Ekonomska kriza, koja zadnje vrijeme trese gospodarstva diljem svijeta pa tako i hrvatsko, predstavlja krizno razdoblje za menadžere u kojem se uvelike povećava šansa za oboljevanja od profesionalnog stresa i dolaženja do burnout sindroma. Psiholog Dean Ajduković, sveučilišni profesor na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i predsjednik Društva za psihološku pomoć kaže da recesija predstavlja krizno vrijeme za menadžere u kojemu količina stresa raste, situacija postaje neizvjesnija, odgovornost se povećava, a očekivanja od samog sebe, svojih suradnika, pa i obitelji su velika.

Uzroci stresa su raznoliki, posljedice mogu biti kobne, a pomoć je nasreću moguća. Stres na poslu rezultat je zapravo interakcija osobina zaposlenika i karakteristika posla. U kriznim vremenima zahtjevi osobama na važnim položajima postaju preveliki, a brzina donošenja odluka sve važnija. Odluke se često moraju donijeti bez dovoljno informacija, a posljedice su dalekosežne za sudbinu menadžera, kompaniju i zaposlenike. Jedna od strategija smanjenja djelovanje stresa je podijeliti dio odgovornosti na druge i zajednički tražiti načine rješavanja problema. Jedna od najnepovoljnijih posljedica dugotrajne izloženosti profesionalnom stresu je sindrom sagorijevanja – burnout. Pomoć se nažalost traži prekasno, najčešće kad ljudi prestanu funkcionirati. Svijest poslodavaca o pitanju profesionalnog stresa u Hrvatskoj još nije dovoljno prisutna, dok velike svjetske kompanije prepoznaju koristi profesionalne psihološke pomoći. I kod nas radionice psihološke pomoći koriste Vipnet, Ericsson Nikola Tesla i Hrvatske željeznice. U kriznim situacijama važno je da se radni tim ne destabilizira, a upravo vrlo često do toga i dolazi. U tome kao preventiva mogu pomoći profesionalno organizirani team buildinzi.

Što je stres
Problem pretvoriti u izazov odlika je dobrog menadžera
Stanje stresa na radnom mjestu može se definirati kao niz za pojedinca štetnih fizioloških, psiholoških i bihevioralnih reakcija u kojima zahtjevi posla nisu u skladu s našim sposobnostima, mogućnostima i potrebama.’, kaže Ajduković i dodaje da stres djeluje kumulativno, što u konačnici povećava težinu posljedica. Iako postoji uvriježeno mišljenje da je stres bolest, preciznije je odgovoriti da je to stanje organizma, a povećava ga sve ono što pojedinca dovodi do situacije u kojoj osjeća da mu stvari izmiču kontroli ili da radi preko svojih mogućnosti na svim razinama. Stres na poslu rezultat je zapravo interakcija osobina zaposlenika i karakteristika posla. ‘U kriznim vremenima zahtjevi, posebice za osobe na važnim i odgovornim položajima, postaju preveliki, brzina donošenja odluka postaje sve važnija, one se ponekad moraju donijeti bez dovoljno informacija, a za sobom vuku velike odgovornosti za posljedice (financije, vlastiti ugled, ugled tvrtke, uspješnost…)’, pojašnjava Ajduković i dodaje da procesi donošenja odluka imaju veze sa osobinama ličnosti i znanjem. ‘To znači da nekima treba više informacija kako bi donijeli odluku, drugima manje, neki imaju izraženiju potrebu za kontrolom procesa, ljudi i odnosa, drugi manju’. Jako važan čimbenik prilikom donošenja odluka je i znanje, koje se u današnjim uvijetima neprestano nanovo mora prilagođavati zbog pojava novih tehnologija i zahtjeva, a često se događa da osobama nedostaje znanja što je također stresogena situacija. Kako kaže stara poslovica ‘sto ljudi, sto čudi’, tako se ljudi međusobno razlikuju u tome kako su se naučili nositi sa sveprisutnim stresom. Prema tome se ljudi mogu razlikovati u tri osnovne skupine prema tome kako se najčešće suočavaju sa stresom; oni koji se angažiraju u aktivnom traženju rješenja kada se pojavi problem, oni koji malo puste i pričekaju (izmaknu se) kad dođe do problema i izbjegavaju suočavanje s njime i oni koji se okreću prema sebi – nastoje zadovoljiti svoje emocionalne potrebe kod suočavanja s problemom. U modernom svijetu poslovno okruženje očekuje da osobe na odgovornim položajima probleme pretvore u zazove. Upravo su karakteristike uspješnih menadžera vezane za osobine ličnosti, interpretaciju situacije i stil suočavanja sa stresom.

