Novi Zakon o tržištu kapitala kao dio EU-paketa zakonskog usklađivanja po hitnom je postupku upućen u saborsku proceduru i uz burzovnu letargiju sve se do Croatia Summita u Dubrovniku nametao kao prva tema za razgovor s prvim čovjekom Hanfe Antom Samodolom. No, s dubrovačkog skupa ‘službenije’ nego dosad najavljen je početak konkretizacije inicijative o zamjeni dionica Ine i Mola. A u tome će se nešto morati pitati i regulatora.

Da odmah otklonimo neke sumnje i dvojbe; ima li načina da Mol zamjenom poveća udjel u Ini, a da izbjegne zakonsku obvezu ponude preuzimanja?
– Svako posredno ili neposredno stjecanje dionica Ine od strane Mola u ovom trenutku, pa uključujući i razmjenu dionica, značilo bi obvezu objavljivanja javne ponude.

Mnogi tu sad priželjkuju i ne baš izglednu konkurenciju, no u uvjetima niske likvidnosti na burzi moguće se preuzimanje Ine često ističe kao adut za nešto bolji odnos ponude i potražnje? Koja je njegova snaga?
– U pravilu, preuzimanje u sebi nosi tzv. takeover potencijal, što bi bilo i u ovom slučaju. Svaka konkurentska ponuda automatski bi značila i veću cijenu dionice u ponudi od cijene u prethodnoj ponudi.

Redovni je promet dionicama u prvih šest mjeseci bio manji od 10 milijardi ili 10-ak posto manje nego lani, a u lipnju je pao i ispod milijardu kuna.
– I u vrijeme najbolje likvidnosti, lani na primjer, udio redovnog prometa u odnosu na BDP kod nas je bio samo 8 posto, što nas svrstava prilično nisko u odnosu na druge. Nasuprot tome, bankarski je sektor s kreditima privatnom sektoru na razini 72-73 posto BDP-a. U likvidnosno nepovoljnijim uvjetima prometi na burzi samo se dodatno smanjuju i to treba sustavno i dugoročno popravljati. Ono što me više brine je struktura potražnje na tržištu. U Hrvatskoj i dalje imamo oko 830.000 računa investitora. Imovina otvorenih investicijskih fondova pala je ove godine sa 29,5 na oko 20 milijardi kuna, a što dijelom odražava prelijevanje novca u banke. Štednja građana je, ako se ne varam, u prva četiri mjeseca porasla za oko 3,5 milijarde kuna. Potražnja je mahom generirana od mirovinskih, a potom investicijskih fondova, kod kojih je ulagački uočljiv bijeg ‘vani’, u prvom redu na Zapad. Ukratko, nije dobro što su se mali investitori povukli, ali sad je, jednostavno, takvo raspoloženje.

Novi zakon umnogome stubokom mijenja mnoge segmente poslovanja burzovnih igrača. Što prvo ili najvažnije implicira?
– Zakon stupa na snagu s početkom 2009., a dio koji je najosjetljiviji, adekvatnost kapitala, na red dolazi 30. lipnja, s tim da prvi izvještaji o tome slijede na jesen iduće godine.

Kako bi izgledalo da brokerske kuće danas moraju primijeniti te zahtjeve?
– Kod banaka, naravno, nema problema ni danas, a ne bi ih bilo ni kod dijela brokerskih kuća izvan sustava banaka. No kod nekih postoje određeni problemi, ponajprije vezani uz veliku raspoloživu imovinu. Sve će se morati riješiti do formalnog aktiviranja fonda za zaštitu ulagatelja koji se počinje puniti već u 2009., a moći će se aktivirati 2010. Neće se dopustiti da se on aktivira zato što neke brokerske kuće ne ispune kriterije adekvatnosti ili na drugi način budu izložene rizicima. Adekvatnost podrazumijeva da kapital uvijek bude veći ili jednak kapitalnim zahtjevima koji se računaju za kreditni i operativni rizik te tržišne rizike. Pretpostavljam da će mnoge brokerske kuće već tijekom ove godine same izračunati svoje pozicije jer će u međuvremenu biti objavljen i pravilnik. Usput, dovoljno je reći da on ima oko 200 stranica.

