cijenama nego lani, a taj će se trošak, bez snažnije državne intervencije, preliti na potrošače.

„Očekuje nas skuplja zima. Plin koji se sada sprema u skladišta skuplji je nego prošle godine i to će se na neki način morati odraziti na krajnje potrošače“, zaključio je Jakšić.

Raiffeisen Bank International (RBI) potvrdio je kako nakon isteka zakonskog roka za povlačenje prihvata javne ponude 23. srpnja u 17 sati, nije zaprimljen nijedan zahtjev za povlačenje prethodno deponiranih dionica, što znači da je RBI ostvario minimalni prag od 55 posto koji je postavio kao uvjet uspješnosti svoje javne ponude.

Prema posljednje objavljenim podacima, javnu ponudu Raiffeisen Bank International AG prihvatili su dioničari koji predstavljaju 55,58 posto dionica relevantnih za izračun minimalnog praga uspješnosti ponude, odnosno ukupno 10,720.331 dionica Addiko banke, uključujući 1,878.167 dionica u vlasništvu Alta Grupe.

Neugodan poraz Brodnjaka

Razdoblje prihvaćanja ponude traje do 29. srpnja u 17 sati, nakon čega se očekuje objava rezultata javne ponude. RBI je potvrdio kako nakon isteka zakonskog roka za povlačenje prihvata javne ponude nije zaprimljen nijedan zahtjev za povlačenje prethodno deponiranih dionica, što znači da je RBI ostvario minimalni prag od 55 posto koji je postavio kao uvjet uspješnosti svoje javne ponude.

Poraz NLB-a je za grupaciju koju vodi Blaž Brodnjak tim neugodniji zna li se da je NLB ponudio 37 eura po dionici Addiko banke, umanjeno za buduće isplate dividendi, kao dio svoje dvostruko povećane ponude, a što je znatno više od ponude RBI-a. Predstavlja premiju od 39,6 posto u odnosu na konkurentsku ponudu RBI-a od 26,5 eura po dionici.

NLB je nedavno snizio prag uspješnosti ponude sa 75 posto na 50 posto i jednu dionicu, no ni taj manevar nije im urodio plodom. Još teže po NLB, ove su godine skupili manje od 30 posto dionica Addika, a prije dvije godine, po znatno nižoj ponudi imali su 36,39 posto.

NLB i RBI natječu se za Addiko Bank prvenstveno zato što bi njezino preuzimanje omogućilo RBI-ju povratak na slovensko tržište, s kojeg je otišao prije nekoliko godina nakon zatvaranja sjedišta u Mariboru. NLB, u međuvremenu, želi iskoristiti akviziciju za širenje svoje prisutnosti u regiji i, prije svega, ulazak na hrvatsko bankarsko tržište, jedino tržište gdje još uvijek nema poslovnica.

Prema informacijama mariborskih Večeri, NLB je u proteklih pet godina također pokušavao, neformalnim kanalima, dobiti bankarsku dozvolu koju izdaje Hrvatska narodna banka. Međutim, čini se da ti napori nisu dobili podršku vlade Andreja Plenkovića ni HNB-a.

Neće na hrvatsko tržište

Eventualni ulazak NLB-a na hrvatsko tržište izaziva dosta kontroverzi zbog tri desetljeća starog spora oko stare devizne štednje. Zbog toga smo ovih dana odaslali pitanja Hrvatskoj narodnoj banci o tome kako bi se postavili u toj hipotetskoj situaciji.

“Stjecanje kvalificiranog udjela (udio koji predstavlja 10 ili više posto u kapitalu ili glasačkim pravima) u kreditnim institucijama reguliran je Zakonom o kreditnim institucijama, pripadajućim podzakonskim aktima kao i EU regulatornim okvirom i smjernicama. Stjecanje kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji sa sjedištem u Republici Hrvatskoj podliježe prethodnom odobrenju koje od trenutka ulaska Hrvatske narodne banke u Jedinstveni nadzorni mehanizam izdaje Europska središnja banka, a koja u postupku surađuje s Hrvatskom narodnom bankom. Hrvatska narodna banka nije u mogućnosti komentirati pojedinačne zahtjeve niti odluke o odobrenju ili odbijanju jer navedeno predstavlja supervizorski povjerljive podatke”, kaže se u odgovoru Poslovnom dnevniku.

Neslužbeno, ECB će prije eventualnog donošenja konačne odluke prethodno zatražiti mišljenje Hrvatske narodne banke.

Paušalnim obrtnicima s godišnjim prihodima do 40.000 eura od iduće godine neće porasti davanja državi, najavio je u ponedjeljak potpredsjednik Vlade i ministar financija Tomislav Ćorić, čime je Vlada ublažila svoje prvotne najave.

KAPITALNI PROJEKT

Stižu nove pogodnosti za dio hrvatskih umirovljenika, osigurano dodatnih 3,7 milijuna eura

Vlada je u svibnju najavila antiinflacijski paket koji uključuje određene promjene u oporezivanju paušalnih obrta, kratkoročnog najma u turizmu, uvođenje poreza na prekomjerne profitne marže poduzeća, kao i ukidanje poreza na dohodak od mirovina.

Mjerama trenutačno predstoji upućivanje u javno savjetovanje, a u konačnici bi na snagu trebale stupiti 1. siječnja 2027. godine.

Kada je riječ o poreznom tretmanu “paušalaca”, prema ranijim Vladinim najavama povećanja opterećenja bila bi pošteđena prva tri porezna razreda, zaključno s godišnjim prihodima do 19.900 eura, dok će po novom prijedlogu to biti i iduća dva, što znači da sve ostaje isto za paušalne obrtnike koji godišnje uprihode do 40.000 eura. Prema procjeni Ministarstva financija, time je obuhvaćeno 83,4 posto svih paušalnih obrtnika.

Ukupan godišnji iznos davanja za porez i doprinose, pak, za šesti porezni razred, porast će za 1.336 eura ili 30 posto, na 5.728 eura, dok će u najvišem poreznom razredu, onom s godišnjim prihodima od 50.000,01 do 60.000 eura, skok iznositi 66 posto ili 3.033 eura, na 7.605 eura.

Inače, unatoč porastima davanja prema državi, i najviša dva razreda su naposljetku dobila povoljniji tretman u odnosu na svibanjske najave.

Kada je riječ o uvođenju poreza na prekomjerne profitne marže bruto dobiti, on se odnosi na velike i srednje tvrtke u Hrvatskoj, njih oko 1.800, s izuzetkom onih koje više od 50 posto svojih prihoda ostvaruju izvan RH, čime se štite izvozno orijentirane kompanije.

Pritom će se dobit kompanije u 2026. godini uspoređivati s prosjekom postignutim u trima prethodnim godinama – 2023., 2024. i 2025. Dopušteno odstupanje od tog prosjeka bit će 15 posto i to uslijed rasta produktivnosti same pravne osobe. Međutim, prekomjerna profitna marža, ako je do nje došlo, bit će u idućem razdoblju oporezivana poreznom stopom od 50 posto.

Ćorić je predstavio i najvažnija usklađenja u pogledu tog poreza, kojima je cilj uvažiti sve opravdane razloge koji utječu na konačnu poreznu osnovicu, kao što su prihodi ili dobit od prodaje ili drugog načina otuđenja dugotrajne imovine, dobit ili gubitak od prodaje dionica i udjela trgovačkih društava, zatim prihodi od dividendi i udjela u dobiti, rashodi amortizacije dugotrajne imovine itd.

S druge strane, sve ostaje isto kada je riječ o malim iznajmljivačima, pa se tako u prvoj kategoriji, koja uključuje turistički najrazvijenije sredine, donja granica godišnjeg paušalnog poreza po krevetu povećava sa 100 na 150 eura, dok se u drugoj kategoriji diže sa 70 na 100 eura.

Također, ništa se ne mijenja niti oko najava ukidanja poreza na dohodak od mirovina. Njime će biti obuhvaćeno oko 541.000 umirovljenika, kojima će se tako usmjeriti dodatnih gotovo 180 milijuna eura, istaknuo je Ćorić.

Tvrtka KONČAR – Mjerni transformatori d.d. nastavila je s izvanrednim poslovnim rezultatima i u prvoj polovici 2026. godine, potvrdivši status jednog od predvodnika hrvatske izvozne industrije. Prema financijskom izvješću objavljenom na Zagrebačkoj burzi, kompanija je u prvih šest mjeseci ostvarila neto dobit od 14,18 milijuna eura, što predstavlja snažan rast od čak 31,2 posto u usporedbi s istim razdobljem prošle godine, kada je dobit iznosila 10,8 milijuna eura. Ovako snažan skok profitabilnosti praćen je i značajnim povećanjem ukupnih prihoda, koji su dosegnuli 54,76 milijuna eura, odnosno 23 posto više nego u prvom polugodištu 2025. godine. Ovi pokazatelji jasno oslikavaju zamah koji tvrtka ima na globalnom tržištu, vođena pojačanom potražnjom i strateškim pozicioniranjem.

Povratak na slovensko tržište

Raiffeisen i Alta Grupa odnijeli uvjerljivu pobjedu za Addiko u ratu s NLB-om

Glavni pokretač rasta bili su prihodi od prodaje proizvoda i usluga, koji su se popeli na gotovo 50 milijuna eura, što je za 14,7 posto više nego lani. Analiza strukture prodaje otkriva gotovo potpunu usmjerenost na inozemna tržišta, koja čine lavovski dio poslovanja. Prihodi od izvoza dosegnuli su impresivnih 47 milijuna eura, čime čine čak 94 posto ukupne prodaje. Iako je domaće tržište znatno manje, i na njemu je zabilježen snažan rast prodaje, koja je s 1,8 milijuna eura skočila na gotovo tri milijuna eura, signalizirajući jačanje poslovnih aktivnosti i u Hrvatskoj. Dominacija izvoza potvrđuje globalnu konkurentnost Končarovih proizvoda i tehnologije u iznimno zahtjevnom sektoru energetike.

Rezultati Mjernih transformatora ne promatraju se izolirano, već su dio šireg vala uspjeha koji nosi cijelu KONČAR Grupu. Cijela grupa bilježi rekordne knjige narudžbi koje premašuju 2,9 milijardi eura, a slične stope rasta ostvaruju i sestrinske tvrtke poput KONČAR – Distributivnih i specijalnih transformatora. Ovaj uspjeh direktno je potaknut globalnim megatrendovima energetske tranzicije. Ulaganja u dekarbonizaciju, masovna izgradnja vjetroelektrana i solarnih parkova te modernizacija elektroenergetskih mreža diljem Europe i svijeta stvaraju ogromnu i stabilnu potražnju za transformatorima i drugom opremom. Ugovori poput onog nedavno sklopljenog s austrijskim operatorom prijenosnog sustava, Austrian Power Grid (APG), svjedoče o povjerenju koje Končar uživa na najzahtjevnijim tržištima.

Detaljniji pogled na račun dobiti i gubitka pokazuje da je dobit iz poslovnih aktivnosti porasla za 15,5 posto na 16,4 milijuna eura. Na ukupan rezultat značajno je utjecala i stavka ostalih poslovnih prihoda, koja je uključivala jednokratni prihod od prodaje imovine u iznosu od 2,9 milijuna eura. Istovremeno, s rastom proizvodnje i prodaje rasli su i poslovni rashodi, koji su se povećali na 36,8 milijuna eura. Najveći porast zabilježen je kod materijalnih troškova, koji su dosegli 24,4 milijuna eura, te troškova osoblja, koji su se popeli na 7,6 milijuna eura, što je očekivana posljedica povećanog opsega posla i ulaganja u radnu snagu.

Stabilna bilanca kao temelj budućeg rasta

Financijska pozicija tvrtke na kraju lipnja ostala je iznimno stabilna i snažna, što pruža čvrste temelje za daljnje investicije i širenje poslovanja. Ukupna imovina tvrtke iznosila je 87,5 milijuna eura, dok kapital i rezerve čine gotovo polovicu tog iznosa, točnije 42,7 milijuna eura, potvrđujući visoku razinu solventnosti. Posebno je znakovita stavka novca u banci i blagajni, koja je na kraju razdoblja iznosila značajnih 15,5 milijuna eura, osiguravajući izvanrednu likvidnost.

Jedan od ključnih pokazatelja budućeg poslovanja su obveze za predujmove primljene od kupaca, koje su dosegnule čak 19,2 milijuna eura. Ovaj podatak sugerira da tvrtka ima unaprijed ugovorene poslove i punu zaposlenost kapaciteta, što jamči nastavak pozitivnih trendova i u ostatku godine. Iako je novčani tok od poslovnih aktivnosti bio niži nego u istom razdoblju lani, što se može pripisati ulaganjima u zalihe i obrtni kapital radi podrške snažnom rastu, ukupno stanje novca na kraju razdoblja potvrđuje da tvrtka uspješno upravlja svojim financijama. Uz nastavak investicija u modernizaciju i povoljne tržišne okolnosti, KONČAR – Mjerni transformatori imaju otvoren put za još jednu rekordnu poslovnu godinu.

U Splitu započinje realizacija jednog od najvažnijih infrastrukturnih projekata u području vodnog gospodarstva u Hrvatskoj. U utorak, 28. srpnja 2026. godine, na UPOV-a Stupe svečano će biti obilježen početak radova na izgradnji Uređaja za pročišćavanje otpadnih voda Stupe, ključnog dijela projekta „Poboljšanje vodno-komunalne infrastrukture aglomeracije Split – Solin“.

KAPITALNI PROJEKT

Stižu nove pogodnosti za dio hrvatskih umirovljenika, osigurano dodatnih 3,7 milijuna eura

Dogradnjom UPOV-a Stupe Split dobiva suvremeni sustav pročišćavanja otpadnih voda koji će nakon završetka radova postati drugi najveći uređaj za pročišćavanje otpadnih voda u Republici Hrvatskoj te središnja točka jedinstvenog sustava odvodnje aglomeracije Split – Solin, piše portal Dalmacija danas.

Vrijednost ugovora za projektiranje i dogradnju uređaja iznosi 99.056.751,25 eura s PDV-om, a radove će izvoditi zajednica gospodarskih subjekata WTE Wassertechnik GmbH (vodeći partner) i HERING d.d. Kapacitet budućeg uređaja bit će 275.000 ekvivalenata stanovnika, uz drugi stupanj biološkog pročišćavanja otpadnih voda.

Radovi će trajati 28 mjeseci od uvođenja izvođača u posao do početka probnog rada uređaja, dok je ukupno trajanje ugovora 43 mjeseca, uključujući probni rad i ishođenje uporabne dozvole.

Izgradnjom UPOV-a Stupe osigurat će se suvremeno pročišćavanje komunalnih otpadnih voda za područje Splita i okolice, čime će se dodatno zaštititi okoliš, očuvati kvaliteta mora Bračkog kanala te unaprijediti kvaliteta života građana.

U okviru druge faze projekta prihvatljivi troškovi iznose 243.149.745,48 eura, od čega se 165.365.077,30 eura financira bespovratnim sredstvima Europske unije iz Kohezijskog fonda, dok se preostali dio osigurava iz nacionalnih izvora.

Dalekovod je na natječaju u Njemačkoj osvojio posao od 135 milijuna eura, izvijestila je ta tvrtka u ponedjeljak.

poslovni rezultati

Kraš gotovo udeseterostručio dobit, a sada priprema i veliku proizvodnu ekspanziju

Dalekovodova ponuda odabrana je na natječaju koji je proveo njemački operator prijenosnog sustava Tennet, za zamjenu postojećeg ovjesa i vodiča na dvosistemskom dalekovodu od trafostanice Ovenstädt do trafostanice Eickum u duljini 45,4 kilometra.

Realizacija projekta planirana je od 1. listopada 2026. do 30. rujna 2029. godine.

Ukupna vrijednost ugovora je 135 milijuna eura.

Umjerena konzumacija kave mogla bi pridonijeti zdravlju srca, jetre pa čak i duljem životu, pokazuju rezultati sve većeg broja znanstvenih istraživanja, no stručnjaci upozoravaju da pretjerani unos kofeina povećava rizik od povišenog krvnog tlaka i zatajenja srca.

KAPITALNI PROJEKT

Stižu nove pogodnosti za dio hrvatskih umirovljenika, osigurano dodatnih 3,7 milijuna eura

Američka udruga za srce (AHA) navodi da je za većinu odraslih osoba sigurno popiti do pet šalica kave dnevno, odnosno unijeti do 400 miligrama kofeina.

Prekoračenje te granice povećava rizik od povišenog krvnog tlaka i zatajenja srca.

Prema AHA-i, umjerena konzumacija kave općenito je sigurna za većinu odraslih te je kod nekih ljudi povezana s manjim rizikom od zatajenja srca, srčanih bolesti i moždanog udara.

Moguće zdravstvene koristi pripisuju se bioaktivnim spojevima u kavi koji imaju antioksidativna i protuupalna svojstva.

Istodobno upozoravaju da se takvi nalazi ne odnose na energetska pića.

Visoke doze kofeina kakve sadrže energetski napitci i energetski pripravci u obliku “shotova” mogu štetno djelovati na srce te ih treba izbjegavati, rekao je Gregory Marcus, profesor medicine na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu.

Autori upozoravaju da je većina istraživanja o učincima kave promatračkog karaktera, zbog čega je teško dokazati uzročno-posljedičnu vezu između konzumacije kave i zdravstvenih koristi.

Dodaju i da je teško razdvojiti učinke samog kofeina od učinaka drugih sastojaka koji se često dodaju kavi, poput mlijeka, vrhnja, aromatiziranih sirupa ili šećera.

I ranija istraživanja upućivala su na moguće zdravstvene koristi umjerene konzumacije kave, uključujući zaštitu od bolesti jetre i povoljan učinak na zdravlje kardiovaskularnog sustava.

Pukotine na Pelješkom mostu zahvatile su zaštitni površinski sloj, pa sigurnost mosta i njegova konstrukcija nisu ugrožene, rekao je u ponedjeljak potpredsjednik vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić.

KRENUO MALTEŠKI POKUŠAJ

25.000 eura vozačima koji predaju vozačku dozvolu na pet godina: Isplata u pet jednakih rata po 5.000 eura

Most je, podsjetio je Bačić, otvoren prije četiri godine, a nakon toga primijećene su prve pukotine na zaštitnom odnosno površinskom sloju koji štiti strukturu i konstrukciju mosta od kiše i atmosferilija.

Međutim, dodao je, “očito je došlo do pucanja zaštitnog sloja”, a kako bi se to zaustavilo “negdje početkom rujna” krenut će obnova odnosno uređenje površinskog zaštitnog sloja.

“Ono što je važno reći je da time nije ugrožena sigurnost, niti je konstrukcija mosta ugrožena, ali kada se to ne bi napravilo u određenom vremenu svakako bi se pričinila šteta samoj konstrukciji mosta”, rekao je Bačić koji je u Sisku i Petrinji sudjelovao na predaji ključeva stanarima novoizgrađenih zgrada.

Bačić je napomenuo da će se intervencija na Pelješkom mostu odviti u jamstvenom roku, a financirat će ju izvođač radova gradnje mosta.

Dok bude trebala obnova dijela površinskog sloja, promet Pelješkim mostom uredno će se obavljati, dodao je.

Pelješki most svečano je otvoren 26. srpnja 2022. godine, a izvođač radova bio je kineski konzorcij China Road and Bridge Corporation (CRBC).

Bačić je komentirao i rast cijena goriva, rekavši kako bi bez vladine intervencije došlo do dramatičnog povećanja cijena.

“Maksimalno ćemo smanjiti trošarine i sve ono što je potrebno kako bi se moglo odgovoriti na ovako veliki rast cijena i kako bi našim sugrađanima gorivo bilo što je moguće jeftinije”, rekao je.

Vlada je u ponedjeljak odredila najviše maloprodajne cijene osnovnih goriva u iduća dva tjedna, prema kojima će cijena litre osnovnog benzina porasti za osam centi, dok će dizel poskupjeti za 16, a plavi dizel za 19 centi.

Tvrtka koja stoji iza brenda Rolly Toys prestaje s radom. Franz Schneider GmbH & Co. KG, sa sjedištem u Neustadtu blizu Coburga, trajno će se zatvoriti 31. prosinca ove godine, izvještavaju mediji.

KAPITALNI PROJEKT

Stižu nove pogodnosti za dio hrvatskih umirovljenika, osigurano dodatnih 3,7 milijuna eura

Tvornica dječjih igračaka je prethodno podnijela zahtjev za insolventnost pod samoupravom i tražila rješenje sa stručnjacima za restrukturiranje i potencijalnim investitorima, piše Fenix magazin.

”Proizvodnja u Neustadtu je izvan mogućnosti spašavanja. Gubi se dio povijesti igračaka”, izjavio je vlasnik tvrtke.

Više od 110 radnika izgubit će posao. Mnogi radnici imaju između 50 i 62 godine.

Moguće je da će se suočiti s poteškoćama u pronalaženju novog zaposlenja. Prema riječima uprave, rade na dodatnom bonusu za radnike koji ostanu u tvrtki do samog kraja.

Robna marka Rolly Toys, pod kojom tvrtka proizvodi kartinge, sanjke i traktore s pedalama, bit će zadržana. Dvije tvrtke izrazile su interes za nastavak proizvodnje na drugoj lokaciji.

Razlozi za insolventnost uključivali su povećane cijene energije nakon izbijanja rata u Ukrajini, kao i veće troškove materijala i nabave.

Konkurencija iz Kine i američke tarife također su negativno utjecale na tvrtku. Nadalje, njezin drugi najveći kupac povukao se prošle godine.

Tvrtka je osnovana 1938. godine i počela je proizvoditi traktore s pedalama 1966. godine. Najnovije je proizvodilo otprilike 250 000 dječjih vozila godišnje.

U Njemačkoj je posljednjih godina propao veliki broj proizvođača. Otkazima, stečajima i zatvaranjima pogođeni su gotovo svi sektori.

U Sisku i Petrinji u ponedjeljak su privremenim korisnicima uručeni ključevi 209 stanova u 11 novoizgrađenih višestambenih zgrada u sklopu programa stambenog zbrinjavanja nakon potresa, a premijer Andrej Plenković kazao je da je za izgradnju tih zgrada iz proračuna izdvojeno više od 30 milijuna eura.

KAPITALNI PROJEKT

Stižu nove pogodnosti za dio hrvatskih umirovljenika, osigurano dodatnih 3,7 milijuna eura

“To je još jedan dokaz predanosti Vlade Republike Hrvatske revitalizaciji Sisačko-moslavačke županije”, poručio je.

Stanove su na privremeno korištenje dobili građani čije kuće i stanovi još nisu obnovljeni. Korisnici neće plaćati najamninu, a država će sufinancirati i režijske troškove. Nakon završetka obnove, stanovi će biti uključeni u program priuštivog stanovanja te će biti namijenjeni mladim obiteljima i osobama koje obavljaju deficitarna zanimanja.

Premijer je podsjetio kako je na području Sisačko-moslavačke županije do sada izgrađeno 57 novih višestambenih zgrada, dok su još dvije u završnoj fazi izgradnje.

“To su važne poruke Vlade Republike Hrvatske ovoj županiji. Za obnovu nakon potresa dosad je utrošeno pet milijardi eura, od čega tri milijarde na području Zagreba, a preostali iznos za obnovu Banovine i drugih potresom pogođenih područja. Obnova je pri samom kraju i do kraja iduće godine bit će obnovljene sve obiteljske kuće”, poručio je Plenković.

Ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić istaknuo je kako je Petrinja središte obnove jer je upravo na njezinu području bio epicentar razornog potresa.

“Svaka treća obnovljena lokacija nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa nalazi se na području Petrinje. Na području zagrebačkog i petrinjskog potresa obnovljeno je više od 15.000 lokacija te oko 900 objekata javne namjene. Ulazimo u završnu četvrtinu obnove, a posebno nas veseli što ne obnavljamo samo oštećene zgrade, nego gradimo i nove. U 59 novih višestambenih zgrada u Sisačko-moslavačkoj županiji bit će ukupno 1.024 nova stana, koji će nakon obnove biti namijenjeni programu priuštivog stanovanja za mlade obitelji”, rekao je Bačić.

Dodao je kako je upravo model izgradnje novih stanova na potresom pogođenom području poslužio kao temelj za izradu Nacionalnog plana stambene politike te će se prema njemu diljem Hrvatske graditi stanovi i kuće za priuštivo stanovanje.

Završetkom novih višestambenih zgrada u Sisku i Petrinji znatno će se povećati stambeni fond tih gradova. Nakon dovršetka svih planiranih projekata Sisak će raspolagati s oko 500 novih stanova, a Petrinja s oko 200.

“Sisak i Petrinja nakon obnove postaju sve poželjnija mjesta za život mladih ljudi. Uz razvoj sadržaja, gradnja novih stanova pruža im priliku za rješavanje stambenog pitanja pa Sisak i Petrinja privlače sve više mladih iz Zagreba i drugih gradova.”– rekao je župan Sisačko-moslavačke županije Ivan Celjak.

Gradonačelnik Siska Domagoj Orlić i gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes složili su se kako izgradnja novih stambenih zgrada predstavlja snažan poticaj demografskoj obnovi, ali i važan doprinos društvenoj i gospodarskoj revitalizaciji potresom pogođenog područja.

U Kutini se privodi kraju redovni remont Petrokemijinih postrojenja, priprema sve za ponovno pokretanje proizvodnje uz prividno zatišje, no iza kulisa napeto se prati i čeka ključne poteze za daljnji razvoj kompanije.

Cijene prirodnog plina, koji je za tu tvornicu osnovna sirovina, ponovno divljaju na europskim burzama, a ratna zbivanja na ključnim opskrbnim rutama i pesimistična predviđanja analitičara za visinu cijena u nastavku godine, znače i novu neizvjesnost u daljnjem poslovanju Petrokemije. Sve to odvija se još i u uvjetima iščekivanja pokretanja nove dokapitalizacije, čvrsto najavljene za drugu polovicu godine, koja će osnažiti kutinskog proizvođača mineralnih gnojiva.

Konkretnih obrisa prijedloga tog važnog pothvata, međutim, država kao vlasnik kontrolnog paketa, od većinskog dioničara turske grupacije Yildirim, još uvijek ne dobiva.

Obiteljska podjela

Provedba je, kako se čini, zapela u Turskoj, gdje se još uvijek nije okončala podjela imovine tog velikog obiteljskog konglomerata između dvojice braće Alija Rize i Roberta Yuksela Yildirima. Sama odluka o njihovom razlazu i podjeli Yildirim Holdinga službeno je objavljena prije već više od godinu i pol dana, no kako je riječ o golemoj i isprepletenoj imovini i stotinama tvrtki u devet različitih sektora diljem svijeta, operativna provedba razdvajanja Yildirima na dva holdinga (ARY i Corex) još traje.

Kroz taj dogovor stariji brat Ali Riza Yildirim u svoj holding ARY preuzima i proizvodnju mineralnih gnojiva, no dok se ne finaliziraju sve diobene bilance i oslobode kolaterali, na čekanju je i akcija dokapitalizacije u Kutini.

Uprava Petrokemije, na čijem je čelu Bulent Oguz Balli, u svom izvješću o financijskom poslovanju tvrtke u 2025. navodi kako se očekuje da proces podjele vlasništva u Turskoj bude završen do kraja rujna 2026., a da će se proces povećanja temeljnog kapitala provoditi u četvrtom kvartalu. No, realnije je govoriti, s obzirom na samu proceduru provedbe tog postupka, da se na dokapitalizaciju može računati tek u prvoj polovici iduće godine.

Uostalom, prije formalnog pokretanja samog postupka potrebno je i u sudski registar unijeti podatke proljetnog rezanja kapitala, što, premda je odluka o tome uredno donesena na skupštini dioničara u ožujku, tehnički još nije provedeno. Upis stoji zbog stroge procedure zakona o trgovačkim društvima, koja u slučajevima drastičnog smanjenja kapitala poput ovoga (sa 147,75 milijuna na 46,46 milijuna eura) ostavlja šest mjeseci za zaštitu vjerovnika, kako bi mogli tražiti osiguranje svojih tražbina.

No, ono što je i u ovoj fazi neupitno s aspekta države kao dioničara jest da će pratiti većinskog partnera u financijskom jačanju Petrokemije, kako bi se zadržala kontrolu nad tom proizvodnjom, koja pokriva više od polovice potreba domaćeg tržišta mineralnih gnojiva.

Nije, inače, isključeno i da dokapitalizaciji ne prethodi još jedno rezanje temeljnog kapitala, do zakonskog minimuma od 25 tisuća eura. Takva opcija najavljena je kod proljetnog ‘peglanja’ gubitaka, kojim su počišćeni oni do kraja 2024. Lani su gubici Petrokemije dosegnuli 73 milijuna eura (ukupni prihodi bili su na razini od 242 milijuna eura), a s minusom posluje i u 2026., što podrazumijeva potrebu za puno značajnijim kapitalom, posebice s obzirom na to da predstoje značajna ulaganja u modernizaciju i nove proizvodnje.

U tijeku je modernizacija postrojenja KAN-a, čiji se završetak očekuje u drugoj polovici 2027., a važna je jer će omogućiti pokretanje proizvodnje tehničkog amonij nitrata (TAN), koji se koristi kao eksploziv i za kojim danas vlada velika potražnja. Na taj način kompanija namjerava i disperzirati svoj portfelj.

Cjenovni rizik

Iz financijskog izvješća, koje će se polovicom kolovoza naći i pred glavnom skupštinom, vidljivo je da je poslovanje lani bilo solidnije nego prethodnih godina, no doznaje se i da je Petrokemija u cijelosti izložena cjenovnom riziku u kupovini plina jer s glavnim dobavljačima, a to su PPD i MET Croatia Energy Trade, ne ugovara fiksne okvire, nego nabavlja količine po potrebi i po trenutačnim tržišnim cijenama.

U Petrokemiji će reći i da trenutačnu dinamiku rasta cijene plina na tržištu ne prate jednakim tempom i cijene uree, što svakako nije dobro za financijske rezultate. Po dosadašnjim procjenama burzovna cijena plina na kojoj tvrtka poput Petrokemije može temeljiti stabilno poslovanje je 35 do 40 eura po megavatsatu, a s cijenom koja je na razini oko 62 eura (uz procjene da bi u zimu mogla iću i do 100 eura), već se zagazilo u crvenu zonu.

Hrvatska obrtnička komora (HOK) pozdravila je u ponedjeljak odluku Ministarstva financija da se paušalnim obrtnicima s godišnjim prihodom do 40 tisuća eura od iduće godine neće povećati davanja, istaknuvši da se zahvaljujući dijalogu HOK-a s vladom protuinflacijske mjere neće odnositi na 77 tisuća obrtnika.

KAPITALNI PROJEKT

Stižu nove pogodnosti za dio hrvatskih umirovljenika, osigurano dodatnih 3,7 milijuna eura

Nakon što je vlada u svibnju najavila antiinflacijski paket koji, između ostaloga, obuhvaća izmjene u oporezivanju paušalnih obrta, HOK je istaknuo da takve mjere nisu prihvatljive i da bi mogle povećati cijene usluga, smanjenja ulaganja, usporavanja razvoja obrtništva i slabljenja interesa za pokretanje vlastitog poslovanja, a nakon analize poslao je Ministarstvu financija prijedlog izmjena mjera.

“Pripremili smo jako dobar dokument koji smo dali Ministarstvu financija, koje je to danas i potvrdilo i definitivno smo dokazali da se antiinflacijske mjere ne bi trebale ticati hrvatskih obrtnika u velikom dijelu, jer oni i nisu uzročnici inflacije”, rekao je na konferenciji za medije u ponedjeljak predsjednik HOK-a Dalibor Kratohvil.

Prema prvotnom prijedlogu vlade o izmjenama oporezivanja paušalaca, bio bi ukinut prvi porezni razred s godišnjim prihodom do 11.300 eura, a povećanja poreznog opterećenja bila bi pošteđena prva tri porezna razreda, s godišnjim prihodom do 19.900 eura.

HOK je pak predložio zadržavanje postojećeg modela za paušalne obrtnike s godišnjim primicima do 40.000 eura te postupnije i razmjernije povećanje opterećenja u dva najviša razreda paušalnog oporezivanja.

Prihvativši prijedlog HOK-a, vlada je najavila da će zadržati prvi porezni razred i da će povećanja davanja biti pošteđena tri porezna razreda, s godišnjim prihodom zaključno s 40.000 eura.

Ukupan godišnji iznos davanja za porez i doprinose za šesti porezni razred, porast će za 1.336 eura ili 30 posto, na 5.728 eura, dok će u najvišem poreznom razredu, onom s godišnjim prihodima od 50.000,01 do 60.000 eura, skok iznositi 66 posto ili 3.033 eura, na 7.605 eura.

Izvan dohvata antiinflacijskih mjera 85 posto paušalaca

“Konstruktivnim dijalogom s čvrstim argumentima uspjeli smo postići da 77.000 obrtnika, to je 85 posto paušalno oporezivanih obrtnika neće se ticati antiinflacijske mjere”, rekao je Kratohvil, istaknuvši da će zahvaljujući tome hrvatskim obrtnicima ostati oko 27 milijuna eura za unapređenje poslovanja, novo zapošljavanje i osiguravanje stabilnosti poslovanja.

Odgovarajući na pitanje je li HOK zadovoljan poreznim izmjenama u razredima s prihodima višima od 40.000 eura, Kratohvil je kazao da je tim izmjenama, prema podacima HOK-a, obuhvaćeno oko 15 tisuća obrtnika, a da je znatno veći broj obrtnika iz izmjena izuzet.

“Prihvaćeni su naši ključni prijedlozi, a za preostala otvorena pitanja nastavljamo tražiti najbolje rješenje i obrtnicima biti na raspolaganju za sva pitanja oko odabira najboljeg modela poslovanja. Hrvatska obrtnička komora nastavit će zastupati interese obrtnika u svim razredima paušalnog oporezivanja i predlagati rješenja koja potiču rast, razvoj i konkurentnost hrvatskog obrtništva”, zaključio je Kratohvil.

Obrtnici će imati dovoljno vremena za prilagodbu poslovanja novim modelima oporezivanja, rekao je čelnik HOK-a u odgovor na novinarsko pitanje, budući da mjere stupaju na snagu 1. srpnja iduće godine.

Vlada je danas odredila najviše maloprodajne cijene osnovnih goriva u iduća dva tjedna, prema kojima će cijena litre osnovnog benzina porasti za osam centi, dok će dizel poskupjeti za 16, a plavi dizel za 19 centi.

Benzinsko gorivo tako će od sutra koštati 1,62 eura ili osam centi više nego sada. Najviša cijena litre osnovnog dizela iznosit će 1,75 eura ili 16 centi više, a plavog dizela za poljoprivrednike i ribare 1,21 euro ili 19 centi više. Nadalje, kilogram plina za spremnike od sutra pa u iduća dva tjedna stajat će 1,28 eura ili pet centi više, a za pet centi će porasti i cijena plina za boce, na 1,86 eura za kilogram, odlučila je Vlada na telefonskoj sjednici.

“U odnosu na prethodno dvotjedno razdoblje, a s obzirom na značajan projicirani rast maloprodajnih cijena derivata, visine trošarine su snižene, i to za 0,04 eura po litri na dizelsko gorivo i za 0,01 euro po litri za benzin, te premije za po 0,01 euro po litri za dizelsko i benzinsko gorivo, 0,035 eura po litri za plavi dizel, te 0,02 eura po kilogramu za UNP”, objavili su iz Vlade.

Najviše maloprodajne cijene računaju se po formuli prema osnovnoj cijeni fosilnog goriva u prethodnom 14 dnevnom razdoblju, s ograničenom premijom od 0,1435 eura po litri za benzinsko gorivo, 0,1145 eura po litri za dizelsko gorivo te 0,0436 eura po litri za plavi dizel, a u iznosu 0,9037 eura po kilogramu smjesa propan – butan za boce, odnosno 0,4416 eura po kilogramu za velike spremnike, dodaju. Uredba stupa na snagu prvoga dana od dana objave, a ovakav režim vrijedit će za sljedeće 14 dnevno razdoblje, istaknuto je još u priopćenju

Da nema mjera Vlade te da se maloprodajne cijene u potpunosti slobodno formiraju na razini premija energetskih subjekata i trošarina prije prvih uredbi, litra osnovnog benzina bi stajala 1,77 eura, dizela 1,94 eura, plavog dizela 1,28 eura, kilogram plina za spremnike koštao bi 1,39 eura, a plina za boce 2,1 euro.

Podsjetimo, premijer Andrej Plenković prošli se tjedan osvrnuo na očekivano poskupljenje goriva, najavivši telefonsku sjednicu Vlade. Kazao je tada da Vlada ima “još određenu marginu koju ćemo iskoristiti, ali nije realno očekivati da možemo potpuno spriječiti rast cijena litre benzina i dizela”, te naglasio da su mogućnosti Vlade ograničene, ali da će se nastaviti s mjerama potpore građanima i gospodarstvu.

Končar je nedavno s HŽ Putničkim prijevozom potpisao Ugovore o financiranju i kupoprodaji šest elektrobaterijskih vlakova te o izgradnji hibridne punionice na kolodvoru Kotoriba, ukupne vrijednosti 53,6 milijuna eura. Dobra je to prilika da se osvrnemo na važne prekretnice u željezničkom sektoru koje je Končar ostvario prethodnih godina.

Većinom hrvatske komponente

Nije pretjerano reći da je Grupa Končar danas regionalni predvodnik u području urbane mobilnosti i infrastrukture. Tvrtka proizvodi niskopodne tramvaje i niskopodne vlakove za prigradski i regionalni putnički promet, a također je specijalizirana za održavanje te obnavljanje električnih lokomotiva.

“Riječ je o danas najsloženijim tehnološkim proizvodima hrvatske industrije u kojima više od 70 posto čine hrvatske komponente, dok su glavni sustavi i podsustavi proizvedeni u Grupi Končar, uključujući pretvarače, sustave upravljanja i komunikacija, transformatore za vuču, okretna postolja i ostale važne dijelove”, poručuju iz Končara, kojeg vodi Gordan Kolak.

Končar je do danas na hrvatske pruge isporučio čak 70 niskopodnih vlakova nove generacije, od čega je 40 novih vlakova isporučeno u nešto manje od posljednjih pet godina. Među njima se posebno ističe baterijski vlak koji je pušten u promet u rujnu prošle godine i predstavlja prvi takav proizvod u komercijalnoj upotrebi u Europi te jedan od prvih u cijelome svijetu. Uz ovu važnu tehnološku inovaciju, za koju je Končar samostalno razvio i pripadajuće punionice te prateću infrastrukturu, vrijedi istaknuti i elektrodizelske (hibridne) vlakove te nove niskopodne tramvaje koji danas prometuju u oba hrvatska grada s tramvajskim prijevozom: Zagrebu i Osijeku.

Nakon što je u rujnu 2024. godine na InnoTransu u Berlinu, najvećem svjetskom sajmu transportne tehnologije, jedini predstavio baterijski vlak s pripadajućom punionicom, Končar je tijekom prošle godine i na hrvatske pruge po prvi puta isporučio jedne od najiščekivanijih inovacija iz svojih pogona – baterijski motorni vlak (BMV) i baterijski elektromotorni vlak (BEMV) s pripadajućom infrastrukturom.

U svibnju 2025. na tračnice je prvi izašao spomenuti BEMV koji pokreće 100 posto električni pogon, a energijom se opskrbljuje iz ugrađenih baterija, ali i kontaktne mreže. Budući da značajan dio hrvatskih pruga još uvijek nije elektrificiran, ovakav spoj tehnologija čini ga idealnim rješenjem za održiv i ugljično neutralan putnički prijevoz na duge relacije diljem Hrvatske, zahvaljujući mogućnosti prometovanja po elektrificiranim, ali i neelektrificiranim prugama.

Ovaj je vlak projektiran za prosječnu dnevnu kilometražu do 480 km i prosječni dnevni rad do 18 sati. Na neelektrificiranim prugama uz pogon na baterije postiže maksimalnu brzinu od 120 kilometara na sat, dok na elektrificiranim prugama, uz napajanje iz kontaktne mreže, dostiže brzine do 160 km/h.

U rujnu je zatim na hrvatske tračnice pušten i baterijski motorni vlak (BMV), prvi takav proizvod u komercijalnoj upotrebi u Europi i općenito jedan od prvih ovakvih proizvoda u cijelom svijetu. Ovaj je vlak namijenjen prijevozu putnika na neelektrificiranim prugama i može dosegnuti brzinu od 120 kilometara na sat. Optimalna dionica za jedno punjenje iznosi oko 100 kilometara, no testiranja su pokazala da može prijeći i više od 200 kilometara.

“Oba vlaka opremljena su rampama za ulazak i izlazak osoba u invalidskim kolicima, prostorom za bicikle i toaletima prilagođenim ulasku osoba u invalidskim kolicima, a kompletan putnički prostor je pod videonadzorom. U prostoru za putnike postavljeni su monitori za prikaz videosadržaja, a putnicima je uz vizualne i audio najave kolodvora i stajališta u vlaku omogućen i besplatan Wi-Fi. Također, oba vlaka imaju mogućnost funkcionalnog spajanja s niskopodnim vlakovima nove generacije u prometu, čime se osigurava veći kapacitet”, ističu iz Končara.

Naposljetku, ova inovativna tračnička vozila proizvedena su u sklopu projekta Primjena zelenih tehnologija u željezničkom putničkom prijevozu koji se financira iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026. (NPOO). U sklopu projekta dosad je otvoreno šest punionica u kolodvorima Split, Osijek, Varaždin, Bjelovar, Virovitica i Pula. Uz to, krajem lipnja 2025. godine potpisani su i novi ugovori o kupoprodaji pet elektrodizelskih, po četiri elektrobaterijska i baterijska vlaka te dvije punionice koje će biti postavljene u kolodvorima Lupoglav i Velika.

Vrijednost projekta, koji se financira iz zajma Europske investicijske banke (EIB), iznosi gotovo 118 milijuna eura, a vlakovi će biti isporučeni u 2027. i 2028. godini. Nakon globalne premijere i službenog lansiranja prvih modela baterijskih vlakova, hrvatska industrijska perjanica sprema se za novi veliki iskorak u području urbane mobilnosti i infrastrukture. U tvornici Končar – Električna vozila u tijeku je proizvodnja šest novih elektrodizelskih motornih vlakova za daljinski promet, koji će povezivati Zagreb i Split.

Navedeni vlakovi dio su šireg ugovora između Grupe Končar i HŽ Putničkog prijevoza (HŽPP) za ukupno 19 novih niskopodnih vlakova. Novi niskopodni elektrodizelski motorni vlak za daljinski promet bit će premijerno predstavljen i globalnoj javnosti u rujnu ove godine na novom izdanju berlinskog sajma InnoTrans, potvrđujući usmjerenost Končara i hrvatske industrije prema inovativnom, modernom, pametnom i održivom putničkom prijevozu.

Nova razina funkcionalnosti

Zagreb i Split povezuje pruga duljine 429 kilometara na kojoj je elektrificirano nešto manje od jedne četvrtine ukupne relacije. Točnije, elektrificiran je samo dio pruge od Zagreba do Oštarija duljine 103 km.

“U takvim uvjetima ovi će vlakovi tijekom vožnje koristiti električni i dizelski pogon, uz veliku snagu vučnih motora kako bi se udovoljilo uvjetima zahtjevne brdske pruge. Vlakovi će postizati maksimalnu brzinu od 160 km/h, a bit će omogućeno i funkcionalno spajanje više vlakova, čime će biti osiguran veći kapacitet. Uz ovih šest vlakova, ugovorena je i nabava još pet takvih vlakova koji će biti isporučeni tijekom 2027. godine, a kojima je predviđeno povezivanje Osijeka, Rijeke i Pule”, poručuju iz Končara.

Nove elektrodizelske motorne vlakove također karakterizira niskopodna kompozicija s četvero vrata sa svake strane vlaka te rampama za ulazak i izlazak osoba u invalidskim kolicima. Putnici će u unutrašnjosti imati na raspolaganju prostor za bicikle i toalete, među kojima će biti i jedan posebno prilagođen za ulazak osoba u invalidskim kolicima. Kao i ostali najnoviji niskopodni modeli, ovaj će vlak imati sav već navedni sadržaj te samoposlužne aparate za hranu i piće, dok će kapacitet brojati ukupno 150 sjedećih mjesta.

Na gradilištu u Istri je prije nekoliko dana, malo prije podneva, u vrijeme ‘marende’ zaustavila se crna limuzina, zatamnjenih stakala na stražnjem sjedištu.

STIŽU PROMJENE

Prijevremeno otplaćujete kredit? Od studenoga vam banka mora vratiti i dio unaprijed naplaćenih troškova

Na parkiralište pred nezavršenom vilom, kojoj nedostaje finalni, kamen,i autentični mediteranski izgled, iz automobila izlazi ni više ni manje Luka Modrić (40), pišu 24 sata.

Stigao je u pratnji stručnjaka koji su mu već na prvi pogled uglavnom objašnjavali detalja onoga što ga okružuje.

Ukazivalo mu se na detalje gradnje vile, pokazivalo se kapetanu naše nogometne reprezentacije kako je što izrađeno….

Ekipa je uvela Modrića na privatan posjed i zadržali su se oko pola sata. Prema riječima našeg čitatelja, Luka se doimao kao zainteresirana stranka za investiciju u spomenutu nekretninu.

A kako doznajemo, nakon ulaganja u srednjoj Dalmacije i na samom jugu Lijepe Naše, Modrićevi su se interesirali za kupnju nekretnine u Istri.

Navodno je gospođa Modrić u nekoliko navrata iskazivala interes za nekoliko lokacija u okolici Rovinja…

No, pokazat će se kako se one zasada, barem službeno, još nisu realizirale u obliku kupnje.

Luka je osobno stigao u srce Istre na gradilište koje privlači osobitu pozornost ambicioznom vizijom i izvedbom.

Već je istoga dana viđen kako se ukrcava na jahtu koju svakoga ljeta unajmi na tjedan ili desetak dana za obiteljski odmor i đir po Jadranu.

Luka Modrić je tijekom karijere izgradio i vrijedan portfelj nekretnina, koje su rasute od rodnog Zadra, preko Zagreba, do Madrida.

Najpoznatija je vila u elitnom zadarskom naselju Kožino, u blizini grada u kojem je Modrić odrastao i gdje je počeo igrati nogomet.

Vila raspolaže vanjskim bazenom, igralištem, vrtom i pogledom na more, a u sklopu imanja nalaze se i vinski podrum, garaža za deset automobila, teretana te kino dvorana za 18 osoba.

Za najmlađe članove obitelji tu je i posebna igraonica, dok postoji i prostorija namijenjena masaži. Ljeti vila služi kao obiteljsko utočište tijekom pauze u sezoni.

U listopadu 2024. zadarsko je područje pogodilo olujno nevrijeme koje je oštetilo prilaz vili. Šteta je kasnije sanirana.

Nekretnina je prije toga bila u fokusu javnosti i zbog navodnog betoniranja plaže ispred imanja, no Modrić je tada demantirao bilo kakvu povezanost, naglasivši da je riječ o javnoj površini, a ne privatnoj plaži.

U Zagrebu obitelj Modrić posjeduje vilu na Pantovčaku, površine 286 četvornih metara. Nekretninu je 2017. kupio od bivšeg nogometaša Zvonimira Bobana, koji se s obitelji tada selio u Zürich zbog obaveza savjetnika predsjednika FIFA-e Giannija Infantina.

Prema zemljišnoknjižnim podacima, Modrić je vilu ubrzo nakon kupnje prepisao na suprugu Vanju. Prije te kupnje obitelj je stanovala u stanovima na Ravnicama i u Babonićevoj ulici.

Osim vile na Pantovčaku, Modrić je u Zagrebu kupio i penthouse u Tkalčićevoj ulici, u novoizgrađenoj zgradi u samom centru grada. Stan ima 220 četvornih metara te lođu od 29 četvornih metara, a mediji su njegovu vrijednost procjenjivali na oko 1,4 milijuna eura.

U Madridu, gdje je Modrić dugi niz godina igrao za Real Madrid, obitelj posjeduje vilu u prestižnoj četvrti La Moraleja. Nekretnina je kupljena 2019. godine, na zemljištu od deset tisuća četvornih metara.

Prema pisanju španjolskih medija, vila ima devet soba i devet kupaonica, s glavnim prostorijama, kuhinjom i dnevnim boravkom u prizemlju, dok su sobe za goste smještene na katu.

I ova vila raspolaže vanjskim bazenom, vrtom i prostorom za rekreaciju. Ukupno gledano, Modrićeve nekretnine odražavaju put njegove karijere, od rodnog Zadra, preko Zagreba u kojem je proveo mladost i gdje danas ima dvije nekretnine, do Madrida u kojem je proveo najveći dio profesionalne karijere.

Dio imovine, prema medijskim navodima, formalno je u vlasništvu supruge Vanje Modrić.

Na livadi Theresienwiese već tjednima odjekuju čekić i bušilice. Izgradnja bavarskih pivskih hramova započela je krajem lipnja kako bi sve bilo spremno za početak najvećeg pučkog festivala na svijetu – Oktoberfest.

STIŽU PROMJENE

Prijevremeno otplaćujete kredit? Od studenoga vam banka mora vratiti i dio unaprijed naplaćenih troškova

No, dok se postavljaju drvene konstrukcije i provode kilometri cijevi za pivo, ugostitelji vode drugu bitku – potragu za radnom snagom.

Premda se većina od oko 13.000 radnih mjesta popuni mjesecima unaprijed, veliki pivski šatori tik pred početak festivala još uvijek užurbano traže pojačanja, piše Fenix magazin.

Pritom se na popisima otvorenih pozicija nalaze zanimanja čije nazive izvan Bavarske malo tko uopće razumije.

Jedan od najneobičnijih poslova koji se trenutačno nudi u čuvenom šatoru Augustiner jest posao Gantera (njem. Ganter ili Ganterer).

Ganteri: Njihov je zadatak raditi na mjestima gdje se čuveno pivo i dalje toči isključivo iz tradicionalnih drvenih bačvi.

Oni prate potrošnju piva na šankovima, dovoze teške drvene bačve iz hladnjača, odvoze prazne te ih pozicioniraju tako da ih točitelji mogu otvoriti bez zastoja.

Hendlstecker & Hendlgriller: U šatoru Tradition traže se radnici za nabadanje pilećih prsa na ražnjeve (Hendlstecker), kao i sami roštilj-majstori.

Limoschenker: Osoblje zaduženo isključivo za pripremu i točenje bezalkoholnih pića.

Zeichenkassierer: Osobe u šatoru Schützen zadužene za internu kontrolu i obračun internih vrijednosnih bonova i narudžbi.

Zanimljivo je da pojedini šatori za poslove montaže i gradnje otvoreno pozivaju i umirovljenike koji žele dodatno zaraditi.

Najatraktivniji poslovi tradicionalno su oni u posluživanju, no do njih je najteže doći. Šator Tradition trenutno traži konobare i konobarice, ali uvjeti su izuzetno strogi: prijaviti se mogu samo već uigrani timovi od 3 do 6 osoba s iskustvom na velikim festivalima. Pojedinačne prijave uopće se ne razmatraju.

Razlog za takve rigorozne uvjete leži u novcu. Prema službenim podacima portala Oktoberfest, prosječna zarada konobara tijekom trajanja festivala kreće se oko 5.000 eura.

Za razliku od pomoćnog osoblja u kuhinji ili na pranju posuđa koji rade za fiksne satnice, prihod konobara direktno ovisi o postotku od prometa i napojnicama.

Radi se u ekstremnim uvjetima pod velikim fizičkim i psihičkim pritiskom, gdje pojedini radnici u jednoj smjeni nose i po desetak punih krigli piva teških i do dva kilograma svaka.