Izvori stresa
Privatno i poslovno – neodvojivo
Iako su izvori stresa različiti, svi se svode na osjećaj psihičke ili fizičke ugroženosti. Zanimanja u kojima se najčešće pojavljuje profesionalni stres tako su sva ona u kojima se neposredno radi sa ljudima, zatim ona u kojima se ljudi osjećaju ugroženo (ne samo fizički kao primjerice policajci ili zaštitari) od gubitka ugleda, položaja, supružnika, obitelji, u koja spadaju i razni menadžeri, brokeri i bankari. A upravo je poveznica između privatnog (obiteljskog, prijateljskog) i poslovnog nešto što se ne može odvojiti kada se govori o stresu. ‘Osoba koja je u stresu zbog obiteljskih problema, će ga prenositi na posao, i obrnuto stres zbog poslovnih problema prenosi se doma, tako da nisu rijetki slučajevi da nekome zbog posla propadne brak ili zbog obiteljskih problema nazaduje na poslu’, pojašnjava Dean Ajduković. Sindrom sagorijevanja na poslu – burnout jedna je od najnepovoljnijih posljedica dugotrajne izloženosti profesionalnom stresu. Javlja se kada stres dugo traje (a prikupljanje stresa je kumulativan proces), visokog je intenziteta, uz to se javljaju i tjelesne promjene ali mijenja se i način razmišljanja – osoba koja ‘sagorijeva’ postaje rigidna umjesto fleksibilna. Tada ljudi počinju osjećati problem sa pamćenjem i sjećanjem, postaju emocionalno nestabilniji, lakše planu, češće ulaze u sukobe, nekontrolirano mogu biti agresivniji pa čak i nasilni i a takve se promijene u ponašanju mogu lako manifestirati i u privatnom životu. Kako si pomoći da se ne dovedemo u stanje sagorijevanja na poslu – iako možemo znati puno o tome, pomoć se obično traži prekasno. ‘Pomoć ljudi najčešće potražuju kad prestanu funkcionirati ili kad se misle da imaju neku bolest jer postanu boležljivi, imunitet im se smanjuje, mijenja im se pogled na svijet – javlja se cinizam prema vlastitom poslu, suradnicima i širem socijalnom okruženju, te dolazi do emocionalnog zatvaranja’, pojašnjava Ajduković i dodaje da ljudi tada najčešće odu na bolovanje. Za osobe koje rade visokostresne poslove iznimno je bitno imati svijest da je stres sastavni dio života, i da se sagorijevanje može dogoditi svakome, čak i stručnjacima koji se bave psihološkim savjetovanjima. Dvije su osnovne strategije smanjenja djelovanja stresa: podijeliti dio odgovornosti s drugima i tražiti načine rješavanja problema ili jednostavno prihvatiti činjenicu da je nešto za sada izvan naše kontrole. Vrlo je važno pojačati kapacitete vlastitog tijela da se ono nosi s stresom, a to znači zdravo jesti, dovoljno spavati, pronaći fizičku aktivnost i imati socijalnu podršku (obitelji ili prijatelja).

