Slovenski analitičar Goran Dolenc, urednik stranice Brokers Wiki, napravio je usporedbu cijena hrvatskih brokerskih kuća te je povukao paralelu i sa slovenskim tržištem. Njegovu analizu prenosimo u nastavku:

Nadalje možete naći pretpostavke teoretske trgovine na kojoj se temelji računica: Klijent je fizička osoba, koja još nema trgovački račun; kada je takav račun otvoren, klijent kupuje 175 udjela najlikvidnije dionice na Zagrebačkoj burzi HT-R-A po 206.00 HRK po udjelu. Vrijednost trgovine je 36,050.00 HRK, što je oko 4,800.00 eura (EUR/HRK=7.5). Klijent drži dionice točno 5 godina i ne trguje s njima u međuvremenu. Kako bi olakšali izračun, još smo pretpostavili da se cijena HT-R-A ne mijenja i ostaje pri 206.00 HRK. Nakon 5 godina klijent odlučuje prodati dionice po istoj cijeni po kojoj ih je kupio, te zatvara trgovački račun.

Izračunali smo sve troškove koje bi gore navedeni primjer izazvao, kada klijent osobno (ili telefon/fax) podnese narudžbu brokeru, i također smo izračunali troškove u slučaju da se klijent odluči na trgovanje putem interneta (e-trgovanje). Za završnu usporedbu smo odabrali najjeftiniju metodu za klijenta.

Izračuni koje će te vidjeti nadalje se temelje na trenutno važećim listama cijena, nađene na službenim stranicama brokerskih kuća uključenih u istraživanje, odnosno 23 redovna člana ZB-e za vrijeme analize: Centar banka, Banka Splitsko Dalmatinska, Agram brokeri, Rast, Aktiv broker, Societe Generale Splitska banka, HITA vrijednosnice, Zagrebačka banka, Raiffeisenbank Austria, Interkapital vrijednosni papiri, Fima vrijednosnice, Croatia banka, Hrvatska poštanska banka, Podravska banka, Istarska kreditna banka, Privredna banka Zagreb, Hypo Alpe-Adria Bank, Credos, Nava banka, OTP banka, Antea brokeri, Erste&Steiermarkische Bank, i Croatia banka. Volksbank neće nuditi brokerske usluge od početka 2013., stoga nisu uključeni u istraživanje. Privremene promocije su isključene, te su samo redovne liste cijena uzete u obzir.

Glavno pitanje je: Koliko bi koštalo klijenta gore navedeno teoretsko trgovanje?

Za one koje nisu upoznati sa hrvatskim tržištem kapitala, htio bih objasniti da brokerske kuće u ovoj državi naplaćuju svojim klijentima samo naknade za transakcije, ništa drugo. To je prilično zanimljivo uspoređujući sa slovenskom analizom tržišta, koju smo također nedavno proveli, gdje naplaćuju i naknade za račun (otvaranje, održavanje i zatvaranje računa). No ipak brokerske kuće u Hrvatskoj ponekad naplaćuju klijentima korištenje e-trgovačkog sustava koje nude. To je neuobičajeno, jer je ovo način na koji se poslovanje pojednostavi i optimizira, i dokle god podatkovni izvori nisu uključeni, sustav bi trebao biti besplatan klijentima.

Također bih htio spomenuti da većina brokera u Hrvatskoj ima vrlo prozirne liste cijena, za razliku od Slovenije. Dužina lista cijena vezanih za trgovanje dionicama je u Hrvatskoj tek nekoliko redaka na jednoj stranici, dok u Sloveniji brokerske kuće nude liste cijena na nekoliko stranica, i klijent bi trebao biti stručnjak da izračuna sve troškove. Također, većina brokera u Hrvatskoj ima  „all-in“ pristup proviziji, što znači da naknade Zagrebačke Burze i naknade SKDD-a (Središnje klirinško depozitarno društvo) su već uključene u brokerske naknade.

Nadalje možete naći rezultate istraživanja…

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Klasično trgovanje

Kao što možete vidjeti na slici dolje, prisutne su velike razlike između brokerskih kuća u Hrvatskoj što se tiče naknada za klasične kupovne narudžbe. Većina brokerskih kuća naplaćuje niže naknade za veće volumene trgovanja, ali ako se usredotočimo na naš teoretski primjer, najjeftiniji član ZB-e bi naplatio klijentu 126.18 HRK (17 EUR), dok bi najskuplja naplatila 450.63 (60 EUR), što je razlika od 257%.