S druge strane, za “Ganterere”, perače posuđa i radnike na montaži visoke napojnice ne postoje, no rad na Oktoberfestu mnogima predstavlja priliku da budu dio jedinstvenog svijeta koji traje svega nekoliko tjedana u godini.

Prtljažnik se puni brže nego što je planirano – bicikli, planinarske cipele, ruksaci, rezervna odjeća i još ponešto što se u zadnji tren pokazalo nužnim. Djeca već pitaju koliko još ima do odredišta, vremenska prognoza je promjenjiva, a posljednjih nekoliko kilometara do izletišta često vode cestom na kojoj asfalt već godinama nije savršen.

Upravo za takve dane, kada se poželimo otisnuti u nepoznato, Nissan je osvježio svoj poznati X-Trail. Model za 2026. godinu nastavlja priču SUV-a, koji već četvrt stoljeća prati vozače na obiteljskim putovanjima, izletima i vožnjama izvan uobičajenih gradskih ruta, ali je dobio izraženiji dizajn, naprednije sustave povezivosti i sigurnosti te praktična rješenja koja olakšavaju vožnju u baš svim uvjetima.

Sedam sjedala i prostor koji prati potrebe velike obitelji

Obiteljske pustolovine najčešće počinju dobrim planom, no prostor u automobilu mora biti spreman i za sve što nije bilo planirano. X-Trail je zato dostupan u izvedbama s pet ili sedam sjedala. Verzija s pet sjedala nudi više prostora za prtljagu i opremu, dok izvedba sa sedam sjedala donosi dodatnu fleksibilnost većim obiteljima i svima koji često putuju s više putnika.

Kod izvedbe sa sedam sjedala, treći red posebno je praktičan kada se na putovanje uključuju prijatelji, bake i djedovi ili kada obitelj treba prevesti više djece. Kada dodatna sjedala nisu potrebna, mogu se preklopiti kako bi se povećao raspoloživi prostor u prtljažniku. Tako se automobil jednostavno prilagođava različitim situacijama, od svakodnevne vožnje do škole i treninga do zajedničkog vikend-putovanja s punom kabinom.

Drugi red sjedala klizi naprijed i natrag te je djeljiv u omjeru 40:20:40. Time se putnicima u trećem redu olakšava pristup, a prostor se može rasporediti prema broju putnika i količini opreme. U automobil se tako mogu smjestiti dječja kolica, sportska oprema, skije ili duži predmeti, uz zadržavanje potrebnog broja sjedala.

Udobnost na duljim rutama i za nepredvidivih vremenskih prilika dodatno podižu grijana prednja i stražnja sjedala, grijani upravljač, trozonski klima-uređaj i multimedijski zaslon dijagonale 12,3 inča. U ponudi su i audiosustav BOSE s deset zvučnika, grijano vjetrobransko staklo te kuka za vuču, korisna za prijevoz bicikala, prikolice ili dodatne opreme.

Interijer je osvježen novim materijalima, među kojima su prošivena koža boje kestena, ukrasne letvice u dekoru smeđeg drva i kvalitetna umjetna koža. Kabina tako zadržava robustan karakter SUV-a, uz višu razinu udobnosti i završne obrade.

Ne trebate panično tražiti punionicu

Nissan X-Trail za 2026. godinu pokreće sustav e-POWER, hibridna tehnologija koja se razlikuje od klasičnih hibridnih pogona. Kotače uvijek pokreće električni motor, dok benzinski motor služi za proizvodnju električne energije. Takvo rješenje donosi trenutačan odziv na pritisak papučice gasa, ravnomjerno ubrzavanje i mirniju vožnju kakva se povezuje s električnim automobilima. Baterija se puni tijekom vožnje pa automobil nije potrebno priključivati na utičnicu niti planirati putovanje prema dostupnosti punionica.

U ponudi su verzija s pogonom na dva kotača i izvedba s Nissanovim sustavom e-4ORCE, koji upravlja pogonom na sva četiri kotača. Sustav neprestano raspoređuje snagu između prednje i stražnje osovine, čime pomaže pri kretanju po mokroj cesti, snijegu, makadamu i drugim podlogama sa slabijim prianjanjem.

Pogon na sve kotače posebno dolazi do izražaja pri odlascima na skijanje, vožnji prema planinarskim domovima ili dolasku do udaljenijih plaža i kampova. Istodobno pridonosi stabilnosti i uglađenijem prolasku kroz zavoje u uobičajenoj svakodnevnoj vožnji.

X-Trail s pogonom na dva kotača razvija 204 KS, dok izvedba s pogonom na sve kotače raspolaže s 213 KS. One zahtjevnije vozače, koji vole lagan start, razveselit će činjenica da snažnija verzija ovog vozila ubrzava od nule do 100 kilometara na sat za sedam sekundi. Oni pak koji uvijek sa sobom vole ponijeti na put neki teret, bilo čamac ili quad, oduševit će se novim X-Trailom jer njegova izvedba s pogonom na sve kotače i 5 sjedala može vući do 1800 kilograma.

Tehnologija koja pomaže kada cesta postane preuska

Vožnja velikog obiteljskog SUV-a kroz uske gradske ulice, prepunjeno parkiralište ili neravan prilaz kući za odmor može biti zahtjevnija od same vožnje otvorenom cestom. Novi X-Trail zato uvodi unaprijeđeni 3D Around View Monitor, koji uz pomoć širokokutnih kamera prikazuje okolinu vozila iz različitih perspektiva.

Vozač može birati između osam kutova kamere, uključujući prikaz sprijeda, straga, s bočnih strana i iz kutova vozila. Pogled iz ptičje perspektive olakšava parkiranje i manevriranje, dok sustav upozorava na objekte koji se kreću u blizini automobila.

Posebno je koristan prikaz kroz poklopac motora. Na središnjem zaslonu prikazuje se položaj prednjih kotača i podloga neposredno ispred njih, kao da je prednji dio automobila proziran. Vozač tako lakše može procijeniti udaljenost od rubnika, kamena ili dublje neravnine na stazi.

Prikaz raskrižja u obliku slova T pruža širi pogled kada se automobil polako uključuje iz nepreglednog dvorišta, uskog prolaza ili sporedne ceste. Takva tehnologija može biti jednako korisna u centru grada i na prilazu udaljenom izletištu.

Unaprijeđen je i ProPILOT Assist, koji pomaže u održavanju vozila u prometnoj traci i prilagođavanju brzine uvjetima u prometu. Sustav preciznije prepoznaje znakove i ograničenja brzine, a ubrzavanje i kočenje djeluju prirodnije i uglađenije.

Google usluge dostupne izravno u automobilu

U novi X-Trail prvi su put ugrađene Google usluge. Putem sustava NissanConnect vozač može koristiti Google Assistant, Google Maps i aplikacije iz trgovine Play Store bez povezivanja pametnog telefona.

Glasovnom naredbom moguće je pokrenuti navigaciju, provjeriti vremensku prognozu, telefonirati ili upravljati pojedinim funkcijama automobila. Dovoljno je izgovoriti „Hey Google” kako bi se, primjerice, uključilo grijanje sjedala ili pronašla ruta do sljedećeg odredišta.

Za obitelj koja tijekom vožnje mijenja plan zbog kiše, gužve ili zatvorene ceste takva povezanost znači manje posezanja za telefonom i jednostavniji pristup informacijama.

N-Trek za blato, mokru opremu i aktivne vikende

Najizraženiji pustolovni karakter u ponudi ima posebna izvedba X-Trail N-Trek. Namijenjena je korisnicima kojima automobil služi i kao prijevozno sredstvo i kao baza za aktivnosti na otvorenom.

Sjedala su presvučena vodootpornom tkaninom CellCloth®, koja odbija vodu i ostaje suha na dodir. Takav materijal lakše podnosi mokre jakne, odjeću nakon skijanja, blatnjavu dječju opremu ili povratak sa sportskih aktivnosti po lošem vremenu.

Prtljažnik je zaštićen vodootpornim gumenim tepisima i dvostranom oblogom, pa se oprema nakon izleta može spremiti bez pretjerane brige o mrljama i vlazi. Električni panoramski krov unosi više prirodnog svjetla u kabinu, dok crni krovni nosači dodatno proširuju mogućnosti prijevoza.

N-Trek se vizualno izdvaja detaljima crvene boje Magma, posebnim 19-inčnim aluminijskim naplatcima, naglašenim zaštitnim dijelovima odbojnika i oznakama ove izvedbe. Na poklopcu prtljažnika nalazi se i diskretan motiv planine Fuji, mali detalj koji podsjeća na ideju zbog koje je ova verzija nastala.

Automobil koji prati obiteljski ritam

Osvježeni vanjski izgled dodatno naglašava robustan karakter X-Traila. Prednjim dijelom dominira šira maska V-Motion, a izgled upotpunjuju novi odbojnici, sjajno crni lukovi blatobrana, bočne zaštitne letvice i LED stražnja svjetla. U paletu su dodane boje Universal plava i Storm bež, dostupne i u dvobojnim kombinacijama.

Iza dizajnerskih i tehnoloških dorada ostaje ideja koja X-Trail prati već 25 godina: obiteljski automobil mora biti dovoljno praktičan za svakodnevicu i dovoljno sposoban za trenutke kada obitelj odluči skrenuti s poznate rute. Nekad će to značiti put do škole i trgovine, a nekad ranu jutarnju vožnju prema planini, biciklističkoj stazi ili mjestu na kojem se gubi i mobilni signal. Novi Nissan X-Trail prilagođen je i jednom i drugom dijelu obiteljskog života, uz hibridni pogon, mogućnost pogona na sve kotače i unutrašnjost spremnu na ludu avanturu.

Prvih osamnaest mjeseci drugog mandata Donalda Trumpa obilježio je niz politički izazvanih ekonomskih šokova, od restriktivnijih imigracijskih mjera i viših carina do rata s Iranom i snažnog rasta cijena energije. Premda se američko gospodarstvo pokazalo otpornijim nego što su mnogi ekonomisti očekivali, ključna obećanja o nižim cijenama, povratku tvorničkih radnih mjesta i boljem životu srednje klase zasad ostaju neispunjena, piše Reuters.

rezultati istraživanja

Raspoloženje američkih potrošača na najnižoj razini od 1952. – pad cijena goriva mogao bi promijeniti negativan trend

Oštrije mjere protiv nezakonite imigracije, masovnije deportacije i povećanje uvoznih davanja bili su među glavnim Trumpovim predizbornim obećanjima 2024. godine. Njihov je cilj bio zaštititi domaće radnike, smanjiti ovisnost o uvozu i potaknuti povratak proizvodnje u Sjedinjene Američke Države. U praksi su, međutim, te politike donijele i manje raspoloživih radnika, više ulazne troškove za kompanije te dodatnu neizvjesnost za potrošače i investitore.

Ekonomskoj neizvjesnosti pridružio se i sukob s Iranom, koji je poremetio promet kroz ključne energetske pravce i privremeno podigao cijenu barela nafte iznad 100 dolara. Nakon najave stanke u međusobnim napadima cijene su se spustile, ali su ostale osjetno više nego prije eskalacije, pa je rizik ponovnog ubrzanja inflacije i dalje prisutan.

Unatoč tim udarima, gospodarstvo nije ušlo u recesiju. Američki realni BDP u prvom je tromjesečju 2026. porastao po godišnjoj stopi od 2,1 posto, uz pozitivan doprinos ulaganja, izvoza, državne i osobne potrošnje. Potrošnja građana i dalje je jedan od glavnih oslonaca gospodarstva, premda se njezin rast usporava pod pritiskom viših cijena, skupog zaduživanja i slabijeg rasta realnih prihoda.

Velika ulaganja u podatkovne centre, energetsku infrastrukturu i računalne kapacitete potrebne za razvoj umjetne inteligencije također održavaju gospodarsku aktivnost. No rast je sve više koncentriran u nekoliko industrija, dok dijelovi gospodarstva koje je Trump posebno obećavao oživjeti ne pokazuju usporediv napredak.

Otpornost postoji, ali obećani procvat izostaje

Tri mjeseca uoči izbora za Kongres, koji će se održati 3. studenoga 2026., Trump se suočava s neugodnim raskorakom između ukupnih gospodarskih pokazatelja i svakodnevnog iskustva velikog broja birača. Gospodarstvo raste, nezaposlenost je relativno niska, a burzovni indeksi viši su nego na početku mandata. Ipak, troškovi života ostaju visoki, kupnja nekretnine mnogima je nedostižna, a obećani povratak velikog broja industrijskih radnih mjesta nije se dogodio.

Trump je tvrdio da će kombinacija carina, poreznih promjena i strože imigracijske politike izazvati industrijsku renesansu. Umjesto široko rasprostranjenog proizvodnog buma, najveći investicijski zamah dogodio se u gradnji podatkovnih centara i infrastrukture povezane s umjetnom inteligencijom.

To je potaknulo građevinski sektor, potražnju za električnom energijom, čipovima i mrežnom opremom, ali nije proizvelo razmjerno velik broj trajnih radnih mjesta. Podatkovni centri zahtijevaju velika početna ulaganja, no nakon završetka gradnje zapošljavaju mnogo manje ljudi nego tradicionalne tvornice.

Istodobno su carine podigle cijenu uvoznih dijelova i sirovina, pa su pojedinim američkim proizvođačima povećale troškove umjesto da im donesu očekivanu konkurentsku prednost.

Tržište rada šalje sve slabije signale

Američko tržište rada još nije u krizi, ali pokazuje znakove zamora. U lipnju je otvoreno 57.000 novih radnih mjesta, dok je stopa nezaposlenosti iznosila 4,2 posto. Riječ je o znatno slabijem tempu zapošljavanja nego u ranijim fazama gospodarskog oporavka.

Podaci su dodatno zakomplicirani promjenama procjena stanovništva i radne snage, zbog čega je usporedba pojedinih razdoblja otežana. Ipak, šira slika pokazuje da su restriktivnija imigracijska politika, deportacije i starenje stanovništva smanjili broj dostupnih radnika.

To posebno pogađa građevinarstvo, ugostiteljstvo, poljoprivredu, skrb za starije osobe i druge djelatnosti koje se u velikoj mjeri oslanjaju na imigrantsku radnu snagu.

Istodobno se struktura američkog gospodarstva i dalje mijenja u korist uslužnih djelatnosti. Zdravstvo dobiva na važnosti zbog starenja stanovništva, dok se rast zaposlenosti nastavlja u bolnicama, skrbi i pojedinim segmentima ugostiteljstva.

Političke odluke mogu utjecati na smjer gospodarstva, ali teško mogu preko noći promijeniti potrebe zemlje s više od 340 milijuna stanovnika. Amerikanci i dalje troše na restorane, putovanja i zabavu, dok starija populacija zahtijeva sve više zdravstvenih usluga. Upravo se te promjene snažnije vide u podacima o zapošljavanju nego najave o povratku tradicionalne industrije.

Tvornička radna mjesta nisu se vratila

Proizvodnja je trebala biti jedan od najvećih dobitnika Trumpove gospodarske politike. Međutim, broj zaposlenih u tom sektoru ostao je slabiji nego na početku njegova drugog mandata.

To je u izravnoj suprotnosti s obećanjem da će više carine prisiliti kompanije da proizvodnju vrate u SAD. Carine mogu određene domaće proizvode učiniti konkurentnijima u odnosu na uvoz, ali istodobno poskupljuju strojeve, sirovine i komponente koje američke tvornice nabavljaju iz inozemstva.

Rezultat je složeniji od jednostavne podjele na pobjednike i gubitnike. Dio kompanija ulaže u domaću proizvodnju, ali drugi dio odgađa investicije, automatizira pogone ili troškove prebacuje na kupce.

Nasuprot slabijem zapošljavanju u proizvodnji, ulaganja u AI infrastrukturu doživjela su eksplozivan rast. Velike tehnološke kompanije zadužuju se kako bi financirale podatkovne centre, čipove i elektroenergetsku infrastrukturu, zbog čega AI sve više oblikuje i američko tržište korporativnog duga. Samo nekoliko najvećih kompanija povezanih s AI-jem ove je godine izdalo stotine milijardi dolara obveznica.

Ta ulaganja mogu dugoročno povećati produktivnost, ali zasad nije jasno hoće li stvoriti dovoljno radnih mjesta da nadoknade gubitke u tradicionalnim industrijama.

Inflacija ostaje tvrdoglava prijetnja

Inflacija je bila jedna od glavnih tema predsjedničke kampanje 2024. godine. Nezadovoljstvo građana snažno je raslo nakon pandemijskog skoka cijena, premda su se inflacijski pritisci počeli smanjivati još prije Trumpova povratka u Bijelu kuću.

Obećanje da će cijene biti vraćene na stare razine od početka je bilo teško ostvarivo. Opći pad cijena, odnosno deflacija, u razvijenim se gospodarstvima uglavnom pojavljuje tijekom ozbiljnih gospodarskih kriza, a ne u razdobljima stabilnog rasta.

Godišnja stopa inflacije u lipnju 2026. iznosila je 3,5 posto, nakon 4,2 posto u svibnju. Iako je došlo do usporavanja, inflacija je i dalje znatno iznad cilja američke središnje banke od dva posto. Energija je na godišnjoj razini poskupjela 15,7 posto, a benzin 26,7 posto.

Carine su dodatno povećale cijene dijela uvozne robe i repromaterijala, dok su rat s Iranom i nesigurnost u Hormuškom tjesnacu podigli troškove energije i prijevoza.

Dodatan inflacijski rizik dolazi iz goleme potražnje za strujom, građevinskim materijalom, čipovima i kapitalom koju stvara izgradnja AI infrastrukture. Ako se taj investicijski val nastavi istodobno s rastom cijena energije, Federalne rezerve mogle bi dulje zadržati visoke kamatne stope.

Kupovna moć građana stagnira

Američka potrošnja zasad je izdržala carine, rat, inflaciju i visoke kamatne stope. No otpornost potrošača ne znači da sva kućanstva prolaze jednako dobro.

Bogata kućanstva profitirala su od rasta burze, viših kamata na štednju i rasta vrijednosti imovine, dok se građani s nižim i srednjim prihodima više oslanjaju na plaće i kreditne kartice. Takozvano gospodarstvo u obliku slova K postaje sve izraženije: jedna skupina napreduje, dok druga zaostaje.

Najšira mjera kupovne moći kućanstava, realni raspoloživi osobni dohodak, raste slabije nego nominalne plaće jer dio povećanja prihoda pojede inflacija. To je novac koji kućanstvima ostaje nakon poreza i koji koriste za stanovanje, hranu, energiju i druge svakodnevne potrebe.

Kada realni raspoloživi dohodak stagnira, građani mogu određeno vrijeme održavati potrošnju smanjenjem štednje ili većim zaduživanjem. Takav model, međutim, nije dugoročno održiv.

Posebno su ranjiva kućanstva koja nemaju financijsku imovinu, žive u najmu ili velik dio prihoda troše na hranu, energiju i prijevoz.

Vlastiti dom sve je dalji

Jedan od najvećih ekonomskih problema za američku srednju klasu postala je priuštivost stanovanja. Cijene nekretnina snažno su porasle tijekom razdoblja vrlo niskih kamata, a kasnije povećanje kamatnih stopa dodatno je podiglo mjesečne rate novih stambenih kredita.

Visoke cijene kuća i povišene kamatne stope istodobno su stvorile svojevrsnu blokadu tržišta. Postojeći vlasnici koji imaju stare kredite s niskim kamatama ne žele prodavati i uzimati nove, skuplje zajmove, pa je ponuda nekretnina ograničena.

Federalne rezerve upozoravaju da povišene hipotekarne stope, slabija očekivanja rasta prihoda i visoke cijene kuća nastavljaju pritiskati potražnju za nekretninama.

Trošku kredita pridružuju se i skuplje police osiguranja, porezi na nekretnine te troškovi održavanja. Zbog toga vlasništvo nad domom zahtijeva sve veći udio prihoda kućanstava.

Za mlađe Amerikance problem je posebno izražen. Visoke najamnine otežavaju štednju za polog, dok studentski dugovi i skupi potrošački krediti dodatno smanjuju njihovu sposobnost zaduživanja.

Burza raste, ali rast nije ravnomjerno raspoređen

Donald Trump uspješnost burze često predstavlja kao dokaz uspjeha svoje gospodarske politike. Indeks S&P 500 doista je znatno viši nego na početku njegova drugog mandata, ali rast dionica nije neuobičajen u razdobljima gospodarske ekspanzije i ne može se pripisati samo političkim odlukama.

Najveći dio tržišnog uspona povezan je s tehnološkim kompanijama i očekivanjima od umjetne inteligencije. Investitori vjeruju da će velika ulaganja u podatkovne centre i napredne modele dugoročno povećati prihode, produktivnost i profitne marže.

Problem je u tome što je tržišni rast vrlo koncentriran. Kada mali broj velikih kompanija nosi većinu dobitaka, glavni burzovni indeksi mogu izgledati snažno čak i kada velik dio kompanija i gospodarstva zaostaje.

Slična koncentracija vidljiva je i na tržištu duga. Tehnološke kompanije izdaju rekordne količine obveznica kako bi financirale AI infrastrukturu. To pokazuje povjerenje investitora, ali i povećava rizik ako se očekivani prihodi od umjetne inteligencije ne ostvare dovoljno brzo.

Burzovni rast pritom najviše koristi imućnijim kućanstvima, koja posjeduju većinu dionica i investicijskih fondova. Za građane koji nemaju financijsku imovinu važniji su cijene hrane i goriva, najamnine, kamate i sigurnost radnog mjesta.

Gospodarstvo je izdržalo, ali politički problem ostaje

Nakon osamnaest mjeseci Trumpova drugog mandata američko gospodarstvo nije doživjelo slom koji su najavljivali njegovi najžešći kritičari. Rast se nastavio, potrošači nisu naglo zatvorili novčanike, a ulaganja u umjetnu inteligenciju stvorila su novi izvor gospodarske aktivnosti.

No istodobno se nije ostvario ni procvat koji je Trump obećavao. Inflacija ostaje iznad cilja, proizvodnja nije doživjela veliki preporod, kupovna moć mnogih kućanstava stagnira, a kupnja vlastitog doma postala je još teža.

Trumpova gospodarska politika proizvela je mješavinu otpornosti i novih rizika. Carine štite dio domaće industrije, ali povećavaju troškove. Stroža imigracijska politika smanjuje broj stranih radnika, ali stvara manjak radne snage. AI ulaganja podupiru rast, ali ga koncentriraju u uskom dijelu gospodarstva.

Uoči izbora za Kongres ključno pitanje zato više nije je li američko gospodarstvo formalno izbjeglo recesiju. Puno je važnije osjećaju li birači da žive bolje nego prije osamnaest mjeseci. Za velik dio srednje klase odgovor zasad nije onakav kakav je Trump obećavao.

Digitalna transformacija, umjetna inteligencija, kibernetička sigurnost i sve složeniji poslovni projekti mijenjaju potrebe gospodarstva, ali i način na koji stručnjaci grade svoje karijere. Nakon godina rada u industriji mnogi profesionalci više ne traže samo novu tehnološku vještinu, već znanje koje im omogućuje razumijevanje šire slike, donošenje kvalitetnijih odluka i preuzimanje odgovornih uloga u organizacijama.

Upravo zato sve više iskusnih stručnjaka ponovno ulazi u obrazovni sustav, ne kako bi započeli karijeru ispočetka, nego kako bi je podigli na novu razinu.

Mnogi tijekom profesionalnog razvoja završe brojne radionice, seminare i industrijske certifikate. Takvi programi važni su za brzo usvajanje pojedinih tehnologija ili alata, no u trenutku kada stručnjak postane voditelj tima, preuzme odgovornost za projekt ili počne donositi strateške odluke, potrebna su mu šira znanja.

Za razliku od kratkih programa usmjerenih na pojedine tehnologije, specijalistički studiji traju godinu dana jer nisu usmjereni samo na jedan alat ili područje. Njihov je cilj povezati različite aspekte discipline, razumjeti odnose među njima i razviti sposobnost rješavanja složenih problema. Tehnologije se mijenjaju, ali ostaju vrijedni načini razmišljanja, razumijevanje sustava i sposobnost donošenja odluka.

Od stručnjaka do lidera

Hrvatsko tehnološko gospodarstvo posljednjih godina snažno raste. Infobip zapošljava tisuće stručnjaka na šest kontinenata, Končar provodi jedan od najvećih investicijskih ciklusa u svojoj povijesti, Rimac Technology razvija napredna rješenja za vodeće svjetske proizvođače automobila, dok Ericsson Nikola Tesla sudjeluje u međunarodnim razvojnim projektima.

Takvo okruženje mijenja i očekivanja od stručnjaka. Tvrtke više ne traže samo vrhunske inženjere za pojedina područja, već ljude koji mogu voditi timove, upravljati projektima, povezivati tehnologiju i poslovne ciljeve te preuzeti odgovornost za složene sustave.

Za mnoge stručnjake upravo tada dolazi trenutak profesionalnog prijelaza, iz uloge osobe koja izvršava zadatke u ulogu osobe koja oblikuje odluke. Nakon nekoliko godina iskustva programeri postaju voditelji razvojnih timova, inženjeri preuzimaju upravljanje projektima, a stručnjaci za sigurnost ili infrastrukturu odgovornost za ključne poslovne sustave.

U toj fazi više nije dovoljno izvrsno poznavati jednu tehnologiju. Potrebno je razumjeti širi kontekst, povezati različita područja i razviti sposobnost upravljanja promjenama.

“U vremenu u kojem se tehnologije i poslovni modeli mijenjaju brže nego ikad, najveća vrijednost nije ono što danas znamo, nego naša sposobnost da učimo, propitujemo i razvijamo se. Što je naše znanje šire i povezanije, to bolje razumijemo izazove, kvalitetnije stvaramo rješenja i hrabrije postavljamo ciljeve. Upravo zato cjeloživotno obrazovanje nije samo ulaganje u karijeru, nego i ulaganje u način razmišljanja.”

Prof. dr. sc. Tomislav Capuder

Specijalistički studiji FER-a – spoj znanosti i industrije

Upravo tu ulogu imaju specijalistički studiji Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Riječ je o jednogodišnjim sveučilišnim programima namijenjenima stručnjacima koji žele produbiti svoje znanje i pripremiti se za nove profesionalne izazove.

Nastava nije usmjerena samo na usvajanje tehnologija, već na razvoj načina razmišljanja, donošenja odluka i rješavanja kompleksnih problema. Posebna vrijednost studija proizlazi iz spoja akademskog i industrijskog iskustva, uz profesore FER-a, u izvođenju nastave sudjeluju stručnjaci iz gospodarstva koji svakodnevno rade na razvoju tehnologija, vode velike projekte i upravljaju timovima u hrvatskim i međunarodnim kompanijama.

Takav pristup omogućuje polaznicima povezivanje znanstvenih temelja s praktičnim izazovima poslovnog okruženja. Za razliku od brojnih programa stručnog usavršavanja i industrijskih certifikata, završetkom specijalističkog studija polaznici stječu formalnu diplomu Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu.

Četiri područja koja odgovaraju potrebama tržišta

FER danas izvodi četiri specijalistička studija: Informacijska sigurnost, Upravljanje projektima, Transformatori te Proizvodi, digitalne inovacije i tehnologije u osiguranju (INSURTECH).

Studiji Transformatori i Proizvodi, digitalne inovacije i tehnologije u osiguranju (INSURTECH) razvijeni su u suradnji s industrijskim partnerima, kao odgovor na potrebe elektroenergetskog sektora i digitalnu transformaciju financijske industrije.

Ovogodišnji upisi otvoreni su za studije Informacijska sigurnost i Upravljanje projektima – područja čija važnost kontinuirano raste. Dok digitalni sustavi postaju sve složeniji i izloženiji sigurnosnim prijetnjama, organizacije istodobno trebaju stručnjake koji mogu uspješno voditi razvojne projekte i povezivati tehnologiju, ljude i poslovne ciljeve.

Za iskusne profesionalce povratak na FER zato nije povratak u studentske klupe, nego ulaganje u novu fazu karijere, onu u kojoj znanje postaje temelj za veći utjecaj i odgovornost.

Naizgled obična livada u blizini kanadskog grada Deberta skriva jedan od najneobičnijih građevinskih projekata na svijetu. Nekadašnji nuklearni bunker iz razdoblja Hladnog rata trebao bi postati luksuzni podzemni kompleks namijenjen isključivo najbogatijim kupcima koji žele imati sigurno utočište u slučaju rata, prirodnih katastrofa ili drugih globalnih kriza, piše Klix.

Kapetan u akciji

Luka Modrić širi svoje carstvo nekretnina u Hrvatskoj?

Kompleks se nalazi oko 110 kilometara sjeverno od Halifaxa, u kanadskoj pokrajini Nova Scotia, na području bivše vojne baze iz Drugog svjetskog rata. Danas je riječ o uglavnom napuštenom prostoru okruženom šumom, no ispod zemlje krije se sklonište površine oko 6.000 četvornih metara.

Projekt pod nazivom Fallout Complex pokrenuo je kanadski poduzetnik i investitor u kriptovalute Jonathan Baha’i, koji planira bunker pretvoriti u luksuzni kompleks s 50 stambenih jedinica.

Kupio bunker za samo 22.000 dolara

Posebno je zanimljivo da je Baha’i podzemni objekt kupio još 2013. godine za svega 22.000 američkih dolara.

U početku je bunker koristio za turističke obilaske i manji podatkovni centar, no posljednjih godina odlučio je potpuno promijeniti namjenu objekta.

Kako objašnjava suvlasnik projekta Paul Mansfield, sve veća geopolitička nestabilnost potaknula je rast interesa za skloništa koja mogu poslužiti kao svojevrsna polica osiguranja u slučaju velikih svjetskih kriza.

Spa centar, joga i gurmanska hrana

Budući stanari imat će na raspolaganju niz sadržaja kakvi se očekuju u luksuznim hotelima, ali duboko ispod zemlje.

Kompleks će nuditi samoodrživu opskrbu hranom, medicinske usluge, biometrijsku kontrolu pristupa, 24-satni videonadzor te stalni nadzor dronovima koji će patrolirati oko objekta.

U planu su i spa centar, prostorija za jogu, salon za cigare te posebna rasvjeta koja oponaša prirodnu dnevnu svjetlost kako bi boravak u podzemlju bio što ugodniji.

Za vlasnike koji dolaze privatnim zrakoplovima dodatna je prednost blizina manje zračne luke Debert.

Već je prodano 11 stanova

Iako je kompleks još uvijek u fazi obnove, interes kupaca već je velik.

Prema navodima investitora, 11 stambenih jedinica već je prodano, iako cijene nisu objavljene.

Stanovi će, kada ih vlasnici ne koriste, biti dostupni za hotelski najam. No postoji jedno posebno pravilo.

Ako izbije rat ili druga ozbiljna međunarodna kriza, svi hotelski gosti morat će odmah napustiti objekt kako bi vlasnici mogli preuzeti svoja unaprijed rezervirana mjesta u bunkeru.

O sigurnosti brine tvrtka koja je štitila američkog potpredsjednika

Za sigurnost kompleksa angažirana je njemačka tvrtka Bespoke Home and Yacht Security, specijalizirana za zaštitu visokoprofilnih klijenata.

Tvrtka navodi da je među njezinim klijentima bio i američki potpredsjednik JD Vance, kao i američka medijska zvijezda Kim Kardashian.

Bunker izgrađen za nuklearni rat

Podzemni objekt izgrađen je krajem pedesetih godina prošlog stoljeća kao dio mreže kanadskih nuklearnih skloništa namijenjenih zaštiti državnog vrha u slučaju nuklearnog sukoba.

Projekt je pokrenula vlada tadašnjeg premijera Johna Diefenbakera, po kojem su ovakvi objekti kasnije dobili i nadimak “Diefenbunkeri”.

Sklonište u Debertu projektirano je tako da izdrži nuklearni udar te omogući boravak za 329 osoba tijekom najmanje 30 dana.

No razvoj balističkih projektila vrlo je brzo učinio takva skloništa zastarjelima, pa objekt nikada nije imao ulogu za koju je izgrađen. Konačno je zatvoren 1996. godine u sklopu smanjenja vojnih troškova.

Tri desetljeća kasnije bunker dobiva potpuno novu svrhu. Umjesto vojnika i državnih dužnosnika, trebao bi postati luksuzno utočište za one koji su spremni platiti visoku cijenu za osjećaj sigurnosti u nesigurnom svijetu.

Cijene dionica na europskim burzama u ponedjeljak prijepodne porasle su u prosjeku gotovo jedan posto jer je obustava napada između SAD-a i Irana tijekom vikenda spustila cijene nafte i ojačala apetit ulagača za rizičnijom imovinom.

zagrebačka burza

Končar ponovno dominirao Zagrebačkom burzom, AD Plastik potonuo više od 10 posto

Paneuropski Stoxx 600 indeks bio je oko 9.45 sati u plusu 0,7 posto. Istodobno je frankfurtski DAX ojačao 1,31 posto, na 25.428 bodova, londonski FTSE 0,44 posto, na 10.783 boda, a pariški CAC 0,79 posto, na 8.438 bodova.

Viši iranski dužnosnik rekao je Reutersu da će Iran obustaviti napade učini li isto i SAD. Washington je tijekom vikenda zaustavio kampanju bombardiranja ciljeva u Iranu, čime su ojačale nade u smirivanje sukoba i povratak diplomaciji.

Cijena barela nafte marke Brent na londonskom tržištu zbog toga je pala gotovo šest posto, na oko 90 dolara, pa su dionice proizvođača nafte i plina u prosjeku izgubile oko dva posto. Energetski sektor bio je među malobrojnima koji su bilježili pad, dok je većina ostalih sektora završila u plusu.

Aviokompanije među najvećim dobitnicima

Najviše je porastao sektor putovanja i turizma, u prosjeku 2,4 posto. Pad cijena nafte i goriva poboljšao je poslovne izglede zrakoplovnih kompanija, kojima gorivo čini jedan od najvažnijih operativnih troškova.

Dionice Lufthanse i International Airlines Groupa, vlasnika British Airwaysa, poskupjele su 3,7 posto, dok je dionica Ryanaira ojačala 3,4 posto.

Ovoga će tjedna ulagači pozorno pratiti objave poslovnih rezultata, osobito velikih američkih tehnoloških kompanija, uključujući Microsoft, Metu, Amazon i Apple.

Tržišta će u njihovim izvješćima tražiti signale ima li snažan rast tehnoloških dionica, potaknut ulaganjima u umjetnu inteligenciju, još prostora za nastavak ili su njihove valuacije postale previše rastegnute.

Pozitivno raspoloženje prevladavalo je i na azijskim tržištima. Na Tokijskoj je burzi Nikkei indeks u ponedjeljak porastao 0,5 posto, na 64.931 bod.

Indijski izvoz inženjerskih proizvoda uvećan je u lipnju za petinu u odnosu na isto razdoblje lani, uz skok isporuka u Kinu, objavila je u ponedjeljak udruga izvoznika EEPC India.

KAPITALNI PROJEKT

Stižu nove pogodnosti za dio hrvatskih umirovljenika, osigurano dodatnih 3,7 milijuna eura

Izvoz inženjerskih proizvoda čini više od četvrtine ukupnog indijskog robnog izvoza, primjećuje Reuters.

Potaknuta potražnjom iz Kine, SAD-a, Njemačke i Omana, vrijednost isporuka inženjerskih proizvoda porasla je za 21 posto u odnosu na prošlogodišnji lipanj, dosegnuvši 11,48 milijardi dolara, objavila je indijska udruga.

Isporuke u Kinu pritom su poskočile za 74 posto u odnosu na isto razdoblje lani, na 361,47 milijuna dolara.

Ukupan indijski izvoz u Kinu porastao je za gotovo 37 posto u fiskalnoj godini koja je završila u ožujku, na približno 20 milijardi dolara.

Rast izvoza inženjerskih proizvoda svojevrsni je amortizer za cjelokupnu indijsku robnu razmjenu u uvjetima sve izraženijeg pritiska viših troškova prijevoza, osiguranja i tranzita nakon što su poremećaji u Crvenom moru i u Hormuškom tjesnacu utjecali na pomorske rute, istaknuli su izvoznici.

U razdoblju od travnja do lipnja, prvom tromjesečju fiskalne godine 2026/2027. godine, izvoz inženjerskih proizvoda porastao je za 18,09 posto u odnosu na isti kvartal lani, na 34,14 milijardi dolara.

Glavno odredište SAD

Sjedinjene Američke Države potvrdile su status najvećeg tržišta za indijske inženjerske proizvode, s izvozom vrijednim 1,95 milijardi dolara u lipnju, pokazuju podaci.

Izvoz u Oman više je pak nego učetverostručen, dosegnuvši gotovo 259 milijuna dolara.

Prema grubim procjenama vlade koje navodi organizacija EEPC India, inženjerski proizvodi činili su u lipnju 28,4 posto ukupnog indijskog robnog izvoza.

Sektor i dalje bilježi dobre rezultate, unatoč poremećajima u trgovinskim tokovima koje je izazvala kriza u zapadnoj Aziji i na Bliskom istoku, izjavio je predsjednik EEPC-a India Pankaj Chadha.

“Izvoz inženjerskih proizvoda zadržao se u protekla tri mjeseca tekuće fiskalne godine iznad razine od 10 milijardi dolara”, rekao je Chadha, dodajući da će za održavanje toga tempa rasta biti potrebna kontinuirana potpora vlade u uvjetima novih rizika.

Indija je u lipnju izvozila više robe u sve regije svijeta, navode u EEPC-u India. Smanjene isporuke u Ujedinjene Arapske Emirate i u Saudijsku Arabiju neutralizirao je skok pošiljki na omansko tržište, zadržavši rezultat u regiji zapadne Azije i sjeverne Afrike u pozitivnom području, navode u EEPC-u India.

Indija je također povećala izvoz u Tursku, čime je preokrenut trend zamjetnog pada isporuka iz prošle godine.

Rast izvoza zabilježen je u lipnju u dvadeset i sedam od 34 kategorije inženjerskih proizvoda, navodi udruga.

Smanjene su pak isporuke u kategorijama proizvoda kao što su olovo i proizvodi od olova, motori s unutarnjim izgaranjem i dizalice te liftovi i uredska oprema, objavio je EEPC.

Ministar turizma i sporta Tonči Glavina donio je odluke kojima se u 2026. godini osigurava gotovo pet milijuna eura za programe lokalnog sporta, sportskih natjecanja i obuke neplivača.

Oči uprte u Tursku

Cijena plina divlja, Petrokemija opet tone u ‘crveno’

Za 275 programa poticanja lokalnog sporta i sportskih natjecanja dodjeljuje se 4,3 milijuna eura, dok je za 45 programa obuke neplivača „Hrvatska pliva“ osigurano 609.461,08 eura. Ukupno će se tako financirati 320 programa.

Ovim odlukama Ministarstvo nastavlja ulagati u razvoj sporta na lokalnoj razini, s ciljem uključivanja što većeg broja građana, posebno djece i mladih, u organizirane sportske aktivnosti.

Sredstva su namijenjena poticanju amaterskog sporta i zdravstveno usmjerenog tjelesnog vježbanja, organizaciji sportskih natjecanja te programima u kojima neplivači stječu osnovne vještine plivanja.

„Ulaganje u lokalni sport jedno je od najvažnijih ulaganja u budućnost hrvatskog sporta, a upravo kroz ove programe stvaramo temelje sportskog sustava jer omogućujemo djeci, mladima i svim građanima da se uključe u organizirano bavljenje sportom“, izjavio je Glavina.

Dodao je da se ovim dvjema odlukama stvaraju uvjeti da sport bude dostupan svima, neovisno o mjestu u kojem žive.

Gotovo 25 milijuna eura od 2016. godine

Glavina je istaknuo da Ministarstvo kontinuirano povećava ulaganja u programe kojima se građanima omogućuje lakši pristup sportskim aktivnostima.

Od 2016. godine za programe poticanja lokalnog sporta i sportskih natjecanja te program „Hrvatska pliva“ osigurano je gotovo 25 milijuna eura za više od 1700 udruga.

Prema podacima Ministarstva, tim je programima omogućeno bavljenje sportom za više od 720 tisuća korisnika.

Kroz program „Hrvatska pliva“ obuku neplivača prošlo je gotovo 60 tisuća korisnika, među kojima je bilo više od 43 tisuće djece i mladih.

„Uz ulaganja u programe koji neposredno uključuju građane u sport, nastavljamo ulagati i u sportsku infrastrukturu te stvarati uvjete za daljnji razvoj sporta u svim dijelovima Hrvatske“, zaključio je Glavina.

Rasplamsavanje rata u Iranu i produbljena neizvjesnost ugrožavaju talijansko gospodarstvo, upozorio je odjel za istraživanje udruge industrijskih kompanija Confindustria.

KAPITALNI PROJEKT

Stižu nove pogodnosti za dio hrvatskih umirovljenika, osigurano dodatnih 3,7 milijuna eura

“Treće tromjesečje počelo je loše”, navodi CSC u najnovijem izvješću, upozoravajući da je rasplamsavanje sukoba u srpnju ponovno produbilo neizvjesnost i odmah utjecalo na cijene nafte.

Rat je već usporio rast talijanskog gospodarstva u drugom tromjesečju, a njegov se utjecaj sada prelijeva i na treće tromjesečje, ističe CSC u izvješću objavljenom u petak.

Inflacija bi, prema procjenama udruge, trebala ostati povišena još neko vrijeme, a banke su postrožile uvjete za dodjelu kredita.

Industrija nakon višemjesečnih šokova gubi zamah, a ulaganja usporavaju, dok se uslužni sektor stabilizira zahvaljujući brzom oporavku stranog turizma, ali i dalje ne bilježi rast, navodi CSC.

Čak 87,6 posto Talijana koji planiraju ljetni odmor namjerava ga provesti u matičnoj državi, navela je odvojeno u petak udruga hotelijera Federalberghi, a najpopularniji su izbor obalna odredišta.

Među Talijanima koji putuju u inozemstvo najtraženija su također ljetovališta, posebice u Hrvatskoj, Grčkoj i Španjolskoj, uz putovanja u velike europske prijestolnice.

Federalberghi procjenjuje da će Talijani ove godine na ljetni odmor potrošiti ukupno oko 43 milijarde eura.

Brodogradilište 3. maj, nakon što je u ožujku postalo dijelom Iskra grupe, provodi organizacijsko restrukturiranje te do kraja godine nastoji preokrenuti trend i izaći iz spirale gubitaka. Krajnji su cilj novi poslovi i pozitivno poslovanje jer državnih intervencija i subvencija više neće biti.

mjere pomoći

Moguća nova poskupljenja, Vlada najavila nastavak mjera za zaštitu građana

Rekao je to Hini predsjednik Uprave Roko Vuletić, navodeći da su novog vlasnika i Upravu dočekale teške poslovne okolnosti, u kojima su se mjesečni planovi ostvarivali za 30 do 40 posto manje od onoga što je bilo predviđeno ugovorima i planovima.

Stoga su odmah započeli s operativnim i organizacijskim restrukturiranjem kako bi pokrenuli procese te su, kaže, u tome donekle već uspjeli.

„Prvih šest mjeseci poslovali smo s gubitkom jer se troškovi odnose uglavnom na režijske troškove, struju, komunalije, koncesiju i druge troškove vezane uz veličinu lokacije, zaštitarsku službu, vatrogasnu postrojbu i službu održavanja, što se uz sadašnju količinu posla teško pokriva“, istaknuo je.

Cilj u prvoj godini – operativna nula

Naglasio je da je 3. maj još uvijek u fazi kriznog upravljanja jer je stanje ozbiljnije nego što se činilo. Stoga su sada usmjereni na reorganizaciju i racionalizaciju, s ciljem da se proizvodni proces maksimalno ubrza.

„Cilj je da se u prvoj godini ostvari barem operativna nula i da se ne posluje s gubitkom na mjesečnoj razini jer gubitke sada više nema tko pokriti. Nema države, nema subvencija i intervencija, nego je krajnji cilj da brodogradilište posluje pozitivno“, rekao je Vuletić.

Na navozu 3. maja sada se nalazi polarni kruzer Icon za Scenic grupu, čije se porinuće očekuje sredinom prosinca. Osim toga, radi se i na nekoliko manjih poslova.

Gradnja dvaju ugovorenih riječnih kruzera na čekanju je jer se promijenila zakonska regulativa u Portugalu, kojem su brodovi namijenjeni, pa se čeka ishođenje potrebnih dozvola. Očekuje se da će gradnja započeti do kraja godine.

Rad s pola kapaciteta, i višak i manjak radnika

Vuletić je rekao da nakon dolaska novog vlasnika nije bilo otkaza, dok je tridesetak zaposlenika otišlo svojom voljom. Uz takav odljev ljudi, najavio je i određeno smanjenje broja režijskih radnika, no većih i masovnijih otpuštanja neće biti.

Kaže da 3. maj trenutačno radi s manje od pola kapaciteta. Od 430 zaposlenih, proizvodnih je radnika samo 130, dok oko 300 ljudi radi u uredima, administraciji, nabavi, financijama i proizvodnoj režiji.

Naglašava da brodogradilištu nedostaju proizvodni radnici, od zavarivača, bravara, mehaničara i cjevara do proizvodnih inženjera brodogradnje, strojarstva i elektrotehnike. Kako bi se održala trenutačna razina proizvodnje, u škveru radi i 250 radnika kooperantskih tvrtki.

„Da bismo plaćali toliku režiju, dimenzioniranu za brodogradilište nekadašnje veličine, moramo imati dvostruko više posla nego danas i to je naš krajnji cilj“, rekao je Vuletić.

Što se tiče novih poslova, kazao je da imaju dvadesetak upita te da se razgovara o projektima koji bi se realizirali tijekom sljedećih godina. Među njima su gradnja kruzera, plutajućih dokova, jaružara, transportnih barži i luksuznih jahti.

U 3. maju nemaju posebne preferencije kada je riječ o vrsti plovila koje bi gradili. Glavni su kriteriji tehnološke mogućnosti brodogradilišta i ekonomska računica koja ne smije stvarati nove gubitke.

Europski kupci okreću se europskim brodogradilištima

Vuletić naglašava da brodogradnja u Europi raste te da su kapaciteti europskih brodogradilišta dobro popunjeni, što otvara prilike i za 3. maj. Pojavljuje se i interes stranih brodogradilišta kojima je za realizaciju dijela ugovorenih poslova potreban još jedan škver.

Iskra grupa ima sporazume o suradnji s nekoliko stranih ponuditelja, kao što su Naval Group, Rheinmetall i Fincantieri, kao i dogovore s jednim turskim brodogradilištem i korejskim Hyundaiom. Bude li netko od njih izabran za graditelja hrvatskih korveta, ti bi se brodovi gradili u 3. maju.

Najavljen je i natječaj Jadrolinije za gradnju triju trajekata duljine 100 metara, na koji će se 3. maj ambiciozno javiti, rekao je Vuletić.

„Vjerujemo da ćemo sljedeće godine ostvariti pozitivan pomak jer ćemo operativno biti bolje organizirani. Sada se mjeri učinkovitost, pazi se na rokove i ljudi imaju ciljeve. Za sve su nam to potrebni novi ugovori, najmanje dva veća projekta kako bismo održavali sadašnju razinu režijskih troškova, a ulagat će se i u modernizaciju procesa“, rekao je.

Na krovovima brodogradilišta solarni sustav do pet megavata

Vuletić je istaknuo da je u tri mjeseca otkako je Iskra grupa preuzela 3. maj uloženo dva milijuna eura u opremu, održavanje i tekuću likvidnost. Službeni ugovor o prodaji i prijenosu poslovnih udjela potpisan je 9. ožujka, nakon što je Iskra brodogradilište ponudilo 6,67 milijuna eura za preuzimanje društva.

Oko 280.000 eura uloženo je u oštećenu dizalicu, a potpisan je i ugovor za nabavu modernog stroja za rezanje metala, čija se ugradnja očekuje u listopadu.

Nakon plaća zaposlenika i kooperanata, najveći trošak riječkog brodogradilišta predstavlja električna energija. Stoga se priprema postavljanje solarne elektrane snage između četiri i pet megavata, čemu će prethoditi obnova krovova škverskih hala.

Planiraju se i ulaganja u sanaciju otpadnih voda, temeljitu obnovu zgrada te obnovu logistike i voznog parka.

Na Zagrebačkoj burzi na početku tjedna očekuje se nešto opreznije trgovanje nakon prošlotjednog oporavka glavnih dioničkih indeksa, pri čemu će u fokusu ulagača biti poslovni rezultati domaćih kompanija.

svjetska tržišta

Nafta pala gotovo pet posto, dionica kineskog proizvođača čipova prvog dana trgovanja odletjela 500 posto

Crobex indeks ojačao je prošloga tjedna 0,50 posto, na 4.474 boda, dok je Crobex10 porastao 0,98 posto, na 2.897 bodova, nakon dva tjedna gubitaka.

Većina sektorskih indeksa pala je, a najviše Crobextransport, za 5,30 posto. Jedino je Crobexturist porastao, i to za 0,40 posto.

Redovni promet iznosio je 15,1 milijun eura, otprilike 400 tisuća eura više nego tjedan ranije.

Uz to, ostvareno je oko 740 tisuća eura blok-prometa u transakcijama s dvjema dionicama – dionicom Končara 313 tisuća eura, a povlaštenom dionicom Adris grupe 428 tisuća eura.

„Na domaćem tržištu kapitala sentiment je protekloga tjedna ostao pozitivan zahvaljujući snažnijem europskom tržišnom okruženju, uz promet koji je i dalje koncentriran na nekoliko najtrgovanijih izdanja, prvenstveno Končar. Među investitorima i dalje dominira fokus na rezultate domaćih kompanija za drugo tromjesečje, budući da sezona objave rezultata još nije završila“, istaknuo je Petar Mezga, financijski analitičar u Erste banci.

Najveći promet, više od sedam milijuna eura, ostvaren je prošloga tjedna dionicom Končara, pri čemu joj je cijena porasla 0,8 posto, na 1.024 eura.

S prometom od 1,5 milijuna eura slijedila je povlaštena dionica Adrisa, a cijena joj je skočila gotovo četiri posto, na 105 eura.

Promet veći od milijun eura ostvaren je i dionicom AD Plastika, a cijena joj je potonula više od 10,6 posto, na 26,90 eura, pa je bila i najveća tjedna gubitnica među likvidnijim dionicama.

Oštro je, 5,6 posto, pala i cijena dionice Ing-Grada, uz promet od oko 435 tisuća eura.

Među najveće dobitnice među likvidnijim izdanjima uvrstile su se dionice Auto Hrvatske, s rastom cijene od 7,8 posto, Valamar Riviere, s rastom od 3,3 posto, te povlaštena dionica Končara D&ST, koja je ojačala 2,6 posto.

I na globalnim burzama u fokusu poslovni rezultati

Na Wall Streetu je prošloga tjedna Dow Jones indeks skliznuo 0,4 posto, na 51.947 bodova, dok je S&P 500 pao 0,6 posto, na 7.411 bodova, a Nasdaq dva posto, na 24.975 bodova.

Pad S&P 500 i Nasdaqa drugi tjedan zaredom posljedica je nastavka pritiska na tehnološki sektor jer ulagači nisu sigurni jesu li cijene dionica u tom sektoru, nakon višegodišnjeg snažnog rasta, dugoročno održive.

Na europskim su burzama cijene dionica prošloga tjedna porasle. Londonski FTSE indeks ojačao je 1,3 posto, na 10.736 bodova, dok je frankfurtski DAX porastao 1,1 posto, na 25.099 bodova, a pariški CAC 0,4 posto, na 8.372 boda.