Kako prepoznati stres
Profesionalna bolest 21. stoljeća
No, kako se manifestira stres i kako ga na vrijeme prepoznati? Na tjelesnom planu mogu se pojaviti glavobolje, želučani problemi (gastritis, čir), promijene u tlaku, teškoće disanja, bolovi u leđima, dijareja, češće pobolijevanje od beznačajnijih bolesti zbog smanjivanja imuniteta. Njih ljudi lakše primijete nego druge znakove stresa. Upravo su ti tjelesni simptomi oni koji mogu ‘zavarati’ pojedinca da pomisli da ima neku ‘tjelesnu’ bolest. Ajduković naglašava da je iznimno bitan odnos sa liječnikom opće prakse koji bi trebao prepoznati u razgovoru sa pacijentom o čemu se radi, upitat ga o njegovom zaposlenju i problemima. Na emocionalnom planu ljudi u stanju visokog stresa postaju razdražljivi, čestih i burnih emocionalnih promjena, a mogu se dogoditi i najopasnije stvari; od bijega u ovisnost ili čak suicda. Ajduković ističe primjer čak uspješnog i uglednog njemačkog bankara koji je zbog stresa uslijed teškoća u koje je upala njegova ugledna kompanija počinio suicid. Na socijalnom planu može se dogoditi niz promijena u odnosima s ljudima (zaposlenicima, suradnicima), od prevelike kontrole zaposlenika do preuzimanja baš svih odgovornosti na sebe (čak ni, primjerice, prikupljanje manje vrijednih podataka osoba ne želi povjeriti nikome ispod sebe). Upravo ovdje dolazimo do tzv. menadžerske bolesti koja se definira kao trajna izloženost stresu i profesionalnom sagorijevanju, i s pravom ju možemo nazvati profesionalnom bolešću 21. stoljeća.

Kako si pomoći
Stručnu pomoć koriste velike kompanije
Izbor onoga što nam može pomoći da se uspješnije nosimo s profesionalnim stresom je individualan te je stoga korisno upoznati vlasite ‘jake’ i ‘slabe’ točke, te što nam u borbi s stresom pomaže. Tako je primjerice nekome nakon napornog radnog dana najvažnije imati pola sata vlastitog mira u kojem može slušati omiljenu glazbu, a nekome pomaže socijalna komponenta kao razgovor s prijateljima. Dakle, stručno vođenje i savjetovanje u suštini pomaže ljudima da pronađu kako mogu povećati svoje vještine suočavanja sa stresom i svojeg kapaciteta za smanjivanje stresa. Tako Društvo za psihološku pomoć (DPP), na čijema čelu je Ajduković, već godinama provodi stručne programe – seminare o prevenciji profesionalnog stresa. ‘Pod vodstvom psihologa radimo programe u kojima upoznajemo ljude o tome što je stres, koje su posljedice stresa, što dovodi do njega i što pomaže’, kaže Ajduković i dodaje da dosta tvrtki prepoznaje prednosti takve pomoći za svoje zaposlenike, makar je generalno govoreći još uvijek nedovoljna svijest o tome da u ljude treba ulagati. ‘Mi možemo prepoznati znakove sagorijevanja zaposlenika u ranijoj fazi i uspješno pomoći tim ljudima’, kaže Ajduković. Sam program u prosjeku traje tri dana, utemeljen je na znanstvenim istraživanjima i spoznajma, a opet povezan s praksom i daje dobre rezultate. Takve programe u svijetu najviše koriste velike kompanije u SAD-u, Japanu i skandinavskim zemljama, poput Coca Cole i Toyote, dok su kod nas programe DPP-a za svoje zaposlenike koristio primjerice VIPnet, Hrvatske željeznice i Ericsson. I dok u velikim tvrtkama već postoje službe za upravljanje ljudskim potencijalima, svijest poslodavaca još uvijek nije dovoljno prisutna da je vrlo isplativo osigurati različite oblike psihološke podrške zaposlenicima. Istina, nije baš nije najzgodnije da psihološku pomoć pruža osoba iz tvrtke. Stres sve više postaje prava socijalna bolest današnjice, toga se ne treba sramiti, već prihvatiti kao nešto najnormalnije, i što se vrlo učinkovito i brzo može riješiti, a sve s ciljem bolje zaposlenikove produktivnosti i naravno zdravlja.