Koliko će se izdvajati za premije za fond za zaštitu ulagatelja?
– Predviđeno je 35.000 kuna jednokratne uplate, a tarife će se potanko propisati pravilnikom. Ideja je da se plaćaju po klijentu, po računu, tako da onaj tko ih ima mnogo više i plati. Usto, u fond uplaćuju samo oni koji imaju mogućnost držanja novca klijenata. Ono što je važno naglasiti je načelo solidarne odgovornosti. Zato vjerujem da će se u tom segmentu, dosta značajnom, pokazati i samoregulacija, već na razini udruženja brokera.

Što je sa statusom javnih dioničkih društava s obzirom na ukidanje obvezne kotacije?
– Oko statusa JDD-a i micanja, odnosno delistiranja s burze, još treba regulirati neke stvari. To je pitanje koje se treba vrlo brzo dogovoriti s burzom i koje ćemo riješiti. Da o tome treba voditi računa, navest ću primjer aktualne situacije s našim pravilnikom o ulaganjima fondova (minimalan udjel tržišno raspoloživih dionica i minimalan iznos). Samo kod četiri društva koja upravljaju otvorenim investicijskim fondovima imovina je u prvom polugodištu pala sa 23 na 14,7 milijardi kuna. Kad imate takvu situaciju, a ti su fondovi dominantno na domaćem tržištu, jasno je što bi značila mogućnost promptnog delistiranja. Isto bi bilo i u slučaju delistiranja bez tročetvrtinske odluke skupštine društva ulaskom u EU.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Znači li to da će se ustrajati na obvezi izvješćivanja?
– Novi zakon iz temelja mijenja perspektivu i položaj izdavatelja, a obveze u pogledu transparentnosti jedna su od glavnih vodilja zakona. Bojim se da će zahtjevi koji za prvu kotaciju proizlaze iz novog zakona mnogima djelovati odiozno. U pogledu statusa JDD-a veoma je važan aspekt pojavljivanje tzv. multilateralne trgovinske platforme (MTP). Tu će kriteriji biti nešto blaži, ali opet se ne mogu izbjeći zahtjevi za izvješćivanje, pravila vezana uz manipulacije, povlaštene informacije i drugo. Bez toga MTP ne može računati ni s odobranjem pravila. No, za mnogo kompanija i to je velika obveza. Možda s tim u vezi nije zgorega reći da u Hrvatskoj imamo 240 društava koja su na burzi, a da, recimo, Mađari ili Česi ostvaruju 10 puta veći promet sa 15-20 dionica.

Koliko je u novom zakonskom okviru realno očekivati aktivnih dionica?
– Nezahvalno je govoriti o broju, ali možda je indikativno to da samo polovica od 240 društava ima ‘free float’ veći od 20 posto. Kad se tome dodaju pravila za portfeljne ulagače (fondove) neke će dionice sigurno postati manje atraktivne, a od preostalog broja 30-ak posto njih neće ispunjavati kriterije iz raznih drugih razloga. No pretpostavka je da njihov broj ne bi trebao pasti ispod 70-80 dionica.

Broj investicijskih fondova s imovinom manjom od deset milijuna kuna je porastao; nazire li se nakon jednog slučaja potreba daljnjih pripajanja, konsolidacije?
– Ovaj ćemo tjedan imati gotovu analizu trenda kretanja neto imovine i koeficijenata likvidnosti pojedinih fondova, naročito opadajućih i s većim udjelom tzv. nelikvidne imovine. Takva društva bit će pozvana na razgovor. Dobar dio tih fondova posluje unutar fondovskih grupacija koje ih mogu ‘interno’ pripojiti. Kod onih kod kojih to nije moguće, imovinu će moći preuzeti veći fondovi. Ni u kojem slučaju nećemo dozvoliti sistemsku krizu i nema nikakve bojazni od propasti fondova u smislu neisplate udjela ili obustave.