„Globalna tržišta tijekom tjedna bila su usmjerena na sezonu objava rezultata za drugo tromjesečje, nastavak snažnih ulaganja u infrastrukturu za umjetnu inteligenciju te napredak u trgovinskim pregovorima između SAD-a i Europske unije“, ocijenio je Mezga.

Dodao je da je sezona objava rezultata za drugo tromjesečje zasad uglavnom pozitivna, pri čemu su velike američke banke i niz velikih kompanija nadmašili očekivanja analitičara.

U prva četiri mjeseca ove godine 6900 građana uzelo je nove stambene kredite, u prosječnom iznosu od oko 180 tisuća eura.

STIŽU PROMJENE

Prijevremeno otplaćujete kredit? Od studenoga vam banka mora vratiti i dio unaprijed naplaćenih troškova

Hrvatska narodna banka upozorila je da nakon gotovo dvogodišnje dominacije fiksnih kamatnih stopa banke ponovno počinju nuditi stambene kredite s promjenjivim i kombiniranim kamatama.

Vrijednost novih stambenih kredita uz fiksnu kamatu iznosila je 1,098 milijardi eura, dok su krediti vezani uz Euribor dosegnuli 149 milijuna eura. Za promjenjivu kamatnu stopu odlučilo se 609 dužnika, piše Večernji list.

Smanjuju se popratni troškovi

Zaokret traje kratko, ali ide u suprotnom smjeru od svega što je obilježavalo ponudu prethodnih godina, navode u središnjoj banci. Udio Euribora naglo je porastao na oko 12 posto novih plasmana, što je snažan rast u odnosu na gotovo zanemarivu razinu prethodne dvije godine.

Fiksni krediti i dalje čine veliku većinu nove ponude, no HNB upozorava građane da nefiksirani krediti nose rizik promjene mjesečne rate tijekom dugog razdoblja otplate.

Kao primjer navode hipotetski kredit od 150.000 eura na 25 godina: uz kamatu od 2,9 posto mjesečni anuitet iznosio bi oko 703 eura, dok bi kod kamate od 3,9 posto porastao na oko 783 eura.

Razlika bi cijelo vrijeme otplate kredita povećala trošak kamata za oko 24 tisuće eura, što odgovara vrijednosti jednog novog automobila srednje klase.

Euribor je tijekom 2024 i 2025. gotovo nestao u novom kreditiranju, te je na njega bilo vezano samo 63 milijuna eura novih kredita, prema 5,4 milijarde kredita s fiksnom kamatnom stopom. Promjena se počinje primjećivati ove godine.

Banke ne vraćaju kredite s promjenjivom kamatom s isključivom namjerom da se građanima ponudi jeftiniji kredit, već da i sebi smanje popratne troškove.

HNB navodi da je snažan rast udjela dugoročnih kredita s fiksnom kamatnom stopom, zajedno s većim ulaganjima banaka u državne obveznice, povećao osjetljivost banaka na promjene kamatnih stopa.

Kako bi smanjile taj rizik, banke se pokrivaju kamatnim swapovima, financijskim instrumentima kojima dio fiksnih prihoda pretvaraju u prihode povezane s tržišnim kamatnim stopama. Dok su tržišne kamate bile visoke, swapovi su mogli donositi čak i malu dobit.

Nakon pada Euribora zaštita je postala trošak, koji se prema podacima HNB-a na razini sustava mjeri desecima milijuna eura godišnje.

HNB: Pazite što potpisujete

Pojedine banke su stoga restrukturirale novu kreditnu ponudu tako da nakon početnog razdoblja fiksne kamate kredit prelazi na promjenjivu stopu vezanu uz Euribor.

Iz HNB-a upozoravaju klijente da paze što potpisuju te da, ako nisu zadovoljni ponudom svoje banke, traže kredit u drugoj.

Kombinirani kredit ne uklanja kamatni rizik, nego ga odgađa. Tijekom prvih pet ili sedam godina rata je stabilna, ali nakon isteka tog razdoblja, kamata ovisi o kretanju referentne stope.

Europsko bankarsko tržište pritom nije jedinstveno. Dok neke zemlje, poput Francuske, tradicionalno imaju visok udio dugoročno fiksnih kredita, druge, poput Irske ili Finske, u većoj mjeri koriste modele vezane za tržišne kamatne stope, dok je u Austriji ili Njemačkoj udio fiksiranih kamata oko 40 posto.

Različiti modeli znače i različitu raspodjelu kamatnog rizika između banaka i građana. Kod promjenjivih kamata veći dio rizika mogućeg rasta cijene novca prelazi na građane. Inače u prva četiri mjeseca ove godine broj kreditnih partija smanjio se za oko pet posto, prodaja nekretnina pada, no cijene im i dalje rastu brže od plaća.

U poslovanju sa stanovništvom banke su posljednjih nekoliko godina i najdugoročnije kredite, stambene, u pravilu nudile uz fiksnu kamatnu stopu. Ove godine primjetno je ponovno pomicanje prema promjenjivim stopama, većinom uz početno razdoblje fiksiranja i vezanje uz euribor. Kod novih stambenih kredita npr. preklani je udjel odobrenih s fiksnom kamatom bio čak 99,7 posto, lani 98,4, a u prvih pet mjeseci ove godine pao je na 87,7 posto.

Iako je to osjetan pomak u nekoliko mjeseci, omjeri fiksnih naspram promjenjivih kamata ne djeluju alarmantno, ali u HNB-u ipak drže da nije zgorega upozoriti na rizike promjenjivih kamatnih stopa, to prije što su one inicijalno niže. U zaduženjima na više od dva desetljeća to može značiti nemalo povećanje budućeg tereta otplate i zato se treba dobro informirati o tome što za mjesečne obveze znači npr. porast kamatne stope za jedan postotni bod ili više, naglašava Maja Bukovšak, izvršna direktorica Sektora financijske stabilnosti.

Na hipotetskom primjeru kredita od 150 tisuća eura na 25 godina porast kamate s 2,9 na 3,9 posto povećao bi mjesečni anuitet za gotovo 80 eura ili oko 11 posto (sa 703 na 783 eura), što je godišnje blizu 960 eura, a tijekom cijelog razdoblja otplate dodatni trošak kamata ispada veći za gotovo 24 tisuće eura.

I treći kvartal u trendu

I rezultati HNB-ova kvartalnog nadzora oglašavanja ponude kredita za treće tromjesečje potvrđuju trend jačeg okretanja banaka kreditima s varijabilnim stopama. Od 19 banaka takve modele ima njih 15, pri čemu su dvije ponudile dodatne dvije linije takvog kreditiranja upravo u trećem kvartalu, istaknula je Jelena Radosović, glavna stručna suradnica u Direkciji za nadzor tržišnog ponašanja. Pritom su uvjeti kreditiranja u oglašenim ponudama u okvirima zakonski određenog ograničenja nominalne kamatne stope koje u slučaju stambenih kredita trenutačno iznosi 3,84 posto (kod ostalih potrošačkih limit je na osam).

Naime, u aktualnim ponudama za “stambenjake” stope se kreću od 2,99 do 3,84 posto. Za dio onih koji danas uzimaju kredite rate će s vremenom, tj. po isteku razdoblja fiksiranja ovisiti o euriboru, čija kretanja su povezana (i) s referentnim stopama Europske središnje banke.

Trenutačno je 6-mjesečni euribor kao najčešće korišteni referentni parametar na 2,7 posto, a prije godinu dana bio je na dva posto. Unatrag desetak godina bilo je i faza kad je imao negativan predznak (od 2016. do sredine 2022.), ali je u jesen 2023., na vrhuncu ECB-ova ciklusa podizanja kamatnih stopa, bio i malo iznad četiri posto.

ECB je u međuvremenu u nekoliko koraka spuštao kamatne stope, ali sukobi na Bliskom istoku i njihov utjecaj na cijene energenata i inflacijske pritiske ponovno su promijenili smjer njegove kamatne politike. Nakon povećanja ključnih stopa u lipnju, na prošlotjednoj sjednici uzeta je stanka, a unatoč i dalje naglašenim neizvjesnostima i rizicima za gospodarski rast tržišta zasad računaju da bi u rujnu ECB mogao opet podići kamatne stope. Tako se smatra i da bi euribor u idućih 12 mjeseci mogao blago porasti.

Trošak kamatnog swapa

Inače, to što su krediti s promjenjivom stopom bili gotovo nestali iz ponude dijelom se dogodilo i zbog zakonskog ograničenja najviše dopuštene promjenjive kamatne stope na kredite potrošačima jer se tijekom zaoštravanja monetarne politike euribor približio njezinu ograničenju, a nakratko ga i premašio, ističe Bukovšak. Time je bankama preostalo sve manje prostora za određivanje fiksnog dijela promjenjive kamatne stope.

Nasuprot tomu, na promjenu prakse banaka u smjeru ponovnog okretanja ugovaranjima promjenjivih kamata poticajno je, kaže, djelovao rast troškova zaštite kroz kamatne swapove. Iznosi tih ugovora od 2022. su zbog rastućega udjela dugoročnih kredita i obveznica s fiksnom kamatnom stopom snažno porasli, a sa spuštanjem euribora ispod fiksne stope koju banka i dalje plaća, zaštita je prešla iz izvora prihoda u trošak.

Državne nekretnine putem javnog natječaja ponudile su na prodaju 20 nekretnina u državnom vlasništvu koje se nalaze u Zagrebu, Karlovcu, Osijeku, Požegi, Slavonskom Brodu i Vukovaru, a rok za podnošenje ponuda je 28. kolovoza.

KRENUO MALTEŠKI POKUŠAJ

25.000 eura vozačima koji predaju vozačku dozvolu na pet godina: Isplata u pet jednakih rata po 5.000 eura

Kako su izvijestili u ponedjeljak iz Državnih nekretnina, natječajem je obuhvaćeno ukupno šest stanova u Zagrebu, pet poslovnih prostora u Vukovaru, pet poslovnih prostora i garaža u Slavonskom Brodu, poslovni prostor u Karlovcu te po jedan stan u Osijeku i Požegi. Početne cijene kreću se od 2.810 eura za garažu u Slavonskom Brodu do 88.800 eura za poslovni prostor u Vukovaru.

U središtu Zagreba stanovi se prodaju po početnim cijenama od 27.000 eura za manji stan površine 13,67 četvornih metara u Krajiškoj 7 do 71.100 eura za stan površine 32,36 četvornih metara u Bauerovoj 28.

Poslovni prostor u Karlovcu ima početnu cijenu od 15.900 eura, stan površine cca 24 četvorna metra u Osijeku od 49.300 eura, a stan u Požegi od 12.600 eura, navodi se u priopćenju.

U Slavonskom Brodu poslovni prostori u Naselju Andrije Hebranga BLOK 8 nude se po početnim cijenama od 21.500 eura za najmanji prostor površine 32,75 četvornih metara do 46.700 eura za najveći prostor površine 71,22 četvorna metra.

U Vukovaru se poslovni prostori na adresama Frankopanska 4 i 6 te Nikole Tesle 10 prodaju po početnim cijenama od 28.000 eura za prostor površine 37,36 četvornih metara do 88.800 eura za prostor površine 94,26 četvornih metara.

Nekretnine obuhvaćene natječajem različitih su površina, namjena i stupnja uređenosti te većinom zahtijevaju adaptaciju ili dodatna ulaganja. Budući da ne zadovoljavaju kriterije za programe zakupa, najma ili priuštivog stanovanja, prodaju se putem javnog natječaja. Početne cijene utvrđene su prema tržišnim vrijednostima koje su procijenili ovlašteni sudski vještaci, napominju iz Državnih nekretnina.

Zainteresirani kupci nekretnine mogu razgledati prema rasporedu obilazaka objavljenom u javnom pozivu od 17. do 19. kolovoza 2026. godine.

Rok za podnošenje pisanih ponuda je 28. kolovoza 2026. do 12 sati, neposredno u pisarnici ili preporučenom poštom na adresu Državnih nekretnina, Frana Vrbanića 50, Zagreb. Javno otvaranje ponuda održat će se istoga dana na istoj adresi u 13,30 sati.

Otkrivena je značajna sigurnosna ranjivost u sustavima za zaštitu automobila KARR i SWDS, koje proizvodi tvrtka Acrisure, a koja omogućuje daljinsko upravljanje vozilom putem Bluetooth veze. Te su sustave ugrađivali prodavači automobila, prvenstveno u Kaliforniji, kao dodatnu opremu protiv krađe i za praćenje vozila. Međutim, umjesto da povećaju sigurnost, ovi uređaji su stvorili novu opasnost. Zahvaljujući propustu, hakeri mogu otključati vrata automobila, upaliti svjetla, trubiti, pa čak i spriječiti pokretanje motora, dajući im značajnu kontrolu nad vozilom. Problem je u tome što svi sigurnosni uređaji koje je izradio Acrisure koriste isti sigurnosni ključ za autentifikaciju, što znači da probijanje jednog sustava potencijalno otvara vrata za napad na sve ostale.

KRENUO MALTEŠKI POKUŠAJ

25.000 eura vozačima koji predaju vozačku dozvolu na pet godina: Isplata u pet jednakih rata po 5.000 eura

Problem se odnosi na otprilike 2,2 milijuna vozila kupljenih od 2017. godine kod prodavača marki Honda, Toyota, Mazda, Ford i Jeep, uglavnom na području južne Kalifornije. Ipak, otkrili su istraživači sa Sveučilišta Kalifornija u San Diegu, zbog tržišta rabljenih automobila, pogođena vozila sada se nalaze diljem Sjedinjenih Država, ali i u drugim zemljama poput Kanade i Japana. Vlasnici mogu provjeriti imaju li ovaj sustav u svom vozilu traženjem naljepnice s oznakom “KARR-SWDS” na prozoru s vozačeve strane ili malog uređaja s trepćućim svjetlom montiranog ispod instrumentne ploče. Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da su istraživači pronašli i javno dostupnu bazu podataka koja sadrži informacije o svim vozilima opremljenim ovim spornim sigurnosnim sustavom.

Način korištenja sustava u teoriji je jednostavan: mobilna aplikacija povezuje se sa sigurnosnim sustavom KARR putem Bluetootha i nudi funkcije poput zaključavanja i otključavanja vrata, upravljanja sirenom i paljenja prednjih svjetala. Također može spriječiti pokretanje automobila, ali samo ako motor već nije upaljen. Problem leži u samoj implementaciji, jer se svi uređaji oslanjaju na isti, jedinstveni sigurnosni ključ. Jednom kada je taj ključ probijen, vjeruje se da su svi automobili opremljeni istim uređajem postali podložni napadu. Jerry Yu, jedan od autora istraživanja, slikovito je opisao opasnost: “Umjesto da razbiju prozor kako bi ušli u vozilo, lopovi se mogu jednostavno daljinski povezati putem Bluetootha s uređajem u vozilu i otključati vrata automobila.”

Situaciju dodatno komplicira činjenica da promjena sigurnosnog ključa nije moguća, kao ni jednostavno isključivanje Bluetooth signala. Posebno je zabrinjavajuće što su istraživači utvrdili da čak i ako kupac nije platio pretplatu za aplikaciju i uslugu sustava KARR, ranjivi hardver i dalje ostaje ugrađen u vozilu. Još gore, taj neaktivni uređaj i dalje ima jednak pristup vratima, paljenju, sireni i svjetlima vozila, čineći vlasnike ranjivima, a da toga nisu ni svjesni. Uklanjanje uređaja također nije jednostavno rješenje. “Uklanjanje ovih uređaja nije trivijalno”, izjavio je Yibo Wei, doktorand računalnih znanosti i koautor studije. “Morate otvoriti instrumentnu ploču te prerezati i ponovno spojiti žice koje su duboko isprepletene s računalima i sustavom paljenja automobila.”

Zakrpa je stigla, ali problem ostaje

Tvrtka KARR obavijestila je medije da su pogođena samo vozila u koja su ugrađene “određene komponente povezane s Bluetoothom” te je izdala ažuriranje firmvera kako bi riješila problem. Korisnici koji su svjesni da imaju sustav mogu ga ažurirati putem mobilne aplikacije KARR. Međutim, najveći izazov ostaje informiranje stotina tisuća vlasnika koji možda ni ne znaju da je ovaj potencijalno opasan uređaj skriven u njihovim automobilima. Budući da su prodavači često unaprijed instalirali hardver na vozila na skladištu, procjenjuje se da čak polovica vlasnika pogođenih automobila nikada nije ni tražila niti aktivirala tu uslugu, ostavljajući ih potpuno nesvjesnima rizika.

Reakcija tvrtke i širi kontekst

Iz tvrtke KARR Security poručili su kako ranjivost u stvarnim uvjetima predstavlja nizak rizik te da ju je vrlo složeno iskoristiti. Također su naveli da nemaju saznanja da je ovaj sigurnosni propust ikada iskorišten u stvarnim krađama automobila. U međuvremenu, istraživači koji su otkrili problem predstavit će svoje cjelovite nalaze na prestižnim sigurnosnim konferencijama DEF CON i USENIX u kolovozu, gdje će javnosti biti dostupno više tehničkih detalja o samom napadu. Ovaj incident naglašava rastući trend i zabrinutost oko kibernetičke sigurnosti u automobilskoj industriji, koja postaje sve veća meta napadača. S porastom broja povezanih automobila, raste i broj potencijalnih točaka za napad, a izvješća iz posljednjih godina ukazuju na značajan porast kibernetičkih napada, pri čemu su daljinski napadi postali dominantna metoda. Ovaj slučaj služi kao oštro upozorenje da čak i dodatna oprema trećih strana može stvoriti ozbiljne sigurnosne rizike za milijune vozača.

Na azijskim su burzama u ponedjeljak cijene dionica na većini tržišta porasle nakon privremene obustave napada između SAD-a i Irana, što je izazvalo oštar pad cijena nafte i ublažilo strah od novog jačanja inflacije.

Kamatni rizici

HNB ‘puše na mlako’ i upozorava građane

MSCI indeks azijsko-pacifičkih dionica bio je jutros u plusu 0,64 posto, dok je tokijski Nikkei ojačao 0,06 posto, na 64.646 bodova.

Iran je u nedjelju objavio da neće napadati SAD bude li i Washington obustavio svoje napade. Borbe su privremeno zaustavljene nakon dva tjedna uzajamnog bombardiranja, uz diplomatske napore Kine i razgovore koji uključuju Pakistan.

Ipak, Iranu naklonjeni Hutisti iz Jemena nastavili su napade na saudijsku naftnu infrastrukturu uz obalu Crvenog mora, ugrožavajući još jedan važan pravac za globalnu opskrbu energentima, uz Hormuški tjesnac.

„Čini se da se razvoj događaja na Bliskom istoku nastavlja u pozitivnom smjeru koji je započeo tijekom vikenda. Vjerojatno je cijena nafte viša od 100 dolara po barelu potaknula deeskalacijsko ponašanje obiju strana“, rekla je Sally Auld iz NAB-a.

Cijene nafte pale gotovo pet posto

Cijene nafte snažno su pale u ponedjeljak. Barel Brent nafte na londonskom tržištu pojeftinio je 4,73 posto, na 92,2 dolara, dok je američki WTI pao oko pet posto, na 84,82 dolara.

Pad cijena nafte ublažio je strah od inflacije i naveo ulagače da nešto smanje očekivanja od povećanja kamatnih stopa američke središnje banke.

Tržišta su vjerojatnost povećanja Fedove ključne kamatne stope za četvrtinu postotnog boda procjenjivala na približno jednu trećinu, manje nego krajem prošlog tjedna.

Fed zasjeda u srijedu, a njegov predsjednik Kevin Warsh posljednjih je tjedana ostavio otvorenim pitanje daljnjeg smjera monetarne politike.

„Ulagači smatraju ishod srpanjskog zasjedanja neuobičajeno neizvjesnim, vjerojatno zato što je Fed nedavno bio podijeljen oko povećanja kamata, a Warshov stav ostaje nejasan“, naveli su analitičari Goldman Sachsa.

Dodali su da bi barem jedan član mogao glasati za povećanje kamata, ali da se ne očekuje većinska potpora takvom potezu zbog blažih podataka o inflaciji za lipanj.

Bank of England zasjeda u četvrtak, a Bank of Japan u petak. Očekuje se da će obje središnje banke zadržati postojeću monetarnu politiku, uz oprez zbog mogućih novih inflacijskih pritisaka.

CXMT skočio gotovo 500 posto

Među pojedinačnim dobitnicima izdvojila se dionica kineskog proizvođača memorijskih čipova CXMT-a, koja je na burzovnom debiju u Šangaju skočila između 470 i 500 posto.

Kompanija je javnom ponudom prikupila najmanje 8,6 milijardi dolara, što je najveći ovogodišnji IPO u Aziji i jedno od najvećih uvrštenja na kineskom kopnu u posljednjih petnaestak godina.

Tržišna kapitalizacija CXMT-a tijekom prvog dana trgovanja dosegnula je približno 3,3 bilijuna juana, odnosno između 476 i 487 milijardi dolara.

Time je CXMT nakratko postao najvrjednija kompanija uvrštena na burzama kontinentalne Kine, premašivši vrijednost tamošnjih najvećih banaka. Preciznije je koristiti tu formulaciju nego tvrditi da je postao najvrjednija kineska kompanija općenito, jer pojedine kineske grupe kotiraju i u Hong Kongu ili na drugim tržištima.

Dolar oslabio

Na deviznim je tržištima dolar početkom tjedna oslabio prema najvažnijim svjetskim valutama, nakon smirivanja cijena nafte i privremene obustave američkih napada na Iran.

Dolarov indeks, koji mjeri vrijednost američke valute prema šest najvažnijih svjetskih valuta, kretao se oko 101,2 boda.

Euro je ojačao približno 0,3 posto, na 1,1403 dolara, dok je američka valuta prema jenu oslabila oko 0,2 posto, na 163,56 jena.

Neki projekti nastaju kao poslovne ideje. Drugi nastaju iz vizije koja s vremenom preraste vlastite okvire i počne povezivati industrije, države i, prije svega, ljude. Upravo se takva priča posljednjih godina razvija u Slavoniji, gdje se oko Materre, Divotea i budućeg EVE Music Halla oblikuje jedan od najzanimljivijih novih razvojnih modela u Hrvatskoj.

Iako se na prvi pogled radi o potpuno različitim projektima – hotelu, wellbeing brendu i koncertnoj dvorani – iza njih stoji ista ideja: stvaranje mjesta na kojem se susreću kultura, međunarodna suradnja, turizam, poduzetništvo i suvremeni način života.

Važnu ulogu u sva tri projekta ima Josipa Pipunić, koja posljednjih godina sustavno razvija međunarodne odnose s vodećim korejskim wellbeing brendovima i njihovim osnivačima, istodobno sudjelujući u razvoju identiteta jednog od najvećih kulturnih projekata u modernoj Hrvatskoj, EVE Music Halla, nakon što je oblikovala identitet i pozicioniranje danas iznimno uspješnog hotela Materra.

Globalne suradnje

Jedna od posljednjih potvrda takvog pristupa dogodila se upravo u Materri, gdje je Divote nedavno organizirao dvodnevni susret povodom predstavljanja korejskog wellbeing brenda neaf neaf. U Hrvatsku je tom prilikom stigla Jeong Ji-woo, osnivačica brenda i starija sestra Jung Hoseoka (J-Hopea), člana globalne glazbene senzacije BTS. No, ono što ovaj susret čini važnim nije poznato prezime niti predstavljanje novog beauty brenda. Važna je činjenica da je riječ o još jednom međunarodnom partnerstvu koje potvrđuje da Hrvatska, kada iza nje stoje jasna vizija i autentični odnosi, može postati mjesto na kojem nastaju globalne suradnje.

Umjesto klasičnog distributerskog modela, Divote gradi odnose s ljudima koji stoje iza brendova. Svaki partner prolazi osobno upoznavanje, zajedničko promišljanje vrijednosti i dugoročnu suradnju prije nego što proizvod uopće stigne na hrvatsko tržište. “Nije mi cilj pronaći sljedeći trend. Više me zanima kako pronaći izvrsnost na njezinu izvoru i dovesti je u Hrvatsku”, započinje Josipa Pipunić.

Njezin interes za Južnu Koreju nije započeo kao poslovni projekt, nego kao osobna potraga za kvalitetnim rješenjima u njezi kože. Tijekom pandemije 2020. godine počela je detaljnije istraživati korejsku kozmetiku, tražeći proizvode s provjerenim, “clean” sastojcima i jasno definiranim pristupom njezi.

“Na hrvatskom je tržištu tada bilo vrlo malo informacija o korejskoj kozmetici pa sam tjednima proučavala brendove, njihove sastojke i filozofiju. Kada sam pronašla proizvode koji su mi odgovarali i čiji su rezultati vrlo brzo bili vidljivi, shvatila sam kako postoji prostor za platformu koja će ponuditi pažljivo odabrane i autentične proizvode, ali i predstaviti filozofiju, vrijednosti i ljude koji stoje iza njih. Istodobno sam željela pokazati i da korejska kozmetika ne mora biti komplicirana, već da je uz nekoliko kvalitetnih i pažljivo odabranih proizvoda moguće postići izvrsne rezultate”, kaže naša sugovornica.

Poslovna filozofija Divotea

S vremenom se interes proširio i na korejsku kulturu, dizajn, glazbu i način života. Prvi posjet Južnoj Koreji 2022. godine dodatno je produbio to zanimanje te otvorio prostor za izgradnju osobnih i poslovnih odnosa s ljudima koji stoje iza vodećih korejskih wellbeing brendova.

Upravo u tim odnosima leže temelji poslovne filozofije Divotea.

“Divote gradimo oko vrhunskih proizvoda, ali prije svega oko ljudi koji ih stvaraju, jer proizvodi privlače pažnju, a povjerenje grade ljudi. Upravo iz takvih odnosa nastaju najvrjednije priče i partnerstva. Svijet je danas dovoljno malen da Hrvatska može biti na samom izvoru izvrsnosti”, ističe Josipa Pipunić.

Takav pristup posljednjih godina postupno stvara novu međunarodnu mrežu partnerstava između Hrvatske i Južne Koreje. Materra je tijekom dva dana postala mjesto susreta poduzetnika, liječnika, kreatora sadržaja i predstavnika lifestyle scene koji su kroz iskustvo upoznali korejsku wellbeing filozofiju. Upravo takvi susreti predstavljaju A jedan dio šire slike. Jer Divote danas više nije samo wellbeing platforma. Materra više nije samo hotel. A budući EVE Music Hall neće biti samo koncertna dvorana. Riječ je o projektima koji se međusobno nadopunjuju i zajedno grade novi identitet Slavonije kao međunarodne destinacije. Svaki razvija svoju djelatnost, ali zajedno stvaraju jedinstvenu destinaciju koja nadilazi pojedinačne industrije.

Posebno mjesto u toj priči zauzima EVE Music Hall, koncertno-kongresni centar koji će 2027. godine otvoriti vrata u Čepinu pokraj Osijeka – destinaciji u kojoj se već nalaze hotel Materra, restoran Crna svinja, proizvodnja DOBRO i bolnica Priora. Projekt koncertno-kongresnog centra potpisuje svjetski poznati arhitektonski studio BIG – Bjarke Ingels Group i predstavlja jednu od najvećih privatnih investicija u hrvatsku kulturu u posljednjih stotinu godina te novu kulturnu instituciju nacionalnog značaja koja će povezati glazbu, umjetnost, obrazovanje, turizam i gospodarstvo.

Rastući ekosustav

Josipa Pipunić vodila je razvoj njegova identiteta i procesa imenovanja.

“Da bi mjesto živjelo izvan svojih zidova, potrebno mu je više od arhitekture. Potreban mu je identitet. Upravo zato željeli smo pronaći ime koje neće opisivati samo zgradu, nego emociju koju će ljudi osjećati desetljećima. U tom procesu londonski studio North najbolje je razumio što želimo stvoriti i zajedno s nama kreirao EVE. A EVE nije samo naziv koncertne dvorane, nego početak jedne nove priče iz Slavonije za svijet”, naglašava.

U tome vidi zajednički nazivnik svih projekata koje razvija.

“Sve što radimo, bilo kroz Divote, Matterru ili EVE, proizlazi iz iste ideje. Želimo stvarati mjesta i iskustva kojima će se ljudi vraćati. Kada postoje autentični odnosi, vrhunski sadržaj i dugoročna vizija, tada nastaje zajednica. A upravo zajednica stvara najveću vrijednost”, poručuje.

Možda upravo u tome leži najveća posebnost ove priče. Dok mnogi još uvijek razvoj promatraju kroz pojedinačne investicije, u Slavoniji se gradi nešto drukčije – ekosustav u kojem se međunarodni partneri ne pozivaju samo na događanja, nego postaju dio dugoročne priče. Od korejskih wellbeing brendova do svjetske arhitekture, od luksuznog hospitalityja do glazbe i kulture, svi ti projekti danas govore istim jezikom – jezikom povjerenja, iskustva i vizije. I upravo zato nije riječ samo o tome da Koreja dolazi u Hrvatsku ili da Slavonija dobiva novu koncertnu dvoranu. Riječ je o tome da iz Slavonije nastaje novo međunarodno mjesto susreta ljudi, ideja i kulture – mjesto koje pokazuje kako najveće priče više ne moraju nastajati u svjetskim metropolama, nego ondje gdje postoji hrabrost da se razmišlja dugoročno i vizija da se lokalna priča pretvori u međunarodnu.

Josipa Pipunić danas svoj privatni i poslovni život gradi između Hrvatske i Južne Koreje, povezujući dvije kulture za koje vjeruje kako imaju daleko više sličnosti nego što se to čini na prvi pogled.

Digitalno plaćanje posljednjih godina postaje sve važniji dio svakodnevne kupnje, a europske financijske institucije sve intenzivnije rade na razvoju vlastitih rješenja kako bi smanjile ovisnost o globalnim platnim sustavima.

KRENUO MALTEŠKI POKUŠAJ

25.000 eura vozačima koji predaju vozačku dozvolu na pet godina: Isplata u pet jednakih rata po 5.000 eura

Jedan od najvažnijih koraka u tom smjeru upravo je napravio Lidl, koji je u svojoj njemačkoj internetskoj trgovini uveo novi europski sustav plaćanja Wero. Riječ je o prvom velikom prehrambenom lancu u Njemačkoj koji je svojim kupcima omogućio korištenje ove platforme, piše Fenix magazin.

Europska inicijativa European Payments Initiative (EPI) potvrdila je da je Wero od sada dostupan kupcima u Lidlovoj internetskoj trgovini na adresi lidl.de. Nakon uvođenja na njemačkom tržištu, planirano je proširenje sustava i na Lidlove internetske trgovine u Belgiji i Francuskoj.

Wero omogućuje plaćanje izravno putem mobilne aplikacije banke, bez korištenja posredničkih servisa. Transakcije se odvijaju po načelu “račun na račun” (Account-to-Account), a cijeli postupak traje svega nekoliko sekundi. Kupci za plaćanje trebaju tek potvrditi transakciju unutar svoje bankarske aplikacije ili skenirati QR kod prikazan na zaslonu. Pri tome nije potrebno unositi broj bankovne kartice niti IBAN.

Kako bi mogli koristiti Wero, korisnici moraju imati račun u jednoj od 18 europskih banaka i financijskih institucija koje sudjeluju u projektu te prethodno jednom aktivirati Wero opciju u svojoj aplikaciji za internetsko ili mobilno bankarstvo. Sustav trenutačno podržava 18 vodećih europskih banaka i financijskih institucija, a dostupan je za više od 57 milijuna korisnika diljem Europe.

Uvođenje Wera u jednu od najvećih europskih internetskih trgovina smatra se važnim korakom u nastojanju europskih banaka da razviju vlastitu platnu infrastrukturu i smanje ovisnost o velikim međunarodnim servisima poput PayPala, Google Paya, Vise i Mastercarda.

Cilj projekta jest potrošačima ponuditi sigurnu, brzu i europsku alternativu pri internetskom plaćanju, pri čemu bi financijski podaci ostajali unutar europskog bankarskog sustava.

Lidl nije jedina tvrtka koja je uvela Wero. Sustav je već dostupan i na platformama Decathlon, CTS Eventim te A&O Hostels. Uskoro bi ga trebali uvesti i Zooplus, Hornbach, Otto, Rossmann, CEWE, Baur te zrakoplovna kompanija Air Europa.

S druge strane, pojedini poznati trgovci za sada nisu prihvatili novi europski sustav plaćanja. Među njima su About You, Douglas, Edeka i knjižarski lanac Thalia, koji i dalje svojim kupcima nude isključivo dosadašnje načine plaćanja.

Vlada će i dalje nastojati zaštititi građane od posljedica globalnih poremećaja na tržištu energenata, poručio je u nedjelju u Loboru ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić.

Ne odustaje

Trump uveo nove carine za 60 zemalja zbog ‘prisilnog rada’

Govoreći o mogućem rastu cijena goriva i hrane zbog pogoršane geopolitičke situacije na Bliskom istoku, ministar je rekao da Vlada nastavlja provoditi mjere kojima ublažava njihov utjecaj na građane i gospodarstvo.

Istaknuo je da je Hrvatska dodatno ojačala energetsku sigurnost povećanjem kapaciteta LNG terminala te da se učinak državnih mjera, prema njegovim riječima, najbolje vidi u usporedbi cijena goriva s drugim europskim zemljama.

„Republika Hrvatska kroz usporedbu cijena goriva pokazuje koliko čini za zaštitu građana. Danas je cijena benzina 40 posto niža nego u Švedskoj, 33 posto niža nego u Njemačkoj i 22 posto niža nego u Italiji“, rekao je Ružić.

Stanje u splitskom Zavodu za socijalni rad

Odgovarajući na pitanje o zahtjevu splitske Udruge Nova vizija socijalne skrbi za nadzor nad zapošljavanjem u područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad u Splitu, Ružić je rekao da se tim pitanjem intenzivno bavi od početka mandata.

Podsjetio je da je u Splitu više puta razgovarao sa zaposlenicima, da su provedena nova zapošljavanja te osigurani dodatna oprema i bolji materijalni uvjeti za rad.

„Situacija u područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad u Splitu predmet je mog intenzivnog rada. U svojih pet mjeseci mandata bio sam ondje osobno dva puta, a danas sam u Lobor došao nakon trećeg odlaska u Split“, rekao je ministar.

Dodao je da se poduzimaju sve potrebne mjere te da očekuje da će se one odraziti na kvalitetu usluga za korisnike.

Na kraju je, u povodu Svjetskog dana baka i djedova te starijih osoba, svim umirovljenicima uputio čestitku, kao i svim Anama povodom imendana.

„Zaista mislim da je živjeti kao dijete uz baku i djeda možda jedna od najvećih privilegija. Želim ovom prilikom zahvaliti svim bakama i djedovima, od moje bake i prabake koje su me čuvale“, rekao je Ružić.

Oko dva sata treba vam da avionom dođete od Pariza do Zagreba pa da sav onaj svijet blještavila Eiffelovog tornja i tradicije Louvrea zamijenite šarmom purgerskih ulica, s manje pompe i zvukom šalica koje se čuju dok ljudi u Tkalči ispijaju kavu.

U taj kontrast zaljubila se i Mélissa Pizović (35) pa je šetnicu pored Seine pretočila u onu pored Save. Preseljenjem u hrvatsku metropolu okrenula je svoj život u nekom sasvim drugom smjeru i ostvarila san koji joj je dugo bio ‘zarobljen’ u glavi.

Ljudi su ljubazni

Karijeru arhitektice ostavila je u Francuskoj i otišla u zemlju svojih korijena. Nije dugo ovdje, tek tri mjeseca, jezik pokušava svladati, trudi se, a za to vrijeme posao joj cvate. Za vrijeme pandemije koronavirusa počela se baviti sicanjem, što je tradicionalni način tetoviranja katolika u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te je to postao zanat od kojeg danas živi. “Provela sam deset godina u Parizu, ali ne mogu zamisliti da više živim tamo. Volim način razmišljanja u Hrvatskoj, a volim i vezu koju imam sa svojim hrvatskim klijentima. Život ovdje je opušteniji i ležerniji, ljudi su vrlo ljubazni i uslužni. Tražila sam više mira i tišine. Osim toga, ovdje je lakše naučiti jezik, nego da sam ostala u Francuskoj”, kaže, pa dodaje da je uživala biti arhitektica, ali njena prava strast je tetoviranje.

“Osjećam se ispunjenije tetovirajući, nego dizajnirajući stanove, a život u uredu za računalom jednostavno više nije bio pravi za mene. Kada ljudi dođu na sicanje, vidim da to za njih ima veliku sentimentalnu vrijednost i to me stvarno dirne.”

Studij arhitekture naučio ju je osjećaju za preciznost i proporcije, kaže, a oduvijek je nešto crtala i stvarala pa se taj kreativni dio nje sjajno odražava u oslikavanju ljudskog tijela.

“Za mene su tinta, igla i koža samo različiti alati i mediji, a mislim da se moje znanje iz arhitekture snažno vidi u mom radu jer uvijek tražim osjećaj estetike i sklada kroz debljinu linija, simbole poredane zajedno i proporcije na različitim dijelovima tijela.”

Tetoviranjem se, kaže, počela baviti pomalo slučajno nakon prvog ‘lockdowna’. Naručila je igle i tintu kako bi na sebi tetovirala, odnosno probala tehniku bocanja kože.

“Jako mi se svidio osjećaj i rezultati pa sam objavila nekoliko fotografija na Instagramu. Imala sam ideju stvoriti dizajne inspirirane tradicijom sicanja jer ih nitko nije radio tehnikom bocanja i objasnila sam povijest i značenje ove tradicije tetoviranja. Budući da su ovu umjetničku formu prakticirale žene, a moje podrijetlo je napola hercegovačko/hrvatsko, pomislila sam da bih mogla probati. Sve se činilo vrlo instinktivno i prirodno”, kaže Mélissa pa dodaje da se kulturna baština mora njegovati i prenositi dalje, a ona je o njoj slušala od svojih baka i djedova s kojima je jako bliska.

U centru grada

U Zagrebu je tek nekoliko mjeseci, smjestila se u centru grada gdje ima i svoj studio, a tvrdi da nije imala problem s pronalaskom prostora, tek možda s administracijom. No, za to je tu sada njen računovođa, koji odradi veliki dio. Posao i slobodno vrijeme nastoji balansirati. Osim što se posvetila učenju jezika, veliku pažnju daje i tjelovježbi kako bi izbjegla bolove zbog položaja u kojemu radi. Uz sve to, ima želju i planove proširiti poslovanje.

“Stvarno bih voljela uključiti obrazovnu i kulturnu dimenziju u svoj rad. Zašto ne surađivati ​​s Ministarstvom kulture? Mislim da bi sicanje moglo biti prepoznato kao kulturna baština vrijedna očuvanja. Otvorena sam za proširenje svojih veza i mreže izvan zajednice ‘tattoo’ ljudi.” Zašto se toliko zalaže za ovu vrstu umjetnosti, sama je pojasnila kroz povijesni aspekt sicanja.

“Tijekom osmanske okupacije žene su koristile tetovaže kako bi se zaštitile da ih ne otmu neprijatelji. To je bio oblik ženske solidarnosti predaka, ali i način očuvanja kulturnog identiteta. Starije žene tetovirale bi djevojčice između šest i 14 godina, a ponekad i dječake koristeći tintu i igle. Tetovaže su prvenstveno radile na rukama, nadlakticama i prsima.” Baš zbog ovog povijesnog značaja, ona u svom radu nastoji ne miješati elemente poput životinja i cvijeća s tradicionalnim ornamentima jer “tradicija mora ostati autentična i važno je ne pretvoriti je u nešto uobičajeno i komercijalizirano kako bi se sačuvala njezina snaga i značenje.” Popularizaciji sicanja pridonijela je i hrvatska grupa Lelek svojom pjesmom Andromeda, kojom se predstavila i na ovogodišnjem Eurosongu. Djevojke su popularizirale ovu tehniku tetoviranja, ali i upoznale širu javnost s povijesnim aspektom priče koja stoji iza nje.

“Sicanjem se bavim već šest godina, oduvijek sam imala zahtjeve iz Hrvatske, ali i od hrvatske dijaspore diljem svijeta. No, nastup grupe Lelek donio mi je neke nove klijente”, priznaje Mélissa. Danas joj na sicanje dolaze ljudi iz svih dijelova svijeta. Kaže da ih je mnogo iz Austrije, Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država i Australije, odnosno tamo gdje je hrvatska zajednica vrlo velika. Ona sama obožava tetovaže, 75 posto tijela joj je prekriveno tintom, a nekoliko njih napravila je sama. Primjerke tehnike sicanja ima na lijevoj ruci i prstima. Kada je riječ o poslovnom aspektu, cijeni i vremenu, sve to ovisi o nekoliko faktora. Ona u dogovoru s klijentom napravi dizajn koji se potom šalje na odobrenje kako bi proces bio što manje stresan.

“Ljudi koji rezerviraju termine kod mene znaju da svaki put stvaram novi dizajn jer vjerujem da svatko zaslužuje jedinstveni komad.” Sve ono što se nakon toga dogodi u studiju samo je nastavak umjetnosti. Cijena sicanja ovisi o složenosti i veličini tetovaže, a minimalna je 100 eura. Također, veliku ulogu u svemu ima i lokacija same tetovaže “jer je kožu na određenim dijelovima tijela teže tetovirati ili je, na primjer, neke dizajne teže sastaviti budući da dizajn mora pratiti pokret tijela.” Kaže kako joj je najizazovnije bilo tetovirati glavu, a na kraju je ispalo sjajno. Sam proces sicanja ne mora trajati dugo. Pojašnjava nam kako joj za jednostavni križ treba 30 minuta, dok sicanje podlaktice može trajati i pet sati.

Bez stroja

“Koristim istu opremu kao i za strojno tetoviranje, osim igala. Koristim tradicionalne sterilne igle koje držim ručno umjesto da ih stavljam na stroj. Moja tinta je u skladu s europskim propisima, a radije koristim prirodne proizvode poput kokosovog ulja za zacjeljivanje, budući da moja tehnika uboda i manje iritira kožu od strojnog tetoviranja.”

Jedno je sigurno, a to je da joj klijenata ne nedostaje jer i mi smo se načekali da dođemo na red za razgovor. Njezin rad dokaz je kako tradicija sicanja nije umrla s osmanskim dobom, a ljude i dalje intrigiraju povijesne crtice koje su obilježile tisuće života njihovih predaka.

Tu snagu kulturne baštine Mélissa dobro je prepoznala oživjevši tehniku koja se prakticirala od 16. stoljeća.

Općina Jelenje osigurala je 3,7 milijuna eura za projekt „I dalje zajedno 65+“, koji predviđa prenamjenu nekadašnje školske zgrade u suvremenu Kućansku zajednicu za starije osobe, a riječ je o dnevnom centru za do 100-njak korisnika.

KRENUO MALTEŠKI POKUŠAJ

25.000 eura vozačima koji predaju vozačku dozvolu na pet godina: Isplata u pet jednakih rata po 5.000 eura

U njemu će korisnici boraviti tijekom dana dok su članovi obitelji na poslu ili žive sami, rekao je načelnik općine Jelenje Robert Marčelja za Hinu. 

U Kućanskoj zajednici će, uz pomoć 10-ak zaposlenika, dobiti kvalitetnu skrb i potporu te, primjerice fizioterapijske tretmane, što bi omogućilo i rasterećenje zdravstvenog sustava.

Od 3,7 milijuna eura za projekt 2,5 milijuna eura su bespovratna sredstava, kazao je Marčelja, dodavši da je Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije odobrilo Općini Jelenje više od 1,4 milijuna eura bespovratnih sredstava iz Integriranog teritorijalnog programa 2021. – 2027. .

Projekt će sufinancirati i Primorsko-goranska županija s milijun eura, a ostatak Općina Jelenje.

Marčelja ističe kako je riječ o najvažnijem kapitalnom projektu u aktualnom mandatu, koji odgovara na stvarne potrebe starijih mještana te će omogućiti da osobe treće životne dobi ostanu živjeti u svojoj sredini, među ljudima koje poznaju, uz odgovarajuću skrb i podršku.

Dodao je da su pripreme trajale više godina, izrađena je projektna dokumentacije i obavljena uspješna prijave na europske fondove, dobivena odluka o financiranju, a slijedi postupak ugovaranja i javne nabave, nakon čega se očekuje početak radova. 

Poslovna grupa Auto Hrvatska u prvom je polugodištu 2026. ostvarila konsolidiranu neto dobit od 7,77 milijuna eura, što je 33,4 posto više nego u istom razdoblju prošle godine, kada je dobit iznosila 5,83 milijuna eura.

Komentar tjedna

Restoransko ‘čistilište’ na Jadranu tek je počelo

Ukupni konsolidirani prihodi dosegnuli su 170,84 milijuna eura, uz godišnji rast od 18,6 posto. Istodobno su rashodi povećani nešto sporije, za 18 posto, na 161,55 milijuna eura.

Dobit prije oporezivanja iznosila je 9,3 milijuna eura, gotovo 30 posto više nego u prvih šest mjeseci 2025. godine, kada je iznosila 7,15 milijuna eura.

Posebno snažan rast zabilježen je u drugom tromjesečju. Auto Hrvatska je od travnja do kraja lipnja ostvarila 98,7 milijuna eura prihoda, 25,4 posto više nego u usporedivom lanjskom razdoblju. Tromjesečna neto dobit porasla je čak 80,5 posto, s 3,07 na 5,53 milijuna eura.

Grupa je na kraju lipnja raspolagala imovinom vrijednom 185 milijuna eura, što je oko 22 posto više nego na kraju prošle godine. Zalihe su povećane na 72,26 milijuna eura, dok su potraživanja porasla na 35,63 milijuna eura. Novac na računima i u blagajni smanjen je s 29,44 na 19,87 milijuna eura.

Neto novčani tok iz poslovnih aktivnosti bio je pozitivan i iznosio je 16,69 milijuna eura. Istodobno je iz investicijskih aktivnosti zabilježen odljev od 5,81 milijun eura, a iz financijskih aktivnosti 20,46 milijuna eura, ponajprije zbog plaćanja obveza iz financijskog najma i isplate dividende.

Auto Hrvatska je u promatranom razdoblju imala prosječno 835 zaposlenika. Grupa posluje u prodaji i servisiranju osobnih i gospodarskih vozila, rezervnih dijelova, guma, alata i servisne opreme, a među ostalim je glavni uvoznik vozila marki MAN, Neoplan, Otokar i Ford Trucks.

Među razvojnim prioritetima uprava navodi daljnju izgradnju prodajno-servisnih centara, tehnološko osuvremenjivanje poslovanja, širenje na regionalna tržišta i restrukturiranje imovine koja trenutačno nije u funkciji, kako bi se oslobodio prostor za nova ulaganja u osnovnu djelatnost.

• Javni natječaj objavljen je 8. srpnja 2026. godine na oglasnoj ploči Grada i na službenoj stranici Grada Opuzena: https://www.opuzen.hr/grad/natjecaji-grada-opuzena/

• Predmet Javnog natječaja je prodaja zemljišta u vlasništvu Grada Opuzena, i to k.č. 534/1, k.o. Opuzen I površine 23.307 m2 , te početne cijene u iznosu od 100,00 EUR/m2 . Čestica je na atraktivnoj lokaciji uz državnu cestu dionicu D8 s desne strane ceste u smjeru Split-Dubrovnik;

• Ova lokacija predstavlja vrhunsku priliku za investitore koji traže savršeno pozicioniran prostor za gradnju regionalnih logističko-distributivnih centara (LDC), trgovačkih ili proizvodno-poslovnih hala, hladnjača, pakirnica u srcu doline Neretve. 

• Uvjeti gradnje na čestici regulirani trenutno važećim Urbanističkim planom uređenja Poduzetničke zone 2. Dozvoljena je gradnja građevina i uređenje površina proizvodne (obrtničkih i/ili poljoprivrednih (prerađivačkih) djelatnosti, skladišnih i servisnih površina i slično), poslovne (uredske, trgovačke, ugostiteljske i druge uslužne djelatnosti, velike trgovačke centre, logističko-distribucijske centre i slično) i komunalno-servisne namjene te infrastrukture.

• Rok za predaju ponuda putem pošte preporučeno ili se predaju osobno, na adresu Grad Opuzen, Trg kralja Tomislava 1, 20355 Opuzen je zaključno do 28. srpnja 2026. godine (petak) do 10:00 sati.

Miris je riječ, a parfem književnost – upravo u toj naizgled jednostavnoj, gotovo aforističkoj tvrdnji skriva se cijela napetost koja određuje suvremenu parfumeriju. Jer, ako je miris riječ, onda je on elementaran, neposredan, vezan uz iskustvo i tijelo; no ako je parfem književnost, tada on pretpostavlja konstrukciju, kompoziciju, vrijeme i interpretaciju. Drugim riječima, parfem nije priroda nego artefakt, nije odraz svijeta, nego njegov preoblikovani zapis. U tom prijelazu iz prirodnog u komponirano, iz mirisa kao pojave u parfem kao djelo, odvija se i ključna transformacija koja razdvaja ono što danas nazivamo vintage parfumerijom od suvremene.

Ta razlika, međutim, nije ni nostalgična ni jednostavno estetska. Ona ne počiva na banalnoj tvrdnji da su nekadašnji parfemi bili “bolji” ili “dublji”, niti da su današnji “sintetički” i time inferiorni. Naprotiv, riječ je o promjeni same ontologije parfema, o pomaku u načinu na koji miris postoji i djeluje. Stara parfumerija, u svojoj klasičnoj formi, bila je usmjerena na reprezentaciju i evoluciju: parfem je bio strukturiran poput narativa, razvijao se kroz vrijeme, otvarao, produbljivao i zatvarao, kao kompozicija koja zahtijeva strpljenje i pažnju. Nositi parfem značilo je pratiti njegovu transformaciju, pustiti ga da na koži ispiše vlastitu priču, često nepredvidivu i uvijek djelomično izvan kontrole.

Upravo zato savjet da se parfem ne kupuje bez višesatnog nošenja nije samo praktičan, nego epistemološki: parfem se ne može razumjeti u trenutku jer on nije trenutak, nego trajanje. On počinje kao dojam, ali postaje iskustvo tek kroz vrijeme, kroz interakciju s kožom, s kemijom tijela, s individualnom fiziologijom koja ga mijenja i prepisuje. Jedan isti parfem nikada nije isti parfem na dvjema osobama, što dodatno podriva svaku ideju objektivnog ili univerzalnog mirisa. Parfem je uvijek već interpretacija.

No, upravo se tu događa rez koji definira suvremenost. Današnja parfumerija, oblikovana industrijskim uvjetima, regulatornim okvirima i ubrzanim ritmom života, postupno napušta taj narativni model i zamjenjuje ga logikom efekta. Parfem više ne mora pričati priču; dovoljno je da proizvede dojam. On ne mora evoluirati, mora “uhvatiti” u prvih nekoliko sekundi. Umjesto kompozicije koja se razvija, dobivamo konstrukciju koja djeluje odmah, gotovo poput vizualnog ili digitalnog impulsa. Taj pomak od trajanja prema trenutku nije slučajan, nego duboko odgovara suvremenoj kulturi, u kojoj se vrijednost sve češće mjeri intenzitetom prvog dojma.