Klasični kupovni nalog

Većina brokera bi naplatila iste naknade za kupovne i prodajne naloge. Jedina iznimka je broker Antea, koji naplaćuje veće naknade za prodajne naloge i zbog tog razloga možete naći odvojene tablice za prodajne naloge na sljedećoj slici.

Klasični prodajni nalog

Vrijedno je spomenuti da sve brokerske kuće osim Fime i OTP banke prikazuju naknade koje već uključuju naknade treće strane (burze i središnjeg registra); Fima dodatno naplaćuje naknadu ZB-e, a OTP dodatno naplaćuje naknade ZB-e i SKDD-a.

Online trgovanje

Očito je da su naknade transakcija za internet trgovanje niže od onih za klasično trgovanje, no velike razlike između brokerskih kuća ostaju. Najjeftiniji broker u našem teoretskom primjeru bi naplatio klijentu 90.13 HRK (12 EUR), a najskuplji 254.14 HRK (33 EUR) – razlika je 138%.

Klasični kupovni nalog

Slično klasičnom trgovanju, i kod internet trgovanja imamo brokera, koji naplaćuje veće naknade za prodajne naloge i to je Erste&Steiermarkische Bank. Svi ostali brokeri nemaju razliku u cijeni između kupo-prodajnih naloga.

Klasični prodajni nalog

Vrijedno je spomenuti da su dva brokera odlučila ne naplaćivati minimalne naknade klijentima, a to su Banka Splitsko Dalmatinska i Agram Brokeri. To bi moglo biti primamljivo klijentima koji vole trgovati putem interneta i inače trguju u manjim razmjerima.

Također bi htio spomenuti da gore navedene naknade ne uključuju mjesečne troškove internetskog trgovanja. Neki brokeri i banke naplaćuju mjesečnu naknadu za korištenje, kao što će te moći i vidjeti iz tablice koja slijedi poslije zaključka.

Zaključak

Ovo kratko istraživanje je objavilo velike razlike u troškovima trgovanja među hrvatskim brokerskim kućama i bankama. Ako bih se vratio našem teoretskom slučaju, klijent bi platio 180.25 HRK (24 EUR) za sve usluge ponuđene od najjeftinije brokerske kuće, dok bi te iste usluge koštale 901.25 HRK (120 EUR) kod najskuplje. Razlika je 400%.

Nadam se da sam vam uspio pokazati koje troškove možete očekivati kod trgovanja dionicama u Hrvatskoj i kakve vrste troškova su prisutne kod obične trgovine. Nije svrha ovog članka pronaći najjeftiniju brokersku kuću u Hrvatskoj, jer je to jednostavno nemoguće. Brokerske kuće su se pozicionirale prema uslugama koje nude. Neke su usmjerene na aktivne trgovce, a neke na dugoročne pasivne investitore. Iz tog razloga neke brokerske kuće su jeftinije kod klasičnih izvršenja, dok su ostale više konkurentne kod internet trgovine.

Svatko bi stoga za sebe trebao napraviti izračun kako bi saznao koja brokerska kuća bi mu najviše pristajala, ovisno o projektiranoj aktivnosti. Također držite na umu da su tu još nekoliko stvari koje treba provjeriti prije biranja brokerske kuće, kao trgovačko sučelje, istraživanje i analiza, podrška, itd. Ja stoga preporučujem svima koji traže brokera da provedu temeljno istraživanje, i čak kontaktiraju neutralnog financijskog savjetnika prije donošenja konačne odluke.

Također bi još nešto htio napomenuti. Prije otprilike tjedan dana, završio sam sa sličnom analizom troškova brokerskih kuća među članovima Ljubljanske Burze u Sloveniji. Ako bi transakcija vrijedna 4.800 eura pod istim okolnostima koštala između 24 i 120 eura u Hrvatskoj, u Sloveniji bi koštala od 141 do 319 eura. To samo ukazuje na to kako su slovenski brokeri skupi i to je većinom zbog naknada održavanja računa koje naplaćuju. Iz ovog gledišta brokeri u Hrvatskoj su mnogo konkurentniji od slovenskih.

Mag. Goran Dolenc, urednik stranice Brokers Wiki.