Zakonski okvir u fondovskom je dijelu već prošao usklađenje, ali već do kraja godine opet slijede nove izmjene. U kojem smjeru?
– Na primjer, ona društva koja upravljaju fondovima, a koja će osim fondovima upravljati i portfeljima postaju investicijska društva. Dok upravljačka društva ne računaju adekvatnost kako to čine brokerska društva, ona koja upravljaju portfeljima morat će izdvajati u fond za zaštitu ulagatelja. Drukčije će se definirati i tko sve može prodavati udjele na tržištu. Usto, neke ćemo stvari redefinirati kod fondova privatnom ponudom te fondova za ulaganja u nekretnine.

Nekretninskim se fondovima proriče svijetla budućnost, ali prvi koraci generalno nisu jako dojmljivi; čak i terminološki još ima nesporazuma?
– Vezano uz razloge osnivanja nekretninskih fondova, kao i fondova rizičnog kapitala, postoje izdvojena mišljenja da su oni praktički najbolji način kako razvi(ja)ti Hrvatsku i povećati BDP. A priori nemam ništa protiv takve teze. No, imam protiv stava da su nekretninski fondovi sve ono što i građevinske tvrtke ‘plus’ da su i fondovi. Nekretninski fondovi ostvaruju prihod samo iz porasta cijene nekretnina ili njihova iznajmljivanja u širem smislu riječi. Sve što se tiče tzv. developinga ili kupnje trgovačkih društava pa razvijanja projekata jednostavno se ne uklapa u posao nekretninskih fondova.

Što se poduzima u takvim slučajevima?
– Neka smo društa upozorili na to i, što se nas tiče, lako ćemo stvari svesti u okvire zakona. No kako imamo potpisan sporazum o razmjeni informacija s Poreznom upravom i s drugim institucijama, već smo identificirali i pojave koje su zapravo najbenignije za samu Hanfu, a koje su intrigantniji predmeti za Poreznu upravu, Ured za sprječavanje pranja novca ili Državno odvjetništvo.

Promatrački je dojam da je ove godine i manje nadzorničkih istražnih akcija. Je li to zbog preokupacija zakonom ili zbog manje iskakanja iz pravila?
– Godišnje izvješće za 2007., koje je također ovaj tjedan na Saboru, pokazuje da je samo u segmentu tržišta kapitala bilo 14 kaznenih i 24 prekršajne prijave. Je li to mnogo ili malo, ne znam. Javnosti se pokazalo zanimljivim nekoliko slučajeva. No ukupno smo imali 260 različitih nadzora. Ove godine tržište općenito nije tako živahno, ali nadzor funkcionira uobičajeno.

Margin krediti na oko 600 milijuna kuna

Imate li u Hanfi uvid u razmjere svojedobne prisutnosti stranih investitora kroz npr. certifikate?
– Ne. Ali na osnovi nedavno potpisana sporazuma s Austrijancima razmjenjivat ćemo neke podatke, kao i drugim regulatorima. Pri međunarodnoj asocijaciji regulatora, IOSCO-u, pokrenuli smo potpisivanje multilateralnog sporazuma o razumijevanju. On ima tretman međudržavnih potpisa i kao takav nema problem barijera bankovnih tajni ili odbijanja pojedinih državnih institucija da daju potrebne podatke. I procedure su pritom striktne, ali taj je multilateralni sporazum koji nas tek čeka je kao putovnica uz koju ne trebaju vize. To, međutim, podrazumijeva suradnju niza institucija.

A koje je stanje maržnih (margin) kredita?
– Posljednji dostupni podaci, za kraj travnja, govore o oko 600 milijuna kuna tih kredita u opticaju. Posljednjih mjeseci u tom pogledu nije bilo drastičnih promjena. U travnju su smanjeni za 40-ak milijuna. Banke koje su ih odobravale nešto su i reprogramirale. No one najveće, općenito su malo odobravale te kredite.