Naglasak na efektu

U tom kontekstu aromakemikalije ne treba shvatiti kao degradaciju prirode, nego kao instrument tog novog načina mišljenja mirisa. Molekule koje ne postoje u prirodi, ili postoje samo kao izolirani fragmenti, omogućuju parfumerima da stvaraju efekte koji nisu ograničeni referencijom na stvarni svijet. One ne oponašaju, nego proizvode. Iso E Super ne pokušava biti drvo; on stvara dojam drvenastosti koji je istovremeno apstraktan i precizno kontroliran. Akigalawood nije prirodni ekstrakt, nego reinterpretacija, koncentrat ideje drva. U tom smislu, suvremeni parfem sve manje nalikuje pejzažu, a sve više arhitekturi: on nije slika prirode nego konstrukcija dojma.

I upravo tu dolazi do paradoksa koji često promiče površnim kritikama: suvremena parfumerija, iako naizgled udaljena od “prirodnosti”, nije manje kreativna – ona je samo kreativna na drugačiji način. Dok je vintage parfumerija radila s bogatstvom i nepredvidivošću materijala, suvremena radi s preciznošću i kontrolom. Dok je nekada parfem bio dijalog s prirodom, danas je on projekt unutar sustava koji uključuje laboratorije, regulative i globalne industrijske mreže. To ne znači da je izgubio dušu, nego da je promijenio medij kroz koji se ta “duša” artikulira.

U tom smislu možda je najtočnije reći da parfem više nije književnost u klasičnom smislu – linearna, narativna, vremenski razvijena – nego da se približava poeziji fragmenta ili čak suvremenoj umjetnosti instalacije: djelu koje ne traži čitanje nego reakciju. On više ne govori: on djeluje. I upravo u toj transformaciji, između riječi i efekta, između književnosti i kemije, treba tražiti stvarno razumijevanje razlike između stare i moderne parfumerije.

To je proces koji mijenja i kreativni mentalitet parfumerije. U staroj parfumeriji naglasak je bio na evoluciji mirisa. Parfem je imao jasnu strukturu: gornje note, srce i bazu. Rzvijao se kroz sate, mijenjao karakter i pričao priču. Danas se naglasak pomiče na efekt. Miris mora odmah impresionirati – biti “hook”. Seksepil, čistoća, svježina – to su dominantni ciljevi. Linearne kompozicije, koje se malo mijenjaju tijekom vremena, postaju norma. Taj pomak od narativa prema instantnom dojmu odražava šire društvene promjene: ubrzan tempo života, potrebu za praktičnošću i prilagodljivost različitim kontekstima (ured, javni prostor, svakodnevica).

U trenutku kada se parfem prestaje shvaćati kao prirodni derivat i počinje razumijevati kao tehnološki artefakt nužno se otvara pitanje autorstva, a ono u suvremenoj parfumeriji postaje složenije nego ikada prije. Jer, iako i dalje govorimo o “nosovima” kao o svojevrsnim piscima mirisa, stvarni uvjeti njihove kreativnosti duboko su uronjeni u infrastrukturu velikih industrijskih sustava. Imena poput Quentin Bisch, Francis Kurkdjian ili Jean-Claude Ellena funkcioniraju u javnom prostoru kao autorske figure, gotovo poput književnika ili skladatelja, no njihova djela ne nastaju u izolaciji, nego unutar strogo definiranih kemijskih i ekonomskih parametara koje određuju korporacije poput Givaudan ili International Flavors&Fragrances.

Upravo te kompanije oblikuju ono što bismo mogli nazvati nevidljivom gramatikom suvremene parfumerije. One ne samo da proizvode aromakemikalije, nego definiraju i njihove mogućnosti, stabilnost, sigurnost i, posljedično, estetski horizont unutar kojeg se parfumeri kreću. Kada Quentin Bisch kreira istovremeno parfem poput Ganymede i komercijalni proizvod za kuću Gucci, razlika između tih dvaju mirisa nije u osnovnoj kemijskoj infrastrukturi, nego u narativu koji ih okružuje. Drugim riječima, sirovine, laboratoriji i često čak i formule pripadaju istom svijetu; ono što ih razdvaja je priča koja se o njima pripovijeda. Tu se jasno pokazuje da je podjela na niche i mainstream u velikoj mjeri konstrukcija – retorička, a ne ontološka.

Izmijenjena ‘abeceda’

Suvremena parfemska industrija više nije skup individualnih umjetničkih poduhvata, već sofisticiran ekosustav u kojem se prepliću kemija, tehnologija i tržišni mehanizmi. Dominantne sile poput Givaudana i International Flavors&Fragrances (IFF) ne proizvode samo aromakemikalije, već definiraju samu strukturu modernih mirisnih kompozicija, razvijajući molekule koje oblikuju prepoznatljive profile parfema luksuznih kuća poput Chanela ili Diora. U ovom kontekstu, parfumeri poput Quentina Bischa, Francisa Kurkdjiana ili Bertranda Duchaufoura djeluju paralelno za dizajnerske i niche projekte, brišući granice između komercijalnog i eksperimentalnog.

Tržište se stoga danas može strukturirati kroz nekoliko ključnih kategorija: selektivni brendovi (npr. Chanel) kontroliraju distribuciju i ekskluzivnost, masstige (poput Mont Blanca) kombinira pristupačnost i prestiž poznatih imena, dok premium/luxury brendovi poput Amouagea ili Maison Francis Kurkdjian naglašavaju visoku kvalitetu, kompleksnost i narativ. Paralelno, independent ili indie proizvođači – primjerice, Zoologist Perfumes, Imaginary Authors ili Aftelier Perfumes, ističu eksperimentalnost, individualnost i povremeno povratak prirodnim sastojcima.

U ovom okruženju, razlika između tzv. niche i mainstream parfema više nije apsolutna; istog nosivača ili istog aromakemijskog laboratorija koriste i elitni boutique parfemi i masovno prodavani luksuzni proizvodi. Na kraju, suvremena industrija diktira ritam: parfemi moraju biti dosljedni seriji do serije, sigurni u pogledu alergena i prilagodljivi globalnom tržištu, dok pritom nude dovoljno prostora da vrsni nosovi poput Geze Schöna ili Jean-Claude Ellene kreiraju djela koja, iako tehnički reproducibilna, zadržavaju svoj osobni rukopis i estetsku vrijednost. Ta paralela između tehnološke perfekcije i kreativne slobode upravo definira suvremenu parfemsku scenu, u kojoj kategorizacija – selektivno, masstige, premium, indie – služi kao vodič potrošaču, ali ne ograničava umjetnički izraz.

Potonji uvid dodatno destabilizira popularnu ideju o niche parfumeriji kao prostoru slobodne kreativnosti izvan industrijskih ograničenja. Brendovi poput Maison Francis Kurkdjian, Amouage ili Xerjoff često se predstavljaju kao alternativni kanon, no njihova ovisnost o istim kemijskim dobavljačima i regulatornim okvirima pokazuje da razlika nije u supstanciji, nego u pozicioniranju. Čak i kada Antonio Gardoni u okviru svog brenda Bogue Profumo govori o noćnom radu i eksperimentiranju sa “sjenama”, ta poetika i dalje operira unutar granica koje određuje dostupnost molekula i njihova regulatorna prihvatljivost.

Upravo je regulatorni okvir jedna od ključnih točaka prijeloma između stare i suvremene parfumerije. Organizacije poput International Fragrance Associationa interveniraju u samu srž parfemskih formula ograničavajući ili zabranjujući sastojke koji su desetljećima, pa i stoljećima, činili temelj olfaktorne palete. Hrastova mahovina, nekoć nezaobilazna u fougère i chypre kompozicijama, danas je strogo regulirana; životinjski sastojci poput civeta ili prirodnog mošusa praktički su nestali iz legalne upotrebe. Posljedica toga nije samo tehnička prilagodba, nego duboka transformacija mirisnog jezika. Parfemi više ne mogu zvučati kao nekad jer im je “abeceda” izmijenjena.

No, ono što se na prvi pogled čini kao ograničenje, istovremeno je otvorilo prostor za inovaciju. Upravo su laboratoriji kompanija poput Givaudan razvili molekule koje nisu zamjene u klasičnom smislu, nego novi entiteti, novi “pojmovni” mirisi. Iso E Super, Ambroxan, Cashmeran – to nisu kopije prirode, nego njezine apstrakcije. U tom smislu suvremeni parfumer više ne radi kao slikar pejzaža, nego kao arhitekt koji raspolaže materijalima koji nisu postojali prije njegove konstrukcije. To dodatno potvrđuje i uvid Luce Turina, biofizičara, znanstvenika i najutjecajnijeg kritičara parfema na svijetu, da parfemi ne trebaju oponašati prirodu, nego stvarati vlastitu stvarnost.

Upravo kroz tu prizmu postaje jasnije zašto suvremeni parfemi sve češće napuštaju klasičnu piramidalnu strukturu. Tradicionalna podjela na gornje note, srce i bazu – koja je definirala parfeme poput Habit Rouge ili Mitsouko – pretpostavljala je vrijeme kao ključni element iskustva. Danas, međutim, parfemi poput Baccarat Rouge 540 ili Sauvage funkcioniraju gotovo linearno: njihov identitet je stabilan, prepoznatljiv i odmah prisutan. Oni ne traže interpretaciju, nego nude instantnu čitljivost.

Alati društvene interakcije

Ta čitljivost nije slučajna, nego odgovara tržišnoj logici u kojoj parfem mora komunicirati brzo i učinkovito. U svijetu u kojem se mirisi testiraju u nekoliko sekundi u parfumerijama ili kroz digitalne preporuke, nema vremena za razvoj složenog narativa. Parfem mora biti “hook”, kako bi rekli suvremeni recenzenti, mora proizvesti efekt koji će biti dovoljno snažan da se zadrži u pamćenju. Upravo zato pojmovi poput “compliment getter” ili “panty dropper” nisu samo vulgarizacije diskursa, nego simptom promjene u načinu na koji se parfemi doživljavaju: oni postaju alati društvene interakcije, gotovo funkcionalni objekti.

Ipak, unutar tog sustava i dalje opstaju figure koje pokušavaju pomiriti staro i novo, narativ i efekt, književnost i kemiju. Bertrand Duchaufour u kreacijama za Amouage, ili Jean-Paul Guerlain u kasnijim interpretacijama vlastitog nasljeđa, pokazuju da suvremena parfumerija nije homogena. Ona je polje napetosti, prostor u kojem se različite filozofije mirisa sudaraju i preklapaju.

U tom sudaru možda je najvažnije odbaciti nostalgiju kao jedini kriterij vrednovanja. Jer, ako suvremeni parfem više ne “priča priču” na način na koji je to činio nekada, to ne znači da je izgubio sposobnost značenja. Naprotiv, on govori drugim jezikom – jezikom efekta, trenutka i konstrukcije – i zahtijeva drukčiji način čitanja. Razumjeti taj jezik znači prihvatiti da parfumerija danas nije ni manje ni više umjetnost nego prije, nego jednostavno drukčija forma iste temeljne ljudske potrebe: da se nevidljivo učini osjetilnim, a prolazno upiše u iskustvo.

Upravo se na tom mjestu gdje parfem prestaje biti stabilan objekt i postaje odnos između tijela, kemije i percepcije raspada još jedna od najupornijih fikcija parfemske industrije – ona o muškim i ženskim mirisima. Već je Luca Turin upozoravao da je kategorija “muškog parfema” u velikoj mjeri definirana negativno, onime što se iz njega izbacuje, dok je “ženski parfem” historijski bio prostor akumulacije, slobode i eksperimenta. Drugim riječima, razlika nije ontološka, nego tržišna, a ono što se predstavlja kao prirodna podjela zapravo je rezultat industrijske segmentacije.

Povijest to jasno potvrđuje. Parfem poput Jicky, koji je Aimé Guerlain kreirao kao intimnu posvetu ženi, ubrzo je postao parfem koji su nosili muškarci, da bi poslije bio prihvaćen kao jedan od prvih istinski uniseks mirisa. Slično se događa s Tabac Blond, djelom Ernest Daltroff, koji iz “muškog” registra prelazi u simbol ženske emancipacije 20-ih godina. U oba slučaja vidljivo je da parfem ne pripada spolu, nego interpretaciji; on je znak koji se može prekodirati, prisvojiti i redefinirati ovisno o kulturnom kontekstu.

Ono što se tu zapravo razotkriva je dublja istina: parfem nije identitet, nego alat njegove artikulacije. On ne izražava unaprijed zadanu muškost ili ženskost, nego sudjeluje u njihovoj konstrukciji. Kada Sean Connery nosi isti parfem kao Anita Ekberg, ne dolazi do kontradikcije, nego do potvrde da miris funkcionira izvan binarnih kategorija. Upravo zato savjet da se parfem bira “prema vlastitoj koži” nije samo praktičan, nego i teorijski radikalan: on odbacuje svaku ideju univerzalne klasifikacije i vraća iskustvo mirisa na razinu individualne fenomenologije.

Tu se ponovno vraćamo na tijelo kao mjesto gdje parfem stvarno postoji. Jer, parfem u bočici nije dovršeno djelo; on to postaje tek u kontaktu s kožom, s njezinom temperaturom, pH vrijednošću, prehranom, čak i načinom života. Ideja da će isti parfem na različitim ljudima mirisati isto jednako je iluzorna kao i ideja da će ista knjiga proizvesti identično značenje kod svakog čitatelja. Parfem je, u tom smislu, uvijek koautorski čin: između parfemera i onoga tko ga nosi.

No, upravo u suvremenoj kulturi, koja naglašava brzinu, vidljivost i društvenu validaciju, taj intimni odnos sve se češće zamjenjuje funkcionalnim pristupom. Pojmovi poput “compliment getter”, koje se veže uz parfeme kao što su Bleu de Chanel ili Sauvage, jasno pokazuju da parfem više nije samo osobni doživljaj, nego i sredstvo socijalne strategije. On postaje način da se proizvede reakcija u drugome, da se izazove potvrda, pažnja ili želja. U ekstremnijem obliku, kada se govori o tzv. “panty dropper” mirisima poput Spicebomb Extreme, parfem se reducira na gotovo utilitarni alat erotske komunikacije.

Takva instrumentalizacija mirisa ne znači nužno degradaciju, ali označava jasan pomak: od parfema kao introspektivnog iskustva prema parfemu kao društvenom signalu. Upravo tu dolazi do razilaženja dviju filozofija nošenja parfema koje se danas mogu jasno uočiti. Jedna, starija i funkcionalna, organizira mirise prema prilikama – dnevni, večernji, poslovni, sezonski – kao što se vidi u klasičnim izborima koji uključuju Green Irish Tweed ili Acqua di Parma Colonia. Druga, suvremenija, odbacuje tu logiku i inzistira na parfemu kao produžetku trenutnog stanja svijesti: nosiš ono što jesi u tom trenutku, bez obzira na kontekst.

U toj drugoj perspektivi svi parfemi postaju ono što bismo mogli nazvati “rukopisnima” – ne u smislu da su jedinstveni na tržištu, nego u smislu da su jedinstveni u načinu na koji ih pojedinac prisvaja. Zato izbor određenih nota, poput vetivera ili pačulija, nije stvar objektivne kvalitete nego osobne rezonance. Kada netko kontinuirano bira parfeme temeljene na pačuliju, bilo da je riječ o kreacijama Etro ili Santa Maria Novella, on ne slijedi trend nego artikulira vlastiti olfaktorni identitet.

Upravo tu, u toj napetosti između industrijski proizvedenog objekta i duboko osobnog iskustva, parfumerija ponovno zadobiva svoju filozofsku dimenziju. Nije slučajno da se još od Heraklita miris povezuje s dušom, niti da ga suvremeni mislioci interpretiraju kao oblik intuicije. Parfem djeluje tamo gdje jezik često zakaže: on ne opisuje, nego evocira, ne argumentira, nego sugerira. On je, kako bi rekao Jean-Claude Ellena, književnost bez riječi – ali upravo zato sposoban izreći ono što riječi ne mogu.

Možda je upravo tu konačna točka razumijevanja: parfem nije ni luksuz ni dodatak, nego medij kroz koji vrijeme, tijelo i društvo dolaze u dodir. On je kemijski zapis jedne epohe, ali i intimni zapis pojedinca koji tu epohu nosi na vlastitoj koži.

Tržišna dinamika

Suvremena industrija luksuznih i premium parfema odražava sofisticiranu hijerarhiju koja kombinira distribucijsku strategiju, ekskluzivnost i profitabilnost. Na primjer, nordijsko tržište (Norveška, Švedska, Danska, Finska) 2023. pokazuje jasnu koncentraciju: Tom Ford drži apsolutnu dominaciju s 22 posto tržišnog udjela, dok je odmah iza Byredo s 18 posto. Zajedno su gotovo nezaustavljivi, iako njihove strategije pokazuju različite pristupe: Tom Ford balansira široku distribuciju (66 prodajnih mjesta) s visokom prosječnom prodajom po lokaciji (147 tisuća eura), dok Byredo postiže gotovo isti sell-out s manje POS-a, ali višom profitabilnošću po lokaciji (201 tisuću eura).

Suprotno tome, brendovi poput Parfums de Marly, Maison Margiela i Nishane biraju strategiju masovne prisutnosti, s velikim brojem prodajnih mjesta (50-78 POS), ali s nižom prodajom po lokaciji, što upućuje na slabiju konverziju i manju profitabilnost. U toj strukturi jasno se formiraju tri ključne kategorije: selektivni brendovi, koji kontroliraju distribuciju i ekskluzivnost; masstige, koji kombinira pristupačnost i status te indie/premium brendovi, poput Maison Francis Kurkdjian (MFK), Le Labo, Creed i Frédéric Malle, koji, premda imaju ograničena prodajna mjesta, postižu enormnu prodaju po lokaciji – model koji se pokazuje najprofitabilnijim.

Analogno, UK tržište 2025./2026. potvrđuje polarizaciju: tradicionalni dizajnerski giganti Dior i Chanel drže dominantnu poziciju kroz masovnu distribuciju i prepoznatljive linije (Sauvage, Miss Dior, J’adore), dok niche segment eksplodira kroz brendove poput Toma Forda, MFK-a, Creeda i Byreda, čime potrošači pokazuju sve veći interes za ekskluzivnošću, personalizacijom i statusom. Analiza podataka po prodajnim mjestima i prosječnoj prodaji jasno pokazuje da je balans između vidljivosti i premium ekskluzivnosti ključ za uspjeh; tržišta poput nordijskih zemalja i Ujedinjenog Kraljevstva favoriziraju ili strategiju široke dostupnosti s nižim marginama ili strategiju premium ekskluzivnosti s visokim profitom po prodajnoj jedinici, dok srednji put često rezultira slabijim performansama, kao što se vidi kod Nishanea i Parfums de Marly. Ta industrijska dinamika istodobno naglašava važnost imena brenda, reputacije nosa i kvalitetnog storytellinga – elementi koji u suvremenoj parfemskoj sceni odvajaju trajno uspješne brendove od prolaznih trendova.

Optimizacija procesa, digitalni alati, edukacija zaposlenika, novi modeli rada i wellbeing kao posebno aktualan fokus – sve su to teme o kojima se već godinama intenzivno govori u poslovnom okruženju. Usprkos tome, svi benefiti kvalitetnog sna kao jednog od najvažnijih komponenti poslovne učinkovitosti i dalje su često zanemareni. Dok kompanije ulažu značajna sredstva u razvoj zaposlenika i povećanje produktivnosti, pitanje kojemu se još uvijek posvećuje premalo pažnje je koliko nas zapravo košta kronični nedostatak kvalitetnog odmora?

Nije samo problem što je neispavan zaposlenik umoran. Nedostatak sna može se odraziti na koncentraciju, donošenje odluka, kreativnost i sposobnost rješavanja problema. U današnjem poslovnom okruženju u kojem se od ljudi očekuje brzina, prilagodljivost i inovativnost, kvaliteta odmora jedan je od najvažnijih temelja dugoročne učinkovitosti.

Sve veći fokus na wellbeing zaposlenika pokazuje da zdravlje više nije samo privatna tema pojedinca, nego i važan element održivog poslovanja. Jer kada se zanemari potreba za kvalitetnim snom, posljedice se mogu odraziti kroz veću razinu stresa, pojavu burnouta, češća bolovanja i izazove u zadržavanju zaposlenika.

Skriveni trošak

Jedan od najčešćih razloga lošeg sna nalazi se upravo u okruženju u kojem provodimo trećinu života – krevetu. Madrac iz noći u noć utječe na kvalitetu odmora, položaj tijela i osjećaj odmorenosti nakon buđenja. Stoga odabir madraca nije odluka koju bi trebalo donositi impulzivno jer madrac koji odgovara jednoj osobi ne mora nužno odgovarati drugoj. Iako često prvo obraćamo pažnju na cijenu, izgled ili osjećaj udobnosti u prvih nekoliko minuta isprobavanja, pravi kriteriji odabira puno su širi. Važno je uzeti u obzir položaj spavanja, tjelesnu građu, osobne preferencije, ali i to kakvu razinu potpore tijelo treba tijekom noći.

Osobe koje najčešće spavaju na boku, primjerice, obično trebaju madrac koji omogućuje da se ramena i kukovi lagano prilagode podlozi kako bi kralježnica ostala u prirodnom položaju. Oni koji spavaju na leđima često će više cijeniti stabilniju potporu koja ravnomjerno raspoređuje težinu tijela, dok osobe koje spavaju na trbuhu obično trebaju čvršću podlogu koja sprječava preveliko propadanje tijela. Osim položaja spavanja, važnu ulogu imaju i materijali od kojih je madrac izrađen – različite vrste pjena, opružne jezgre i kombinirani modeli nude različitu razinu potpore, prozračnosti i prilagodbe tijelu.

Jednako je važno razmišljati dugoročno. Madrac je proizvod koji svakodnevno koristimo godinama, a njegova kvaliteta može utjecati na to koliko se brzo uspijevamo odmoriti i kako započinjemo novi dan. Zato stručna preporuka može biti vrijedan dio procesa kupnje jer osim što olakšava izbor među brojnim mogućnostima, pomaže i da se odluka temelji na stvarnim potrebama osobe, a ne samo na prvom dojmu.

Uz madrac, važnu ulogu u kvaliteti spavanja mogu imati i dodaci poput nadmadraca i zaštite za madrac. Nadmadrac može dodatno prilagoditi osjećaj udobnosti, primjerice učiniti postojeću podlogu mekšom ili pružiti dodatnu potporu, dok zaštita pomaže očuvati higijenu i produžiti vijek trajanja madraca. Ipak, važno je naglasiti da niti jedan dodatak ne može u potpunosti nadoknaditi madrac koji više ne pruža odgovarajuću potporu tijelu.

Kao brend koji se godinama bavi kulturom spavanja, JYSK kroz svoje certificirane stručnjake za proizvode za spavanje nastoji približiti kupcima važnost individualnog pristupa. Njihova uloga nije samo pomoći pri odabiru proizvoda, nego i educirati korisnike o tome kako kvalitetan san povezati sa zdravljem i svakodnevnim funkcioniranjem.

Pametno ulaganje

U poslovnom kontekstu često se traži povrat ulaganja – bilo kroz veću učinkovitost, manje troškove ili zadovoljnije zaposlenike. No neke investicije ne mjere se samo brojkama.

Kvalitetan san jedan je od preduvjeta za energiju, fokus i kreativnost koji pokreću poslovne rezultate, a to za organizacije otvara širu temu: kako stvoriti kulturu u kojoj se zdravlje zaposlenika ne promatra kao dodatna pogodnost, nego kao temelj održivog uspjeha.

* Sadržaj omogućio JYSK

Restoranska scena na Jadranu ove će godine doživjeti svojevrsno “čistilište”. Taj se scenarij, istina, najavljuje već nekoliko godina pa nisam primijetio da se i dogodio, no jedan me privatni razgovor prethodnih dana pomalo otrijeznio. Naime, poznanik koji od 2016. vodi restoran na otoku pozvao me na kavu. Osjetio sam u tonu glasa da tema neće biti vedra. I nije bila. Čovjek je, eto, nakon deset godina odlučio na kraju ove sezone zatvoriti restoran.

Ne zbog lošeg poslovanja ili nekog drugog poslovnog razloga, već stoga što mu broj radnih dana u godini ne omogućuje pristojniji prihod i održivo poslovanje. Da se razumijemo, neće se pritom za njega dogoditi ništa tragično. Govorimo o situiranom čovjeku kojemu život ne ovisi o poslovanju tog restorana. Ali, s druge strane, nakon što je biznis opstao punih deset godina, postavlja se pitanje, jesmo li se zaista puno pomaknuli od te 2016. naovamo kad su u pitanju sezonalnost i destinacijska ponuda.

Očito je da je odgovor negativan. Jer, osim njegove priče, čuo sam posljednjih mjeseci još neke slične storije koje bi mogle završiti podjednako tužno. Tužno i za državu. Jer, 14 zaposlenih, uredno plaćanje svih dobavljača i obveza deset godina ipak nešto znači. A brojke nisu bile simbolične. Tu dolazimo do teme uvodnika – čini se da je u nas sve potonulo u neku vrstu letargične ravnodušnosti. Lako se mirimo sa “sudbinom”, prihvaćamo stvari onakvima kakvima jesu, bez pretjerane želje za promjenom koja bi išla na korist svima.

U ovom slučaju, sezona od, primjerice, osam mjeseci donijela bi brojne koristi za mnoge u lancu, čak i one koji nemaju direktne veze s turizmom. No, očito je da smo još relativno daleko od toga. Točnije, doći će do stanovite segmentacije. Pojedine destinacije uspjet će ostvariti taj “ideal”, no nažalost, veći je broj onih koji u tome neće uspjeti.

Vjerojatno je u pravu poznati ugostitelj Marin Medak, koji je neki dan na RTL Televiziji rekao da je Jadran jedna od najposjećenijih regija na Mediteranu, ali ondje se posljednjih godina otvorilo previše sezonskih ugostiteljskih objekata, često upitne kvalitete. “Upravo se takvi danas najviše žale”, dodao je otišavši i korak dalje tvrdnjom da je ponuda na obali postala prevelika. “Ja bih rekao da bi polovica tih lokala trebala biti zatvorena, odnosno da nisu ni trebali biti otvoreni.

Jednostavno, na Jadranu se otvorilo previše ugostiteljskih objekata”, poručio je. Dakle, sezona prekratka, a ugostiteljskih objekata previše. Jasno je što će takva situacija proizvesti. Stoga vjerojatno možemo očekivati još priča poput one s početka ovog uvodnika. Ljudi će odlaziti u biznise koji im se čine profitabilnijim u budućnosti. I ne treba oko toga praviti veliku dramu, ako tako i bude. Hrvatska je uz mnoge teškoće uspjela izrasti u tržišnu ekonomiju, ubirući danas njezine plodove. Iako je država neizostavan igrač u ekonomskom životu zemlje, okosnica gospodarstva ipak je privatni sektor, i to je dobro.

Da se vratimo još malo restoranima. Osim kvalitete usluge, problem je (i) produktivnost. Kao i u slučaju spomenutog vlasnika restorana, nismo uspjeli ostvariti produktivnost koja je na razini razvijenijih zemalja EU. Za to će nam trebati više znanja i značajniji tehnološki iskoraci. Jer, ni restoran na Jadranu ne može se više kvalitetno voditi bez osnovnih kompetencija.

Veliki šumski požari zahvatili su u nedjelju dijelove Italije i Francuske, zbog čega su stotine tisuća ljudi morale napustiti ugrožena područja. Dok su turisti na jugu Italije evakuirani brodovima, u Francuskoj se protiv vatrene stihije koja se približava Bordeauxu bore i hrvatski vojni piloti.

ni 2026. ne obećava

Globalno zatopljenje ubrzava: Prošla godina bila među tri najtoplije, požari u Europi rušili rekorde emisija

Talijanska obalna straža morskim je putem evakuirala više od 400 turista i kupača iz okolice Peschicija, popularnog turističkog mjesta u regiji Apuliji. Evakuacija morem bila je jedini mogući izlaz iz područja zahvaćenog požarom, a tijekom dana očekivalo se spašavanje još približno 300 ljudi.

U operaciji je angažirano šest plovila talijanske obalne straže, tri plovila financijske policije te desetak privatnih brodova koji prevoze ljude s ugroženih plaža. Akcija spašavanja nastavila se i tijekom poslijepodneva, dok su vatrogasci pokušavali spriječiti daljnje širenje požara.

Na terenu su raspoređena vatrogasna vozila i protupožarni zrakoplovi. Požar zasad nije izravno ugrožavao kuće, ali se veliki oblak dima mogao vidjeti desecima kilometara daleko. Gradonačelnik Peschicija Luigi d’Arenzo rekao je da je stanje pod nadzorom te da se očekuje dolazak dodatnog kanadera iz Rima.

Još teža situacija vlada na jugozapadu Francuske, gdje je požar opustošio najmanje 42.000 hektara šume. Prema podacima objavljenima tijekom nedjelje, evakuirano je najmanje 220.000 ljudi, a vatra se približila širem području Bordeauxa.

U gašenju požara sudjeluju i pripadnici 855. protupožarne eskadrile Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Hrvatski piloti angažirani su kod Biscarrossea, općine smještene jugozapadno od Bordeauxa i nedaleko od Atlantskog oceana. U Francusku su stigli u petak, u sklopu europskog mehanizma pomoći RescEU.

Prvog dana djelovali su na području Salernesa na jugoistoku zemlje, nakon čega su prebačeni prema Bordeauxu. U prva dva dana misije ostvarili su 72 leta i 13 i pol sati naleta te izbacili 402 tone vode na požarišta.

Bojnik Ante Vranjić poručio je iz baze u Bordeauxu da stanje na požarištima ostaje izrazito složeno te da hrvatske posade zajedno s francuskim kolegama ulažu maksimalne napore kako bi požare stavile pod kontrolu. Istaknuo je da je njihova glavna zadaća zaštita ljudi, imovine i prirode.

Francuske službe rasporedile su tisuće vatrogasaca, vojnika i policajaca, uz snažnu potporu protupožarnih zrakoplova i međunarodnih snaga. Gradonačelnik Bordeauxa Thomas Cazenave upozorio je da se vatra približila na oko 15 kilometara od metropolitanskog područja, ali evakuacija samog grada zasad se ne razmatra.

Francuski ministar unutarnjih poslova Laurent Nunez upozorio je da je situacija i dalje teška i nepredvidiva. Visoke temperature, snažan vjetar i suha vegetacija otežavaju gašenje, dok se požari u više europskih zemalja nastavljaju širiti i prisiljavaju vlasti na nove evakuacije.

U vremenu smo brzih promjena u svim segmentima života. Usporedimo li način poslovanja i privatni život prije dva i pol desetljeća s današnjicom, uočit ćemo velike promjene i shvatiti da apsolutno ništa više nije isto. Globalizacija je kao poseban civilizacijski fenomen učinila život veoma ubrzanim, s tendencijom još većeg rasta i razvoja civilizacijskih vrijednosti.

U osvit izbora u Hrvatskom olimpijskom odboru, moramo biti svjesni činjenice da se oko nas sve mijenja, da moramo ići u korak s promjenama i pratiti trendove u svim segmentima ljudskog života. I prihvatiti ih kao sastavni dio našeg postojanja. Predviđati razvoj novih trendova i biti pripravan znači u isto vrijeme i ostvarivanje prednosti nad konkurencijom.

Značaj sporta raste

Sport se kao područje i industrija brzo mijenja, a za Hrvatsku je posebno bitan. Stoga se javlja povećana potreba strateškog upravljanja u smislu prilagodbe tim promjenama. Više nije dovoljno oslanjati se na stare poslovne modele i zastarjele prakse upravljanja. Sport je posao i zahtijeva sofisticirane vještine upravljanja i vođenja. Promocija države kroz sport je veoma važan čimbenik svake zemlje, a posebno Hrvatske. Sport je u 21. stoljeću jedna od najunosnijih industrija u svijetu. Kroz razne sportske događaje i manifestacije se pokušava doprinijeti razvoju pojedine zemlje.

Sport je složena, javna društvena djelatnost kojoj se u svim razvijenim zemljama svijeta poklanja velika pažnja. Kao društvena pojava, predstavlja izraz društvenih potreba, što podrazumijeva njegovu ovisnost o društvu, ali i društva o sportu. Sport uvijek karakterizira mjerljivost rezultata, natjecanje, dragovoljnost aktera i gledatelja, neizvjesnost te specifično druženje. Zbog toga je prisutan i njegov izuzetno velik utjecaj na različite segmente i osobnog i društvenog života suvremenog čovjeka. Njega ne možemo promatrati izolirano od društvenog stanja i konteksta.

Svako društvo predstavlja izvjesnu “organizaciju proizvodnje”, društvenih djelatnosti i društvenih odnosa; to je sustav akcije koji je sposoban da postoji duže nego što je životni vijek pojedinca. U tom kontekstu, sport je slika i izraz određenog društva. Zdrav je kad je i društvo zdravo i kvari se zajedno s krizom društva. Prepoznajući važnost sporta, Europska komisija izradila je bijelu knjigu u kojoj su identificirali društvenu i ekonomsku ulogu sporta, navodeći da sport može poslužiti kao alat za lokalni i regionalni razvoj, obnovu gradova ili ruralni razvoj.

I hrvatski sport mora proći transformaciju uslijed razvoja tehnologija kroz sve bolju interakciju između sportaša i sportskih organizacija sa svojim pratiteljima. Društvene mreže povećale su popularnost sporta, sportskih organizacija i samih sportaša, jer je omogućen virtualni doticaj sa sportskim svijetom. Sportaši se sve više individualno profiliraju i putem društvenih mreža iznose stavove, pozivaju na zajedništvo, povećavaju svijest o humanitarnom radu i prije svega približavaju sljedbenika nastanku sportskih rezultata. Jačina imidža sportaša utječe i na njegovu zaradu, te izvrsnost u sportu više nije jedini izvor konkurentske prednosti sportaša.

Globalno pozicioniranje

Menadžment u sportu predstavlja jednu od najvažnijih i ujedno najsloženijih djelatnosti, koja osigurava da se sportske i poslovne funkcije sprovode na racionalniji, ekonomičniji i efikasniji način u kome sportaš, trener i tim stručnjaka predstavljaju najvažniji resurs. Bez sportske organizacije menadžment ne može osigurati funkcionalni sadržaj i obratno, bez menadžmenta sportska organizacija nema integralnu, odnosno optimalnu moć za svoje djelovanje i razvoj.

Razvojem sporta razvija se sportska industrija, a time i sportski menadžment koji povezuje i usklađuje različita područja kao što su proces treniranja, marketinga, psihologije, sportskih objekata, pa tako i sportskih događanja. Kao i svaka djelatnost, sport također zahtijeva dobru organizaciju i način efikasnog provođenja aktivnosti. Naravno, potreba za što boljim menadžmentom se povećava u cilju ostvarivanja rezultata sportske organizacije.

Sam menadžment je izuzetno bitan kada govorimo o promociji države. Promocija države je važna u kontekstu upravljanja sportom – prvenstveno mislim na organizaciju natjecanja, manifestacija, promocije sportaša, itd. Organizacija velikog sportskog natjecanja daje državi globalnu medijsku pozornost koju ako iskoristi može promijeniti percepciju javnosti o njima te prikazati državu kao poželjnu destinaciju za poslovanje, ali i odmor. Isplativost organizacije ovisi i o planskoj izgradnji sportskih objekata koji trebaju biti građeni s ciljem nastavka korištenja istih nakon održane sportske manifestacije, te tako omogućiti bolje uvjete za treniranje i nastupanje domaćim sportašima i djeci.

Kada je riječ o brendiranju Hrvatske, potrebno je reći da je Republika Hrvatska zahvaljujući brojnim naporima što sportaša, što poznatih osoba, što svih koji vrijedno rade na promoviranju zemlje, globalno poznata. Iako jest relativno mlada zemlja, ima itekakvu globalnu prepoznatljivost i to prvenstveno zahvaljujući sportu i uspjesima naših sportaša. Stoga, Hrvatska se globalno pozicionira kao sportska nacija. Hrvatska se globalno pozicionira i kao turistička destinacija, a te dvije sfere međusobno itekako su isprepletene.

Treba nam zaokret

Sasvim je jasno da moramo mijenjati sustav koji je dosad vodio hrvatski sport. Vidimo to posljednjih mjeseci zbog niza afera koje su se dogodile. Taj je sustav proizveo mnoge anomalije, povrijedio je duh sporta. Sportaš i trener napokon moraju doći u središte sustava. Treba izgraditi snažan sportski sustav i napokon stvoriti transparentno i održivo financiranje koje će biti fokusirano na razvoj sporta. Jer, za Hrvatsku, to nije pretjerivanje, sport je i nacionalni interes.

Pozicionira nas u svijetu kao naciju znatno važniju od naše veličine, pa prema upravljanju sportom moramo pokazati znatno veću odgovornost nego dosad. Upravo radi svega navedenog, nadolazeći izbori u krovnoj hrvatskoj sportskoj organizaciji, Hrvatskom olimpijskom odboru, sugeriraju samo jednu mogućnost, a to je potpora onima koji se natječu radi boljitka, a ne radi osobne promidžbe.

Gastronomija hrvatskog Podunavlja trebala bi biti jedan od najjačih aduta u kreaciji snažnijeg destinacijskog turizma krajnjeg istoka Hrvatske.

Jer, ona na neki način spaja bogatu kontinentalnu tradiciju, začine s crvenom paprikom i obilje svježe riječne ribe. Temelji se na jelima poput pikantnog fiš-paprikaša, perkelta od soma ili šarana te čipsa od šarana. Nije nevažno ni to što je cijela regija poznata i po vrhunskim vinima.

Tragom starih recepata

Projekt Taste & Stay okuplja obrazovni sustav, turistički sektor i ugostiteljstvo Vukovara s ciljem stvaranja održivoga gastro-identiteta grada. Temelj projekta istoimena je kuharica nastala u suradnji učenika i nastavnika Srednje strukovne škole “Marko Babić”, Turističke zajednice Grada Vukovara i Udruge turističkih vodiča grada Vukovara. No, ovaj projekt nije usmjeren isključivo na očuvanje gastronomske baštine, nego na njezinu tržišnu valorizaciju uz uključivanje cijelog turističkog sektora.

“Takav pristup posljednjih godina postaje jedan od najvažnijih trendova turizma. Posjetitelji sve češće traže autentična iskustva, žele upoznati lokalnu kulturu kroz hranu i vino, upoznati proizvođače, kušati tradicionalna jela i sa sobom ponijeti priču koja će ih vezati uz destinaciju. Vukovar upravo u tome vidi prostor za daljnji razvoj”, ističe Marijan Pavliček, gradonačelnik Grada Vukovara.

Grad na Dunavu već godinama razvija svoju turističku ponudu kroz kulturnu baštinu, memorijalni turizam, riječna krstarenja i manifestacije. No, posljednjih godina sve se više ulaže i u razvoj gastronomije kao važnog dijela turističkog proizvoda. Projekt Taste & Stay nastao je s ciljem očuvanja tradicionalne podunavske kuhinje koja obogaćuje turističku ponudu Vukovara, uz želju da postane jedan od motiva duljeg zadržavanja gostiju u destinaciji. Upravo zbog toga kuharica nije zamišljena samo kao zbirka recepata, nego kao svojevrsni vodič kroz lokalnu gastronomsku priču.

U njezinu nastanku sudjelovali su nastavnici i budući kuhari koji su kroz istraživanje starih recepata i razgovore s lokalnim stanovništvom prikupili dio kulinarske baštine koja se desetljećima prenosila unutar obitelji. Tradicionalna jela pritom su predstavljena suvremenim jezikom gastronomije kako bi bila zanimljiva i današnjim gostima. Kuharica je objavljena na hrvatskom i engleskom jeziku, čime istodobno postaje turistički suvenir i promotivni alat namijenjen međunarodnim posjetiteljima.

“Sljedeći korak je uključivanje ugostiteljskog sektora kako bi recepti iz kuharice zaživjeli i na tanjurima restorana. Time se stvara cjelovito iskustvo u kojem gost najprije upoznaje priču o podunavskoj gastronomiji, zatim kuša tradicionalna jela u lokalnim restoranima, a kuharicu može ponijeti kao uspomenu i inspiraciju za vlastitu kuhinju”, kažu u Turističkoj zajednici grada Vukovara. Takav model, koji danas uspješno primjenjuju brojne gastronomske destinacije, omogućuje povezivanje turističkih zajednica, škola, ugostitelja, lokalnih proizvođača i turističkih vodiča u kreiranju autentičnog zajedničkog proizvoda. Za Vukovar to znači dodatnu vrijednost za turističku ponudu, ali i mogućnost stvaranja novog segmenta tržišta usmjerenog prema gostima koji putuju upravo zbog hrane.

I povijest iza jela

U kuharici je objavljeno devet tradicionalnih ribljih jela karakterističnih za područje Dunava i Vuke – juha od štuke, marinirani fileti deverike, pijani šaran na srijemski, deverika na masti, som na podunavski, smuđ na dunavski, kečiga pržena u ribljem brašnu, štuka na jednostavan način te amur u vinu.

“Riječ je o receptima koji predstavljaju stoljetnu kulinarsku tradiciju riječnog kraja u kojem je riba oduvijek bila jedna od najvažnijih namirnica. Posebna pozornost posvećena je očuvanju izvornih okusa, ali i njihovoj prilagodbi suvremenoj prezentaciji”, doznali smo u Srednjoj strukovnoj školi Marko Babić.

Autori ističu kako kuharica predstavlja spoj tradicije i modernih gastronomskih trendova, domaćih namirnica i novih kulinarskih interpretacija koje mogu biti zanimljive i mlađim generacijama kuhara. Uz svaki recept napisana je i topla povijesna priča o vukovarskim običajima vezanim uz to jelo, hvale vrijedan materijal za gurmansku povijest istoka Hrvatske.

Recepti iz kuharice trebali bi postati dio redovne gastronomske ponude Vukovara. U tome važnu ulogu imaju vukovarski ugostitelji koji su prepoznali potencijal zajedničkog nastupa i razvoja lokalne gastronomije. Nekoliko vukovarskih restorana njeguje riječnu gastronomiju te se svake godine aktivno uključuju u promociju tradicionalnih podunavskih jela kroz Tjedan dunavske kuhinje koji se organizira u posljednjem tjednu lipnja uoči Dunav Festa. Upravo će oni biti među nositeljima daljnjeg razvoja projekta kroz uvrštavanje recepata iz kuharice na svoje jelovnike.

Dunav Fest

Interes za uključivanje pokazali su gotovo svi vukovarski restorani, a na području grada ih je desetak. Uvrštavanjem tradicionalnih ribljih jela na vukovarske jelovnike nastaje gastronomska ruta kroz grad, a posjetitelji dobivaju mogućnost da tijekom boravka na različitim lokacijama upoznaju različite interpretacije podunavske kuhinje samostalno ili uz vođene ture i tu se uključuju vukovarski vodiči.

Projekt je javnosti predstavljen tijekom ovogodišnjeg petog izdanja Dunav Festa, manifestacije koja se posljednjih godina profilirala kao jedno od najvažnijih eno-gastro događanja istočne Hrvatske. Festival krajem lipnja okuplja proizvođače hrane, vinare, ugostitelje, obrtnike i turističke djelatnike, dok središnje mjesto zauzimaju tradicionalna riblja jela Podunavlja.

Posebnu pozornost i ove je godine privukla Fišijada, natjecanje u pripremi fiša koje je okupilo više od 40 kuharskih ekipa iz svih dijelova Hrvatske u kojima se ovo jelo tradicionalno priprema. Manifestacija se održava uoči Međunarodnog dana Dunava koji se više od dva desetljeća obilježava 29. lipnja u svim državama dunavskog sliva s ciljem promicanja očuvanja rijeke i njezina ekosustava, a u Vukovaru traje čak tri dana.

Predstavljanje kuharice Taste & Stay na Dunav Festu pokazalo se logičnim korakom jer se projekt prirodno nadovezuje na manifestaciju koja već okuplja ljubitelje riječnih specijaliteta i lokalne gastronomije. Desetak dana uoči Dunav Festa u gradu se održavao Tjedan dunavske kuhinje s autentičnim riječnim jelima kojima je teško odoljeti, a u kojem je sudjelovalo nekoliko vukovarskih restorana. Projekt Taste & Stay istodobno pokazuje kako obrazovne ustanove mogu postati aktivni sudionici razvoja lokalnog gospodarstva. Učenici Srednje strukovne škole “Marko Babić” pod mentorstvom nastavnika kroz projekt su stekli iskustvo rada na stvarnom turističkom proizvodu koji ima potencijal dugoročnog razvoja.

“Takav model suradnje omogućuje povezivanje obrazovanja s potrebama tržišta rada te mladim kuharima pruža priliku da još tijekom školovanja sudjeluju u stvaranju konkretnih projekata koji imaju gospodarsku vrijednost. Za grad Vukovar i vukovarski turizam riječ je o dodatnoj prednosti jer projekt dobiva autentičnost i lokalni karakter, dok učenici stječu iskustvo koje nadilazi klasičnu nastavu. Vukovar u riječnoj kuhinji posjeduje autentičnost koju nije moguće kopirati. Tradicionalni recepti, lokalne namirnice, Dunav i Vuka kao simboli grada te sve snažnija suradnja turističkog i ugostiteljskog sektora stvaraju temelje za razvoj prepoznatljivog gastro-brenda”, kaže Majda Jakša, pročelnica Upravnog odjela za gospodarstvo u Gradu Vukovaru.

Smuđ na dunavski

Ako se u projekt uključe restorani, kako je i zamišljeno, Taste & Stay mogao bi prerasti okvire jednokratnog projekta i postati trajna platforma koja povezuje turistički sektor i stvara prepoznatljiv proizvod. Vukovar se posljednjih godina sve snažnije predstavlja kao destinacija koju vrijedi doživjeti svim osjetilima, a među njima posebno mjesto zauzima upravo oku – gurmani kažu da najbolje čuva uspomene, priča priče o kraju i ljudima te ostaje dugo nakon putovanja.

Smuđ na dunavski (ili na vukovarski način) apsolutno je vrhunsko kulinarsko remek-djelo istočne Hrvatske. Dok som nosi titulu kralja zbog veličine, smuđ je neokrunjeni car dunavskih dubina kada je riječ o kvaliteti mesa. Njegovo meso je posno, čvrsto, snježnobijelo i blagog okusa, bez ijedne sitne kosti. U povijesti vukovarskog područja smuđ je bio sinonim za visoku kuhinju i najelegantniju riječnu deliciju. Naziv “na dunavski” označava specifičnu tehniku kojom se željela očuvati nježna tekstura smuđa, bez gušenja preteškim umacima. Povijest pripreme smuđa vezana je uz građanski uspon Vukovara u 18. i 19. stoljeću te utjecaj Austro-Ugarske Monarhije. Zbog svoje profinjenosti bio je omiljena riba na dvoru grofova Eltz.

Za ovu deliciju potrebni su vam: fleti smuđa: 1,5 kg; maslac: 50 g; svinjska mast: 30 g; srijemska graševina: 150 ml; češnjak: 20 g; oštro pšenično brašno: 40 g; limun: 1 kom; peršin: 30 g; sol, bijeli papar: po želji.

Priprema se tako da filete smuđa lagano zarezujte na strani kože, posolite, popaprite i uvaljajte isključivo stranu s kožom u malo oštrog brašna. U tavi zagrijte mješavinu maslaca i svinjske masti te ribu kratko zapečete (prvo stranu s kožom) da postane hrskava, a sokovi ostanu zaključani. Prebacite polupečene filete u lim za pečenje. Prelijte ih laganim umakom od sitno sjeckanog češnjaka, dodajte obilno svježeg peršina, nekoliko kapi limunova soka i srijemske graševine. Stavite u prethodno zagrijanu pećnicu na 180° C na samo deset minuta, tek toliko da smuđ upije plemenite arome vina i češnjaka, pazeći da njegovo nježno bijelo meso ostane savršeno sočno. Dobar tek!

Papa Lav XIV. u nedjelju je, nakon molitve Angelus, ponovno pozvao na pregovore kojima bi se postigao mir na Bliskom istoku.

radni rezultati

Uz plaću dodatnih 1200 eura bez poreza: Evo tko ima pravo na bonus i kako se isplaćuje

„Sa zabrinutošću pratim nastavak i eskalaciju nasilja u Svetoj zemlji, čije su žrtve u posljednje vrijeme postali i brojni civili na Zapadnoj obali i u Gazi“, rekao je Papa.

Uputio je hitan poziv na povratak pregovorima kako bi se pronašlo pravedno političko rješenje utemeljeno na dostojanstvu svih ljudi i jednakim pravima svakog čovjeka.

„Ponavljam i svoj apel u vezi sa situacijom na cijelom Bliskom istoku, gdje je intenziviranje vojnih operacija ponovno rasplamsalo nasilje i razaranje“, rekao je Lav XIV.

Upozorio je da takva eskalacija ozbiljno ugrožava živote brojnih civila te dodatno pogoršava nestašicu pitke vode i električne energije.

„Od srca pozivam sve strane da obustave napade i hitno ponovno otvore kanale dijaloga i diplomacije kako bi se što prije postigao mir – mir koji toliko očajnički želi cijela regija“, zaključio je Papa.

Njemačka želi znatno ojačati svoju vojsku i za obranu izdvaja sve veće iznose. No ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku otvorili su pitanje jesu li skupi tenkovi, borbeni zrakoplovi i drugi klasični sustavi i dalje najbolji odgovor na bojišta na kojima sve važniju ulogu imaju jeftini i brzo prilagodljivi dronovi, piše Deutsche Welle.

slaba potražnja

Njihove baterije koristili smo svi: Nakon gubitka posla s Appleom završili su u stečaju

Kritičari upozoravaju da bi napori njemačke vlade da modernizira i proširi Bundeswehr mogli zapeti na sporim i složenim postupcima nabave.

Rat u Ukrajini pokazao je da dronovi vrijedni tek nekoliko desetaka tisuća eura mogu biti učinkoviti protiv vojne opreme u čiji su razvoj i proizvodnju uloženi milijuni. Istodobno je ukrajinska protuzračna obrana pokazala da se može nositi s ruskim napadima unatoč malom broju borbenih zrakoplova i bombardera.

Najnovija inačica Leoparda 2A8, kada se uračunaju oprema, logistika, pričuvni dijelovi, obuka i održavanje, u pojedinim ugovorima doseže vrijednost od gotovo 30 milijuna eura po tenku.

Njemačka je posljednjih godina znatno povećala obrambene izdatke. Uz poseban fond od 100 milijardi eura, osnovan nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022., raste i redovni vojni proračun.

Sa 62,4 milijarde eura u 2025. trebao bi porasti na 82,7 milijardi eura u 2026., a do 2029. dosegnuti 152 milijarde eura.

Kritičari se, međutim, pitaju troše li se ti iznosi na najbolji način, osobito nakon što je u lipnju otkazan francusko-njemački projekt budućeg borbenog zrakoplova FCAS, čija je vrijednost bila procijenjena na više od 100 milijardi eura.

Nico Lange, bivši zaposlenik njemačkog Ministarstva obrane, smatra da se više novca i dalje ulijeva u isti neučinkovit sustav.

„To je isti disfunkcionalni sustav kao i prije. Samo u njega ulijevaju znatno više novca“, rekao je za portal Web.de.

Prema njegovim riječima, bez promjene strukture vojnog planiranja i nabave ni veći proračun neće automatski donijeti bolju vojsku.

Ukrajina više ne traži samo tenkove

Andreas Schwarz, zastupnik Socijaldemokratske stranke u Odboru za obranu Bundestaga, istaknuo je da rat u Ukrajini potpuno mijenja način vođenja rata.

Tijekom nedavnog posjeta Ukrajini primijetio je da rasprave koje su na početku rata dominirale njemačkom politikom, poput slanja projektila Taurus ili tenkova Leopard, više nisu u središtu pozornosti.

