Samo nekoliko dana uoči redovitog sastanka monetarnih vlasti, europski su statističari još jednom podsjetili investitore na svu ozbiljnost situacije, servirali podatak o svibanjskom rastu indeksa proizvođačkih cijena koji je skokom od čak 6 posto godišnje dosegnuo najvišu razinu od studenoga davne 2000. godine, u potpunosti opravdavajući proklamirani oprez dužnosnika Europske središnje banke. Premda u brojnim anketama provedenima ovoga tjedna tek zanemariva manjina očekuje promjene ključnih kamatnih stopa u lipnju, već je i spomenuti podatak sam po sebi dovoljan da ospori kredibilitet uzlaznoga trenda na tržištu kapitala. No kada se tome pridodaju i reakcije trgovaca na deviznom tržištu, koji su, unatoč prazniku u SAD (i zamjetno slabijoj razini likvidnosti), jučer ponovo živnuli, gurajući euro ka razini od 1,28 dolara, suzdržanost, a u pojedinim slučajevima i napadno povlačenje optimista, definitivno spadaju u okvire očekivanoga.

Da stvar bude još gora, predstavnici automobilske industrije, koji spadaju u red najvećih kontinentalnih izvoznika, morali su se braniti od nasrtaja pesimista i zbog razočaravajućih rezultata prodaje na američkom tržištu u lipnju. Najviše je stradao DaimlerChrysler, izgubivši na vrijednosti 1,2 posto, jer je Chrysler brand zabilježio pad prodaje od čak 15 posto na godišnjoj razini. No kako se tek osjećaju dioničari Renaulta, nakon što je General Motors u promatranom razdoblju doživio pad prodaje od čak 26 posto? Naime, Uprava francuskog proizvođača je podržala prijedlog svog čelnika Carlosa Ghosna, otvarajući vrata pregovorima koji mi mogli rezultirati nekakvim trojnim paktom na relaciji Renault – GM – Nissan (najveći dioničar potonjega je upravo Renault, sa 44 posto vlasničkog udjela). Takav scenarij podržava i kontroverzni Kirk Kerkorian, koji kontrolira oko 10 posto vlasničkog udjela u GM-u, i usput budi rečeno, javno izražava sumnju u plan oporavka još uvijek najvećeg svjetskog proizvođača automobila (barem u kategoriji volumena prodaje) što ga namjerava provesti predsjednik Uprave Rick Wagoner. Međutim, na najnoviji rasplet događaja većina ulagača nije reagirala odveć blagonaklono, što pokazuje i činjenica da je Renault na sektorskog ljestvici gubitnika bio uvjerljivo u vrhu, s padom cijene dionica od 1,8 posto, dok se GM, uknjiživši dvocifreni rast protekloga tjedna, u ponedjeljak također svrstao među gubitnike.
Inače, od europskih su proizvođača rast prodaje na američkom tržištu ostvarili samo BMW i Porsche, no to je bilo dovoljno tek za pad dionica od 0,4 posto, odnosno, 0,7 posto, dok je Fiat (koji ionako ne igra značajniju ulogu u SAD) bio u minusu od 1,6 posto, i to zahvaljujući negativnoj preporuci Merrill Lyncha, a jedan od najvećih regionalnih proizvođača auto-dijelova, francuski Valeo, zašao u minus od 1,6 posto, povodom pesimističnih ocjena Morgan Stanleya. Korekcije pak nije bio pošteđen niti Volkswagen (-, usprkos rastu prodaje u Kini za čak 30 posto u prvih šest mjeseci ove godine.
Istodobno, dionice auto-industrije bile su vrlo popularne u Tokiju, nakon što je Toyota (+0,8 posto) povećala prodaju u SAD za čak 14 posto, podižući usput i tržišni udio azijskih proizvođača sa 32,4 na 37,2 posto. Vijest se pozitivno odrazila i na Mazdu (+5,2 posto) i Nissan (+0,8 posto), a u konačnici i na izvedbu domaćih burzovnih indeksa koji su, za razliku od većine europskih, bilježili pozitivne pomake.

ThyssenKrupp sprema akviziciju
Podgrijavajući očekivanja o nastavku strateške konsolidacije, špekulacije koje je dio analitičara nazvao besmislenima svejedno su našle put u kalkulaciju cijene dionica španjolske banke BBVA (+1,9 posto), a koju se navodno sprema preuzeti HSBC (-0,5 posto), čime se okoristila još potencijalna meta za preuzimanje – Banca Popolare Italiana (+1,8 posto). ThyssenKrupp (+1,6 posto) je pak iznenadio promatrače najavom otkupa i do 5 posto vlastitih dionica (blizu 700 milijuna eura), i to u cilju priprema za predstojeću ‘veliku akviziciju’. Niti Uprava još ne zna o kome je riječ, ali će je po svoj prilici sigurno biti u skorije vrijeme. Izjava je dočekana prilično ravnodušno, jer su i Salzgitter i Corus, potencijalne akvizicije, bilježili pad cijene dionica (za 1, odnosno, 1,6 posto).