Želja za vlastitim gospodarstvom, napretkom, ali i prkos zagrebačkih trgovaca prema Pešti, rezultirala je davne 1900. osnivanjem Trgovačkog doma u Zagrebu. Zašto je to važno? Sedam godina kasnije, točnije 15. lipnja, to je bio temelj za osnivanje mjesta na kojemu se prvi put trgovalo dionicama Zagrebačke burze. Iako se u povijesnim knjigama smatralo da je Burza prvi put osnovana 1918. godine, trgovanje vrijednosnim papirima bilo je moguće čak 11 godina prije.

No kraj 19. stoljeća i početak prošloga nije bilo razdoblje u kojem su sloboda i ravnopravnost bili dostupni svima, a pogotovo Hrvatima. Khuen Héderváry (ban grof Károly Khuen-Héderváry de Hédervár) 1883. godine postaje ban kojemu je bio cilj spriječiti razvoj hrvatskog otpora Mađarskoj. To mu i uspijeva. Nastupa dvadeset godina vladavine za koju mnogi smatraju da je bilo jedno od najmračnijih razdoblja u hrvatskoj povijesti. Ni gospodarske aktivnosti nisu bile na zavidnoj razini. Netom prije Héderváryjeva dolaska dogodio se slom na Bečkoj burzi. Naime, početkom svibnja 1873. godine, u vrijeme otvorenja velike svjetske izložbe u bečkom Prateru, dolazi do krize. Tadašnji urednik Narodnih novina Miloš Zec piše o krizi na toj burzi koja se okrivljuje za sve tadašnje probleme u gospodarstvu. Špekulacije, podmićivanje, strančarenje i gospodarske malverzacije samo su od nekih uzročnika kolapsa. Izražava se velika sumnja u trgovanje vrijednosnim papirima jer iza njih ne stoji rad, proizvodnja i visoka vrijednost, nego samo špekulacija i trgovanje umjetnim načinom stvorenih vrijednosti, piše Zec. Kriza iz 1873. godine opustošila je gospodarstvo jer je uništila međusobno povjerenje poduzetnika. U takvoj gospodarskoj klimi dolazi Héderváry i nameće potpunu mađarizaciju. Hrvatski gospodarstvenici nisu imali nikakve mogućnosti samostalnog rada bez blagoslova Pešte. Primjerice, nijedna tvornica, a kamoli banka nisu se smjele osnovati bez dozvole birokrata iz ugarske prijestolnice. Ipak, posljedice kraha bečke burze smiruju se oko 1885. godine. Otvara se riječka pruga i grade se mnoge druge. Gospodarstvo se pokreće, trgovina postaje izuzetno privlačno zanimanje.

No toliko željeni obrtaj novca nije bio moguć bez burze. Zarobljeni u carinskom ratu Austro-Ugarske Monarhije s Bečkom i Budimpeštanskom burzom s jedne strane i Kraljevine Srbije i njezinom Beogradskom burzom s druge strane, zagrebački trgovci traže svojem mjesto pod suncem. To mjesto našli su 5. prosinca 1900. godine osnovavši Trgovački dom u Zagrebu. Ideja je bila promicati društvene i materijalne interese trgovaca. Naravno, tu su i stvaranje dodatnih kontakata trgovaca, industrijalaca i gospodara. Odlaskom Héderváryja počinju se osnivati razna udruženja. Slavonski gospodarstvenici osnivaju sekciju “drvotržaca”, osniva se Društvo za zaštitu vjerovnika, kao i Savez industrijalaca Hrvatske i Slavonije. No 1907. počinje snažnija aktivnost poduzetnika. Unatoč negodovanju mađarskih vlasti nalazili su se obilazni putevi kako provesti osamostaljenje hrvatskoga gospodarstva. Međusobnim udruživanjem malih tvrtki pokušalo se stvoriti sposobna poduzeća. Budući da je bilo više dioničkih poduzeća, stvorila se prijeko potrebna kritična masa željna jednog mjesta na kojemu će se prikupljati dionice i trgovati vrijednosnim papirima te robom. Naravno, ugarsko ministarstvo trgovine nikada ne bi dopustilo osnivanje Zagrebačke burze, pa je burza otvorena u okviru Trgovačkog doma. Dan joj je isti sadržaj kao i ostalim burzama u svijetu, što je znatno olakšalo plasiranje robe i proizvodnje.

Prva pravila trgovine

Zabrana špekulanata
Zagrebačka burza, odnosno Sekcija za promet efektima i robom, kako se tada zvala, otvorena je 15. lipnja 1907. godine. Kao i svaka burza u svijetu, i ova je imala pravila prema kojima se moglo trgovati, odnosno prema kojima bi se nekome moglo zabraniti trgovanje. Uprava Sekcije mogla je uskratiti trgovanje ako tko lukavstvom pokušava utjecati na tečaj ili ugovara poslovanje koje se “kosi s trgovačkom pristojnošću”.