„Nitko me nije pitao za Taurus ni za Leopard. Ono što im je potrebno jest pomoć u području dronova, streljiva, modernizacije IT sektora, satelita i komunikacija“, rekao je Schwarz za DW.

To, međutim, ne znači da su tenkovi, topništvo i drugi klasični sustavi postali nepotrebni.

Max Becker iz Njemačkog društva za vanjsku politiku ističe da je rat u Ukrajini pokazao kako su tenkovi i topnički sustavi i dalje važni za zauzimanje i držanje teritorija te napade velikog dometa.

Prema njegovim riječima, pravi je izazov pronaći odgovarajuću kombinaciju tradicionalnih sustava i nove tehnologije.

„S jedne strane, i dalje morate ulagati u vrlo skupe sustave poput borbenih tenkova, kod kojih od narudžbe do isporuke prođe mnogo vremena. Istodobno morate ulagati u dronove i dronove samoubojice“, objasnio je Becker.

Ukrajina je svoju strategiju temeljenu na dronovima djelomično razvila iz nužde, zbog nedostatka konvencionalnog topništva i tenkova. Njemačka i NATO pripremaju se za drukčije scenarije i raspolažu znatno širom vojnom opremom.

Schwarz također smatra da su Bundeswehru i dalje potrebni tenkovi i drugo teško naoružanje, ali otvara pitanje njihove količine.

„Ne želim reći da nam tenkovi više nisu potrebni. Uvijek će nam trebati. Ali pitanje je trebaju li nam i dalje u tolikom broju i mogu li se nadopuniti manjim, fleksibilnijim postrojbama“, rekao je.

Dronovima se upravlja i preko mobitela

Dronovi postaju sve sofisticiraniji, ali istodobno i lakši te jeftiniji za uporabu. Dok su prije zahtijevali skupe specijalizirane sustave, nekim se vojnim dronovima danas može upravljati putem aplikacija na pametnim telefonima.

Schwarz smatra da su njemačka vlada i obrambena industrija shvatile novu stvarnost, ali da konkretne promjene i dalje dolaze presporo.

Glavni je problem birokracija. Vojne nabave tradicionalno su složene i dugotrajne, a njemačkom obrambenom industrijom dominiraju velike kompanije naviknute na razvoj i proizvodnju tenkova, podmornica i drugih skupih sustava.

„Imamo industriju koja se desetljećima oslanjala na određene, provjerene tehnologije i vojsku koja se pripremala za scenarije koji danas više nisu osobito vjerojatni“, rekao je Schwarz.

Promjena zato zahtijeva spremnost vojske, politike i industrije da preispitaju dosadašnji način planiranja i proizvodnje oružja.

Zakon s 43 slova trebao bi ubrzati nabavu

Njemačka vlada početkom godine uvela je novi Zakon o ubrzanju vojnih nabava, čiji njemački naziv Bundeswehrbeschaffungsbeschleunigungsgesetz ima 43 slova.

Cilj je omogućiti bržu i jednostavniju kupnju vojne opreme. Podignuti su financijski pragovi do kojih se nabave mogu provoditi bez složenih odobrenja s najviše razine, a smanjena je i administracija za poslove koje država sklapa izravno s drugim vladama.

Becker smatra da su to korisni potezi jer mijenjaju logiku nabave u razdoblju u kojem dronovi i drugi sustavi mogu zastarjeti u samo nekoliko tjedana ili mjeseci.

Nema smisla godinama naručivati i skladištiti velik broj istih sustava ako će već pri isporuci biti tehnološki zastarjeli.

Zato bi ugovori s proizvođačima trebali sadržavati klauzule koje ih obvezuju na stalno ažuriranje i tehnološko prilagođavanje sustava.

Ne treba milijun dronova u skladištu

Njemačka bi se, prema Beckeru, trebala usredotočiti na razvoj proizvodne infrastrukture koja može brzo reagirati na nove potrebe.

„Ne mogu kupiti milijun dronova. Potrebne su mi zalihe za obuku i vježbe, ali i industrijski kapaciteti koji omogućuju pokretanje masovne proizvodnje u roku od četiri do šest tjedana“, rekao je.

Takav pristup razlikuje se od tradicionalnog modela u kojem država unaprijed naručuje velike količine oružja koje zatim godinama čuva u skladištima.

Cilj bi trebao biti osigurati proizvodne linije, dobavljače i stručnjake koji se mogu brzo prilagoditi novim modelima i tehnologijama.

Bez ljudi ni moderna vojska ne funkcionira

Bundeswehr istodobno provodi kampanju novačenja koja među mladima zasad ne nailazi na velik odaziv.

Unatoč sve većoj automatizaciji ratovanja, Schwarz smatra da su vojsci i dalje potrebni novi kadrovi.

Potrebni su piloti dronova, tehničari, stručnjaci za informatičke sustave i komunikacije te ljudi koji razumiju kako se nova tehnologija koristi na bojištu.

Novi ročnici i pričuvnici potrebni su i za zaštitu njemačkog teritorija u najtežim kriznim scenarijima.

Ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku tako nisu pokazali da su tenkovi i borbeni zrakoplovi postali nepotrebni, nego da više ne mogu djelovati bez dronova, brzih komunikacija, satelita i fleksibilne industrije.

Njemačka sada mora odlučiti kako rasporediti golemi vojni proračun između skupih tradicionalnih sustava i tehnologija koje se mijenjaju brže nego što ih država uspijeva nabaviti.

Jesmo li iz grada isprojektirali djetinjstvo? Dok smo svaki četvorni metar grada činili racionalnim i korisnim, možda smo djeci ostavili igrališta, ali im oduzeli teritorij, a ako želimo stvarati gradove koji prate život, možda je najbolje da počnemo upravo od djetinjstva. Početkom 90-ih radio sam neko vrijeme u Njemačkoj, u čeličani. Došao sam iz Vinkovaca u zemlju koju smo tada doživljavali kao uzor uređenosti, organizacije i razvijenosti. Mnogo toga ondje doista jest bilo uređenije nego kod nas.

Ali, jedne se stvari i danas sjećam: školska sportska igrališta bila su zaključana. Teren je bio ondje, koševi, golovi, prostor. Iza ograde prazno igralište na kojem bi se mogla igrati djeca, ali vrata su bila zaključana. Meni je to bilo gotovo neshvatljivo.

Kad prostor postane mjesto

Dolazio sam iz Vinkovaca, grada u kojem mi je bilo potpuno prirodno uzeti loptu i otići na školsko igralište. Nisi imao termin, nisi bio član kluba, nitko te nije dovezao automobilom i vratio se po tebe nakon treninga – uzeo si loptu i otišao.

Danas živim i radim u Zagrebu i njegova su školska igrališta još uvijek uglavnom dio života svojih kvartova. Dobro je da je tako. Ali, kada razmišljam o vlastitom djetinjstvu u Vinkovcima, shvaćam da najvažniji prostori naše igre zapravo uopće nisu bila igrališta. Živjeli smo u zgradi oko koje je bio prostor. Igrali smo se s obje strane zgrade. Između parkirališta, zelenih površina i obiteljskih kuća postojao je cijeli teritorij koji smo doživljavali kao svoj. Bilo je ondje jedno veliko stablo na koje smo se penjali. Bilo je neodržavanih dijelova okoliša koji su nama bili džungla. Bilo je mjesta na kojima se odrasla osoba vjerojatno ne bi zadržala ni nekoliko sekundi. Nama su bila važna.

Nijedan od tih prostora nije bio projektiran za igru. Veliko drvo nije bilo certificirana sprava za penjanje. Naša džungla nije imala gumenu antitraumatsku podlogu. Nitko nije nacrtao zonu za djecu određene dobne skupine. Nije postojao scenarij korištenja. Prostor nam nije govorio što u njemu trebamo raditi – i možda je upravo zato mogao postati sve. Stablo je jedan dan bilo promatračnica. Drugi dan utvrda. Komad zemlje bio je stadion. Grmlje je bilo granica nekog našeg svijeta. Odraslima je to bio prostor iza zgrade. Nama je bio cijeli svijet.

IŠto više o tome razmišljam, sve mi se više čini da djeci danas gradimo sve više prostora za djecu, a ostavljamo im sve manje prostora koji mogu postati njihova. Djeca imaju igrališta, ali sve manje imaju teritorij.

Kada bih danas, kao netko tko se više od 20 godina bavi nekretninama, projektiranjem i dozvolama, analizirao prostor u kojem sam odrastao, mogao bih izmjeriti gotovo sve. Površinu parcele, koeficijent izgrađenosti, koeficijent iskoristivosti, broj parkirališnih mjesta, postotak zelenila, udaljenost zgrada. Mogao bih precizno opisati prostor, ali nijedan od tih podataka ne bi mi rekao da je jedno veliko stablo bilo središte našeg svijeta. Stablo bi vjerojatno bilo evidentirano kao zelenilo. Naša džungla kao neodržavana zelena površina. Prostor s obje strane zgrade kao slobodna površina građevne čestice. Prostorno bi gotovo sve bilo izmjereno. Život bi ostao potpuno nevidljiv.

Tu, čini mi se, dolazimo do jednog od temeljnih ograničenja načina na koji danas upravljamo prostorom – naš sustav vrlo dobro zna mjeriti prostor, ali puno slabije zna promatrati život koji se u tom prostoru događa. Koeficijenti su potrebni. Prostorni planovi moraju odrediti granice gradnje. Moramo znati koliko se može izgraditi, koliko prostora treba ostaviti, kako osigurati pristup i koliko je parkirališnih mjesta potrebno. Ali, problem nastaje kada alat za kontrolu gradnje počnemo doživljavati kao alat za stvaranje dobrog grada.

Koeficijent može ograničiti izgrađenost. Ne može stvoriti djetinjstvo. Nedavno sam o tome razgovarao s prijateljem. U njegovu kvartu postoji komad otvorenog prostora u vlasništvu jednog od susjeda. Moj prijatelj ondje je napravio pješčanik za svoju i susjedsku djecu. Ništa veliko. Pješčanik – na koji su onda počela dolaziti druga djeca, i za njima roditelji. Ljudi su ostajali. Razgovarali. Djeca iz susjedstva bila su dobrodošla. Roditelji su se opustili. Počeli su se susretati ljudi koji su do tada možda samo prolazili jedni pokraj drugih. Prostor je postao mjesto.

Kada bismo ga analizirali našim uobičajenim prostornim pokazateljima prije i poslije pješčanika, gotovo ništa se ne bi promijenilo. Ista površina, namjena, koeficijenti. Gotovo ista količina prirodnog terena. Prema parametrima kojima upravljamo gradom, to je gotovo isti prostor. Za ljude koji ondje žive nije ni približno isto mjesto jer ovdje se dogodio život.

Upravo mi se zato čini da je taj mali pješčanik vrijedan pozornosti, ne zato da bismo mi sada propisali pješčanike. Naša stručna i administrativna reakcija na nešto što prepoznamo kao dobro često je vrlo brza.

Normirajmo, odredimo minimalnu površinu, utvrdimo udaljenost, definirajmo broj pješčanika prema broju stanova. Napravimo standard i za nekoliko godina možda bismo imali stotine potpuno ispravnih pješčanika. Od kojih bi mnogi bili prazni jer možda u priči mojeg prijatelja uopće nije presudan pješčanik. Možda je važna blizina stanova ili osjećaj sigurnosti, a možda mogućnost roditelja da prirodno ostanu. Možda veličina prostora ili činjenica da nije previše uređen, a možda je presudan bio čovjek koji je prvi svojim ponašanjem rekao: “Dođite. Ovdje ste dobrodošli.”

Knjiga dobrih praksi

Prostor ponekad treba domaćina. Ne upravitelja, koncesionara, zaštitara. Domaćina. Ne znam, ali upravo je to poanta. Naš posao nije kopirati pješčanik. Naš je posao razumjeti život koji se oko njega pojavio.

Upravo zato mislim da gradovima, uz prostorne planove i propise, treba još jedna vrsta znanja. Prostorni plan određuje što se i koliko može graditi. Propis određuje granice koje moramo poštovati. Ali trebalo bi postojati i mjesto na kojem grad sustavno bilježi ono što je naučio promatrajući vlastiti život. Nazovimo ga, za sada, knjigom dobrih praksi kvalitetne svakodnevice. Ne zamišljam je kao novi pravilnik. Upravo suprotno.

Bila bi to živa zbirka primjera iz vlastitih kvartova, ali i drugih gradova. Prostora koji su zaživjeli, malih intervencija koje su proizvele neočekivano velike promjene, mjesta na kojima se dogodilo nešto vrijedno i obrazaca koje vrijedi pokušati razumjeti. Ne zato da bismo ih slijepo kopirali, nego da bismo znali što gledati kada stvaramo sljedeći dio grada. Upravo nam to, čini mi se, nedostaje. Imamo golem sustav za provjeru je li prostor usklađen s pravilima.

Nemamo jednako razvijen sustav za učenje iz prostora u kojima ljudi očito dobro žive. Ako takvu knjigu želimo početi pisati, negdje moramo početi. Čini mi se logičnim da prve stranice pripadnu djeci, ne samo zato što je djetinjstvo emotivna tema, nego zato što su djeca možda jedan od najosjetljivijih pokazatelja kvalitete prostora koji stvaramo. Odrasla osoba loš prostor može kompenzirati. Sjest će u automobil, otići u teretanu, platiti klub. Dogovoriti druženje u restoranu. Odvesti se u park.

Kurator kvalitetnog života

Dijete je mnogo neposrednije vezano uz prostor koji smo mu ostavili oko kuće. Njegov je svijet prvih pedeset, sto ili tristo metara od ulaznih vrata. Zato bih prvo poglavlje te knjige nazvao jednostavno “Prostor djetinjstva”. Ne znam još što bi sve u njemu trebalo pisati i mislim da je silno važno da se ne pravimo da već imamo sve odgovore, ali znam gdje bih počeo – promatranjem. Vratio bih se u kvartove u kojima su generacije djece odrastale i pokušao razumjeti što se ondje zapravo događalo. Ne samo koliko je bilo zelenila i koliko stanovnika po hektaru, nego gdje su se djeca okupljala, koliko su daleko sama odlazila od kuće, koje su prostore smatrala svojima? Zašto su se na nekim mjestima zadržavala satima, a druga potpuno ignorirala? I isto bih radio danas.

Promatrao bih pješčanik mojeg prijatelja, školsko igralište koje poslijepodne preuzme cijeli kvart, stablo oko kojeg se stalno pojavljuju djeca, mali komad neuređene zemlje koji djeca uporno biraju umjesto novog igrališta.

Ne bih odmah donosio pravila. Zapisivao bih. Pitao. Pokušavao razumjeti. Tko bi takvo znanje trebao prikupljati, povezivati i vraćati ljudima koji oblikuju grad? Tu vidim drukčiju ulogu gradske uprave. Nazvao bih je ulogom kuratora kvalitetnog života. Kurator, u ovom smislu, nije netko tko propisuje kako ćemo živjeti. On promatra grad, prepoznaje gdje se pojavila kvaliteta. Pokušava razumjeti što ju je omogućilo, povezuje primjere i stečeno znanje vraća arhitektima, urbanistima, investitorima, gradskim četvrtima i građanima – ne kao novu obvezu, već kao smjer. Propis određuje granicu, kurator pokazuje smjer.

Mi koji se bavimo prostorom ponekad imamo iluziju da možemo projektirati život. Na nacrtu označimo trg i napišemo: mjesto okupljanja. Nacrtamo nekoliko klupa i govorimo o zoni socijalizacije. Projektiramo igralište i nazovemo ga prostorom dječje igre. Ali, crtež ne može narediti ljudima da se okupljaju, ne može prisiliti susjede da razgovaraju, ne može djetetu narediti da se negdje igra. Možemo samo povećati ili smanjiti vjerojatnost da će se nešto od toga dogoditi.

Kurator ne propisuje rezultat, on povećava vjerojatnost da se nešto vrijedno dogodi. Zato knjigu dobrih praksi ne zamišljam kao novi propis. Čim bismo iz nje počeli prepisivati obvezne dimenzije, udaljenosti i broj sadržaja po hektaru, promašili bismo njezinu svrhu. Ona bi trebala biti alat grada u njegovoj ulozi kuratora, mjesto na kojem grad bilježi što je vidio, što je naučio i na što vrijedi usmjeriti pozornost kada se uređuje sljedeći kvart, projektira nova škola ili gradi stambeni kompleks – institucionalna memorija o tome gdje i zašto život uspijeva.

Zato bih na prvu stranicu te zamišljene knjige već danas zapisao jedan sasvim mali primjer – pješčanik u jednom zagrebačkom kvartu. Zapisao bih da ga je jedan čovjek napravio za svoju i susjedsku djecu. Da su počela dolaziti druga djeca, da su za njima došli roditelji, da su ljudi počeli ostajati, da su razgovarali, da je prostor koji je do jučer bio samo otvorena površina postao mjesto.

Ne bih nikada iz toga izvlačio normu. Ne bih propisao pješčanik. Zapisao bih što se dogodilo. I pitao se “zašto?”.

Možda tako trebaju nastajati prve stranice naše knjige dobrih praksi. Ne za stolom, nego u kvartovima. Jedna stranica o pješčaniku oko kojeg se okupilo susjedstvo. Druga o stablu koje je generacijama djece bilo središte igre. Treća o školskom igralištu koje poslijepodne pripada cijelom kvartu. Četvrta o malom komadu neuređene zemlje koji djeca uporno pretvaraju u svoj svijet.

Promatrati, zapisivati, pitati zašto – i tek tada iz tih primjera izvlačiti znanje koje možemo ponuditi ljudima koji stvaraju druge dijelove grada. Ne kao pravilo. Isključivo kao smjer.

Promatrajmo djetinjstvo

Prostorni planovi će i dalje trebati koeficijente. Propisi će trebati brojke. Netko će morati odrediti granice gradnje. Ali, ako želimo gradove u kojima se dobro živi, netko mora početi pratiti i sam život. Vidjeti gdje se ljudi zadržavaju, gdje djeca sama stvaraju igru, gdje se susjedi počinju poznavati, gdje je jedna mala intervencija proizvela mnogo više života nego što je itko očekivao. I to znanje sačuvati.

Ako već počinjemo pisati knjigu o gradu u kojem želimo dobro živjeti, čini mi se sasvim logičnim da prve stranice pripadnu djetinjstvu. Jer, djeca možda najbolje pokazuju ono što smo mi odrasli naučili previdjeti – razliku između prostora koji je pravilno isplaniran i prostora koji je doista postao nečiji svijet. Nemojmo propisivati djetinjstvo. Promatrajmo ga. Pokušajmo razumjeti gdje ono u gradu buja i zašto. A onda, kao dobri kuratori, pokažimo smjer – ne da bismo propisali život, nego da bismo mu dali više prilika da se dogodi.

Dok ovo čitate, vaša veza ovisi o infrastrukturi koja je sve ugroženija. Od solarnih oluja do kibernetičkih napada, prijetnje su stvarne, a stručnjaci upozoravaju da će se veliki prekid, dogoditi kad-tad, piše Huffpost.

povratak u život

Godinama je propadao i teško su ga oštetili potresi, a uskoro dobiva knjižnicu, galeriju i ugostiteljski objekt

Čitate ovaj članak, što ne biste mogli da vam je internet pao. Već je dovoljno neugodno kada veza nestane na nekoliko sati zbog oluje ili prekida opskrbe električnom energijom, no što bi se dogodilo kada bi internet prestao raditi na neodređeno vrijeme, i to na velikom području?

Cijela država ili regija mogla bi ostati bez interneta ili struje zbog sofisticiranog kibernetičkog napada, geopolitičke sabotaže ili problema sa zastarjelom energetskom mrežom. Takve prijetnje više nisu samo hipotetske.

Solarne oluje mogle bi ugroziti energetsku i komunikacijsku infrastrukturu, dok su podmorski kabeli, kojima prolazi više od 95 posto međunarodnog internetskog prometa, postali potencijalne mete sabotaža. Na njihovu ranjivost upozoravaju i incidenti zabilježeni u Baltičkom moru i oko Tajvana.

Imate li plan za takav scenarij? Većina ljudi nema.

Američka Savezna agencija za upravljanje hitnim situacijama, FEMA, anketirala je više od sedam tisuća ljudi za izvješće o pripravnosti na katastrofe za 2024. godinu. Istraživanje je pokazalo da 57 posto stanovništva nije spremno niti se namjerava pripremiti za katastrofu velikih razmjera.

To zabrinjava jer su hitne situacije povezane s prekidima interneta ili struje vrlo izgledne, smatra sigurnosni analitičar i autor Robert Siciliano.

„Ne mislim da je pitanje ‘ako’, nego ‘kada’. Električna mreža kakvu poznajemo stara je tek oko 120 godina i toliko je raspršena da se lokalni ili regionalni prekidi događaju prečesto“, upozorava Siciliano.

Dodaje da bi svatko trebao razmisliti o zalihama hrane, vode, baterija i rezervnog napajanja te naglašava da je pojam „prepper“, kojim se označava osobu koja se aktivno priprema za katastrofe, nepravedno stekao lošu reputaciju.

Ako želite normalno funkcionirati u slučaju regionalnog ili nacionalnog prekida struje ili interneta, Siciliano je jasan: vrijeme za pripremu je prije nego što se sustavi sruše.

Priprema za pojedinačne prekide interneta i struje relativno je jednostavna jer podrazumijeva rezervne načine pristupa internetu i mogućnost samostalne proizvodnje ili pohrane energije.

Sean Gold, stručnjak za pripravnost i vlasnik internetske stranice TruePrepper, smatra da je najbolji način očuvanja digitalnog života pretpostaviti da će do krize doći i planirati u skladu s tim.

Mobilni hotspot može pomoći tijekom prekida koji traje dan ili dva, ali u slučaju šireg pada interneta ta opcija može postati neučinkovita zbog preopterećenja mobilnih baznih stanica.

Mnogi se zato okreću satelitskom internetu, poput Starlinka, čak i kada ne žive u ruralnim područjima.

Hotspot je funkcija koja pametni telefon pretvara u Wi-Fi pristupnu točku na koju se mogu spojiti računalo ili tablet. Starlink, s druge strane, omogućuje pristup internetu putem satelita, zaobilazeći dio zemaljske infrastrukture poput mobilnih tornjeva i klasičnih kabela.

Cijena usluge za kućanstva kreće se između 80 i 120 eura mjesečno, uz jednokratni trošak opreme od približno 350 eura. Postoje i alternativni satelitski pružatelji usluga, poput Hughesneta i Viasata.

Satelitski internet nije potpuno otporan na probleme jer ga mogu ometati ekstremni vremenski uvjeti, no ipak nudi mogućnost ponovne uspostave veze kada klasične mreže ne rade.

Gold predlaže i mobilne satelitske pakete koji se mogu pauzirati kada se ne koriste. Takvo rješenje može poslužiti kao rezervna internetska veza koja se aktivira samo u kriznoj situaciji.

Popis za tehnološko preživljavanje

Prije nego što dođe do prekida, korisno je pripremiti osnovnu opremu. Imate li nešto dodatnog novca, možete stvoriti fond za očuvanje tehnologije i nabaviti nekoliko ključnih uređaja.

Prijenosni punjači, poznatiji kao power bankovi, mogu napajati telefone i druge manje uređaje nekoliko dana, ovisno o njihovu kapacitetu i načinu korištenja.

Za veće potrebe postoje prijenosne energetske stanice, odnosno velike baterije koje mogu napajati pojedine kućanske uređaje. One su tiša i čišća alternativa klasičnim generatorima.

Generatori na gorivo također mogu biti korisni, ali zahtijevaju izniman oprez zbog opasnosti od trovanja ugljičnim monoksidom. Nikada se ne smiju koristiti u zatvorenom prostoru, garaži ili neposredno uz prozore i vrata.

Ne treba zaboraviti ni osnovnu opremu. Kvalitetna svjetiljka važna je ako struja nestane noću, a radio na baterije može postati jedini izvor vijesti i službenih informacija ako telefoni i internet prestanu raditi.

Financijski plan za svijet bez interneta

Nakon osiguravanja osnovne tehnologije treba razmisliti i o novcu. Velika ovisnost o digitalnom bankarstvu čini kućanstva ranjivima na dulje prekide mreže i električne energije.

„Gotovo svi pristupaju svojim bankovnim računima putem interneta kako bi platili račune, obavili uplatu ili podigli sredstva“, kaže Chris Reynolds, stručnjak za upravljanje u hitnim situacijama s više od 35 godina iskustva.

Navikli smo gorivo, namirnice i druge potrepštine plaćati karticama ili mobilnim uređajima, zbog čega mnogi nemaju dovoljno gotovine ni u novčaniku ni kod kuće.

Tijekom prekida interneta i struje banke, bankomati i kartični terminali mogu postati nedostupni, čime ljudi privremeno mogu ostati bez pristupa vlastitom novcu.

Reynolds zato savjetuje da se manji iznos gotovine u sitnijim apoenima drži na sigurnom i vodootpornom mjestu.

Prepaid kartica odvojena od svakodnevnih računa također može biti rezervno rješenje, premda će i njezina uporaba ovisiti o tome rade li kartični terminali i komunikacijske mreže.

Kao dodatnu mogućnost Reynolds navodi dogovor sa susjedima ili članovima zajednice o međusobnoj pomoći u hrani, potrepštinama i manjim troškovima tijekom kratkotrajne krize.

Obiteljski plan za komunikaciju u kaosu

Nakon prekida većina će ljudi najprije pokušati provjeriti jesu li njihovi bližnji sigurni. Problem nastaje kada mobilne mreže, internet i uobičajene aplikacije za komunikaciju ne rade.

Jeremy Gocke, izvršni direktor tvrtke Entropy Survival, preporučuje izradu obiteljskog komunikacijskog plana prije prekida interneta.

Plan bi trebao uključivati unaprijed dogovoreno mjesto sastanka ako članovi obitelji žive blizu te raspored pokušaja uspostave kontakta ako su udaljeni.

Korisno je odrediti i jednu osobu od povjerenja koja će služiti kao posrednik za prenošenje informacija među članovima obitelji.

Gocke preporučuje da se plan ispiše, zaštiti od vode i podijeli svim članovima obitelji jer se u stresnim situacijama nije dobro oslanjati samo na pamćenje.

Kao dodatna mjera mogu poslužiti satelitski komunikatori poput uređaja Garmin inReach, koji omogućuju slanje poruka preko satelita kada mobilne mreže ne rade.

Ne treba zanemariti ni starije tehnologije. Fiksni telefoni, ako mreža nije oštećena, radiostanice i voki-tokiji mogu biti korisni za održavanje komunikacije na kraćim udaljenostima.

Ključno je planirati za tehnološki prekid i ne pretpostavljati da će digitalna infrastruktura uvijek funkcionirati besprijekorno.

„Počnite s prihvaćanjem činjenice da, ako nešto može pasti, vjerojatno i hoće“, kaže Gocke.

Kada se to prihvati, znanje, dogovor i pripremljenost postaju najvrjednija tehnologija koju čovjek ima.

Velike političke epohe ne razlikuju se prije svega po tome tko vlada, nego po tome oko čega je organizirana moć. Povijest se, naime, ne mijenja samo smjenom vladara, promjenom ustava ili izbijanjem revolucija. Mnogo se dublje promjene događaju onda kada se promijeni sama arhitektura političkoga svijeta, kada ono što je stoljećima predstavljalo temelj moći prestane biti njezinim prirodnim osloncem.

Od statike do dinamike

Antički je svijet bio organiziran oko grada. Polis nije bio samo mjesto stanovanja, nego cjeloviti politički univerzum, prostor u kojem su se preklapali pravo, religija, gospodarstvo i zajednica. Izvan njega nije bilo politike u punom smislu riječi. Srednji je vijek moć organizirao oko zemlje. Feudalni posjed nije predstavljao tek gospodarski resurs, nego izvor pravnog autoriteta, vojne obveze i društvenoga statusa. Moderna Europa učinila je nešto sasvim drukčije: političku je moć vezala uz teritorij. Od Vestfalskog mira nadalje granica prestaje biti samo crta razdvajanja dvaju prostora; ona postaje granica jurisdikcije, porezne vlasti, zakonodavstva, vojne sile i političke legitimnosti. Teritorij postaje temeljna jedinica politike, a država njezin najuspješniji organizacijski oblik.

Možda upravo zato tako teško razumijemo vlastito vrijeme. Mi ga još uvijek promatramo očima političke filozofije nastale u svijetu teritorija, premda se moć možda već preselila u sasvim drukčiju dimenziju. Gotovo sve velike rasprave posljednjih desetljeća – od globalizacije, preko digitalne revolucije i umjetne inteligencije do rasprava o financijskim tržištima i multinacionalnim kompanijama – polaze od pretpostavke da živimo u istome političkom prostoru, samo s novim akterima. Kao da je država ostala ista, a promijenili su se samo njezini suparnici. Što ako je ta pretpostavka pogrešna? Što ako se nije promijenio samo odnos snaga, nego sama logika prema kojoj se moć organizira?

Možda 21. stoljeće više nije organizirano oko teritorija. Možda je organizirano oko tokova.

Na prvi pogled ta razlika djeluje gotovo retorički. Međutim, između teritorija i toka postoji razlika jednako velika kao između tvrđave i rijeke. Teritorij je statičan. Može ga se omeđiti, osvojiti, braniti i administrirati. Tok je po svojoj naravi dinamičan. Njega se ne može posjedovati na isti način na koji se posjeduje zemlja; može ga se samo usmjeravati, ubrzavati, usporavati ili preusmjeriti. Teritorij pretpostavlja granicu, tok pretpostavlja mrežu. Upravo zato možda više nije presudno tko kontrolira najveći prostor, nego tko kontrolira ili privlači najveći broj tokova – kapitala, podataka, energije, tehnologije, logistike, znanja i komunikacije. Ako je ta pretpostavka točna, tada ne živimo samo u novoj ekonomskoj fazi razvoja kapitalizma, živimo u novoj političkoj epohi.

Gotovo cijela moderna politička teorija polazi od pitanja što državu čini suverenom. Od Jeana Bodina preko Thomasa Hobbesa do Maxa Webera odgovori se razlikuju, ali uvijek pretpostavljaju istu sliku svijeta: postoji teritorij, na njemu postoji vlast, a ta vlast raspolaže određenim monopolima. Weber je to sažeo u možda najpoznatijoj definiciji moderne države: ona polaže pravo na monopol legitimne fizičke sile na određenom teritoriju. Ta je definicija toliko snažno obilježila političku znanost da ju danas gotovo nitko više ne dovodi u pitanje.

A ipak, možda je upravo danas trenutak kada je treba nadopuniti. Jer, država nije postala temeljna politička institucija modernoga svijeta samo zato što je raspolagala vojskom, policijom ili sudovima. Uostalom, vojsku su imali i feudalci, policiju su imale i carevine, a sudove gotovo svaka ozbiljnija civilizacija. Ono što je modernu državu razlikovalo od svih prethodnih oblika političke organizacije nije bila sama sila, nego njezina sposobnost da postane neizbježni posrednik gotovo svih društvenih odnosa. Nije bila suverena zato što je mogla prisiljavati ljude.

Bila je suverena zato što bez nje ljudi više nisu mogli organizirati vlastiti život. Ako ste željeli steći vlasništvo, morali ste ga registrirati u državnom sustavu. Ako ste željeli zaštititi ugovor, morali ste pred državni sud. Ako ste htjeli osnovati trgovačko društvo, otvoriti banku, izdati vrijednosni papir, prijeći granicu, sklopiti brak, naslijediti imovinu ili ostvariti politička prava, nije postojao alternativni put. Mogli ste mrziti državu, mogli ste joj se opirati, mogli ste pokušati izbjeći poreze ili zakon, ali joj niste mogli pobjeći. Ona je bila infrastrukturna činjenica političkoga života, jednako neizbježna kao što su ceste neizbježne prometu ili jezik komunikaciji.

Zbog toga mislim da bi se suverenost možda mogla definirati drukčije nego što smo navikli. Suveren nije prije svega onaj koji raspolaže najvećom silom. Suveren je onaj koga nije moguće zaobići. Moć ne proizlazi samo iz sposobnosti da nekoga prisilite, nego još više iz činjenice da vas drugi moraju uključiti u vlastite odnose čak i onda kada to ne žele. Upravo je ta neizbježnost stoljećima predstavljala stvarni izvor državne moći.

Ali, što se događa kada najvažniji odnosi u društvu više ne moraju prolaziti kroz državu? Što ako se vrijednost stvara, prenosi i umnaža u mrežama koje ne poznaju granice na način na koji ih je poznavalo industrijsko doba? Što ako kapital pronalazi pravnu sigurnost izvan države u kojoj posluje, informacije putuju mimo njezinih institucija, komunikacija se odvija preko privatnih platformi, a digitalna infrastruktura postaje važnija od teritorijalne? U tom slučaju država ne gubi nužno svoju vojsku, policiju ili sudove. Gubi nešto mnogo važnije: prestaje biti neizbježna.

Politička drama

I upravo tu, čini mi se, počinje prava politička drama našega vremena. Ne zato što države nestaju – takve su prognoze gotovo uvijek bile pogrešne – nego zato što se prvi put nakon četiri stoljeća pojavljuju sustavi kroz koje je moguće organizirati ključne segmente društvenoga života, a da država više nije njihov obvezni posrednik. To je promjena koja se ne može objasniti ni riječju “globalizacija”, ni riječju “digitalizacija”. Obje opisuju procese. Ono što nama izmiče jest promjena same arhitekture moći.

Kada politika ostane bez svojega predmeta, e tu valja biti oprezan. U javnosti se gotovo ritualno ponavlja tvrdnja da države slabe. Čujemo kako globalizacija razara nacionalni suverenitet, kako multinacionalne korporacije postaju moćnije od vlada, kako digitalne platforme preuzimaju funkcije koje su nekoć pripadale javnim institucijama. Sve je to uglavnom točno, ali istodobno i pomalo površno. Takvi opisi podsjećaju na liječnika koji vrlo precizno opisuje simptome, ali ne uspijeva dijagnosticirati bolest.

Možda problem uopće nije u tome što su države postale slabije. Možda je problem u tome što je politika ostala vjerna svijetu koji više ne postoji. Cijela moderna politička teorija pretpostavlja da je prostor temeljni predmet vlasti. Vladar vlada teritorijem, zakon vrijedi na teritoriju, vojska brani teritorij, granica razdvaja jedan politički prostor od drugoga. Sve velike institucije moderne države – parlament, porezni sustav, katastar, sudovi, policija – nastale su kako bi upravljale prostorom. Njihova je unutarnja logika teritorijalna.

Temeljno pitanje

Ali, bogatstvo 21. stoljeća sve manje nastaje iz prostora, a sve više iz kretanja. Najvrjednije kompanije svijeta ne duguju svoju vrijednost rudnicima, tvornicama ili golemim zemljišnim posjedima. Njihova vrijednost proizlazi iz mreža kroz koje prolaze informacije, kapital, algoritmi, logistika ili intelektualno vlasništvo. Financijska tržišta ne stvaraju vrijednost zato što zauzimaju velik teritorij, nego zato što kroz njih prolaze golemi novčani tokovi. Podmorski optički kabeli važniji su od mnogih državnih granica. Najveće luke svijeta nisu moćne zato što posjeduju more, nego zato što kroz njih prolazi najveći dio svjetske trgovine. Čak i energetska sigurnost sve manje ovisi o samim nalazištima, a sve više o rutama, terminalima, cjevovodima, tankerima i elektroenergetskim mrežama.

Drugim riječima, bogatstvo više ne nastaje ondje gdje nešto jest, nego ondje kuda nešto prolazi. To možda zvuči kao jezična nijansa, ali posljedice su goleme. Ako je industrijsko društvo bilo društvo teritorija, onda je naše društvo prije svega društvo tokova. Kapital teče. Podaci teku. Energija teče. Roba teče. Informacije teku. Znanje teče. Čak i rad, zahvaljujući digitalnim tehnologijama, sve češće poprima oblik toka koji se odvija neovisno o fizičkom mjestu na kojem se nalazi radnik.

Tu dolazimo do možda najvažnijega obrata u cijeloj priči. Ako je moderna država nastala kao tehnologija upravljanja teritorijem, što se događa kada se glavni izvori moći više ne ponašaju teritorijalno? Što ako ih nije moguće zatvoriti unutar granica koje su oblikovale političku filozofiju posljednja četiri stoljeća? Tada se ne mijenja samo ekonomija. Mijenja se predmet politike. I upravo zato rasprava o globalizaciji često ostavlja dojam da nešto bitno propušta. Ona govori o slobodnom tržištu, međunarodnoj trgovini ili mobilnosti kapitala, ali ne postavlja temeljno pitanje: što se događa s državom kada više ne upravlja onime oko čega je organizirana moć?

To pitanje, čini mi se, mnogo je važnije od svih rasprava o tome jesu li porezi previsoki, jesu li multinacionalne kompanije premoćne ili treba li reformirati javnu upravu. Jer ono zadire u samu definiciju političkog poretka. Možda se pred našim očima ne događa tek nova faza kapitalizma. Možda završava jedna civilizacija organizirana oko teritorija, a nastaje druga, organizirana oko tokova. Država koja više ne upravlja tokovima – to je razlog zbog kojega mi se čini da rasprava o globalizaciji već godinama pati od iste metodološke pogreške. Govori se o kapitalu kao da je on glavni protagonist priče. Nije. Kapital je tek jedan od tokova. Isto vrijedi za informacije, tehnologiju, energiju, podatke ili logistiku. Ono što se promijenilo nije prije svega njihov sadržaj, nego njihova politička narav. Prvi put u modernoj povijesti gotovo svi tokovi koji stvaraju bogatstvo i moć postali su pokretljiviji od institucija koje su ih stoljećima regulirale.

Tu dolazimo do jedne gotovo zaboravljene činjenice. Moderna država nikada nije počivala samo na pravu ili sili. Počivala je na sposobnosti da kontrolira protok. Mogla je ubirati poreze zato što je nadzirala gospodarski prostor. Mogla je štititi radnička prava zato što je mogla nadzirati tržište rada. Mogla je voditi monetarnu politiku zato što je kontrolirala valutu. Mogla je provoditi industrijsku politiku zato što se industrija nalazila unutar njezina teritorija. Ukratko, država je mogla biti socijalna upravo zato što je prije svega bila funkcionalno suverena. Mogla je donositi političke odluke jer je raspolagala instrumentima kojima ih je mogla provesti. U trenutku kada tokovi kapitala, tehnologije, roba i informacija postanu globalni, sposobnost države da ih učinkovito usmjerava ili zaustavlja počinje slabjeti. Time se ne dovodi u pitanje samo neka pojedina javna politika, nego sama pretpostavka na kojoj je moderna država izgradila svoju legitimnost.

Primijetimo pritom nešto zanimljivo. Nijedna ozbiljna država danas nije izgubila svoju vojsku. Nije izgubila ni policiju, ni sudove, ni poreznu upravu. Formalni atributi suverenosti ostali su gotovo netaknuti.

Ne pravo, nego učinkovitost

Ono što se promijenilo mnogo je manje vidljivo. Država sve češće može donijeti odluku, ali više nije sigurna da će njezina odluka proizvesti željeni učinak. Može povećati porez, ali kapital će pronaći drugu jurisdikciju. Može zabraniti određenu digitalnu uslugu, ali će se komunikacija preseliti na drugu platformu. Može subvencionirati industriju, ali ne može prisiliti globalne lance opskrbe da ostanu na njezinu teritoriju. Može čak zatvoriti granice, ali ne može zaustaviti protok podataka koji kroz optičke kabele putuju brzinom svjetlosti.

Drugim riječima, država nije izgubila pravo odlučivanja, počinje gubiti učinkovitost odlučivanja. To je razlika koju često previđamo. Zbog toga mislim da je pogrešno govoriti kako kapital pobjeđuje državu. Takav jezik još uvijek pripada 19. stoljeću. On pretpostavlja sukob dvaju aktera koji igraju na istom terenu. Ali, upravo se teren promijenio. Kapital nije pobijedio državu zato što je postao jači. Država je počela gubiti središnje mjesto zato što je ostala organizirana prema logici teritorija, dok se najveći izvori moći danas kreću logikom mreže. To nije sukob dviju sila. To je susret dviju različitih civilizacijskih geometrija.

Možda upravo zato današnja politička rasprava ostavlja dojam neobične jalovosti. Vlade se međusobno optužuju zbog poreznih stopa, javnog duga ili trgovinskih sporazuma, dok se prava promjena odvija na sasvim drugoj razini. Ne raspravlja se više o tome tko će upravljati teritorijem. Raspravlja se o tome tko će postati čvorište kroz koje prolaze najvažniji tokovi svijeta. I to je, čini mi se, pitanje koje će određivati politiku 21. stoljeća jednako snažno kao što je pitanje teritorija određivalo politiku prethodna četiri stoljeća.

Što je s demokracijom?

Ovdje se otvara još jedno pitanje koje mi se čini mnogo ozbiljnijim od svih rasprava o globalizaciji. Ako se politička moć doista preselila s teritorija na tokove, što se događa s demokracijom? Demokracija je, u svojoj biti, teritorijalna institucija. Građani biraju predstavnike određene države. Ti predstavnici donose zakone koji vrijede na određenom teritoriju. Vlada raspolaže proračunom prikupljenim od poreznih obveznika toga teritorija. Sudovi presuđuju u ime zajednice koja živi unutar njegovih granica. Čak i kada govorimo o narodnom suverenitetu, uvijek podrazumijevamo političku zajednicu omeđenu prostorom.

Drugim riječima, demokracija nije samo skup procedura, ona pretpostavlja da postoji razumno podudaranje između prostora u kojem se donose odluke i prostora u kojem nastaju posljedice tih odluka. A što ako tog podudaranja više nema?

Što ako parlament može povećati porez, ali ne može spriječiti da kapital promijeni jurisdikciju? Što ako vlada može donijeti industrijsku strategiju, ali ne može utjecati na to gdje će se nalaziti proizvodni kapaciteti? Što ako može regulirati medije, ali ne može regulirati algoritme preko kojih građani svakodnevno primaju informacije? Što ako može odlučivati o obrazovnoj politici, ali ne može kontrolirati infrastrukturu na kojoj se proizvodi i distribuira znanje?

Tada se događa nešto što politička teorija još uvijek nije dovoljno ozbiljno opisala. Demokratske institucije ostaju formalno netaknute, ali njihov stvarni doseg postupno postaje uži. One i dalje odlučuju, ali odlučuju o sve manjem dijelu stvarnosti. Izbori se održavaju, parlamenti zasjedaju, vlade se smjenjuju, ustavni sudovi rade svoj posao, a ipak građani sve češće imaju osjećaj da se najvažnije odluke donose negdje drugdje.

To “negdje drugdje” pritom nije nikakvo tajno središte svijeta, niti neka zavjera financijskih elita, kako to vole zamišljati pojednostavljene političke mitologije. Upravo suprotno. Ono je često difuzno, raspršeno i bez jasnog središta. Sastoji se od financijskih tržišta, globalnih logističkih mreža, digitalnih platformi, tehnoloških standarda, međunarodnih investicijskih fondova, opskrbnih lanaca i podatkovne infrastrukture. Nitko od njih pojedinačno nije suveren, ali zajedno oblikuju prostor u kojem države mogu ili ne mogu djelovati.

To je možda najveća novost našega vremena. Moderna politika uvijek je pretpostavljala da moć ima adresu. Kralj je imao dvor. Parlament je imao zgradu. Vlada je imala sjedište. Čak su i najveće korporacije imale jasno određeno mjesto na kojem se donosila odluka. Danas je moć sve manje hijerarhijska, a sve više mrežna. Ona ne stanuje u jednoj instituciji, nego nastaje na sjecištima različitih tokova. Upravo zato često imamo osjećaj da nitko ne upravlja svijetom, premda je svijet očito upravljan.

Možda je upravo to najveći paradoks 21. stoljeća. Nije problem u tome što je demokracija izgubila protiv nekog novog suverena. Problem je u tome što je izgubila protiv svijeta u kojem suveren više nema jedinstveno lice.

Ako je sve to točno, tada se možda nalazimo usred najveće političke transformacije od nastanka moderne države. Paradoks našega vremena nije u tome što država nestaje. Države će još dugo postojati. Ubirat će poreze, voditi škole, održavati ceste, izdavati putovnice, organizirati izbore i štititi granice. Kao što su i gradovi nastavili postojati nakon propasti antičkoga polisa, a feudalni posjedi nakon nastanka nacionalnih država. Institucije često nadžive logiku koja ih je stvorila.

Ono što se mijenja nije njihovo postojanje, nego njihovo mjesto u arhitekturi moći. Modernu državu oblikovala je jedna jednostavna pretpostavka: tko kontrolira teritorij, kontrolira i društvo. Gotovo četiri stoljeća ta je pretpostavka bila uglavnom točna. Na teritoriju su se nalazile tvornice, banke, radnici, škole, vojarne, mediji i komunikacijske mreže. Kontrolirati prostor značilo je kontrolirati gotovo sve što je bilo politički važno.

Danas to više nije samorazumljivo. Država može u potpunosti kontrolirati svoj teritorij, a da pritom ne kontrolira presudne financijske tokove. Može štititi svoje granice, a da najveći dio informacija ulazi i izlazi bez ikakve fizičke granice. Može donositi zakone, a da se tehnološki standardi prema kojima će živjeti njezini građani određuju tisućama kilometara dalje. Može biti formalno potpuno suverena, a funkcionalno sve ovisnija o mrežama koje ne upravlja niti ih može jednostrano promijeniti.

Zato danas nije presudno pitanje koliki je teritorij neke države, koliko ima stanovnika ili koliki joj je vojni proračun. Presudno je pitanje kroz što prolaze ključni svjetski tokovi i tko određuje pravila njihova kretanja. Nekada su političku kartu svijeta crtale granice. Danas je možda mnogo važnije nacrtati kartu podmorskih kabela, energetskih interkonekcija, financijskih klirinških sustava, satelitskih mreža, logističkih koridora, podatkovnih centara i platformi na kojima se odvija svakodnevna komunikacija milijardi ljudi. Tek tada postaje vidljivo gdje se zapravo koncentrira moć dvadeset i prvoga stoljeća.

To ne znači da teritorij više nije važan. Naprotiv. Rat u Ukrajini, sukobi na Bliskom istoku ili kineski pritisak na Tajvan pokazuju da je prostor i dalje predmet nasilja. Ali, čak se i ti sukobi sve manje vode samo zbog zemlje. Vode se zbog luka, plovnih putova, energetskih pravaca, proizvodnje čipova, komunikacijskih koridora i kontrole lanaca opskrbe. Drugim riječima, i kada se ratuje za teritorij, često se zapravo ratuje za tokove koji kroz njega prolaze.

Nova epoha

Možda je upravo zato naša politička rasprava toliko često zastarjela. Mi još uvijek govorimo jezikom 19. stoljeća. Raspravljamo o lijevom i desnom, javnom i privatnom, državi i tržištu, nacionalnom i globalnom, kao da su to i dalje temeljne podjele političkoga svijeta. Možda više nisu. Možda je temeljna podjela našega vremena između onih koji upravljaju prostorom i onih koji upravljaju kretanjem. Između institucija koje još uvijek misle teritorijalno i aktera koji djeluju mrežno.

Ako je to doista tako, tada će buduće generacije vjerojatno na našu epohu gledati jednako kao što mi danas gledamo prijelaz iz feudalizma u modernu državu. Ljudi toga vremena također su vjerovali da je zemlja prirodno središte političke moći. Nisu mogli zamisliti svijet u kojem će granica postati važnija od posjeda. Možda ni mi još uvijek ne možemo zamisliti svijet u kojem će tok postati važniji od teritorija.

A možda je upravo to razlog zbog kojega se danas toliko govori o “krizi države”, “krizi demokracije” ili “krizi suverenosti”. Možda nijedna od tih institucija zapravo nije u krizi. Možda je u krizi jedino naš način razumijevanja svijeta. Jer, kada se promijeni ono oko čega je organizirana moć, stare političke kategorije ne postaju netočne. One jednostavno prestanu biti dovoljne. I upravo tada završava jedna politička epoha, a započinje druga.

Nedavno završeno Svjetsko prvenstvo koje se igralo u Americi, Meksiku i Kanadi donijelo je mnoštvo noviteta za navijače diljem svijeta. Dio tih noviteta većini navijača diljem svijeta, pa i nama iz Hrvatske, čini se nepotrebnim i suvišnim, posebno onaj koji se odnosi na nedosljednu i ekstenzivnu uporabu VAR tehnologije.

Strategija širenja

S druge strane, FIFA očito može trljati ruke, o čemu dovoljno govori podatak o očekivanom godišnjem prihodu od devet milijardi dolara. Novi mandat Giannija Infantina tako se čini gotovo osiguran. Ovo je prvi put da se 48 momčadi natjecalo na svjetskoj pozornici, u odnosu na 32 momčadi prije četiri godine. To je donijelo 104 utakmice, umjesto 64, raspoređenih u razdoblju od šest tjedana, umjesto četiri.

Dodatne utakmice omogućuju više sadržaja prodanog emiterima, više ulaznica izdanih navijačima i više komercijalnih prilika za oglašivače – i veću globalnu publiku. Infantinova strategija širenja pokazat će se popularnom u mnogim zemljama koje primaju financiranje od te organizacije. Kao neprofitna organizacija, njezin se novac preraspodjeljuje za izgradnju nogometne infrastrukture u tim zemljama, stvarajući kružni odnos između FIFA-e i njezinih temeljnih sudionika.

FIFA tako planira raspodijeliti 2,7 milijardi dolara za razvoj između svojih 211 država članica od 2027. do 2030. u okviru programa “FIFA Forward 4.0”. Proširenje natjecateljske baze Svjetskog prvenstva donijelo je i nešto dobro u nogometnom smislu. Mogli smo gledati reprezentacije poput Curacaa ili Zelenortskih otoka koji bi se prije gotovo nemoguće probile do natjecanja najboljih reprezentacija svijeta. Spomenuto proširenje natjecanja donijelo je priliku i da na djelu vidimo brojne zanimljive nogometaše iz dosad egzotičnih reprezentacija koji će odsad biti itekako na “radaru” europskih klubova.

Dakle, ako je FIFA već povrijedila bit nogometa, s druge strane, donijela je i veće šarenilo reprezentacija i igrača. S tim se slaže i Srđan Lakić, koji je s obzirom na igrački background i menadžerski status, itekako relevantan sugovornik na ovu temu.

“S obzirom na to da je ovo prvenstvo donijelo novi, prošireni format, na terenu smo vidjeli od svega pomalo. No, kada podvučemo crtu i pogledamo samu završnicu, smatram da smo uživali u izuzetno kvalitetnom i taktički zahtjevnom nogometu. S jedne strane, gledali smo reprezentacije koje dominiraju čistom igračkom i tehničko-taktičkom kvalitetom, dok su, s druge, mnoge momčadi svoj uspjeh gradile na iznimnom atleticizmu, visokom intenzitetu i besprijekornoj taktičkoj disciplini.

To su odlike bez kojih je moderan, vrhunski nogomet danas jednostavno nezamisliv. Pojavila su se neka nova imena koja su iskoristila ovu scenu. Igrači poput Marokanca Bouaddija, Kolumbijca Puerte ili Paragvajca Gila pokazali su potencijal i zrelost te verificirali status igrača koji bi u skoroj budućnosti mogli postati ključni protagonisti i u vrhunskim europskim klubovima. Naravno, turnir su obilježile i već potvrdile svjetske klase, Cubarsí, Rodri, Mbappé, Haaland te nezaobilazni Messi, koji i dalje daje posebnu dimenziju nogometu.

Što se tiče Hrvatske, odigrali smo dobro prvenstvo, apsolutno u granicama naših trenutačnih mogućnosti i realnih okolnosti kroz koje prolazimo. Za veći rezultat potrebno je i malo sportske sreće, koja nam ovaj put nije bila naklonjena. Međutim, temelj postoji, smjena generacija ide svojim tijekom i vjerujem da ćemo u razdoblju koje dolazi biti još bolji i konkurentniji”, kaže Lakić za PD Vikend.

Brazil i Njemačka razočarali

Lakić je jasan i u odgovoru na pitanje koje su ga se reprezentacije posebno dojmile: “Gledajući cjelokupan dojam, trijumf Španjolske u potpunosti je zaslužen i pravedan, oni su u ovom trenutku, bez ikakve dileme, najkompletnija reprezentacija na svijetu.

To je momčad koja fascinira lakoćom i dominacijom u posjedu lopte, ali ono što ih zapravo dijeli od ostalih je njihova reakcija u fazama bez lopte, odnosno neposredno nakon što je izgube. Taj visoki pritisak i mehanizmi represinga dovedeni su do savršenstva. Kada na tu taktičku strukturu dodate individualce i ponajbolje igrače današnjice kao što su Yamal, Rodri, Pedri i Cubarsí, dobijete stroj koji je izuzetno teško zaustaviti.

Pretjerana razlika u kvaliteti

Osim Španjolaca, kao ugodno iznenađenje moram izdvojiti Norvešku, koja je prezentirala izuzetno moderan, okomit i hrabar nogomet te opravdano otišla jako daleko na turniru. Uz njih, Maroko je još jednom potvrdio svoju konstantu i odigrao fantastičan turnir. S druge strane medalje, najveća razočaranja, bez sumnje, su Brazil i Njemačka. Njihovo rano ispadanje, uz činjenicu da se jedna Italija uopće nije ni plasirala, najbolji su dokaz da su u svjetskom nogometu zapuhali neki novi vjetrovi. Stare zasluge i ime više ne jamče ništa ako nemate vrhunski sustav i brzinu adaptacije na moderan nogomet”, komentira Lakić. On se ne slaže s tezom da je proširenje Svjetskog prvenstva na 48 reprezentacija generalno dobra odluka.

“Gledajući iz moje perspektive, smatram da nije. Svjetska smotra mora ostati ekskluzivno i odabrano društvo najboljih od najboljih, a ujedno i gledateljima cjenovno dostupno. Format s 32 reprezentacije, koji smo imali od 1998. do 2022. godine, bio je savršeno balansiran. Svaka utakmica u grupi imala je ogromnu težinu, intenzitet je bio na vrhuncu od prvog dana i praktički nije bilo prostora za kalkulacije. Povećanjem broja sudionika na 48 natjecanje je u prvoj fazi izgubilo tu svoju prepoznatljivu natjecateljsku čar i napetost.

Dobili smo preveliku razliku u kvaliteti na samom startu turnira, što je razvodnilo doživljaj. Kroz cijeli ovaj turnir FIFA je, nažalost, ponovno pokazala da je u velikoj mjeri pod utjecajem političkih pritisaka velikih nacija i globalnih komercijalnih interesa, što dugoročno nije dobro za sam sport, pa ni za njegov narušeni imidž. Prvenstvo je jednostavno trajalo predugo, odigran je ogroman broj utakmica, a sama natjecateljska draž i kvaliteta, pogotovo u prvoj polovici turnira, bile su na prilično niskoj razini. Izgubila se ona pročišćena koncentracija kvalitete kakvu smo imali u prijašnjim formatima”, ističe.

Afrikanci snažno napreduju

Gledajući igračke trendove, afričke reprezentacije potvrdile su svoj status kao rastućih nogometnih nacija. Lakić to vidi kao sasvim logičan slijed procesa koji već godinama prati i kroz svoj svakodnevni menadžerski rad.

“Afrički nogometaši oduvijek posjeduju nevjerojatan tjelesni i genetski potencijal, iznimnu brzinu, eksplozivnost i motornu superiornost, no ključni pomak koji danas čini razliku je sustavan rad na njihovoj taktičkoj i metodološkoj edukaciji. Danas svjedočimo tome da europski klubovi i specijalizirane akademije na afričkom tlu skautiraju mlade talente sve ranije, omogućujući im da već u ranoj tinejdžerskoj dobi uđu u vrhunske trenažne procese, dok, s druge strane, ogroman broj afričkih igrača odrasta i nogometno se oblikuje unutar ponajboljih zapadnoeuropskih akademija u Francuskoj, Nizozemskoj, Belgiji ili Njemačkoj. Kada na taj prirodni atleticizam dodate vrhunsku taktičku zrelost i disciplinu u igri bez lopte, dobijete iznimno moćne i kompletne moderne igrače. Nekada im je nedostajalo koncepcijske stabilnosti i taktičke zrelosti, no to je danas stvar prošlosti. Zbog svega toga smatram da će afrički igrači u budućnosti biti još bolji, vjerojatno ne vodeći ili najbolji na svijetu, ali sasvim sigurno pozicionirani odmah do onih najboljih”, predviđa Lakić.

Neki od promatrača spremni su reći kako je Svjetsko prvenstvo imalo utjecaj na vidljivosti igrača iz tzv. malih reprezentacija. Lakić je oprezan pri izricanju takvih ocjena.

“Svjetsko prvenstvo je po svojoj definiciji najveća moguća globalna pozornica, ali moramo biti realni, u današnjem nogometu, uz naprednu analitiku i skauting mreže, sve se manje-više zna i prije nego što turnir počne. Naravno da je prilika za nastup na ovakvoj smotri mnogim igračima poslužila kao sjajan izlog da se predstave široj javnosti i eventualno izbore za iskorak u karijeri ili transfer. Međutim, sama činjenica da je netko bio dio turnira više nije dovoljna.

Konkurencija na tržištu je nemilosrdna, zahtjevi modernog nogometa su brutalni i iznimno je teško kontinuirano profitirati samo na temelju nekoliko dobrih utakmica na prvenstvu. Ako moram tražiti pozitivne strane proširenja turnira na 48 ekipa, onda je to upravo ta, dodijeljena je prilika igračima iz manjih nogometnih sredina da osjete najveću scenu. No, hoće li se to pretvoriti u dugoročni uspjeh, ovisi isključivo o radu i kvaliteti koji slijede nakon što se reflektori Svjetskog prvenstva ugase”, zaključuje Srđan Lakić.

Direktor LNG terminala na Krku Ivan Fugaš rekao je u subotu za HTV da ove godine ne očekuje probleme s opskrbom prirodnim plinom, dok bi se nakon dovršetka novih plinovoda iduće godine na tržište trebale pustiti dodatne količine plina s terminala u Omišlju.

Proizvodnja plina

Nova Inina bušotina donosi 160 tisuća kubika plina dnevno

Od početka krize na Bliskom istoku, krajem veljače i početkom ožujka, oko 20 posto globalne potrošnje LNG-a više nije dostupno svjetskom tržištu, rekao je Fugaš u središnjem Dnevniku HTV-a.

„Europa je nešto manje pogođena jer je prije toga između 10 i 12 posto LNG-a dobivala iz Katara. Mi na terminalu to praktički nismo ni osjetili. Automatski, čim manje LNG-a ide prema svjetskom tržištu, cijena prirodnog plina raste“, kazao je Fugaš.

Govoreći o trenutačnoj situaciji na terminalu u Omišlju, istaknuo je da postoji godišnji raspored dolazaka brodova koji se u potpunosti poštuje.

Svi brodovi čiji je dolazak bio najavljen stigli su na terminal i njihov je teret uredno iskrcan, pa zasad nema poremećaja u radu ni opskrbi. I u ranijim istupima iz LNG-a Hrvatska navodili su da terminal radi stabilno unatoč poremećajima na Bliskom istoku.

Dodatna milijarda kubičnih metara plina

Fugaš je rekao da na projektu povećanja mogućnosti otpreme plina s LNG terminala, uz LNG Hrvatska, sudjeluje i Plinacro, koji mora izgraditi oko 250 kilometara novih plinovoda.

Prema Plinacrovu razvojnom planu, riječ je o dionicama koje bi trebale ojačati transport plina prema Mađarskoj i Sloveniji te omogućiti puno korištenje povećanog kapaciteta terminala. Terminal je tehnički proširen na 6,1 milijardu kubičnih metara plina godišnje, ali mogućnost njegove pune iskorištenosti ovisi i o dovršetku transportne mreže.

Fugaš očekuje da bi nakon završetka plinovoda, u drugom tromjesečju iduće godine, na tržište mogla biti puštena dodatna milijarda kubičnih metara prirodnog plina.

Plinacro planira izgradnju plinovoda Bosiljevo–Sisak i Kozarac–Sisak, ukupne duljine 122 kilometra, te plinovoda Lučko–Zabok dugog 36 kilometara. S već izgrađenom dionicom Zlobin–Bosiljevo ti bi projekti trebali povećati kapacitete prema Mađarskoj i Sloveniji.

Proširenje terminala i povezane plinske infrastrukture dio su šireg plana jačanja sigurnosti opskrbe Hrvatske i država srednje i jugoistočne Europe.

Andy Burnham postao je u ponedjeljak sedmi premijer Ujedinjenog Kraljevstva u posljednjem desetljeću, a investitori i promatrači tržišta već su doveli u pitanje njegov politički program. Britansko gospodarstvo posljednjih se godina bori sa zamahom. Predviđa se da će britanski BDP porasti za samo 0,8 posto u 2026., nakon rasta od 1,3 posto i jedan posto u 2025. i 2024. godini. Visoki troškovi energije istaknuti su kao ključno pitanje, što vrši pritisak na kreatore politike da povećaju proizvodnju nafte u Sjevernom moru, čak i dok Britanija napreduje sa svojim ciljevima neto nulte emisije ugljika.

Neovisne procjene koje je prikupio britanski parlament predviđaju da bi nova bušenja i povoljni uvjeti mogli povećati domaću proizvodnju na ukupno 7,5 milijardi barela ekvivalenta nafte. Burnham nije imao protukandidata u utrci za čelnika vladajuće Laburističke stranke. Vratio se u parlament prije samo nekoliko tjedana, nakon što je pobijedio na dopunskim izborima u Makerfieldu, izbornoj jedinici na sjeveru Engleske.

Samo aktivni zastupnici u parlamentu mogu se kandidirati za čelnika Laburističke stranke. Prije povratka u Westminster, Burnham – nadimkom laburistički “Kralj sjevera” – obnašao je dužnost gradonačelnika Velikog Manchestera, jednog od najvećih gradskih područja Ujedinjenog Kraljevstva. Prije gotovo desetljeća gradonačelničkog mandata bio je laburistički zastupnik i obnašao je dužnosti u kabinetu pod premijerima Tonyjem Blairom i Gordonom Brownom.

Nakon 7 neuspjelih premijera

Izgledi da će Burnham, koji se smatra ljevičarski orijentiranim od Starmera, zamijeniti aktualnog premijera, izazvao je nervozu na tržištima obveznica ranije ove godine. Ulagači u britanske državne obveznice, poznate kao gilts, čini se da su uvelike podržavali ostanak Starmera i njegove ministrice financija, Rachel Reeves, na svojim dužnostima, zbog njihove predanosti obuzdavanju javnog zaduživanja i potrošnje.

U svom govoru u petak, Burnham je obećao popraviti “velike stvari” poput politike socijalne skrbi i kritizirao promjene koje su se dogodile u Britaniji tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, gdje je “politička moć centralizirana, a ekonomska moć privatizirana”.

U Laburističkoj stranci Burnham je dosad, kažu analitičari, bio snaga rijetkog jedinstva – simpatičan čovjek praktične ljevice. Kada preuzme dužnost, Burnham će doslovno biti jedini nacionalni vođa na svijetu koji je kompetentan progresivac s vladajućom većinom u nacionalnom parlamentu. Ipak, medijsko izvještavanje o Burnhamovu usponu bilo je depresivno cinično, čak i za britanske standarde. Neki komentari sugeriraju da je Burnham jednostavni oportunist koji se pokušava svidjeti svima. Ta se šala često ponavlja: “Blairovac, Brownovac i Corbynovac ulaze u bar. Barmen kaže: ‘Pozdrav, gospodine Burnham.’”

Ali, to je previše cinično. Burnham nikada nije bio saveznik bivšeg vođe krajnje ljevice Jeremyja Corbyna – protiv kojeg se kandidirao za vođu stranke 2016. godine. Dugo je bio kritičar neoliberalizma Tonyja Blaira. Ideološki je najbliži bivšem premijeru lijevog centra Gordonu Brownu, ali Burnham je progresivniji i politički učinkovitiji. Uz to, njegovi su izazovi stvarni. Mnogi komentatori zaključuju iz užasne povijesti sedam neuspjelih premijera u deset godina da je Britanija jednostavno neupravljiva. Tom Clark, u promišljenom članku u The Guardianu, napisao je da je “jednostavna klasna podjela poslijeratnog društva zamijenjena raznim dubokim, preklapajućim podjelama: kulturnim podjelama poput Brexita, vrijednosnim podjelama poput Gaze i generacijskim podjelama između starijih vlasnika kuća i mlađih stanara”.

Fragmentiran Parlament

Fragmentirano javno mnijenje pretvorilo se u fragmentiran stranački sustav. Nekad stabilan dvostranački sustav Ujedinjenog Kraljevstva ustupio je mjesto pet stranaka, a potencijalno i više. Uz laburiste i konzervativce, tu su i liberalni demokrati, krajnje desničarska Reform UK Nigela Faragea i Zeleni.

Zahvaljujući britanskom sustavu većine, dvije vodeće stranke dobivaju daleko više mjesta u Donjem domu nego što im je glasova građana, a manje stranke dobivaju gotovo ništa. Na općim izborima 2024. godine laburisti su osvojili samo 33,7 posto nacionalnih glasova, a na kraju su osvojili 411 od 650 mjesta. S druge strane, konzervativka Margaret Thatcher nikada nije osvojila većinu glasova građana, ali je vladala gotovo 12 godina s velikom većinom u Donjem domu.

Ali, očita reforma – proporcionalna zastupljenost – dovela bi do još fragmentiranijeg Parlamenta i slabih koalicijskih vlada. Ako Burnham uspije imati uspješne tri godine kao premijer do kolovoza 2029., roka za sljedeće opće izbore, laburisti će zadržati svoju vladajuću većinu. Golem izazov je britansko gospodarstvo. Burnham je predložio da svoj manchesterski model poslovnog socijalizma preslika na nacionalnu razinu. Njegova prepoznatljiva politika deprivatizacije autobusnog sustava, dodavanja više tramvaja i autobusa te smanjenja cijena prijevoza izuzetno je popularna.

Na nacionalnoj razini ideja je vratiti nekoliko propalih privatiziranih poduzeća pod učinkovitiju javnu kontrolu. Morat će uložiti više novca u Nacionalnu zdravstvenu službu, u socijalno stanovanje i u gospodarski razvoj. Burnham je nastojao neutralizirati potencijalno neprijateljsko tržište obveznica, naznačujući da će zadržati Starmerovu fiskalnu politiku vrlo niskih deficita. Ali, to znači da će morati povećati poreze na dohodak od kapitala ili neće biti novog novca za njegove nove investicijske projekte.

Čak i ako se Burnhamove politike pokažu kao pametne i uspješne, trebat će mnogo godina da utječu na ekonomske okolnosti običnih ljudi, a Britanija ovisna o izvozu suočit će se s padom globalnog gospodarstva. Prilagodba s Europom koja vjerojatno ne dovodi do potpunog poništavanja Brexita pomoći će mu. Kao i svaki nacionalni vođa, Burnham će griješiti, ali je bolje opremljen temperamentom i političkim vještinama od bilo kojeg od nedavnih propalih britanskih vođa bilo koje stranke. Bilo bi dobrodošlo vidjeti da praktični progresivac zapravo uspije, kažu analitičari.

Iznenađujuća odluka novog britanskog premijera Andyja Burnhama da Johna Healeyja imenuje svojim ministrom financija pojačava pitanja o tome koliko dodatnog zaduživanja ili povećanja poreza dolazi na dnevni red. Healey – koji je dao ostavku na mjesto ministra obrane u prethodnoj vladi Keira Starmera zbog onoga što je kritizirao kao nedovoljnu potrošnju na oružane snage – smatra se sigurnim izborom za posao ministra financija. No, analitičari sada pokušavaju zbrojiti vjerojatna dodatna ulaganja u obranu uz obećanja koja je dao Burnham, uključujući proširenje socijalnog stanovanja. Dionice britanskih proizvođača oružja porasle su u utorak zbog očekivanja da bi potrošnja na obranu mogla porasti na tri posto gospodarskog proizvoda do 2030., što je više od oko 2,7 posto koliko je dogovorio Starmer, što bi moglo koštati otprilike dodatnih deset milijardi funti godišnje.

Burnham je također predložio da želi podići prag na kojem ljudi počinju plaćati porez na dohodak, rekao je da će zadržati mehanizam trostrukog zaključavanja za povećanje državne mirovine – koja košta procijenjenih 13 milijardi funti više od jeftinije alternative – i uhvatiti se u koštac s krizom u socijalnoj skrbi, izazovom od više milijardi funti koji su njegovi prethodnici izbjegli.

“Sad već govorimo o popriličnoj količini novca”, rekao je Reutersu David Zahn, voditelj odjela za europske fiksne prihode u Franklin Templetonu.

Tržišta traže brzu reakciju

Zasad je imenovanje Healeyja – umjesto bivšeg ministra energetike Eda Milibanda, čiji je prošli entuzijazam za zaduživanjem za financiranje zelenih ulaganja zabrinuo investitore – smirilo nervozno tržište državnih obveznica u Velikoj Britaniji. Troškovi zaduživanja skočili su u ponedjeljak kada je Burnham govorio o korištenju fleksibilnosti unutar fiskalnih pravila koja je naslijedio od Starmerove vlade, prije nego što su se stabilizirali u utorak nakon Healeyjeva imenovanja.

Nakon dva razdoblja na nižim pozicijama ministra financija u 2000-tima pod Gordonom Brownom, Healey ima iskustvo iz prve ruke o tome kako funkcioniraju javne financije Ujedinjenog Kraljevstva. Međutim, dan nakon što se Burnham preselio u Downing Street i imenovao Healeyja kao prvog kandidata za svoj kabinet, odnos između dva najmoćnija političara u zemlji tek treba razumjeti. “Morat ćemo pričekati i vidjeti hoće li Healey govoriti na isti način kao Burnham i hoće li moći ublažiti Burnhamovu fleksibilnost i poruku o visokoj potrošnji kako bi smirio financijska tržišta i porezne obveznike”, rekla je Reutersu Kathleen Brooks, direktorica istraživanja u XTB-u, brokerskoj kući.

Nigel Green, glavni izvršni direktor deVere Group, savjetodavne tvrtke za bogate, bio je kritičniji: “Healeyjevo imenovanje nije dokaz da je pritisak na potrošnju nestao. To je dokaz da Burnham zna da je tržištu potrebno uvjeravanje dok on pokušava razumjeti koliko daleko može ići.” Britansko gospodarstvo, kao i veći dio ostatka Europe, teško raste od financijske krize prije gotovo 20 godina, a vladina potrošnja za ublažavanje šokova poput Covida i rata u Ukrajini povećala je dug. Podaci objavljeni u utorak pokazali su ograničenja nove vlade kada je riječ o dodatnoj potrošnji. Dnevna potrošnja – koju vlada nastoji uravnotežiti poreznim prihodima do kraja desetljeća – iznosila je 42 milijarde funti u minusu u prva tri mjeseca porezne godine, što je 1,3 milijarde funti više od prognoza koje podupiru proračun. Te prognoze još ne uključuju utjecaj rata u Iranu na javne financije, koji “think tank” Resolution Foundation procjenjuje na oko 14 milijardi funti.

Prva najava potpore troškovima života objavljena u utorak – ukidanje PDV-a s računa za struju – potaknula je neke da dovedu u pitanje tvrdnju nove vlade da će se u potpunosti financirati ukidanjem sheme digitalne identifikacije.

“Vlada će morati utvrditi kako će platiti svoje nove politike u proračunu”, rekao je Starmerov saveznik, Darren Jones, bivši glavni tajnik Ministarstva financija. Dok je Burnham govorio o uštedama od brzorastućih britanskih izdataka za socijalnu skrb, također je rekao da će mu prioritet biti više obuke kako bi se ljudima pomoglo da se vrate na posao, sugerirajući da nema kratkoročnih smanjenja zbog nižih isplata naknada.

“Očekujemo više porezno financirane potrošnje i da će vlada povećati zaduživanje koliko god to dopuštaju fiskalna pravila”, rekao je Reutersu Rob Wood, glavni ekonomist za UK u konzultantskoj tvrtki Pantheon, dodajući da vidi veći inflacijski pritisak i moguće kamatne stope. Zahn iz Franklin Templetona rekao je da postoje opasnosti od odgađanja objave fiskalnih planova nove vlade, nakon što je neizvjesnost oko poreznih promjena Starmerove vlade opteretila gospodarstvo. “Bit će krucijalno da proračun donesu prije, a ne da čekaju do kraja studenoga. Što dulje postoji neizvjesnost, to će se tržištima manje svidjeti”, zaključuje Zahn.

Hrvatski Crveni križ kreće u realizaciju kapitalnog projekta – izgradnju Kampusa u Zagrebu. Riječ je o jedinstvenom humanitarnom i logističkom kompleksu u kojem će se objediniti sve operativne i upravne službe HCK-a, koje su trenutačno raspoređene na više lokacija.

prva sjednica

Božinović priznao da rezultati izostaju: Ovisnosti među mladima sve veći problem

Za tu je svrhu već kupljeno zemljište uz Nacionalni logistički centar Hrvatskog Crvenog križa u Jelkovcu, na istoku Zagreba. S novom parcelom kompleks će se prostirati na ukupno oko 33 tisuće četvornih metara zemljišta, doznaje Hina.

U postojećem centru trenutačno djeluju Služba spašavanja života na vodi i ekološke zaštite priobalja, Nacionalni ured Službe traženja te Služba za djelovanje u kriznim situacijama.

Iako je postojeći objekt moderan, pokazao se premalenim za sve aktivnosti Hrvatskog Crvenog križa.

„Postojeći logistički centar dobar je i moderan, ali već nam je neko vrijeme jasno da ga treba proširiti jer se pokazalo da je prostor često skučen za sve aktivnosti koje je potrebno provesti, a želimo biti dosljedno kvalitetni u svemu što radimo“, rekao je izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa Robert Markt.

Upravna zgrada, heliodrom i amfiteatar

U novom Kampusu, uz upravnu zgradu, planirani su amfiteatar na otvorenom za edukacije, heliodrom i sportski tereni, kazali su Hini u Hrvatskom Crvenom križu.

Logistički dio kompleksa obuhvatit će polivalentni prostor s industrijskim šatorima, koji će se u kriznim situacijama koristiti za privremeno povećanje skladišnih kapaciteta.

U razdobljima bez kriza šatori će se uklanjati, a prostor će služiti kao vježbalište za pružanje prve pomoći, poligon za natjecanja mladih, parkiralište ili skladište za stambene kontejnere.

Iz sigurnosnih razloga parkiralište za teretna vozila bit će fizički odvojeno od skladišta.

U sklopu zelene strategije planirana je ugradnja solarnih panela na natkrivenim parkiralištima, punionica za električna vozila i uređenje zelenih površina.

Sve službe na jednoj lokaciji

U budući Kampus trebala bi se preseliti i uprava Središnjeg ureda Hrvatskog Crvenog križa.

„Očekujemo velike pomake jer sada djelujemo na nekoliko lokacija, a najveći dio službi radi u stambenoj zgradi u kojoj su stanovi pretvoreni u urede. To će rezultirati puno boljim uvjetima rada“, rekao je Markt.

Okupljanje svih resursa na jednoj lokaciji trebalo bi omogućiti bolji protok informacija i znatno povećati učinkovitost djelovanja, osobito u kriznim situacijama.

Završetak projekta kroz sedam godina

U HCK-u ističu da je riječ o složenom projektu koji će zahtijevati znatna financijska sredstva.

Zemljište je Hrvatski Crveni križ kupio vlastitim sredstvima, a u organizaciji se nadaju da će se dio gradnje financirati sredstvima Europske unije.

Projekt će se realizirati u fazama, a njegov završetak očekuje se u roku od približno sedam godina.

Nakon dovršetka Kampus bi trebao postati središnje mjesto za koordinaciju humanitarne pomoći u Hrvatskoj.

„Imamo znanje i veliko iskustvo, a ovakvim infrastrukturnim projektom uspostavit ćemo novi standard u pružanju humanitarne pomoći, djelovanju u kriznim situacijama i svim drugim aktivnostima koje provodimo“, poručio je Markt.

Davor Baković uveo je geopolitiku, problem demografije, tematizirao inovacijske cikluse u razgovore domaćih gospodarstvenika, na razini na kojoj se inače raspravlja na poluzatvorenim okupljanjima samih šampiona velikih europskih ekonomija, Zato smo Bakovića, koji već četvrtu i kaže, zadnju godinu, vodi Udrugu hrvatskih izvoznika, pitali za neposredni, spontani uvid u stanje hrvatskog izvoza i o tome što izvoznike izdvaja među drugim akterima u društvu, u Hrvatskoj.

Davor Baković od prošle je godine i EU Trade Champion, odnosno član izabrane mreže europskih gospodarstvenika, koje je Maroš Šefčovič, jedan od malog broja ozbiljno utjecajnih povjerenika, inače na čelu Glavne uprave Europske komisije za trgovinu i ekonomsku sigurnost, pozvao da budu svojevrsni ambasadori za europsku trgovinu. U stvarnosti, to je grupa menadžera iz raznih EU članica, eksperata, istraživača, koji imaju odličan uvid u to što se radi u pojedinim zemljama članicama, koji su trendovi, tendencije, koje se direktive vezane za trgovinu donose.

Primarno, Baković je predsjednik Uprave tvornice Končar-Mjerni transformatori, sastavnice grupe Končar, jak je izvoznik, a Mjerni, kako ih zovu u ekosistemu Končara, našli su svoju nišu. Poznato je da imaju tvornicu u Zagrebu, zatim u kineskom gradu Shenyangu, a grade i novu u Zaprešiću. U krugovima koji se bave proizvodnjom i biznisom, poznato je da je odrastao u Pekingu, gdje mu je otac bio diplomat, a majka dopisnica, Zorana Baković, vjerojatno najveća specijalistica za Kinu u regiji. Kad se vratio iz Kine, uopće mu se nije postavljalo pitanje hoće li ili neće ostati u Hrvatskoj, a cijeli radni vijek proveo je u Končaru.

Osoba koja radi u Mjernim transformatorima opisala je da je Baković svaki dan je u pogonu, svatko može doći na njegova vrata i bit će ne samo ovlaš, nego stvarno poslušan. Važno mu je kako se ljudi osjećaju, i ima stvaran, autentičan autoritet. Cijelo vrijeme dok razgovara o nečemu što je posao, ima širu sliku. Izuzetno cijeni žene, prema tome, u svemu je pomalo neobičan. Razgovor smo vodili u Zagrebu, uoči godišnjih odmora…

Kad se spominje hrvatsko gospodarstvo, bez iznimke izvoznicima se redaju pohvale, ali pod ruku onda i prigovori, koji se, doduše, prvenstveno odnose na našu industriju. Ne govorimo sad o analizama OECD-a, iako u onom za 2026. upozoravaju na usporavanje rasta produktivnosti ili preveliku ovisnost o europskim tržištima, nego na informirane poruke domaćih ekonomista, koji se stalno vraćaju na nedovoljnu razinu kompleksnosti izvoza, na zaostajanje u uvođenju novih tehnologija kod nekih naših izvoznika, zatim da država ne otvara dovoljno mogućnosti da se izvoz razmaše. Stalna je nelagoda i što izvrsni odlaze, a prigovara se i to što uvijek vrtimo iste pozitivne primjere, nekoliko najuspješnijih kompanija. Što biste na to odgovorili? Pitamo i iz perspektive toga i da ste Vi osobno dali veliki zamah svojoj tvrtki Končar-Mjerni Transformatori, koja je u vrhu hrvatskog izvoza. Dakle, i sami ste izvoznik, i kao predsjednik Udruge izvoznika poznajete izbliza tu, u najboljem smislu riječi, elitu hrvatskoga gospodarstva. Što nam možete i o njima reći, i to sad, na kraju četverogodišnjeg perioda u kojem ste vodili Udrugu, kakvi su to ljudi??

Poznate su mi te analize, ali ne bih ovom prilikom ulazio u detaljne usporedne analize hrvatske industrije i izvoza. No, mogu reći da se u posljednjih pet godina vidi kvalitativan pozitivni trend, kojim se smanjuje raskorak s nekim nama sličnim gospodarstvima. Često smo se uspoređivali sa Slovenijom ili Češkom, koje su nekoliko godina prije ušle u Europsku uniju, u drukčijim okolnostima kad je pozornost bila potpuno na razvoju novih članica pa su i zato vrlo dobro iskoristile nekoliko europskih financijskih perspektiva.

Ono što je bitno za nas je da hvatamo korak, tako što se popravila struktura izvoza više dodane vrijednosti, što znači da naši izvoznici sve bolje pronalaze niše u kojima su konkurentni. Takvih je primjera mnogo. Na neki način je to očekivano jer vam izvoz, tj. tržište neće dugo dopuštati da te niše ne nađete. I naravno, da se ono što je generalna agenda Europske unije, prenosi i ovdje kod nas, a to je ulaganje u energetsku tranziciju, digitalizaciju, automatizaciju, i u sva ostala područja, što je nedvojbeno pomoglo rastu izvoza više dodane vrijednosti. Tako da se pokazalo da ovdje, barem mi izvoznici ne samo da znamo zašto nešto želimo, nego znamo i kako postići to što želimo.

Ali, htio bih nešto drugo reći o izvoznicima. Još sam više njima impresioniran sad, kad sam ih dobro upoznao, nego kada su me prije četiri godine izabrali na čelo Udruge. Izvoznici su golemi potencijal Hrvatske. Statistike i analize koje ste naveli može pročitati svatko, ali, nakon četiri godine bliskog kontakta s tom ekipom, prevlada drukčiji dojam, drukčija kvaliteta. Shvatite da hrvatsko gospodarstvo ima kvalitetu koja se izvana često ne vidi u tim analizama. Kad ih upoznate izbliza, morate ostati impresionirani načinom na koji rade, kako rješavaju probleme i nalaze rješenja, kako su spremni na udarce čak i kad pobjeđuju, i kako se brzo dižu kad padnu. I još k tome, to su normalni, ne napuhani ljudi. Izvoznici su uistinu golem potencijal, jači od statistika.

Zašto se taj stvarni potencijal koji ste opisali ne prelijeva na cijelo gospodarstvo?

Ne znam točno što koči druge, sigurno je više faktora u pitanju. Možda će se to prelijevanje tek dogoditi, s vremenom. Možda kod nas još uvijek postoji određeni kompleks manje vrijednosti, ili, možda točnije, kompleks male nacije. Svakako nešto u mentalitetu. Kad sam se 2002. vratio iz Pekinga u Zagreb, a tamo smo živjeli zbog posla mojih roditelja, primijetio sam određen manjak samopouzdanja tamo gdje za to nije bilo razloga, ali i kompleks više vrijednosti gdje tome nije bilo mjesto.

Nije mi bilo jasno otkud taj automatizam, to strahopoštovanje da se, na primjer a priori vjeruje njemačkom inženjerstvu, američkim bankama ili vojnoj industriji, francuskim vinima, a ne onome što bi se objektivno trebalo zaključiti da je bolje. Skale su mi bile čudne. Imam dva brata, jedan je živio u Londonu, a drugi još živi u Beču, i kad bi dolazili u Zagreb, odnosili su se prema njima kao prema stručnjacima iz velikog svjetskog središta. Beč je svakako vrlo lijep, ali da je baš velik, ne bih rekao. Sve ovisi s koje pozicije promatramo. Primijetio sam kod naših ljudi nedostatak povjerenja u vlastite sposobnosti i sklonost uzdizanju drugih. Kao da ono što kaže njemački inženjer automatski vrijedi 20 posto više, kineski 20 posto manje.

Mislim da to jednostavno nije istina. Posvuda ima vrhunskih ljudi i posvuda postoji prosječnost. Odgovorno mogu reći da su, kad sam već u primjeru tehnike, naši inženjeri s FER-a među najboljima na svijetu. To potvrđuju tržišta na kojima uspješno rade. Mislim da nemamo razloga da se zaplićemo u kompleksu manje vrijednosti. Ono što ubija male nacije, ali i pojedince koji imaju potencijal da taj potencijal ostvare, je strah. Teško je biti ambiciozan kad si prestrašen. Vjerujem da je za uspjeh potrebna kombinacija ambicije, hrabrosti i osjećaja za realnost. Ne treba se bojati. Ekonomiju na kraju ne pokreće statistika, pokreću je ljudi – isključivo ljudi.

Isključivo ljudi? No, uskoro možda i umjetna inteligencija?

Taj razvoj još promatram. Vidim golem globalni hype tu i mislim da se pumpa veliki AI balon. Ali, to ne znači da će taj balon prsnuti, ili ako hoće, nemoguće je predvidjeti kada će se to dogoditi. Svojedobno je i internet bio veliki balon i nitko nije uspio predvidjeti kada će puknuti, no to se dogodilo. Mislim da se u oba slučaja radi o tehnologiji koja mijenja i koja će promijeniti svijet, samo će se to s umjetnom inteligencijom dogoditi kasnije nego što mnogi očekuju. Uostalom, vidjet ćemo, možda uskoro.

Što se tiče scenarija prema kojem će superinteligencija vladati svijetom, realnije mi se čini da ćemo svjedočiti geopolitičkom kaosu i ratu koji će izazvati ljudi, nego dominaciji strojeva. Glavna tema trenutačno je tko će predvoditi takvu revolucionarnu tehnologiju, a ne hoće li ona imati svojih ideja. Posebno je složeno kad govorimo o toj temi u svjetlu produktivnosti. Putem AI-ja moći će se postići veća produktivnost, što mnogi žele. No, takav scenarij mogao bi uzrokovati masovna otpuštanja i prebrzu redistribuciju radne snage, pitanje je koliko bi ta dodana produktivnost vrijedila društvenih šokova koji bi uslijedili.

Možda će zato univerzalni temeljni dohodak postati nužnost? To je vrlo stara ideja, ali ponovo se aktualizira, ako si predočimo generacije koje će zbog AI-ja ostati bez posla.

Prije u Europi, čak i u Kini. U Americi, ne vjerujem da je to trenutačno moguće, pogotovo to mislim nakon razgovora s vrlo upućenim Amerikancima, visoko odgovornima u svojim industrijama. Njihova je procjena da američki mentalitet jednostavno nije takav da bi Amerika prihvatila ideju univerzalnog dohotka za ljude koji bi bili žrtve produktivnosti koju bi omogućio AI. Upravo zato i strahuju da bi takav razvoj događaja mogao izazvati ozbiljne društvene nemire, koji bi ugrozili cijeli njihov sustav i imali neizvjestan ishod. Kinezi, primjerice, već imaju zakone koji zabranjuju kompanijama otpuštanje radnika koji je zamijenjen robotom. Mislim da na univerzalnom dohotku treba još puno raditi, u raznim multilateralnim organizacijama i okvirima.

Onda možda Njemačka, kojoj se zamjera da posrće i zaostaje, da više nije motor Unije, da nije na vrijeme reagirala, ipak radi nešto dobro kad se kreće polaganije? Ili čak cijela Europa? Kad tako opisujete što može donijeti ovo tehnološko ubrzanje, možda ispadne da sporost i nije tako loša?

Njemačka ipak tehnološki jako zaostaje. Zaostaje cijela Europa. U tome nema ništa dobro. Moj kolega, ugledni hrvatski gospodarstvenik koji je u Kini radio na visokoj tehnološkoj funkciji, kaže da su ga tamo uvijek pitali što se događa u Americi, a u Americi, što se događa u Kini. Nitko ga nije pitao što se događa u Europi. To jest percepcija Europe trenutačno, više kao tržište i mjesto za odmor, nego kao snaga i sila sposobna da vodi društvo i ekonomiju. To je nova situacija. A kod Nijemaca, kako ja njih vidim, ima nešto zanimljivo. Dok sustav funkcionira, oni su njegovi poslušni robovi. No, kad sustav pukne i nađu se na podu, i kad više nemaju izbora, iznenađujuće brzo postanu kreativni i inovativni. Ta njihova kombinacija discipline, upornosti i žilavosti omogućuje im da se nakon velikih kriza ponovno podignu. To vrijedi i geopolitički, i ekonomski i kako hoćete.

Je li europsko tehnološko zaostajanje za Amerikom i Kinom postalo opasno? Je li fatalno, nenadoknadivo?

Europa je još uvijek ekonomska, tehnološka i industrijska sila. Nije propala. No, nije tako dominantna kao što je bila prije i to utječe i na poziciju i percepciju i Njemačke i Europe. Tu bitku jednostavno trenutačno gubimo. Europa je kroz povijest dugo bila jaka i glavna i zbog toga se uljuljkala i smatrala da je ta udobna pozicija nepromjenjiva. Europski kompleks više vrijednosti bujao je dok su drugi uporno radili i rasli, a ona to, tako samozadovoljna, nije primijetila. Problem je što se Europa predugo oslanjala na uvjerenje da će zauvijek ostati relevantna i utjecajna. Imala je jeftinu rusku energiju, besplatan američki sigurnosni kišobran, a Kinu je doživljavala prije svega kao tržište. Kad su pak primijetili da je Kina osnažila, onda su se tješili da će je Indija zamijeniti. Europa je vrlo dugo, desetljećima, podcjenjivala Kinu i slažem se da danas više nije tako, ali tek se nedavno trgla i redefinirala svoj odnos s Kinom.

Točno je i to da je Europa danas podcijenjena. Ali, podcijenjenost nije uvijek loša stvar. Osobno govoreći, mene je kroz život najviše motiviralo kada sam bio podcijenjen. Uz to, velika je pogreška podcijeniti protivnika. Možda će Europa upravo sada, kad nije u središtu pozornosti, kada je se podcjenjuje, pokazati što doista može. U povijesnom, ekonomskom razvoju dovoljno je da se jedna generacija uljuljka i povjeruje da je najbolja u svemu i da se umisli kako svima može propovijedati. Tada se izgubi osjećaj za stvarnost. Konkretno, nešto na što Europa nije dovoljno brzo reagirala je multipolarnost svijeta. Uljuljkala se u taj komfor. Nije primijetila povijesne promjene, iako, koliko je taj unipolaran svijet trajao, tek 35 godina otprilike.

Povijesna epizoda.

Ma, intermezzo.

Kažete da Hrvatska ima velik potencijal, ali istodobno je činjenica da se suočava s iseljavanjem i demografskim padom. Na koga bi se onda razvoj trebao oslanjati?

Na one koji ostanu i na one koji će se vratiti. Možda će nas biti manje, ali postoje zemlje koje su pokazale da broj nije presudan. Pogledajte Izrael. Ima samopouzdanje i ambiciju i ozbiljna je država. Ono što ubija male narode je strah. Teško je biti ambiciozan ako živite u strahu. Uostalom, moramo primijetiti da iseljavanje danas nije kao nekada, kada se odlazilo da se više nikada ne vrati. Danas mladi odlaze, uglavnom u druge zemlje EU-a, i mnogi se vraćaju s novim iskustvima, znanjima i perspektivom. Zapravo, ta dinamika stjecanja iskustva u raznim sredinama, to je neprocjenjivo bogatstvo. Moramo puno raditi na tome da se čim više takvih ljudi poželi vratiti, a imaju jako dobar motiv – lijepu i sigurnu zemlju s visokom kvalitetom života. Kad k tome dodamo još više mogućnosti da se profesionalno ostvare, siguran sam da će se oni koji su otišli vraćati u velikim brojevima.

Menadžeri često prigovaraju da mladi više nemaju odnos prema radu koji se činio samorazumljiv za one koji žele uspjeti. Knjige su napisane o Generaciji Z i njihovoj ležernosti prema poslu i trudu. Vi ste od onih rođenih 1980. Vidite li i vi takvu promjenu, primjerice, na generaciji koja je vas dočekala? Vodite veliku tvornicu, pokrenuli ste i gradite novu, širite proizvodnju, trebate ljude. Kako ih nalazite?

Stariji su me itekako motivirali, možda dijelom zato što mi se neke stvari nisu sviđale, meni i mojoj generaciji, pa smo mislili da ih možemo napraviti bolje. No, često čujem kolege kako govore da mlade danas nije moguće motivirati. Nisam siguran da je problem u mladima jer, konačno, cijelu se ljudsku povijest stariji žale na mlade. Mislim da današnje generacije nisu ništa lošije. Dapače, one su već digitalizirane, gotovo otkad progovore.

U ozbiljan profesionalni život ulaze potpuno digitalno pismeni i to je njihova ogromna prednost koju treba iskoristiti. Treba pronaći pravi način da ih se motivira, treba naći ključ za njih. Najvažnije kod vođenja tvrtke je naći dobre ljude i zadržati ih. A zadržati ih, to je puno teže i od samog pronalaženja. Mislim da se jedna okolnost svakako promijenila s novim generacijama, a vezano je uz tržište rada. Imam osjećaj da je mladima danas nikad lakše naći drugi posao, čak promijeniti branšu i probati nešto novo, pogotovo tako s onima koji su vrhunski. Tako da je danas bitno, usudim se reći, kao nikad prije, biti u stanju čuti i razumjeti mlade i inspirirati ih.

Evo, Orqu su pokrenuli vrlo mladi ljudi, daleko od Zagreba, a očigledno su posebna tvrtka koja ima vrlo široku sliku, mala kompanija, a najnovijeg inovacijskog ciklusa. Kako uopće nastaju takve tvrtke?

Stvaraju ih ljudi određenih kvaliteta, ovi vrhunski, ljudi koji imaju ambiciju, nemaju strah ni komplekse, a ipak se stalno pitaju rade li dobro, odnosno, oni imaju svoje komplekse pod kontrolom i rade na sebi. Nužna je ta samosvijest i stalno preispitivanje. Primijetio sam još nešto. Što su ljudi kvalitetniji, čak i uspješniji, to su skromniji. Ne sjećam se kad sam upoznao vrhunske i istodobno prepotentne ljude. Što više ostvare i što se više bore, bolje spoznaju sebe. I dakako, treba imati uzore u životu.

Tko su bili vaši uzori?

Moji uzori su moja obitelj, u širem smislu. To su moji roditelji, moja braća, a poslije u životu i moja supruga. Imao sam tu sreću da sam odgojen u obitelji jakih žena, a danas me inspiriraju supruga i naše dvije kćeri. Moram, naravno, spomenuti i moje učitelje kroz život.

Zvuči vrlo kineski, kao i ono ratničko upozorenje da ne treba podcjenjivati protivnika. Stalno se vraćamo na Kinu, što je razumljivo, jer ni u Hrvatskoj, ni u cijeloj široj regiji nema mnogo ljudi vašeg iskustva. Koliko ste i što ste zapravo ponijeli iz Kine?

Teško mi je odgovoriti na to pitanje jer to je mjesto na kojem sam odrastao i makar sam se kretao u vrlo međunarodnoj sredini, izloženost kineskom duhu i kulturi bila je neizbježna i znatna, tako da – da, rekao bih da mi je usađen izvjestan kineski kodeks, koji na prvo mjesto stavlja lojalnost te poštivanje roditelja i učitelja. No, podjednako je važno što sam srednju školu u Pekingu proveo u pakistanskoj vojnoj školi, na engleskom jeziku. Rekao bih da sam se tamo naučio disciplini, makar su i kineske škole poznate po tome. To je, ukratko, ono što sam tamo dobio u formativnim godinama, i na tome sam zahvalan.

Koliko je članstvo u Europskoj uniji pomoglo hrvatskim izvoznicima?

Jako puno. Cijeloj zemlji, ne samo izvoznicima. I direktno i indirektno. Prije svega i najvažnije, što se tiče industrije i izvoznika, promijenio se način razmišljanja. Smatram da se situacija ne može usporediti s onim prije, kad je horizont bila samo Hrvatska ili regija, sad je to cijela Europska unija. Pomogli su i brojni financijski instrumenti, uvijek rado istaknem HBOR i HAMAG-BICRO koji su povezani s europskim sredstvima, ali i razni za izvoznike poticajni zakoni. O pomoći nakon Covida, najviše mislim na NPOO, ili nakon potresa u Zagrebu i Petrinji, ne moram ni govoriti. Promijenio se cijeli ambijent, koji je danas samorazumljiv, pa ga više i ne komentiramo, ali promjena je velika. Kad sam se 2002. vratio, još sam imao dojam da putujući u Beč, na primjer, ili u Madrid, idemo u pravu Europu.

Danas više nemam osjećaj da Zagreb nije Europa. Čak obratno, dogodi se da odem negdje u zemlje koje smo zvali zapadna Europa i u tim se gradovima zapitam: je li ovo još Europa? Ne mislim pritom samo na promjene koje donose migracije, nego i na birokraciju, na primjere propadanja gdje je nekada bio visoki standard, na neučinkovite javne servise. Znamo da nije svugdje u Hrvatskoj podjednako dobro, neke se regije sporije razvijaju. Ali, evo, ja se ugodnije osjećam u Istri nego u Italiji, a te pozitivne promjene posljedica su integracije u Europsku uniju, posljedica članstva.

Kada u Udruzi izvoznika govorite o razvoju Hrvatske, stavljate naglasak na industriju, a turizam vam je očigledno u drugom planu. Zašto?

Nemam ništa protiv turizma, neka ga bude što više, da se što bolje vodi i da bude što kvalitetniji. Ali, u fazi razvoja smo gdje se prioritet mora staviti na razvoj industrije i uslugu visoke dodane vrijednosti. U Dalmaciji, na primjer, često čujem da je teško razvijati posao koji nije vezan uz turizam. Upravo zato treba graditi gospodarstvo u kojem će turizam biti komplementaran industriji, a ne njezina zamjena.

Tvrtka koju vodite, Končar Mjerni transformatori, snažno je prisutna na američkom tržištu. Dakle, možete nam iz prve ruke reći ono o čemu se govori, a to su promjene nakon dolaska administracije Donalda Trumpa. Je li se uistinu promijenila poslovna klima? Kakav je sada stvarni stav prema zelenoj tranziciji?

Osjeća se promjena, to je sigurno, a kad je riječ o energetici, osjeća se i promjena prema zelenoj tranziciji. Mjerni transformatori nisu pretrpjeli veliki udar, zato što su nam proizvodi i dalje traženi, tj. teško nalaze domaću zamjenu za njih, ali da su carine i, prije svega, njihova nepredvidljivost problem, to stoji. Naši američki poslovni partneri ni sami ne znaju kakva će pravila vrijediti za nekoliko mjeseci. Najgora je upravo ta neizvjesnost, to drmanje, zato ih ima dosta koji se okreću od Amerike, traže mjesta gdje postoji konzistentnost. Naravno, ima i onih koji će dio poslovanja preseliti tamo.

Dobro. A šire, hoće li zelena tranzicija ipak opstati?

Vjerujem da hoće, ali rekao bih po nekom modelu koji je sličniji kineskom, prema kojem je svaka energija dobrodošla. Mislim da će najštetniji izvori poput ugljena postupno nestajati, ali će prirodni plin, primjerice, još dugo ostati. Umjesto jednostavne podjele na zeleno i ne-zeleno, razvijat ćemo različite razine zelene tranzicije, nastat će i borba za definicije što je zeleno, a što nije.

Od 20. studenoga 2026. novi Zakon o potrošačkim kreditima dodatno će precizirati i proširiti prava korisnika koji kredit žele otplatiti prije ugovorenog roka. Ukupni troškovi potrošačkog kredita morat će se razmjerno smanjiti, dok će naknade koje banka ili drugi vjerovnik smije naplatiti ostati strogo ograničene.

Jedinstveni zakonski akt

Od 20. studenog na snazi će biti novi zakon o potrošačkom kreditiranju, evo što to znači za potrošače

Pravo na prijevremenu otplatu nije potpuno novo jer ga potrošači imaju i prema postojećim propisima. Ključna promjena odnosi se na način na koji se kod potrošačkih kredita izračunava smanjenje troškova, odnosno na širi krug troškova koji će se morati vratiti korisniku.

Kod potrošačkog kredita smanjenje se neće odnositi samo na kamate i troškove povezane s trajanjem ugovora. Vjerovnik će morati uzeti u obzir i troškove koji ne ovise o trajanju kredita, uključujući troškove naplaćene pri njegovu odobravanju, te ih razmjerno umanjiti prema vremenu koje je preostalo do ugovorenog dospijeća.

To znači da korisnik koji kredit zatvori prije roka neće morati snositi puni iznos troškova obračunanih za cijelo ugovoreno razdoblje, iako se kreditom više ne koristi.

Kolika naknada i pod kojim uvjetima

Naknada za prijevremenu otplatu potrošačkog kredita moguća je samo ako se kredit otplaćuje u razdoblju u kojem se primjenjuje fiksna kamatna stopa. Naknada pritom mora biti pravedna, objektivno opravdana i povezana s mogućim troškovima koje vjerovnik ima zbog ranije otplate.

Najviša naknada smije iznositi jedan posto prijevremeno otplaćenog iznosa ako je do ugovorenog dospijeća ostalo više od godinu dana. Ako je do dospijeća ostalo godinu dana ili manje, naknada smije iznositi najviše 0,5 posto prijevremeno otplaćenog iznosa.

Naknada se ipak neće moći naplatiti kod svake ranije uplate. Banka ili drugi vjerovnik smjet će je obračunati samo ako ukupan iznos prijevremenih otplata tijekom razdoblja od dvanaest mjeseci prijeđe 10.000 eura.

Čak i kada korisnik prijeđe taj prag, naknada se neće obračunavati na cjelokupan prijevremeno otplaćeni iznos, nego samo na dio koji prelazi 10.000 eura. Manje prijevremene otplate tako će i dalje ostati bez naknade.

Visina naknade dodatno je ograničena iznosom kamate koju bi korisnik platio da je kredit nastavio otplaćivati prema ugovorenom rasporedu. Naknada ne smije biti viša od kamate za preostalo razdoblje između prijevremene otplate i ugovorenog dospijeća kredita.

Naknada se ne smije naplatiti ni ako se prijevremena otplata obavlja na temelju ugovora o osiguranju koji jamči otplatu kredita, ako je riječ o dopuštenom prekoračenju po računu ili ako se otplata provodi u razdoblju u kojem se ne primjenjuje fiksna kamatna stopa.

Stambeni krediti i dalje bez naknade

Kod stambenih potrošačkih kredita zadržava se pravilo prema kojem korisnik može kredit prijevremeno otplatiti, djelomično ili u cijelosti, bez plaćanja naknade vjerovniku.

To pravo već postoji prema važećim propisima o stambenom potrošačkom kreditiranju, pa nije riječ o pogodnosti koja se prvi put uvodi u studenome 2026. Novi zakon nastavlja postojeću zaštitu korisnika stambenih kredita.

Kod prijevremene otplate stambenog kredita korisnik ima pravo na smanjenje ukupnih troškova za kamate i druge troškove koji se odnose na preostalo trajanje ugovora.

Izlaz nakon povećanja promjenjive kamate

Posebna zaštita predviđena je za korisnike potrošačkih kredita s promjenjivom kamatnom stopom. Ako se promjenjiva kamata poveća, primjerice zbog promjene ugovorene referentne vrijednosti, korisnik će moći kredit prijevremeno otplatiti bez naknade i naknade štete vjerovniku.

Za to će imati rok od tri mjeseca od primitka obavijesti o povećanju kamatne stope. Korisniku se tako omogućuje izlazak iz kredita ako mu novi troškovi više ne odgovaraju.

Promjenjiva kamatna stopa u pravilu se sastoji od referentne vrijednosti i fiksne marže vjerovnika. Banka ne smije tijekom otplate samostalno povećati svoju ugovorenu fiksnu maržu, dok se ukupna kamata može mijenjati zbog kretanja referentne vrijednosti.

Na koje će se ugovore primjenjivati

Nove odredbe o izračunu smanjenja troškova i naknadama za prijevremenu otplatu u pravilu će se primjenjivati na ugovore sklopljene od 20. studenoga 2026.

Na ranije sklopljene ugovore nastavit će se primjenjivati propisi koji su vrijedili u trenutku njihova sklapanja. To ne znači da postojeći korisnici nemaju pravo na prijevremenu otplatu, nego da će ga ostvarivati prema pravilima koja su vrijedila kada su sklopili ugovor.

Najvažnija promjena za nove potrošačke kredite bit će širi obračun smanjenja troškova, koji će uključivati i razmjerni dio određenih troškova naplaćenih unaprijed. Istodobno, naknade za prijevremenu otplatu ostat će moguće samo u ograničenim slučajevima i unutar jasno propisanih granica.

Austrijsko Ministarstvo mobilnosti objavilo je novi katalog prometnih kazni koje će od početka 2027. biti jednake u svim saveznim državama, piše HAK Revija. Prekršaji će u prosjeku biti oko 50 posto skuplji, a cilj strožih kazni jest odvratiti vozače od opasnog ponašanja.

radni rezultati

Uz plaću dodatnih 1200 eura bez poreza: Evo tko ima pravo na bonus i kako se isplaćuje

Promjene se odnose na takozvane anonimne kaznene obavijesti. Riječ je o pojednostavnjenom postupku u kojem se kazna šalje vlasniku vozila, a stvarni počinitelj prekršaja ne mora biti utvrđen ako se iznos plati u propisanom roku.

Dosad su se kazne za isti prekršaj mogle razlikovati ovisno o saveznoj državi u kojoj je počinjen. Od 1. siječnja 2027. iznosi će biti ujednačeni u cijeloj Austriji, uglavnom prema najvišim kaznama koje su pojedine pokrajine već primjenjivale.

Vožnja zaustavnom trakom 200 eura

Nepoštivanje obveze vožnje desnom stranom na autocestama ubuduće će se kažnjavati sa 100 eura, dok će vožnja zaustavnom trakom stajati 200 eura.

Za pretjecanje s desne strane predviđena je kazna od 115 eura, a opasno pretjecanje, primjerice neposredno prije pješačkog prijelaza, kažnjavat će se sa 140 eura.

Nepropisno parkiranje u zoni zabrane zaustavljanja i parkiranja ubuduće će stajati 60 eura. Isti će iznos platiti vozač koji u zoni kratkotrajnog parkiranja ne postavi ili ne pokaže parkirnu ploču.

Ulazak u raskrižje nakon pojave žutog svjetla kažnjavat će se sa 70 eura. Vozač koji se potpuno ne zaustavi kod znaka stop morat će platiti 80 eura, a ne 70 eura kako se navodilo u pojedinim ranijim izvješćima.

Vožnja brzinom od 61 kilometar na sat u naselju, gdje je ograničenje 50 kilometara na sat, također će se kažnjavati s 80 eura. Za veća prekoračenja brzine kazneni će rasponi dodatno porasti.

Kod prekoračenja ograničenja za više od 30 kilometara na sat minimalna kazna raste sa 150 na 200 eura, dok najviša ostaje 5000 eura.

Za prekoračenje veće od 40 kilometara na sat u naselju, odnosno 50 kilometara na sat izvan naselja, kazneni će se raspon povećati s dosadašnjih 300 do 5000 eura na 400 do 6000 eura.

Austrijsko Ministarstvo ističe da povećanje nije jednako za sve prekršaje. Kod niza anonimnih kazni riječ je ponajprije o usklađivanju iznosa s najvišim kaznama koje su već vrijedile u pojedinim saveznim državama.

Kazne će vrijediti i za hrvatske vozače

Nova pravila primjenjivat će se i na strane vozače koji prekršaj počine na austrijskim cestama.

Austrija je mnogim hrvatskim građanima odredište, osobito tijekom zimskih putovanja, ali i važna tranzitna zemlja na putu prema Njemačkoj, Švicarskoj i drugim državama zapadne Europe.

Pravomoćne prometne kazne iz drugih članica Europske unije mogu se prekogranično naplatiti kada s troškovima postupka dosegnu najmanje 70 eura, pa ih vozači ne bi trebali ignorirati.

Austrijski autoklub ÖAMTC podržava ujednačavanje kazni, ali upozorava da jedinstveni iznosi ne bi trebali automatski značiti i njihovo povećanje. Prema ocjeni njegova pravnog stručnjaka Martina Hoffera, prosječan rast kazni znatno je viši od stope inflacije.

Vozačima se zato preporučuje da dodatno pripaze na ograničenja brzine, pravilo vožnje desnom stranom, zaustavne trake, prometnu signalizaciju i pravila parkiranja tijekom putovanja kroz Austriju.

Europska unija odobrila je Bosni i Hercegovini 140,5 milijuna eura bespovratnih sredstava u okviru Instrumenta pretpristupne pomoći IPA III za razdoblje od 2025. do 2027. godine, objavilo je u subotu Izaslanstvo Europske unije u BiH.

novi natječaj

Dijeli se 38 milijuna eura, prijave kreću 2. rujna: Evo tko može dobiti do 70 posto potpore

„Europska unija ostaje najdosljedniji partner Bosne i Hercegovine“, poručili su iz Izaslanstva EU-a u Sarajevu nakon potvrde da su institucije Unije odobrile novu financijsku potporu toj zemlji.

Vijeće ministara BiH, a potom i tročlano Predsjedništvo BiH, ranije ove godine ratificirali su sporazum s Europskom unijom.

Sredstva su namijenjena potpori Bosni i Hercegovini u usklađivanju s pravilima i standardima Europske unije.

Obuhvaćaju projekte gospodarskog razvoja, reforme javne uprave i institucija, upravljanje migracijama, održivu poljoprivredu i prehrambeni sektor te druga područja važna za približavanje zemlje članstvu u EU-u.

IPA III glavni je financijski instrument kojim Europska unija podupire zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u provedbi reformi povezanih s pristupnim procesom.

Cilj je ojačati institucije, poboljšati upravljanje javnim politikama, povećati konkurentnost gospodarstva te postupno uskladiti zakonodavstvo i praksu s pravnom stečevinom Europske unije.

Dvorac Erdödy, najstariji sačuvani spomenik kulture u Jastrebarskom i jedan od simbola grada, ušao je u završnu fazu obnove i građevinskih radova. Slijedi opremanje, a za posjetitelje bi mogao biti otvoren sredinom iduće godine, najavljeno je iz Grada Jastrebarskog.

novi natječaj

Dijeli se 38 milijuna eura, prijave kreću 2. rujna: Evo tko može dobiti do 70 posto potpore

Završni radovi izvode se u atriju, gdje se postavlja kameno opločenje, te u unutrašnjosti dvorca, gdje se dovršavaju popločenje, podovi, zidovi i rasvjeta.

„Građevinski dio obnove trebao bi biti završen do kraja 2026. godine, nakon čega počinje opremanje. Građani bi u dvorac trebali ući sredinom iduće godine, kada prvi sadržaji budu stavljeni u funkciju“, rekla je Petra Aralica iz Grada Jastrebarskog.

Potresi dodatno oštetili dvorac

Nakon početka radova utvrđeno je da je dvorac u mnogo lošijem stanju nego što se isprva procjenjivalo. Potresi u Zagrebu i Petrinji dodatno su ga teško oštetili, zbog čega je dobio crvenu oznaku neuporabljivosti.

„Nakon uklanjanja urušenih dijelova konstrukcije utvrđeno je da su konstruktivni elementi ispod tih slojeva u znatno lošijem stanju od predviđenog. Isto je utvrđeno i za vanjske i unutarnje zidove nakon uklanjanja žbuke“, istaknula je Aralica.

Zbog znatno većih oštećenja konstrukcije tijekom 2023. izmijenjeni su projekt i građevinska dozvola, a izvođaču su produljeni rokovi. Završetak obnove zato je pomaknut s proljeća na kraj 2026. godine.

Najstariji spomenik Jastrebarskog

Dvorac Erdödy podigao je ban Matija Gereb između 1483. i 1489. godine, a plemićka obitelj Erdödy njime je upravljala od početka 16. stoljeća do 1922. godine.

Dvorac je imao važnu obrambenu ulogu tijekom osmanskih osvajanja, a Stjepan Erdödy u njemu je osnovao i Prirodoslovni muzej.

Građevinu krasi unutarnje dvorište s arkadama i baroknim elementima, dok je dio njezine baštine danas predstavljen u Gradskom muzeju Jastrebarsko.

Dvorac je okružen Perivojem Erdödy, površine 9,47 hektara, koji je nastao na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće i oblikovan je u engleskom pejzažnom stilu. Perivoj je 1964. proglašen spomenikom vrtne arhitekture.

U sklopu perivoja nalazi se i Žitnica, nekadašnja gospodarska zgrada obitelji Erdödy, obnovljena 2026. godine.

Nakon olujnog nevremena 2013., kada je u perivoju srušeno ili oštećeno oko 200 stabala, Grad Jastrebarsko pokrenuo je projekt njegove obnove i revitalizacije vrijedan 322.584 eura.

Knjižnica, galerija i prostor za događanja

Dvorac se obnavlja prema strogim konzervatorskim smjernicama, uz nastojanje da se sačuva što više izvornih elemenata.

Nakon otvaranja posjetiteljima, u njegovu će se atriju održavati kulturna događanja, manifestacije i drugi javni programi.

„Prvi sadržaji dostupni građanima bit će knjižnica, koja bi se preselila u prostore dvorca, dodatne prostorije za rad Glazbene škole, galerijski prostor, ugostiteljski objekt, suvenirnica i prostori za aktivnosti udruga, kulture i mladih“, rekla je Aralica.

Atrij dvorca trebao bi postati nova gradska kulisa za manifestacije i kulturne sadržaje.

Ugovorena vrijednost radova iznosi 25 milijuna eura. Projekt se financira iz više izvora, uključujući sredstva Europske unije putem ITU mehanizma, državni proračun, proračun Zagrebačke županije te zajam Grada Jastrebarskog.

Uz redovnu plaću, mnogi poslodavci zaposlenike dodatno nagrađuju za uspješan rad, ostvarene rezultate ili povećani opseg posla. Takve isplate, poznate kao bonusi ili nagrade za radne rezultate, mogu se isplaćivati tijekom godine ili jednokratno, najčešće na njezinu kraju.

STIŽU PROMJENE

Prijevremeno otplaćujete kredit? Od studenoga vam banka mora vratiti i dio unaprijed naplaćenih troškova

Provjerili smo tko ima pravo na bonus, kako se isplaćuje i koliki je najveći neoporezivi iznos u 2026. godini, piše tportal.

Za razliku od plaće, pravo na bonus nije automatski zajamčeno Zakonom o radu. Hoće li ga zaposlenik dobiti i pod kojim uvjetima, ovisi o ugovoru o radu, kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu, posebnoj bonus-politici ili odluci poslodavca.

Ako je pravo na bonus jasno ugovoreno i zaposlenik ispuni propisane uvjete, poslodavac ga mora isplatiti u skladu s tim pravilima. Kada je isplata definirana kao diskrecijska odluka poslodavca, zaposlenik nema unaprijed zajamčeno pravo na nagradu.

Visina fonda za nagrade najčešće ovisi o poslovnim rezultatima kompanije, dok se način raspodjele određuje prema unaprijed definiranim kriterijima.

U nekim kompanijama bonuse dobivaju samo zaposlenici s najboljim rezultatima, dok druge nagrađuju sve radnike, ali u različitim iznosima, ovisno o individualnim, timskim ili poslovnim rezultatima.

Posebnu kategoriju čine menadžerski bonusi. Oni se najčešće uređuju menadžerskim ugovorima i mogu uključivati godišnje novčane nagrade povezane s ostvarenjem zadanih ciljeva, dugoročne programe nagrađivanja ili pravo na kupnju dionica pod povoljnijim uvjetima.

Neoporezivo do 1200 eura

Nagrada za radne rezultate smatra se primitkom od nesamostalnog rada, ali se do propisanog iznosa može isplatiti bez obračuna poreza i doprinosa.

Poslodavac u 2026. godini jednom zaposleniku može neoporezivo isplatiti najviše 1200 eura nagrade za radne rezultate i drugih oblika dodatnog nagrađivanja.

U tu kategoriju mogu se ubrojiti dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću, bonus za postignute rezultate i drugi slični oblici nagrađivanja radnika.

Limit od 1200 eura odvojen je od neoporezivih prigodnih nagrada, poput božićnice, regresa ili uskrsnice. Za prigodne nagrade u 2026. godini vrijedi zaseban godišnji neoporezivi limit od 700 eura po zaposleniku.

To znači da poslodavac zaposleniku tijekom godine može neoporezivo isplatiti do 1200 eura nagrade za radne rezultate i dodatnih 700 eura prigodnih nagrada, odnosno ukupno do 1900 eura po tim dvjema osnovama.

Riječ je o najvećim neoporezivim iznosima, a ne o iznosima koje je poslodavac obvezan isplatiti.

Što vrijedi za radnike s nepunim radnim vremenom?

Porezni propisi dopuštaju da se i zaposleniku koji radi nepuno radno vrijeme iskoristi puni neoporezivi limit. Međutim, to ne znači da svaki takav zaposlenik automatski ima pravo na jednak bonus kao radnik zaposlen na puno radno vrijeme.

Zakon o radu propisuje da se plaća i druga materijalna prava radnika u pravilu utvrđuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako je kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu uređeno drukčije.

Poslodavac zato može internim pravilima predvidjeti puni iznos nagrade i radnicima s nepunim radnim vremenom, ali porezni maksimum sam po sebi ne stvara pravo na isplatu punog iznosa.

Što ako se bonus isplaćuje tijekom godine?

Mnogi poslodavci nagrade za radne rezultate ne isplaćuju odjednom, nego u nekoliko navrata, primjerice kao dodatak uz mjesečnu plaću.

U tom slučaju treba pratiti ukupan iznos neoporezivih isplata koje je zaposlenik primio tijekom kalendarske godine.

Ako je zaposlenik tijekom godine već primio 500 eura neoporezive nagrade za radne rezultate, poslodavac mu do kraja iste godine bez poreza može isplatiti još najviše 700 eura po toj osnovi.

Isplati li poslodavac više od godišnjeg neoporezivog limita od 1200 eura, dio iznad tog iznosa tretira se kao oporezivi primitak od nesamostalnog rada. Na njega se obračunavaju propisani porezi i doprinosi.

Nije važno kada su rezultati ostvareni

Za primjenu neoporezivog limita ključno je kada je bonus stvarno isplaćen, a ne razdoblje na koje se nagrada odnosi.

Ako se, primjerice, bonus za rezultate ostvarene u 2025. isplati tijekom 2026. godine, isplata se uračunava u neoporezivi limit za 2026. godinu.

Poslodavac pri svakoj isplati mora voditi računa o prethodno isplaćenim nagradama po istoj osnovi kako se godišnji limit ne bi prekoračio.

Različita pravila u javnom sektoru

U državnim i javnim službama nagrade za rezultate dodatno su uređene posebnim propisima i kolektivnim ugovorima.

Prema Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama, službenik ili namještenik može ostvariti jednokratnu novčanu nagradu ako je tijekom kalendarske godine postigao iznimne rezultate.

To pravo također nije bezuvjetno, nego ovisi o zakonskim kriterijima, ocjenjivanju rada i raspoloživim sredstvima.

Poslodavci žele dodatne olakšice

Poslovni sektor već dulje zagovara dodatno porezno rasterećenje nagrađivanja radnika, uključujući modele koji bi poslodavcima omogućili veće neoporezive godišnje isplate.

U javnosti se pritom povremeno spominje i neoporeziva 13. plaća kao poseban oblik godišnjeg nagrađivanja. Takav model, međutim, trenutačno nije zasebno zakonsko pravo zaposlenika ni posebna neoporeziva kategorija.

Dok se propisi eventualno ne promijene, poslodavci bonuse mogu neoporezivo isplaćivati u okviru postojećeg godišnjeg limita za nagrade za radne rezultate, dok se iznosi iznad njega oporezuju kao plaća.

U četvrtak su zatvorene burze pa je sada poznata i konačna cijena goriva prema kojoj će Vlada određivati prodajnu cijenu od utorka, piše RTL. Bez Vladine intervencije cijena eurosupera porasla bi na 1,64 eura po litri, odnosno za deset centi, što znači da bi prosječan spremnik automobila od 50 litara bio skuplji za pet eura.

novi natječaj

Dijeli se 38 milijuna eura, prijave kreću 2. rujna: Evo tko može dobiti do 70 posto potpore

Nova cijena eurodizela mogla bi iznositi 1,81 euro, što je rast od 22 centa, odnosno 11 eura više po spremniku od 50 litara. Cijena plavog dizela trebala bi porasti za 24 centa, na 1,26 eura po litri. Kakav bi to utjecaj imalo na poljoprivrednike, RTL je pitao vlasnika OPG-a Kmetić u Požeško-slavonskoj županiji.

Radovi nakon žetve već su počeli, rekao je, a svakodnevno mu treba oko 300 litara plavog dizela.

„Unatoč svim našim problemima, žetvi i lošoj cijeni žitarica, pogodit će nas i cijena plavog dizela. Već ga danas na nekim benzinskim postajama nema, a uvedeno je i ograničenje od 300 litara“, rekao je Ivan Kmetić, vlasnik OPG-a iz Alilovaca.

Cijene će se morati povećati

Ograničenje točenja na 300 litara na benzinskim postajama izvan autocesta problem je i prijevozničkim tvrtkama. U spremnik kamiona može stati do 1300 litara goriva, rekao je predsjednik Udruge hrvatskih cestovnih prijevoznika Branko Trstenjački.

„Neki prijevoznici morat će točiti kamione na autocestama, gdje je sada cijena dizela oko dva eura, odnosno 1,96 eura, koliko znam“, rekao je Trstenjački za RTL Danas.

Kamionski prijevoznici već su povećavali cijene kada su troškovi goriva prije četiri mjeseca počeli naglo rasti, a Trstenjački očekuje da će ih ponovno morati korigirati.

„Cijene su rasle između 15 i 25 posto. Pretpostavljam da će se morati ponovno povećavati. Mi smo po starim cijenama već preuzeli poslove za sljedeći tjedan, ali ako se dogodi takav rast cijena goriva, morat ćemo dizati cijene“, poručio je.

Veći troškovi prijevoza potom se prelijevaju dalje kroz trgovački lanac, objasnio je član Savjeta Udruge trgovine i logistike Stjepan Roglić.

Poljoprivredni proizvodi mogli bi poskupjeti do 14 posto

Cijene poljoprivrednih proizvoda vrlo bi brzo mogle porasti i do 14 posto, dok bi ostala roba mogla poskupjeti u roku od nekoliko tjedana, upozorio je Roglić.

„Već najavljuju rast cijene dizela od 20 centi i mislim da je to značajno povećanje. Bude li i veće, može se očekivati dvoznamenkasti rast cijena. Može biti šest ili sedam, ali i 13 ili 14 posto“, rekao je.

Dodao je da će na rast troškova morati reagirati cijeli lanac, uključujući distribuciju, logistiku i proizvođače.

Vlada na potezu

Vladi je preostao još manji prostor za smanjenje trošarina na dizel i benzin, kao i mogućnost promjene stope PDV-a na gorivo.

PDV na litru goriva moguće je smanjiti s 25 na 15 posto, no ta mogućnost dosad nije aktivirana.

Ina je novim razradnim bušenjem na sjevernom Jadranu počela investicijski ciklus ukupno vrijedan oko 65 milijuna eura, koji obuhvaća izgradnju pet novih plinskih bušotina među kojima je i novopotvrđena s protokom od 160 tisuća kubičnih metara plina na dan, izvijestila je kompanija.

Označavajući to “novim uspjehom na plinskim poljima u sjevernom Jadranu”, Ina navodi da je od pet novih bušotina prva u nizu, na-4 DIR, smještena na postojećem eksploatacijskom polju Sjeverni Jadran, dovršena dosezanjem 1282 metra dubine.

“U prvim testiranjima iz tri ležišta ostvaren je ukupni protok plina od približno 160 tisuća kubičnih metara na dan. U tijeku je priprema spajanja bušotine na površinski proizvodni sustav radi provedbe dugotrajnog ispitivanja čiji je cilj čišćenje ležišta, detaljna karakterizacija proizvodnog potencijala te prikupljanje ključnih podataka koji će poslužiti za izradu elaborata o rezervama”, iznose iz Ine.

Rast Ininih ulaganja

Ističu da je bušotina Ana-4 DIR izvedena “bez incidenata”, u skladu s najvišim industrijskim i inženjerskim praksama te standardima zaštite zdravlja, sigurnosti i okoliša.

Za takav uspješan završetak prve bušotine kažu da je važan korak u realizaciji kampanje razradnog bušenja te da potvrđuje preostali plinski potencijal odobalnih polja koje će eksploatirati u narednim godinama i tako pridonijeti sigurnosti opskrbe plinom u Hrvatskoj.

“Radovi bušenja izvedeni su bušaćom platformom Labin, kojom upravlja posada Inine servisne kompanije Crosco. U tijeku su i pripreme za tegalj Labina na novu lokaciju IKA JZ-6 DIR, gdje Ina nastavlja s provedbom strateški važnog programa razradnog bušenja”, poručuju.

To je zapravo tek nastavak Ininih ulaganja u plinske bušotine na sjevernom Jadranu. Naime, prošle godine, Ina i Energean, međunarodna tvrtka za istraživanje i proizvodnju ugljikovodika sa sjedištem u Londonu, donijeli su zajedničku odluku o ulaganju u razradu plinskog polja Irena u sjevernom Jadranu. Ukupna kapitalna ulaganja iznosit će 71 milijun eura, pri čemu će Energean uložiti 50 milijuna eura, a Ina 21 milijun eura. Radi se, inače, o dijelu istražnog bloka Izabela. Energean ima 70-postotni radni udjel u projektu, dok Ina drži preostalih 30 posto. Operator bloka Izabela je Edina, zajedničko poduzeće Energeana i Ine u vlasničkom omjeru 50:50.

Plan razrade predviđa povezivanje jedne platforme s postojećom infrastrukturom na plinskom polju Izabela. Očekuje se da će proizvodnja plina početi u prvoj polovici 2027., s maksimalnim dnevnim kapacitetom do 300 tisuća prostornih metara.

Procijenjene rezerve na polju Irena iznose oko 865 milijuna kubičnih metara plina, što je otprilike 5,4 milijuna barela ekvivalenta nafte.

Operativni direktor Istraživanja i proizvodnje nafte i plina u Ini Josip Bubnić naglasio je da je odluka o ulaganju u razvoj plinskog polja Irena važan korak u provedbi Inine strategije jačanja domaće proizvodnje nafte i plina te osiguravanja dugoročne energetske sigurnosti Hrvatske. Direktor Energeana za Hrvatsku Francesco Federici istaknuo je da ta konačna investicijska odluka potvrđuje predanost Energeana daljnjem razvoju prirodnih resursa u Hrvatskoj i širem jadranskom području.

“Riječ je o strateškom ulaganju, a zahvaljujemo našem partneru Ini na dugogodišnjoj uspješnoj suradnji i radujemo se budućim zajedničkim postignućima”, naveo je Federici.

Većina plina se uvozi

Inin portfelj obuhvaća istražne i proizvodne aktivnosti u Hrvatskoj i Egiptu, s prosječnom dnevnom proizvodnjom od 21.303 barela ekvivalenta nafte u prvom polugodištu prošle godine.

U 2025. godini Ina je, prema podacima Agencije za ugljikovodike, proizvela 588,25 milijuna kubičnih metara prirodnog plina i 463.685 tona nafte. Ukupno gledajući na razini Hrvatske, Ina i Vermilion su tijekom 2025. proizveli 733 milijuna kubnih metara plina, što je zadovoljilo tek 27 posto domaćih potreba za plinom.

Istraživanja prirodnog plina Ina na Jadranu provodi od 1968. godine, a prvo i najveće polje otkriveno je 1973., dok je proizvodnja startala tek u listopadu 1999. Na tri eksploatacijska polja ima ukupno 18 proizvodnih platformi i jedna kompresijska platforma te ukupno 60-ak bušotina.

Inače, iz Ine su u utorak objavili da je kompanija potpisala ugovor o viševalutnom revolving klupskom kreditu vrijednom 500 milijuna eura s rokom dospijeća od pet godina i mogućnošću dvaju jednogodišnjih produljenja. Novim aranžmanom zamijenit će postojeći revolving kredit od 350 milijuna eura iz 2022. godine. U financiranju sudjeluje 12 domaćih i međunarodnih banaka, a transakciju su koordinirali Erste i PBZ.

AD Plastik Grupa izvijestila je o svojoj neto dobiti u prvoj polovici godine, a ona je iznosila 7,58 milijuna eura što je 1,6 posto više nego u istom razdoblju lani. Financijsko izvješće pokazuje kako su poslovni prihodi porasli za 1,9 posto, na 76,6 milijuna eura, istodobno poslovni rashodi iznosili su 71,4 milijuna eura i manji su za 0,2 posto.

Dobit prije kamata, poreza i amortizacije, odnosno EBITDA je povećana za 23,2 posto, na 11,7 milijuna eura. U izvješću stoji da je grupa nastavila s razduživanjem što se najbolje vidi iz pokazatelja neto financijskog duga koji je u odnosu na kraj prošle godine smanjen za 7,22 milijuna eura.

Matično društvo, AD Plastik ostvarilo je u prvom polugodištu 58,48 milijuna eura poslovnih prihoda, što je 0,1 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Neto dobit iznosila je 6,64 milijuna eura, odnosno 130,3 posto više, prvenstveno zbog rasta prihoda od dividende pridruženog društva u Rumunjskoj te povećanja operativne učinkovitosti i optimizacije proizvodnih troškova u Hrvatskoj, navodi se u izvješću.

Predsjednica Uprave AD Plastika Katija Klepo istaknula je kako su unatoč i dalje prisutnoj neizvjesnosti u globalnom gospodarskom okruženju tijekom drugog tromjesečja vidljivi prvi znakovi postupne stabilizacije tržišta. Međutim, automobilska industrija i dalje posluje u uvjetima kontinuiranih pritisaka na povećanje učinkovitosti i optimizaciju troškova, kazala je.

Značajan potencijal, kako je navela, vide u aktualnim natječajima za nove modele europskih proizvođača automobila, ali i u razvoju poslovanja izvan automobilske industrije, čime tvrtka nastavlja provoditi strategiju diversifikacije poslovanja.

U nastavku godine ostat će usmjereni na povećanje profitabilnosti, nastavak razduživanja i razvoj novih poslovnih prilika

Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović rekao je u petak da borba protiv ovisnosti zahtijeva koordinaciju svih nadležnih institucija i konkretne mjere jer rezultati dosadašnjih aktivnosti i dalje izostaju.

Kaos u prometu

Grad Zagreb uskoro uvodi novčane kazne za parkiranje ispred dječjih vrtića u iznosu od 260 do 660 eura

Božinović je predsjedao prvom sjednicom Povjerenstva za ovisnosti i ponašajne ovisnosti, osnovanog odlukom Vlade 9. srpnja 2026. godine.

Istaknuo je da podaci i trendovi pokazuju kako je borba protiv ovisnosti jedan od najsloženijih društvenih izazova današnjice te da zahtijeva koordinirano djelovanje svih nadležnih institucija.

„Svi nešto poduzimaju, ali rezultati i dalje izostaju“, rekao je Božinović, poručivši da Povjerenstvo upravo zato mora zajednički pronaći konkretna rješenja koja će dati dugoročne rezultate.

Posebno je naglasio važnost prevencije i rada s djecom i mladima.

„Ako propustimo najraniju dob, kasnije uglavnom provodimo samo sanaciju posljedica“, rekao je ministar.

Naglasio je da Povjerenstvo ne smije ostati samo forum za razmjenu informacija, nego mjesto na kojem će se definirati konkretne mjere koje će se moći provesti kroz zakonske izmjene, podzakonske akte i međuresornu suradnju.

Raste problem ponašajnih ovisnosti

Članovi Povjerenstva tijekom rasprave istaknuli su da Hrvatska ne odskače od europskih i svjetskih trendova u području ovisnosti.

Poseban izazov predstavljaju porast uporabe stimulativnih droga i sve izraženiji problemi povezani s ponašajnim ovisnostima, osobito ovisnošću o igrama na sreću.

Predstavnici zdravstvenih institucija upozorili su i na ovisnosti o legalnim supstancama, odnosno alkoholu i duhanskim proizvodima.

Pritom je uočen zabrinjavajući rast konzumacije alkohola, duhanskih proizvoda i droga među učenicima.

Gotovo 12.000 zapljena droge

Hrvatska zbog svojega geografskog položaja i dalje predstavlja važnu tranzitnu zemlju na međunarodnim krijumčarskim rutama.

To potvrđuje i rast broja zapljena droga posljednjih godina. Samo tijekom prošle godine MUP je evidentirao 11.927 zapljena droge.

Takve trendove prati i kriminalitet povezan sa zlouporabom droga. Tijekom 2025. godine zabilježeno je gotovo 2900 kaznenih djela i više od 8900 prekršaja iz tog područja.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, zbog uporabe droga liječilo se 5565 osoba.

Na sastanku je posebno naglašena važnost sustavne prevencije, razvoja programa utemeljenih na znanstvenim dokazima te prilagodbe komunikacije s mladima putem digitalnih platformi i kanala koje svakodnevno koriste.

Od početka godine cijene goriva u Crnoj Gori porasle su prosječno preko 30 posto. Rast su uzrokovali sukobi na Bliskom istoku između SAD-a i Irana, što je od kraja veljače dovelo do brzog porasta cijena nafte na svjetskim tržištima, a u Crnoj Gori od 9. ožujka. Od početka godine najviše je poskupjelo lož ulje, za 42 posto.

Razlog tome je što Vlada uopće nije reagirala smanjenjem trošarina. Trenutno iznosi 1,7 eura, a u siječnju je bila 1,2 eura. Početkom godine eurodizel je koštao 1,27 eura, a sada je skuplji 30 posto i košta 1,65 eura po litri. Bilo bi i mnogo gore da trošarina nije smanjena u zadnji čas prilikom zadnjeg izračuna, jer u suprotnom bi cijena dizela narasla na 1,81 eura po litri i u tom slučaju bi povećanje cijene ove godine bilo na razini od 43 posto, pa čak i 54 centa po litri.

Eurosuper 98 poskupio je od početka godine za 29 centi, odnosno 21 posto, a Eurosuper 95 za 30 centi, odnosno 22 posto. Eurosuper 98 sada košta 1,68 euro, a Eurosuper 95 je 1,65 euro po litri. Kada usporedimo koliko je puni spremnik od 50 litara goriva koštao na početku godine, dolazimo do podatka da sada benzin košta 14,5 ili 15 eura više nego u siječnju, a u slučaju dizela ta je razlika 19 eura. To jest, 50 litara dizela koštalo je 63,5 eura u siječnju, a sada košta 82,5 eura.

Pedeset litara Eurosupera 98 u siječnju je koštalo 69,5 eura, a sada 84 eura, dok je Eurosuper 95 koštao 67,5 eura, a sada puni spremnik košta 82,5 eura. Situacija bi bila još drastičnija da tamošnja Vlada u ponedjeljak nije reagirala smanjenjem trošarine na dizel za 30 posto i 10 posto na benzin. Utjecali su na dizel smanjenjem cijene za 16 centi, a benzin je pojeftinio za sedam centi po litri.

Toplinski valovi i povećana potrošnja električne energije za klimatizaciju u Europi, u kombinaciji s obnovom sukoba na Bliskom istoku, pogurala je cijene prirodnog plina u posljednjih mjesec dana pojačavajući bojazan hoće li tog energenta biti dovoljno. Uoči sezone grijanja

Vlada je u četvrtak donijela odluku kojom se korisnicima sustava skladišta plina nalaže da do 1. listopada popune Podzemno skladište plina Okoli na najmanje 85 posto zakupljenog kapaciteta, uz dopušteno odstupanje do pet postotnih bodova.

Time Hrvatska zadržava stroži operativni cilj od minimalno propisanog europskog praga, a istodobno nastoji osigurati dovoljne zalihe prirodnog plina uoči ogrjevne sezone. Podzemno skladište Okoli trenutačno je popunjeno 51 posto, što znači da je u njega utisnuto oko 2,4 teravatsata plina.

Nedovoljni planovi

Odluka se odnosi na sve korisnike skladišnog sustava, među kojima su Prvo plinarsko društvo (PPD), HEP, Ina i ostali zakupci. Cilj je normativno zadržati višu razinu punjenja skladišta, dok se istodobno osigurava da i u slučaju dopuštenog odstupanja ukupna zapunjenost dosegne najmanje 80 posto, što je u skladu s granicama koju omogućuje regulatorni okvir EU-a te potrebama domaće opskrbe plinom.

Vladina odluka donesena je nakon analize planova punjenja, koja je pokazala da postojeći planovi korisnika neće biti dovoljni za postizanje željene razine zaliha prije početka zime. “Analizom planova punjenja skladišta plina u Okolima utvrđeno je da postojeći planovi korisnika ne osiguravaju dovoljnu razinu zapunjenosti, ali i da postoje neiskorišteni skladišni kapaciteti koje su korisnici spremni dobrovoljno ustupiti”, rekao je na sjednici ministar gospodarstva Ante Šušnjar.

Kako bi se popunili neiskorišteni kapaciteti, Vlada je zadužila zajamčenog opskrbljivača HEP-Plin, odnosno s njime povezano društvo, da osigura dodatnih najmanje 1,165 milijardi kilovatsati plina te ih utisne u raspoložive slobodne kapacitete kojima upravlja operator Podzemnog skladišta plina.

Vlada je ujedno i ovlastila glavnu skupštinu HEP-Plina, odnosno povezanog društva, da poduzme sve potrebne aktivnosti radi provedbe odluke, dok će Ministarstvo gospodarstva u suradnji s Ministarstvom financija tijekom drugog tromjesečja 2027. osigurati sredstva u državnom proračunu za pokriće opravdanih troškova provedbe. O kojem se iznosu radi, nije navedeno.

Turbulentno na tržištu

Europsko tržište plina ponovno prolazi razdoblje pojačane neizvjesnosti. Referentna cijena plina na nizozemskoj burzi TTF skočila je u posljednjih mjesec dana gotovo 50 posto, premašivši 62 eura po megavatsatu. Usporedbe radi, početkom ove godine plin se trgovao za 27 eura po megavatsatu, dok je mogući strah od nestašice katapultirao cijene na povijesni rekord od 340 eura u kolovozu 2022.

Najnoviji skok cijena potiče kombinacija snažne ljetne potražnje za električnom energijom zbog toplinskih valova, smanjene proizvodnje u dijelu francuskih nuklearnih elektrana te pojačane potrošnje plina za proizvodnju struje. Svoj obol daje i nova u redu eskalacija na Bliskom istoku jer najnovije usporavanje prometa kroz Hormuški tjesnac, jednu od najvažnijih svjetskih ruta za izvoz ukapljenog prirodnog plina, povećava zabrinutost oko dostupnosti opskrbe uoči zime.

Istodobno se Europa za isporuke LNG-a (s više ili manje uspjeha) natječe s azijskim kupcima, koji zbog visokih temperatura plaćaju više cijene, pa dio tereta završava na tamošnjih tržištima umjesto u europskim terminalima.

Visoke cijene plina dodatno otežavaju punjenje europskih skladišta tijekom ljeta, piše FT. Pojedine zemlje već zaostaju za planovima, a najveći europski dobavljač plina Equinor upozorio je kako postoji mogućnost da dio država neće dosegnuti ciljane razine zaliha prije početka zime.

JGL Grupa u prvom je polugodištu povećala dobit prije oporezivanja za 15,8 posto, na 34,8 milijuna eura, uz dvoznamenkasti rast prihoda i profitabilnosti te najavu najvećeg investicijskog ciklusa u povijesti kompanije. Ukupni prihodi porasli su 13,8 posto, na 177,6 milijuna eura, dok je EBITDA skočila 21,6 posto i dosegnula 38,3 milijuna eura.

Snažan rast poslovanja prati i visoka profitabilnost: EBITDA marža iznosila je 22,6 posto, a omjer neto duga i EBITDA od 1,1 potvrđuje snažan investicijski potencijal za daljnji razvoj, ističu u kompaniji.

Najveći dio prihoda JGL i dalje ostvaruje na inozemnim tržištima. U temeljnom farmaceutskom poslovanju čak 88 posto prihoda dolazi izvan Hrvatske, a proizvodi kompanije prisutni su na više od 60 tržišta. Rast su poduprli vodeći brendovi, ali i širenje portfelja kroz lansiranje 27 novih proizvoda tijekom prvih šest mjeseci.

Dobri poslovni rezultati dolaze u trenutku kada JGL pokreće projekt NEBO (skraćenica od New Era of Boundless Opportunities) vrijedan 139 milijuna eura. Riječ je o najvećem investicijskom ciklusu u povijesti kompanije, koji obuhvaća ulaganja u proizvodne kapacitete, tehnologiju, kvalitetu te istraživanje i razvoj. “Rezultati prvih šest mjeseci potvrđuju da nastavljamo rasti na zdravim i održivim temeljima. Takva financijska pozicija daje nam snagu za realizaciju najvećeg investicijskog ciklusa u povijesti JGL-a”, poručila je izvršna direktorica Alenka Jajac-Knez.

Krajem lipnja JGL Grupa zapošljavala je 1520 radnika, odnosno 118 više nego u istom razdoblju prošle godine. 

Dubai stanovnicima nudi pakete pogodnosti vrijedne više od 3000 dirhama, odnosno približno 700 eura, ako u grad dovedu prijatelje ili članove obitelji iz inozemstva. Riječ je o pokušaju poticanja turističke potražnje nakon snažnih poremećaja koje je rat s Iranom izazvao u zračnom prometu i turističkom sektoru.

Pravi odmor

Godišnji odmor više nije dovoljan: Većina zaposlenika ni nakon slobodnih dana nema osjećaj oporavka od posla

U sklopu programa „A Dubai Invite”, koji je pokrenuo dubajski Odjel za gospodarstvo i turizam, stanovnici Ujedinjenih Arapskih Emirata mogu nominirati prijatelje i rodbinu koji će posjetiti Dubai.

Kada njihov gost doputuje, stanovnici dobivaju paket pogodnosti koji uključuje popuste i posebne ponude za hotelski smještaj, restorane, turističke atrakcije i druge sadržaje. Ne radi se, dakle, o novčanoj isplati, nego o pogodnostima čija ukupna vrijednost premašuje 3000 dirhama.

Svaki stanovnik može ostvariti najviše tri paketa pogodnosti za posjetitelje koji u Dubai stignu najkasnije do 31. listopada. Pogodnosti će se moći iskoristiti do kraja prosinca.

Posjetitelji ne smiju imati prebivalište u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, moraju doputovati s važećom turističkom vizom i mogu biti nominirani samo jednom.

Prema izvješćima lokalnih medija, program je u prvih 48 sati privukao više od 10.000 prijava.

Rat snažno pogodio zračni promet i turizam

Dubai je 2025. godine posjetilo gotovo 20 milijuna stranih turista, što je bio rekordan rezultat.

Turistički i zrakoplovni sektor potom su se našli pod snažnim pritiskom nakon početka rata između SAD-a, Izraela i Irana 28. veljače 2026. godine.

Iranski raketni i bespilotni napadi pogodili su, među ostalim, dubajsku međunarodnu zračnu luku i hotel Fairmont, narušivši imidž Dubaija kao destinacije izolirane od regionalnih sukoba.

Brojni strani zračni prijevoznici obustavili su ili smanjili letove prema Dubaiju, a velik broj zrakoplova bio je preusmjeren zbog sigurnosnih rizika u zračnom prostoru Bliskog istoka.

Situacija se u međuvremenu djelomično stabilizirala. Predsjednik Emiratesa Tim Clark rekao je 21. srpnja da kompanija leti s oko 90 posto raspoloživog kapaciteta te da su sjedala u višim razredima uglavnom popunjena.

Ipak, pojedine međunarodne kompanije i dalje su privremeno obustavljale letove, dok su se prijevoznici suočavali s duljim rutama, višim troškovima goriva i slabijom potražnjom.

Program „A Dubai Invite” zato stanovnike pretvara u svojevrsne gradske ambasadore koji bi prijatelje i rodbinu trebali uvjeriti da unatoč regionalnoj krizi posjete Dubai.

Svjetska politika potpuno je izvan ravnoteže. Čini se da više stare velike sile ne kontroliraju sudbinu svih. One su oslabljene i diskreditirane: Rusija se neprestano raspada, a predsjedništvo Donalda Trumpa umanjilo je međunarodni ugled Amerike. Stare sile možda još uvijek imaju zlatne glave, ali njihove su se glinene noge razotkrile.

Procjene o tome što je važno također se mijenjaju. Prisjetimo se da u eri velike globalizacije -desetljeću između kraja Hladnog rata i terorističkih napada 11. rujna – činilo se da moć više nije bila važna. Male, otvorene zemlje sklone reformama poput Novog Zelanda, Čilea, Irske, Izraela i baltičkih država bile su veliki pobjednici. No, s iračkim ratom 2003. godine, a osobito s financijskom krizom 2008., veličina je iznenada ponovno postala važna. Kina i Sjedinjene Države mogle su isporučiti opsežne fiskalne poticajne pakete i upravljati šokovima u financijskom sektoru, dok su Europljani bili pogođeni sve dubljom krizom duga.

Tako su 2010-e dale novi poticaj klasičnom realizmu u međunarodnim odnosima. Tukididova poznata opaska – “moćni čine što mogu, a slabi trpe što moraju” – neprestano se ponavljala, podsjećajući ne samo na staru Grčku nego i na 20. stoljeće, kada je ekonomska moć određivala ishode dva svjetska rata. Sovjetski Savez i SAD porazili su nacističku Njemačku i carski Japan jer su mogli mobilizirati resurse na veći i koordiniraniji način. Procjenjivanje moći u svijetu svodilo se na zbrajanje proizvodnje čelika i ugljena, ljudstva ili BDP-a (koji se prvenstveno pojavio kao alat ratnog gospodarskog planiranja).

Štete zbog hirova

Te su lekcije iz 20. stoljeća same crpile iz preobrazbe koju je donijela industrijska revolucija. Proizvodnja čelika i ugljena stvorila je mogućnost zamjene ljudske i životinjske snage energijom ugljika – dubokim izvorom snage. No sada je taj fokus na industrijskom kapacitetu sve neprimjereniji. Nova vrsta industrijske revolucije narušava staro realistično računanje. U novom svijetu koordinacije poboljšane umjetnom inteligencijom, snažna centralizirana zapovjedna struktura postaje izvor nefleksibilnosti, a ne strateški alat.

Ovaj novi tehnološki poredak očit je u dva asimetrična rata 2020-ih: ruskoj invaziji punog opsega na Ukrajinu u veljači 2022. i američkom napadu na Iran ove godine. U oba slučaja, veća je država uzimala zdravo za gotovo da će zastarjeli oblici moći donijeti brzu pobjedu, samo da bi se pokazala ranjivom na asimetrično ratovanje.

U oba slučaja, velika sila je pretrpjela štetu jer su njezini strateški izbori previše ovisili o hirovima jednog, očito pogrešivog, čovjeka. Manja sila je, nasuprot tome, brzo razvila strategije za decentraliziranu koordinaciju. Iran se dugo pripremao za scenarije u kojima bi režim bio oslabljen, a Ukrajina je brzo uspjela koordinirati informacije o kretanju trupa koje su dostavile tisuće građana. Obje su zemlje djelovale s visokoobrazovanim stanovništvom koje je mobilizirano za suprotstavljanje vanjskoj prijetnji.

Obje strane također su imale kontrastne strukture troškova. Male države oslanjale su se na relativno jeftino oružje – dronove (često proizvedene s uvezenim plastičnim dijelovima), dok su velike države još uvijek koristile iznimno skupe vojne sustave. Procjenjuje se da jedan iranski dron Shahed-136 košta oko 35 tisuća dolara, dok dva projektila Patriot potrebna za njegovo presretanje koštaju osam milijuna dolara. Štoviše, ti skupi presretači ne mogu se zamijeniti istom brzinom kao jeftiniji dronovi. Kada te razlike postanu dovoljno velike, slabiji izgledaju mnogo jači.

Također su sve očitija ograničenja sposobnosti velikih sila da se učinkovito mobiliziraju. Rusija i dalje odbija nazvati svoj rat ratom, ali ne može proširiti obvezni regrutacijski rok kako bi održala tek “posebnu vojnu operaciju”. Budući da režim ne želi antagonizirati stanovništvo svojih većih gradova, oslanja se na siromašne seljake i zatvorenike koji žele skratiti svoje kazne. Slično tome, SAD zna da ne može riskirati velike vojne gubitke koji bi mogli uslijediti sa strategijom “čizama na tlu” u Iranu. Bez odobrenja Kongresa, kako to zahtijeva savezni zakon, operacija je u početku nazvana “ekskurzijom” – njegovom vlastitom “posebnom vojnom operacijom”.

Konvencionalna mudrost

Sveukupno, ove razlike između velikih i malih država upućuju na to da je konvencionalna mudrost o međunarodnoj politici zastarjela. Na primjer, stručnjak za međunarodne odnose John Mearsheimer dosljedno je naglašavao ruske prednosti u ljudstvu, topništvu i proizvodnim kapacitetima. Budući da je Kremlj održavao značajnu industriju naoružanja namijenjenu za borbu protiv nečega “poput Prvog svjetskog rata”, a budući da je rat u Ukrajini u početku nalikovao tom sukobu, Mearsheimer je sugerirao da je ruska pobjeda neizbježna.

Ista doktrina “ofenzivnog realizma” oblikovala je pristup američke administracije ratu. Kao što američki potpredsjednik JD Vance piše u svojoj novoj knjizi, “Jaz između sposobnosti Ukrajine i Rusije da projiciraju vojnu moć bio je ogroman, a mi nismo imali kapacitet da Ukrajincima omogućimo da taj jaz zatvore – i održe zatvorenim – sami.” Upravo je ta procjena navela Vancea i Trumpa da 2025. godine u Ovalnom uredu zaskoče ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, objavivši svijetu da on “nema jake karte”.

Ispostavilo se da su Trump, Vance i “agresivni realisti” poput Mearsheimera bili ti koji su imali slabe karte. Lude vojne intervencije vođene zastarjelim proračunima ekonomske moći temeljito su diskreditirale stare velike sile. Tukidid bi zasigurno cijenio ironiju svijeta u kojem slabi čine što mogu, a jaki trpe što moraju. A ako nastave trenutnim putem, trpjet će još više.

© Project Syndicate, 2026.

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar posjetio je u petak tvrtku DRACO u Donjem Muću, gdje je obišao proizvodni pogon i s Upravom razgovarao o ulaganjima i razvojnim planovima. U Splitu je potom uručio ugovore o stipendiranju učenika koji se obrazuju za deficitarna obrtnička zanimanja.

pronašli alternativu

Nafta pala ispod 97 dolara: Saudi Aramco pronašao zaobilazni put za blokirane isporuke

Nakon obilaska pogona Šušnjar je istaknuo da Ministarstvo gospodarstva kroz Zakon o poticanju ulaganja i sredstva iz europskih fondova podupire projekte koji povećavaju konkurentnost hrvatske industrije, razvoj novih tehnologija i otvaranje kvalitetnih radnih mjesta.

DRACO je proizvođač hidroizolacijskih sustava i građevinske kemije. Kroz Zakon o poticanju ulaganja realizirao je investiciju vrijednu 2,7 milijuna eura u dogradnju i opremanje proizvodnog pogona.

U sklopu investicije otvoreno je 11 novih radnih mjesta.

Šušnjar je rekao da Splitsko-dalmatinska županija ima snažnu poduzetničku i proizvodnu bazu te istaknuo da je od 2016. broj aktivnih obrta porastao više od 91 posto, a broj aktivnih pravnih osoba 27 posto.

Dodao je da će iskustva kompanija poput DRACO-a biti važna u provedbi Nacionalnog plana za razvoj industrije.

Tim se planom želi dodatno potaknuti ulaganja u suvremenu proizvodnju, istraživanje i razvoj, primjenu novih tehnologija te jačanje konkurentnosti hrvatske industrije.

Dodijeljene 42 stipendije

Tijekom boravka u Splitu Šušnjar je uručio ugovore o stipendiranju za 42 učenice i učenika iz Splitsko-dalmatinske županije koji se obrazuju za deficitarna obrtnička zanimanja.

Na razini Hrvatske ove je godine dodijeljeno 415 stipendija, za što je Ministarstvo gospodarstva osiguralo gotovo milijun eura.

Pojedinačni iznos stipendije iznosi 2400 eura.

Šušnjar je rekao da hrvatsko gospodarstvo traži znanje, vještine i stručnost te da rast broja obrta i sve veća potražnja za kvalificiranim radnicima potvrđuju važnost ulaganja u strukovno obrazovanje.

Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije objavilo je nacrt rješenja kojim se Podravska brza cesta na dionici Pitomača – Virovitica, dugoj 21,9 kilometara, proglašava prihvatljivom za okoliš, a čime je završen postupak procjene utjecaja na okoliš.

KREĆE ZAPOŠLJAVANJE

Država idući tjedan raspisuje novi natječaj: Potrebno 2.000 ljudi, neće se štedjeti na plaćama

Radi se o jednoj od ključnih dionica buduće Podravske brze ceste koja će u budućnosti povezivati Koprivnicu, Pitomaču i Viroviticu, te nastaviti dalje prema istoku Hrvatske.

Prema analizama svih relevantnih institucija, nova će prometnica preuzeti tranzitni promet sa državne ceste DC2, odnosno Podravske magistrale, te povećati sigurnost i protočnost prometa kroz podravska naselja.

Prema “Studiji o utjecaju na okoliš za zahvat: Podravska brza cesta, dionica Pitomača – Virovitica”, koja je u rujnu prošle godine objavljena na stranicama Hrvatskih cesta, područje kojim prolazi planirana dionica Podravska brza cesta je neizgrađeno poljoprivredno i građevinsko zemljište, te u minimalnom dijelu izgrađeno građevinsko područje.

Područje zahvata nalazi se u devet naselja: Kloštar Podravski, Dinjevac, Pitomača, Stari Gradac, Rogovac, Bušetina, Turanovac, Virovitica i Brezik. 

U Studiji stoji kako brojanje prometa na postojećim cestama pokazuje trend blagog rasta prometa u zadnjih pet godina, s izuzetkom 2020. kada je vidljiv pad intenziteta prometa a što je vjerojatno posljedica početka pandemije koronavirusa.

Prosječni godišnji dnevni promet  u 2023. godini na lokacijama između Pitomače i Virovitice varirao je između 4.678 i 8.064 vozila na dan, a prosječni ljetni dnevni promet između 4.842 i 8.213 vozila na dan. 

Inače, Ministarstvo zaštite okoliša u nacrtu rješenja ističe kako je zahvat prihvatljiv, ali  uz strogo definirane mjere zaštite okoliša tijekom projektiranja, izgradnje i kasnijeg korištenja ceste.

S druge strane,  Hrvatske ceste će kao nositelj projekta morati odraditi standardne procedure za takvu vrstu posla – osigurati zaštitu površinskih i podzemnih voda, očuvanje prirodnih staništa, zaštitu tla i poljoprivrednog zemljišta, provođenje arheoloških istraživanja na više lokacija te mjere kojima će se smanjiti buka i svjetlosno onečišćenje.

Posebna pozornost posvećena je zaštiti stanovništva koje živi uz buduću trasu jer dokument predviđa izradu elaborata zaštite od buke te izgradnju više zidova za zaštitu od buke na najugroženijim lokacijama. 

Planirani su prolazi za divljač, prilagođeni propusti koji će omogućiti prolazak životinja. Vegetacija bi se trebala obnoviti autohtonim vrstama, a i redovito će se pratiti stradavanja životinja u prometu. Predviđene su i mjere za očuvanje šuma, vodotoka i poljoprivrednih površina, kao i obnova poljskih putova.

Kada jednog dana bude izgrađena, dionica bi trebala imati  četiri prometne trake, te pet čvorišta, više nadvožnjaka i vijadukata, kao i brojne prijelaze ispod prometnice za lokalni promet i poljoprivrednu mehanizaciju. Nakon završetka svih upravnih postupaka i ishođenja potrebnih dozvola, Hrvatske ceste moći će nastaviti s pripremom projekta za početak gradnje.

Bivše brazilske nogometne zvijezde Roberto Carlos i Ronaldo, zajedno s još nekoliko partnera, kupuju brazilskog trećeligaša Internacional de Limeiru, objavio je Roberto Carlos u razgovoru za emisiju „Debate em Jogo“.

Intervju tjedna

Baković: Naš je potencijal golem, samo se trebamo riješiti mentaliteta ‘male nacije’

„Ronaldo i ja upravo kupujemo Internacional de Limeiru zajedno s Enricom i još dvojicom partnera, jednim Afrikancem i jednim Arapinom“, rekao je nekadašnji lijevi bek brazilske reprezentacije, Real Madrida i Intera.

Roberto Carlos istaknuo je da skupina investitora želi ponovno ojačati nogomet u unutrašnjosti Brazila, razvijati mlade igrače za reprezentaciju i pomoći u reorganizaciji manjih klubova.

„Postupno se želimo ponovno uključiti u nogomet u unutrašnjosti zemlje kako bismo nastavili stvarati velike igrače za brazilsku reprezentaciju i pomogli u reorganizaciji tih klubova“, rekao je.

Dodao je da planira pomoći i drugim klubovima, među kojima je União São João, u kojem je započeo seniorsku karijeru, a danas ondje igra njegov nećak.

„Želim bolje upoznati te klubove kako bih im pomogao pronaći sponzore i vratiti nogomet u unutrašnjosti na razinu kakvu je imao u naše vrijeme“, kazao je Roberto Carlos.

Klub s najvećim uspjesima iz 1980-ih

Internacional de Limeira osnovan je 1913. godine u brazilskoj saveznoj državi São Paulo, a najveće uspjehe ostvario je tijekom 1980-ih.

Klub je 1986. osvojio prvenstvo savezne države São Paulo, pobijedivši u završnici favorizirani Palmeiras, a dvije godine poslije postao je prvak druge brazilske lige.

Internacional de Limeira ove sezone natječe u Série C, trećem razredu brazilskog nogometa. Nakon 14 odigranih kola bio je na vrhu ljestvice s 25 bodova.

Ronaldo već upravljao Cruzeirom i Valladolidom

Kupnja Internacionala dio je šireg trenda u brazilskom nogometu, u kojem sve više klubova prelazi na model sportskih dioničkih društava, poznat pod kraticom SAF, i otvara se privatnom kapitalu.

Ronaldo već ima iskustva u vlasničkom i upravljačkom dijelu nogometa. Kontrolni udio u Cruzeiru kupio je 2021., a prodao ga 2024. godine.

Većinski vlasnik španjolskog Real Valladolida postao je 2018., a kontrolni udio u klubu prodao je skupini investitora 2025. godine.

Novi projekt s Robertom Carlosom tako označava Ronaldoov povratak ulaganju u brazilski klupski nogomet, dok dvojac kao glavni cilj ističe razvoj talenata i obnovu tradicionalnih klubova izvan najvećih brazilskih gradova.

Ministarstvo obrane poništilo je postupak nabave 1700 madraca za potrebe Hrvatske vojske nakon što se pokazalo da bi odabrana hrvatska tvrtka madrace nabavila od proizvođača iz Srbije. Ministar obrane Ivan Anušić poručio je za Dnevnik Nove TV da takav model nabave nije prihvatljiv te najavio promjenu uvjeta budućih natječaja.

Podržava izgradnju

Vlada dala potporu suradnji za uspostavu proizvodnje streljiva u Hrvatskoj

MORH je bio nadomak potpisivanja ugovora s tvrtkom Komforta iz Slavonskog Broda, koja je u postupku javne nabave ocijenjena kao najpovoljniji ponuditelj. Međutim, riječ je o tvrtki s dvoje zaposlenih koja ne proizvodi madrace, nego ih nabavlja u Srbiji i preprodaje na hrvatskom tržištu.

Nakon što su informacije o podrijetlu proizvoda dospjele u javnost, Ministarstvo je odustalo od sklapanja ugovora i poništilo postupak nabave. Iz MORH-a su najavili da će u budućim postupcima revidirati uvjete koji se odnose na mjesto proizvodnje i način nabave robe.

Anušić: Hrvatska vojska treba podupirati domaću industriju

Ministar obrane Ivan Anušić objasnio je da Oružane snage trebaju podupirati hrvatsku proizvodnju i gospodarstvo, a ne kompanije koje se bave samo uvozom i preprodajom robe.

„Hrvatska vojska i Oružane snage podupiru i podupirat će, kao što su činile i dosad, vlastitu industriju, vlastitu proizvodnju i hrvatski profit”, rekao je Anušić za Dnevnik Nove TV.

Dodao je da za MORH nije prihvatljivo da tvrtka s jednim ili dvoje zaposlenih, koja se bavi klasičnom preprodajom, hrvatskoj vojsci isporučuje madrace proizvedene u Srbiji.

„Smatram da netko tko ima jednog ili dva zaposlena u tvrtki, bavi se klasičnom preprodajom i u ovom slučaju plasira madrace iz Srbije za korištenje Oružanim snagama Republike Hrvatske, nije prihvatljiv”, poručio je ministar.

Ugovor još nije bio potpisan

Postupak je zaustavljen prije potpisivanja ugovora, pa MORH prema dostupnim informacijama nije preuzeo financijske obveze prema odabranom ponuditelju.

Na natječaj raspisan u lipnju pristiglo je više ponuda, a Komforta je odabrana kao najpovoljniji ponuditelj. Tvrtka je u dokumentaciji potvrdila da se proizvodni pogoni ponuđenih madraca nalaze u Srbiji te jamčila njihovu kvalitetu i isporuku.

Prema navodima Dnevnika Nove TV, isporuka je trebala biti provedena preko druge tvrtke čiji je račun, prema podacima Fine, bio u blokadi. Iz odabrane tvrtke nisu javno pojasnili okolnosti posla niti odgovorili na novinarske upite.

MORH će mijenjati uvjete budućih nabava

Ministarstvo je nakon poništenja postupka najavilo da će ubuduće preispitati kriterije povezane s podrijetlom, proizvodnjom i nabavom robe za potrebe Oružanih snaga.

To bi trebalo otvoriti više prostora za hrvatske proizvođače, osobito u nabavama proizvoda koje domaća industrija može proizvesti u dovoljnim količinama i prema traženim standardima.

Takvi kriteriji ipak će morati biti oblikovani u skladu s pravilima javne nabave. Europski propisi od naručitelja traže jednak tretman ponuditelja, transparentnost i zabranu diskriminacije, pa se prednost domaćoj proizvodnji ne može jednostavno propisati samo na temelju sjedišta tvrtke ili nacionalnosti proizvođača.

Naručitelji, međutim, mogu postaviti zahtjeve koji se odnose na kvalitetu, sigurnost opskrbe, rokove isporuke, održivost, servis, sljedivost proizvoda i druge objektivne kriterije, pod uvjetom da su povezani s predmetom nabave i jednako primjenjivi na sve ponuditelje.

MUP s istom tvrtkom nema problem

Dok je MORH odustao od nabave, Ministarstvo unutarnjih poslova s istom je tvrtkom već sklopilo ugovor za nabavu madraca za vlastite potrebe.

To pokazuje da samo srpsko podrijetlo robe nije automatska zakonska zapreka za sudjelovanje u hrvatskoj javnoj nabavi. U slučaju MORH-a riječ je o političkoj i poslovnoj odluci da se nabava poništi prije potpisivanja ugovora te da se u idućem postupku postave drukčiji uvjeti.

Anušićeva odluka otvorila je i šire pitanje treba li država kroz javnu nabavu snažnije podupirati domaću industriju te kako to učiniti bez narušavanja tržišnog natjecanja i europskih pravila.

Za MORH je odgovor u ovom slučaju jasan: madraci iz Srbije neće završiti u hrvatskim vojarnama, a novi će se dobavljač tražiti u ponovljenom postupku nabave.

Ericsson Nikola Tesla (ENT) ostvario je 11 milijuna eura neto dobiti u prvoj polovini godine, 14,5 posto više u usporedbi s istim razdobljem lani, pokazuje izvješće objavljeno na Zagrebačkoj burzi.

Bruto dobit kompanije, koju od studenog prošle godine vodi Siniša Krajnović, dosegnula je 19,5 milijuna eura, uz rast od čak 40,1 posto, a bruto marža povećana je na 14,9 posto zahvaljujući većem udjelu poslova s višom dodanom vrijednošću.

Dobit prije oporezivanja povećana je 14,8 posto, na 13,5 milijuna eura, a operativna dobit 17,4 posto, na 13,4 milijuna eura. Operativna marža iznosila je 10,2 posto te je neznatno niža nego lani zbog intenzivnijih prodajnih aktivnosti i jednokratnih pozitivnih učinaka ostvarenih u 2025., ističu iz tvrtke.

Novi ugovori

Prihodi od prodaje povećani su 18,2 posto, na 130,9 milijuna eura, pri čemu su rasli u svim poslovnim segmentima. Novčani tok iz poslovnih aktivnosti iznosio je 10,9 milijuna eura, što kompanija pripisuje učinkovitoj naplati potraživanja i povoljnoj dinamici ugovaranja novih poslova.

Posebno je ohrabrujući rast vrijednosti ugovorenih poslova, koji su dosegnuli 166,4 milijuna eura. U osvrtu na pozitivne trendove predsjednik Uprave Siniša Krajnović istaknuo je kako je u segmentu telekomunikacija potpisan novi višegodišnji ugovor s A1 Hrvatska, uz nastavak modernizacije mreža Hrvatskog Telekoma te operatora u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu.

U segmentu digitalnog društva kompanija je dodatno učvrstila poziciju kroz projekte digitalne transformacije zdravstva, javne uprave, energetike te javne i nacionalne sigurnosti. Ugovoren je novi dvogodišnji ugovor za razvoj i održavanje zdravstvene digitalne platforme (CEZIH), kao i drugi projekti digitalizacije javnog sektora i razvoja zajedničkih platformi. Istodobno, Ericsson razvija nova rješenja za kritične komunikacije i sustave za kritične zadaće, sve snažnije ulazeći u područja obrane i nacionalne sigurnosti.

Jačanje kompetencija

Najveći doprinos poslovanju i dalje dolazi iz segmenta softverskog inženjerstva i usluga. Zagrebački istraživačko-razvojni centar zadržao je vodeću poziciju među Ericssonovim razvojnim centrima prema kvaliteti, uspješnosti isporuke i inovativnosti, dok tvrtka paralelno širi razvojne odgovornosti u području radijskih pristupnih mreža te jača kompetencije za razvoj 5G i budućih 6G tehnologija, uz sve intenzivniju primjenu umjetne inteligencije u razvoju.

U intervjuu za Poslovni dnevnik čelnik Ericssona najavio je da će Ericsson Nikola Tesla biti “još spremniji na rizike, ali strateški promišljeno”, pri čemu će se fokusirati na područja u kojima ima najveću tehnološku prednost i potencijal za rast. Takav pristup, uz nastavak ulaganja u digitalizaciju, umjetnu inteligenciju, kritičnu infrastrukturu i napredne komunikacijske mreže, trebao bi ostati glavni oslonac daljnjeg rasta kompanije u zahtjevom okruženju.

Kafeterija, vodeći srbijanski lanac specijaliziranih kafića, uz podršku BlackPeak Capitala, preuzeo je Eddy’s – jedan od vodećih bugarskih lanaca svježe hrane i kafića.

Manje od godinu dana nakon ulaganja BlackPeak Capitala, ovo označava prvu akviziciju Kafeterije izvan Srbije – i značajan korak u izgradnji vodećeg brenda specijaliziranih kafića u jugoistočnoj Europi. Investicija BlackPeaka, najavljeno je prije godinu dana, podržat će ambiciozne planove rasta Kafeterije, uključujući daljnja širenja trgovina i strateške akvizicije diljem Bugarske, Rumunjske i Mađarske.

Kao dio akvizicije, Eddy’s lokacije proširit će svoju ponudu s Kafeterijinom prepoznatljivom kavom, kombinirajući snagu lokalnog brenda s operativnim standardima i kulturom kave koju je srbijanski lanac izgradio tijekom proteklog desetljeća.

S mrežom od više od šezdeset lokacija diljem Srbije i Crne Gore, Kafeterija ulazi u Bugarsku s provjerenim modelom, vertikalnom integracijom i beskompromisnim fokusom na kvalitetu.

“Akvizicija Eddy’sa odražava način na koji Kafeterija gradi svoju regionalnu prisutnost – promišljeno, s poštovanjem prema lokalnim tržištima i jasnom vizijom vrijednosti koju donosi kupcima. Upravo u takav rast vjerujemo”, zaključuje Ivailo Gospodinov, generalni direktor tvrtke BlackPeak Capital.

Cijene nafte pale su u petak na međunarodnim tržištima ispod 97 dolara, uz ublaženu nervozu ulagača nakon naznaka da rafinerije pronalaze rješenja za blokirane saudijske isporuke kroz Crveno more.

Uvećan prihod

Više cijene nafte i plina podigle prihod norveškog Equinora

Na londonskom tržištu barelom se poslijepodne trgovalo po 3,82 dolara nižoj cijeni nego na prethodnom zatvaranju, od 96,87 dolara. Na američkom tržištu barel je pojeftinio 2,81 dolar, na 89,38 dolara.

Tržišta su u četvrtak uznemirili napadi jemenskog pokreta Ansar Allah na tankere sa saudijskom naftom u Crvenom moru, koji su označili širenje rata iz Perzijskog zaljeva na još jedan ključni pomorski koridor.

Pokret koji upravlja sjevernim Jemenom blokirao je u ponedjeljak saudijske luke u Crvenom moru, signalizirajući da bi mogle presušiti pošiljke nafte koje su cjevovodom preusmjerene prema luci Janbu.

U noći sa srijede na četvrtak Ansar Allah objavio je da je izveo vojnu operaciju u Crvenom moru čije su mete bili saudijski naftni tankeri Encelia i Layla, uz obrazloženje da su prekršili zabranu plovidbe.

Saudijska Arabija mora odlučiti hoće li ukinuti blokadu Jemena i prekinuti intervenciju ili nastaviti s eskalacijom, poručio je zapovjednik jemenskih obalnih snaga Mohammad al-Qadri.

Jemenska blokada ponovno je u središte pozornosti vratila tjesnac Bab al-Mandab, koji je Ansar Allah blokirao i prije dvije godine kako bi ishodio dostavu humanitarne pomoći palestinskom Pojasu Gaze.

Tankerski promet ipak nije stao

Podaci Kplera o kretanju brodova pokazali su da je kroz tjesnac, poznat i kao „Vrata suza“, u četvrtak prošlo sedam tankera više nego u srijedu, ukupno njih 32.

Četrnaest tankera ulazilo je u Crveno more, a 18 ih je bilo na izlazu. Polovina ih je prevozila naftu, uključujući dva natovarena kineska supertankera čije je odredište Kina.

Tanker Torm Innovation, s oko 500 tisuća barela petrokemijskih proizvoda i odredištem u Aziji, blago je promijenio smjer i zaplovio prema Sueskom kanalu, pokazali su podaci Kplera i LSEG-a.

Zaobilazni put oko Afrike, umjesto kroz Sueski kanal, traje približno tri puta dulje i donosi više nego dvostruko veći trošak goriva, od oko 2,87 milijuna dolara, izračunao je Reuters na temelju podataka LSEG-a.

Saudi Aramco ponudio utovar u Egiptu

Saudijski naftni div Saudi Aramco ponudio je kupcima mogućnost utovara većeg broja pošiljki u egipatskoj luci Sidi Kerir na obali Sredozemnog mora, reklo je pet izvora iz trgovačkih krugova.

Nekoliko azijskih rafinerija već traži pošiljke i brodove iz Sidi Kerira, rekla su dva trgovca.

Najveća južnokorejska rafinerija SK Energy unajmila je veliki tanker koji bi u egipatskoj luci između 18. i 20. kolovoza trebao ukrcati dva milijuna barela nafte.

Cijena prijevoza iznosit će 18,5 milijuna dolara, rekli su izvori iz transportnog sektora. Kompanija nije odmah odgovorila na Reutersov zahtjev za komentar.

Dvije velike kineske rafinerije u međuvremenu su otkupile većinu ruske nafte ESPO Blend s rokom utovara u rujnu u ruskoj luci Kozmino na Pacifiku, dok više ruske nafte kupuju i indijske rafinerije.

Odvojeni izračuni Organizacije zemalja izvoznica nafte pokazuju da je barel referentne košarice OPEC-a u četvrtak poskupio čak 8,33 dolara, dosegnuvši 102,76 dolara.

Odgovornost je jedna od temeljnih osobina koja utječe na kvalitetu života, odnosa s drugima te osobni i karijerni razvoj.

KREĆE ZAPOŠLJAVANJE

Država idući tjedan raspisuje novi natječaj: Potrebno 2.000 ljudi, neće se štedjeti na plaćama

O ovoj se osobini danas često govori, najčešće u smislu „preuzimanja odgovornosti“ kada je riječ o donošenju odluka, ispunjavanju obveza i utjecaju naših postupaka na druge ljude, piše portal Zaposlena.hr.

Dakle, odgovornost nije samo izvršavanje zadataka, nego i spremnost da prihvatimo posljedice vlastitih izbora.

Odgovornost se razvija od najranije dobi. Prvi temelji odgovornog ponašanja stvaraju se tijekom odrastanja. Djeca uče promatrajući roditelje i druge bliske osobe te kroz iskustva u kojima shvaćaju da svaka odluka ima određene posljedice.

Primjerice, mlađe dijete može učiti odgovornost tako da pospremi svoje igračke nakon igre ili nahrani kućnog ljubimca. Kasnije, u školskoj dobi, odgovornost se razvija kroz redovito izvršavanje školskih obveza, dolazak na vrijeme ili brigu o vlastitim stvarima.

Kako odrastamo, odgovornost dobiva nove oblike. U odrasloj dobi ona uključuje ispunjavanje poslovnih obveza, odgovorno upravljanje financijama, poštivanje dogovora te brigu o obitelji ili drugim ljudima koji ovise o nama.

Kada se ljudima omogućuje da postupno preuzimaju obveze primjerene svojoj dobi, razvijaju osjećaj odgovornosti, samostalnosti i samopouzdanja. S druge strane, ako roditelji umjesto djece rješavaju probleme ili ih se štiti od posljedica vlastitih postupaka, kasnije mogu imati poteškoća u preuzimanju odgovornosti za vlastiti život. Takve osobe češće traže opravdanja, okrivljuju okolnosti ili druge ljude za svoje neuspjehe te vjeruju da ne mogu utjecati na vlastitu budućnost.

U nastavku objašnjavamo kako preuzimanje odgovornosti može unaprijediti vašu karijeru i zašto je jedna od najvažnijih osobina za profesionalni razvoj.

Odgovornost i uspjeh

Bez odgovornosti teško je ostvariti dugoročan uspjeh. Odgovorne osobe izvršavaju preuzete obveze, organizirane su i ustrajne čak i kada naiđu na prepreke. Spremne su uložiti dodatni trud kako bi ostvarile cilj, umjesto da odustanu pri prvoj poteškoći. Ne izbjegavaju donošenje odluka niti se boje preuzeti razuman rizik. Svako novo iskustvo povećava njihovo samopouzdanje i priprema ih za sve zahtjevnije profesionalne izazove.

Osobna odgovornost

Osobna odgovornost odnosi se na brigu o vlastitom životu – zdravlju, obrazovanju, odnosima i donošenju odluka koje oblikuju našu budućnost. Ona podrazumijeva svijest o vlastitim potrebama, mogućnostima i granicama te spremnost da snosimo posljedice svojih izbora.

Društvena odgovornost

Istodobno, odgovornost ima i društvenu dimenziju. Naše odluke često utječu na obitelj, prijatelje, radnu okolinu i zajednicu u kojoj živimo. Odgovorno ponašanje prema drugima uključuje poštivanje dogovora, uvažavanje tuđih potreba i doprinos zajedničkom dobru. Te dvije vrste odgovornosti međusobno su povezane – teško je biti odgovoran prema drugima ako ne preuzimamo odgovornost za sebe.

Biti odgovoran ne znači uvijek udovoljavati drugima. Jednako je važno znati postaviti granice i jasno izraziti vlastite potrebe. Zato je korisno govoriti o vlastitim osjećajima i doživljajima, primjerice: “Smeta mi kada prostor nije uredan.” Takav način izražavanja potiče razumijevanje i smanjuje sukobe jer ne optužuje drugu osobu.

Kako preuzimanje odgovornosti unaprjeđuje karijeru

Osobna i društvena odgovornost direktno utječu na odgovorno ponašanja na radnom mjestu. Recimo, osobna odgovornost ogleda se u svakodnevnim navikama koje nam omogućuju da kvalitetno obavljamo posao – primjerice, dovoljno se odmoriti kako bismo na posao došli koncentrirani i spremni za rad.

Poslodavci cijene zaposlenike koji preuzimaju odgovornost za svoj rad, poštuju rokove i ne traže izgovore kada se pojave problemi. Takve osobe ulijevaju povjerenje, lakše dobivaju zahtjevnije zadatke, vode projekte i napreduju na odgovornije pozicije.

Odgovornost u radnom okruženju ne odnosi se samo na vlastite zadatke, već i na odnos prema kolegama i zajedničkim ciljevima, tzv. društvena odgovornost. To znači poštivati dogovore, otvoreno komunicirati, priznati pogrešku svom timu kada do nje dođe.

Također, umjesto prebacivanja krivnje na druge ljude ili okolnosti, odgovorne osobe analiziraju što mogu učiniti bolje i aktivno traže rješenja. Takav pristup doprinosi razvoju novih vještina, većoj samostalnosti i profesionalnom rastu.

Zaposlenici koji su pouzdani, suradljivi i odgovorni doprinose pozitivnoj radnoj atmosferi, zbog čega ih kolege i nadređeni doživljavaju kao vrijedne članove tima.

Odgovornost ne znači da možemo kontrolirati sve što nam se događa, nego da biramo način na koji ćemo reagirati. Upravo ta sposobnost prilagodbe, donošenja promišljenih odluka i preuzimanja inicijative često čini razliku između stagnacije i uspješnog razvoja karijere.

Zapamtite, odgovornost ne znači biti savršen niti imati kontrolu nad svime. Ona počinje u trenutku kada odlučimo preuzeti odgovornost za ono na što možemo utjecati. Upravo takve male, svakodnevne odluke s vremenom grade povjerenje, razvijaju samopouzdanje i otvaraju vrata novim prilikama – u životu i karijeri.

Turisti koji ovog ljeta posjete Varennu, jedno od najpoznatijih mjesta na jezeru Como, trebali bi se odjenuti prije nego što s plaže krenu prema trgovinama, restoranima ili gradskim ulicama. Hodanje samo u kupaćem kostimu ili bez majice može završiti kaznom od 50 do 200 eura.

nesvakidašnja metoda

Više od 10.000 prijava u 48 sati: Dubai daje nagradu za dovođenje turista

Nova pravila na snazi su od kraja lipnja, a odnose se na cijelo područje općine Varenna. Kupaći kostimi i dalje su dopušteni na plažama, molovima i pristaništima, no nakon napuštanja tih prostora posjetitelji moraju odjenuti majicu, haljinu, tuniku ili drugi komad odjeće.

Zabrana se ne odnosi samo na žene u bikiniju. Jednako se kažnjavaju i muškarci koji gradom hodaju bez majice ili samo u kupaćim gaćama.

Lokalne vlasti objašnjavaju da žele zaštititi izgled mjesta i kvalitetu života stanovnika u razdoblju kada malu Varennu posjećuje velik broj turista. Mjesto je poznato po uskim ulicama, restoranima, trgovinama i šetnici uz jezero, pa lokalne vlasti smatraju da odjeća za plažu nije primjerena u cijeloj povijesnoj jezgri.

Iako se vijest često prenosi kao zabrana bikinija na jezeru Como, pravilo ne vrijedi na području cijelog jezera ni u gradu Comu. Riječ je o lokalnoj odluci općine Varenna, popularne turističke destinacije na istočnoj obali jezera.

Slične zabrane već postoje i u drugim talijanskim ljetovalištima, koja posljednjih godina sve češće uvode kazne zbog neprimjerenog ponašanja turista. Za posjetitelje je pravilo jednostavno: kupaći je dopušten uz vodu, ali prije šetnje gradom treba prebaciti nešto preko njega.

U protivnom bi kratka šetnja od plaže do trgovine ili restorana mogla završiti računom od čak 200 eura.

Slovenski turizam imao je rekordni lipanj. Smještajni objekti zabilježili su gotovo 810 tisuća turističkih dolazaka, ostvarivši više od dva milijuna noćenja prvi put u lipnju. Ovaj lipanj tako je nadmašio dosad najuspješniji iz 2022. godine. Domaći turisti ostvarili su nešto manje od 158 tisuća prihoda u lipnju, što je 1,1 posto više nego godinu ranije.

Domaći gosti ostvarili su nešto manje od 454 tisuća noćenja, odnosno 1,6 posto više nego u lipnju prošle godine, objavio je Statistički zavod. Baš kao i prije godinu dana, domaći turisti najčešće su boravili u općini Piran. Tamo su ostvarili gotovo 68 tisuća noćenja, odnosno 15 posto svih noćenja u lipnju. Strukturno gledano, domaći gosti bili su najvažniji za lječilišta. U lipnju su ostvarili 54 posto svih noćenja. U lipnju je broj dolazaka stranih turista bio nešto veći od 652 tisuće, a njihovih noćenja nešto više od 1,5 milijuna.

Dolasci su porasli za 2,1 posto u odnosu na prethodnu godinu, a noćenja za 1,5 posto. Strani gosti ostvarili su najviše noćenja u Ljubljani, gdje su činili 96 posto svih noćenja, a slijede ih općine Bled i Piran. U lipnju su u Sloveniji dominirali gosti iz Njemačke.

Ostvarili su gotovo petinu svih noćenja stranih turista, odnosno nešto više od 276 tisuća, ali to je 18,3 posto manje nego godinu prije. Najviše noćenja bilo je u općinama Bovec, Ljubljana i Piran. Austrijanci su bili na drugom mjestu. Pridonijeli su s nešto više od 118 tisuća noćenja, odnosno sedam posto manje nego prethodne godine. Najčešće su boravili u Piranu, Izoli i Ljubljani.

Slijedili su turisti iz Češke, Ujedinjenog Kraljevstva i Poljske. Svi su ostvarili više noćenja nego prethodne godine. Česi i Poljaci ostvarili su oko petinu više noćenja, a turisti iz Ujedinjenog Kraljevstva oko četvrtinu više. Britanski gosti najviše su noćenja ostvarili u općinama Bled, Ljubljana i Bohinj.

Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike omogućit će zapošljavanje osobnih asistenata i u ustanovama socijalne skrbi kojima je osnivač država, a ne samo preko udruga, kao što je to dosad bio slučaj. Ova novost trebala bi omogućiti zapošljavanje dovoljnog broja osobnih asistenata kojih u sustavu nedostaje.

Ministar Alen Ružić kaže kako trenutačno radi oko 3400 osobnih asistenata, dok ih je za potpuno ostvarivanje prava osoba s invaliditetom potrebno još oko dvije tisuće.

“Svjesni smo da ih u ovom trenutku nedostaje i upravo ova odluka o zapošljavanju odnosi se na ciljano osiguravanje tog nedostajućeg broja kao nužna mjera u osiguravanju usluge za naše korisnike”, prenosi njegovu izjavu Hina.

Prema njegovim riječima, dodatni osobni asistenti moći će se zapošljavati u više od 50 ustanova socijalne skrbi kojima je osnivač Republika Hrvatska, ali i dalje kod udruga koje pružaju tu uslugu, a postojeći asistenti moći će birati poslodavca.

Ružić je najavio da će prvi natječaji za zapošljavanje u državnim ustanovama biti raspisani već idućeg tjedna, a sredstva za provedbu mjere već su osigurana u državnom proračunu.

Ministar ističe kako osobni asistenti imaju sva prava iz kolektivnog ugovora, koeficijent za izračun plaće od 1,37 te da će, sukladno najavljenom povećanju, najesen rasti osnovica

Vlada Republike Hrvatske pokrenula je zakonske izmjene kojima se ispravlja dugogodišnja nepravda prema stotinama radnika koji su godinama bili izloženi štetnom djelovanju azbesta, a dosad su bili isključeni iz sustava obeštećenja. Prijedlogom zakona, koji je upućen u saborsku proceduru, predviđa se jednokratna novčana naknada u iznosu od 29.100 eura za bivše zaposlenike tvrtki Plobest iz Ploča i Salonit iz Vranjica, kao i za njihove zakonske nasljednike. Premijer Andrej Plenković istaknuo je kako se ovim potezom nastoji ispraviti nepravda prema ljudima koji su svoj radni vijek proveli u iznimno opasnim uvjetima, a čija je žrtva desetljećima bila zanemarena zbog strogih i isključivih zakonskih odredbi. Prve isplate očekuju se krajem 2026. godine, čime će se barem djelomično ublažiti teške posljedice koje je azbest ostavio na zdravlje i živote brojnih obitelji.

BUDITE NA OPREZU

Nova prijevara hara Hrvatskom: Ukucao PIN pa ostao bez 4.000 eura, policija upozorava građane

Novim zakonskim rješenjima precizno se definiraju uvjeti za stjecanje prava na odštetu. Za radnike bivšeg Plobesta, pravo se proširuje na sve one koji su u tvrtki bili zaposleni na dan 8. listopada 1991. godine te su proveli najmanje pet godina na poslovima s izravnom izloženošću azbestu, pri čemu se u staž uračunava i rad u pravnim prednicima tvrtke. Procjenjuje se da će ove izmjene obuhvatiti oko 223 dodatna radnika, uz 545 koji su već ranije obeštećeni. Za provedbu je osigurano 4,9 milijuna eura do 2028. godine. Slično, kod vranjičkog Salonita, pravo se proširuje na nasljednike radnika koji su bili u radnom odnosu 14. veljače 2006. te na sve radnike i njihove nasljednike koji su u razdoblju od 1991. do 2006. najmanje pet godina bili izloženi azbestu. Očekuje se da će ovim izmjenama biti obuhvaćeno između 330 i 340 novih korisnika, čime se konačno zatvara jedno od najbolnijih poglavlja hrvatske industrijske povijesti.

Ova mjera, iako usmjerena na specifičnu i tragičnu situaciju, dio je šireg zaokreta u radnoj politici koji Hrvatska provodi posljednjih godina. Vlada je za 1. siječnja 2026. godine najavila i značajno povećanje minimalne bruto plaće na 1.050 eura, što je porast od 80 eura u odnosu na 2025. godinu i čak 153 posto više nego 2016. godine. Prema riječima premijera Plenkovića, takva odluka temelji se na “realnim parametrima” poput snažnog gospodarskog rasta i rekordne zaposlenosti. Uz prosječnu neto plaću koja je u kolovozu 2025. dosegnula 1.446 eura, cilj je ne samo podići životni standard građana već i smanjiti jaz u primanjima u odnosu na prosjek Europske unije. Paralelno s time, država uvodi strože kontrole i pravila, što je najočitije u reformi Zakona o strancima.

Unatoč geopolitičkim napetostima, posebno na Bliskom istoku, slovenska GEN-I Grupa, međunarodna energetska grupacija sa sjedištem u Sloveniji, u prvoj je polovici 2026. ostvarila iznimne poslovne rezultate i potvrdila visoku učinkovitost svog poslovnog modela čak i suočena s izazovnim uvjetima na energetskim tržištima.

Rezultati potvrđuju sposobnost Grupe da brzo iskoristi tržišne prilike, a istovremeno učinkovito upravlja rizicima i održava stabilno poslovanje. S rastom obujma trgovanja električnom energijom od 19 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine, bruto dobit u prvoj polovici 2026. iznosila je 71,3 milijuna eura, premašivši planove za 39 posto.

Grupa je u prvih pola godine ostvarila neto dobit od 16,7 milijuna eura, što predstavlja čak 80 posto godišnjeg plana. To potvrđuje uspješno upravljanje tržišnim fluktuacijama i učinkovitu prilagodljivost poslovnog modela, poručuju iz kompanije.

“Rezultati prve polovice 2026. godine potvrđuju da smo dodatno ojačali našu poslovnu učinkovitost dosljednom provedbom naše strategije i poduzimanjem pravovremenih mjera čak i u promjenjivom tržišnom okruženju.

Naši ključni ciljevi ostaju osiguranje stabilnosti, predvidljivosti i konkurentnih cijena za kupce te održavanje njihovog povjerenja. Pritom smo usmjereni na daljnje jačanje naše međunarodne prisutnosti, razvoj naprednih energetskih rješenja i učinkovito upravljanje diversificiranim portfeljem u 27 zemalja”, naglašava Maks Helbl, izvršni direktor tvrtke GEN-I.

Grupa je dodatno ojačala svoj međunarodni portfelj fleksibilnih izvora energije uključivanjem tri velika baterijska skladišta u Bugarskoj, ukupnog kapaciteta 76 MWh. Istodobno, nastavlja jačati svoje upravljanje fleksibilnim izvorima energije, svrstavajući se među vodeće operatere u regiji. 

Sjedinjene Američke Države zasad neće primjenjivati novu dodatnu carinsku stopu na robu iz Srbije, objavila je u subotu Radio-televizija Srbije, pozivajući se na izjavu srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.

Pripreme

Plin skočio 50 posto u mjesec dana, Vlada traži da Okoli bude na 85 posto kapaciteta

Vučić je rekao da je dodatna američka carinska stopa za Srbiju privremeno spuštena na nulu, dok očekuje da bi u idućem razdoblju mogla biti utvrđena na 10 ili 12 posto.

Trajanje privremenog izuzeća zasad nije službeno precizirano. Stoga se ne može pouzdano tvrditi da će nulta stopa vrijediti najmanje šest mjeseci.

Odluku treba promatrati u kontekstu promjena američke carinske politike. Srbiji je 2025. bila određena dodatna carina od 35 posto, no američki Vrhovni sud u veljači 2026. poništio je široke carine koje je administracija predsjednika Donalda Trumpa uvela na temelju zakona o izvanrednim gospodarskim ovlastima.

Trumpova administracija potom je uvela privremenu opću uvoznu pristojbu od 10 posto, koja je vrijedila 150 dana i istekla 24. srpnja 2026. godine.

SAD je istodobno uveo novi carinski režim za 60 trgovinskih partnera, sa stopama od 10 i 12,5 posto, pozivajući se na njihovu nedovoljnu primjenu zabrane uvoza proizvoda nastalih prisilnim radom.

Strateški dijalog otvoren 17. srpnja

Dio srpskih stručnjaka odluku vidi kao prvi konkretan rezultat strateškog dijaloga između SAD-a i Srbije, koji su 17. srpnja u Washingtonu otvorili američki državni tajnik Marco Rubio i srbijanski ministar vanjskih poslova Marko Đurić.

U zajedničkom priopćenju američkog State Departmenta i Ministarstva vanjskih poslova Srbije navedeno je da dijalog potvrđuje zajednički cilj jačanja partnerstva dviju država, dok ga je službeni Beograd opisao kao povijesni korak.

Profesor Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Beogradu Veljko Mijušković procijenio je za RTS da bi neposrednu korist od privremenog ukidanja dodatnih carina moglo imati oko 700 srpskih tvrtki.

Posebno je izdvojio kompanije iz metaloprerađivačke i kemijske industrije te proizvođače automobilskih dijelova, koji su zbog visokih dodatnih carina bili u nepovoljnijem položaju na američkom tržištu.

Prema njegovim riječima, ukidanje carinskog opterećenja moglo bi dodatno potaknuti srpske tvrtke da se okrenu američkom tržištu te otvoriti prostor za jačanje gospodarske i političke suradnje.

Mijušković smatra i da bi Srbija zbog privremene nulte dodatne stope mogla postati privlačnija pojedinim stranim ulagačima, posebno u usporedbi sa zemljama na koje se primjenjuju nove američke carine.

Oporba osporava povezanost s dijalogom

Srpska oporba, međutim, tvrdi da odluka nije izravan rezultat strateškog dijaloga Beograda i Washingtona.

Zamjenik predsjednika Stranke slobode i pravde Borko Stefanović rekao je da je prethodna stopa ukinuta zbog odluke američkog Vrhovnog suda, a ne zbog osobnog angažmana predsjednika Srbije.

Vrhovni sud doista je u veljači poništio prethodne široke carine uvedene na temelju zakona o izvanrednim ovlastima, nakon čega je Trumpova administracija počela koristiti druge zakonske osnove za uvođenje novih trgovinskih mjera.

Nova američka politika poziva se na odredbe Zakona o trgovini iz 1974. te na postupanje država u sprječavanju uvoza proizvoda povezanih s prisilnim radom.

Pritom izraz „nulta carina” ne znači nužno da je sva roba iz Srbije oslobođena svih redovnih američkih carina. Riječ je ponajprije o izostanku nove dodatne carinske stope, dok za pojedine proizvode i dalje mogu vrijediti redovne, sektorske i druge uvozne pristojbe.

Hrvatska poštanska banka u prvih je šest mjeseci ove godine ostvarila neto dobit od 36,2 milijuna eura, što je 0,4 posto više nego u istom razdoblju godinu ranije, pokazuje financijsko izvješće banke objavljeno u petak.

Potpisan ugovor

Hrvatska poštanska banka preuzima Croatia banku, objavljena je i vrijednost transakcije

Operativni prihodi dosegnuli su 101,2 milijuna eura, što je 4,1 milijun eura ili 4,2 posto više nego u prvih šest mjeseci prošle godine, pokazuju podaci iz nerevidiranog nekonsolidiranog izvješća HPB-a objavljenog na Zagrebačkoj burzi.

Neto kamatni prihodi u prvom su polugodištu iznosili 80,3 milijuna eura te su porasli 2,8 milijuna eura ili 3,6 posto na godišnjoj razini.

Iz banke navode da je rast rezultat transformacije bilance, odnosno snažnije kreditne aktivnosti i povećanih ulaganja u vrijednosne papire tijekom 2025. godine.

Neto prihodi od naknada i provizija porasli su 4,1 posto, na 19 milijuna eura, ponajprije zahvaljujući većoj aktivnosti klijenata.

Porasli operativni troškovi

Istodobno su operativni troškovi porasli 5,8 milijuna eura ili 11 posto, na 58,8 milijuna eura.

U HPB-u rast troškova pripisuju ulaganjima u zaposlenike i digitalizaciju te inflatornim pritiscima.

Troškovi zaposlenika od siječnja do kraja lipnja dosegnuli su 31,7 milijuna eura, što je 3,5 milijuna eura ili 12,4 posto više nego godinu ranije.

Operativna dobit u prvom je polugodištu iznosila 42,3 milijuna eura, odnosno 1,7 milijuna eura manje nego u istom razdoblju prošle godine.

Zadržavanje visokih razina naplate i oporavka loših plasmana donijelo je prihod od ukidanja rezervacija od 1,9 milijuna eura, što je pozitivno utjecalo na neto dobit banke.

Badurina: Potvrdili smo otpornost poslovnog modela

Predsjednik Uprave HPB-a Marko Badurina istaknuo je da je rast operativnih prihoda uspješno nadoknadio povećane troškove ulaganja u zaposlenike i digitalnu transformaciju.

„Time smo zadržali profitabilnost na razini prethodne godine i potvrdili otpornost našeg poslovnog modela u okruženju koje zahtijeva značajna strateška ulaganja“, rekao je Badurina.

Dodao je da je banka nastavila povećavati kreditnu aktivnost, uz daljnje poboljšanje kvalitete portfelja i fokus na održivi rast.

Badurina je podsjetio i da je HPB nedavno izdao prvu međunarodnu obveznicu u iznosu od 150 milijuna eura, čime je ojačao strukturu izvora sredstava i debitirao na međunarodnom tržištu kapitala.

„Ostatak godine za nas znači nastavak jačanja tržišne pozicije, a 2026. bit će za HPB posebno značajna i zbog akvizicije Croatia banke koja je u tijeku“, poručio je čelnik banke u većinskom državnom vlasništvu.

Dobit HPB Grupe 36,4 milijuna eura

Prema podacima iz konsolidiranog financijskog izvješća, HPB Grupa, koju uz matičnu banku čine HPB Invest i HPB-Nekretnine, ostvarila je neto dobit od 36,4 milijuna eura.

Neto dobit matične banke iznosila je 36,2 milijuna eura, HPB Invest ostvario je 124 tisuće eura dobiti, a HPB-Nekretnine 46,3 tisuće eura.

Njemački proizvođač baterija Varta potvrdio je u petak da je podnio zahtjeve za pokretanje stečajnog postupka, navodeći kao razloge slabu potražnju, nepovoljna valutna kretanja i gubitak ključnog kupca.

FINANCIJE

Nakon ljeta dijelu hrvatskih građana raste plaća za 20 posto, provjerite jeste li među njima

Kompanija je podnijela četiri zahtjeva za stečaj, potvrdio je glasnogovornik Okružnog suda u Stuttgartu. Zahtjevima su obuhvaćene i pojedine Vartine podružnice.

Reuters je dan ranije izvijestio da se Varta priprema za stečaj nakon što su njezini vlasnici, proizvođač sportskih automobila Porsche i austrijski investitor Michael Tojner, odbili osigurati dodatno financiranje posrnuloj kompaniji.

Uprava Varte među razlozima je istaknula slabu potražnju, nepovoljne valutne tečajeve i gubitak najvažnijeg klijenta.

Apple bi punjive baterije CoinPower za svoje slušalice AirPods ubuduće trebao nabavljati od kineskog dobavljača. Varta je nakon gubitka tog posla već najavila ukidanje oko 350 radnih mjesta i obustavu proizvodnje gumbastih baterija u Nördlingenu.

Kompaniji prijeti podjela

Varta bi sada mogla biti podijeljena na nekoliko poslovnih cjelina, navodi Reuters.

Ključni vjerovnici, među kojima je Deutsche Bank, žele preuzeti profitabilni odjel baterija za kućanstva, dok je Michael Tojner iskazao interes za poslovanje s mikrobaterijama.

Varta zapošljava oko 3200 radnika, većinom u sjedištu kompanije u Ellwangenu.

Posljednje financijsko izvješće objavila je za 2024. godinu, kada je ostvarila prihod od približno 793 milijuna eura i zabilježila gubitak od 64,5 milijuna eura.

Osim baterija za kućanstva, grupa proizvodi mikrobaterije za slušne aparate, punjive ćelije za elektroničke uređaje te sustave za pohranu energije.

Predsjednik Vlade Andrej Plenković posjetio je u petak Zadarsku županiju te sudjelovao na svečanom obilježavanju završetka gradnje Centra za starije osobe „Zvizda mora” u Svetom Filipu i Jakovu, vrijednog više od 13,5 milijuna eura.

Važan projekt

Nekim će hrvatskim građanima do kraja godine na kućnu adresu stići paketi

„Ovo je velika stvar za starije osobe u Zadarskoj županiji. Dobivaju 98 kvalitetnih smještajnih kapaciteta te izvaninstitucijske usluge za 218 korisnika dnevno, uključujući pomoć u kući te poludnevni i cjelodnevni boravak“, rekao je Plenković.

Centar je polivalentan i ima smještajne kapacitete za 98 stalnih korisnika, dok će ga putem dnevnog boravka i programa „Zaželi” svakodnevno moći koristiti još oko 200 korisnika.

Premijer je podsjetio da je riječ o sedmom novom centru za starije osobe. Takve su ustanove već otvorene u Voćinu, Našicama, Medulinu, Dubrovniku, Đurđevcu i Loboru, a uskoro se očekuje otvaranje dodatnih centara diljem Hrvatske.

„U tijeku je gradnja Centra za starije osobe u Poličniku za 79 korisnika. Uz Požeško-slavonsku, Zadarska županija bit će jedina koja će imati dvije takve institucije“, istaknuo je Plenković.

Premijer je najavio i da nadležno Ministarstvo priprema novi zakon o starijim osobama, kojim bi se trebala dodatno urediti njihova prava i unaprijediti sustav socijalne skrbi.

Ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alen Ružić rekao je da je novi Centar u Svetom Filipu i Jakovu jedan od 18 projekata koji se grade uz financiranje i potporu Vlade.

Prva takva ustanova u 16 godina

Zadarski župan Josip Bilaver ocijenio je da je završetak Centra „Zvizda mora” važan dan za Zadarsku županiju te da je povećanje smještajnih kapaciteta za starije osobe jedan od prioriteta od početka njegova mandata.

Podsjetio je da je Centar u Svetom Filipu i Jakovu prva takva ustanova izgrađena u Zadarskoj županiji nakon 16 godina.

Zahvalio je Vladi na potpori projektu te dodao da Zadarska županija istodobno gradi Dom za starije u Poličniku i razvija još četiri projekta.

„Za domove u Preku na otoku Ugljanu, Ražancu i na Pašmanu već su ishođene potrebne dozvole, a projektna dokumentacija za Dom u Biogradu trebala bi biti dovršena do kraja godine“, najavio je Bilaver.

Cilj ulaganja je povećati broj mjesta u domovima za starije, smanjiti liste čekanja i omogućiti pristupačniju cijenu smještaja kako bi se osobama treće životne dobi osiguralo dostojanstveno starenje.

Centar „Zvizda mora” trebao bi početi raditi početkom listopada.

Malta, otočna država s jednom od najvećih gustoća vozila u Europi, odlučila se na neviđen korak u borbi protiv kroničnih prometnih gužvi. Vlada je prije par mjeseci pokrenula program nazvan “Shema odricanja od vozačke dozvole” (Driving Licence Surrender Scheme), nudeći mladim vozačima čak 25.000 eura da se na pet godina odreknu vožnje. Program je do lipnja bio otvoren za prijave.

Važan projekt

Nekim će hrvatskim građanima do kraja godine na kućnu adresu stići paketi

Poticaj se isplaćuje u pet jednakih godišnjih rata od po 5.000 eura, a prva sjeda na račun odmah nakon što sudionik preda svoju vozačku dozvolu. Cilj ove financijske injekcije, kako navode vlasti, jest stvoriti “šok mobilnosti” i potaknuti promjenu navika prije nego što ovisnost o automobilu postane duboko ukorijenjena, osobito među mlađom populacijom. Interes je, prema prvim informacijama, premašio očekivanja, što sugerira da je za mnoge mlade financijska neovisnost primamljivija od slobode koju nudi vlastiti automobil.

No, ulazak u program nije jednostavan i dolazi s nizom strogih uvjeta. Prijaviti su se mogle isključivo osobe mlađe od 30 godina koje su stanovnici Malte najmanje sedam godina i posjeduju vozačku dozvolu B kategorije barem 12 mjeseci. Iz sheme su automatski isključeni svi kojima je vozačka dozvola ikad bila oduzeta ili suspendirana, kao i oni čiji posao zahtijeva posjedovanje dozvole. Osim toga, kandidati ne smiju imati vozačke dozvole izdane izvan Europske unije. Jednom kada je prijava odobrena, sudionik potpisuje ugovor kojim se obvezuje da tijekom petogodišnjeg razdoblja neće upravljati nikakvim motornim vozilom, ne samo na Malti, već bilo gdje u svijetu.

Obveze i kazne jasno pokazuju koliko ozbiljno država shvaća ovaj program. Ako policija uhvati sudionika za volanom, suočit će se s automatskom kaznom od 5.000 eura, morat će vratiti sav do tada primljeni novac te se izložiti daljnjim pravnim posljedicama. Prijevremeni izlazak iz programa je moguć, ali također financijski bolan. Ovisno o trenutku odustajanja, sudionik mora vratiti preostali iznos poticaja i platiti dodatne penale koji mogu doseći i 20.000 eura. Ni povratak vožnji nakon pet godina nije automatski. Da bi ponovno dobili dozvolu, bivši sudionici moraju podnijeti novi zahtjev i proći najmanje 15 sati dodatne obuke u autoškoli, čime se osigurava da su njihove vozačke vještine i dalje na zadovoljavajućoj razini.

Ministar prometa Chris Bonett branio je inicijativu kao ključan dio šireg plana za reformu prijevoza, ističući da vlada ne želi prisiljavati građane na promjene, već ih poticati na dobrovoljnoj bazi. Program, koji je bio otvoren za prijave do lipnja 2026. godine, dio je petogodišnjeg proračuna teškog 25 milijuna eura. Ideja je smanjiti broj aktivnih vozača, potaknuti korištenje javnog prijevoza i, u konačnici, smanjiti zagađenje zraka. Prema ministrovim riječima, cilj je prekinuti dugogodišnju “kulturu automobila” koja je Maltu dovela na rub prometnog zagušenja, s gotovo 0,8 vozila po stanovniku, što je jedna od najviših stopa na svijetu.

Kap u moru ili stvarna promjena?

Unatoč optimizmu vlade, brojni kritičari, uključujući prometne stručnjake i oporbene političare, odbacuju program kao puki “kozmetički popravak” koji neće imati stvaran utjecaj. S godišnjim proračunom od pet milijuna eura, shema može obuhvatiti najviše 200 sudionika godišnje. To znači da se u pet godina s cesta planira ukloniti tek 1.000 automobila. Kada se taj broj stavi u kontekst, slika postaje znatno mračnija. Prema službenim statistikama, vozni park Malte premašio je 457.000 vozila, a tijekom posljednjeg kvartala na ceste je svakodnevno dodavano u prosjeku 35 novih automobila.

Računica je poražavajuća: brojka od 200 vozila, koliko ih se planira ukloniti godišnje, nadoknadi se novim registracijama za manje od tjedan dana. Kritičari ističu da maksimalan broj sudionika predstavlja svega 0,04 posto ukupnog broja vozila na malteškim cestama, što je, tvrde, zanemarivo. Skepticizam je izrazilo i Nacionalno vijeće mladih, koje tvrdi da “nikakav financijski poticaj ne može uvjeriti mlade da se odreknu automobila uz postojeći sustav javnog prijevoza”. Oni smatraju da bi ulaganje istih pet milijuna eura u poboljšanje autobusnih linija, uvođenje izravnih ruta i češćih polazaka imalo daleko veći učinak i potencijalno uklonilo tisuće automobila s ceste. I dok se rasprava nastavlja, ostaje otvoreno pitanje je li ova skupa inicijativa hrabar iskorak prema održivoj budućnosti ili samo kap u moru problema koji zahtijeva dublje i sustavnije reforme.

_{* uz korištenje AI-ja}