Znanstveni i narodski eksperti sve više govore o globalnom zatopljenju, s krajnjim rezultatom otapanja polova i potapanju gradova. Gdje je tu skijaška industrija? Da li dolaze crni dani za skijašku industriju ili joj treba samo prilagodba na novu situaciju? Razmišljanja su različita. Dok se jedni kunu u globalno zatopljenje i skorašnji krah skijaškog businessa, drugi odmahuju rukom i govore da uvijek postoji izlaz.

Prosječna visina skijališta u koja su ostvarena najveća novčana ulaganja povisila se za gotovo 500 m, u odnosu na prosjek. Već odavno je poznat podatak kako je prepreka u podizanju kredita za uređenje nižih skijališta sve više, a potencijalnih partnera i ulagača sve manje. Prema nekim tvrdnjama, skijališta ispod magične granice od 2000 mnv trebala bi drastično promijeniti svoje svjetonazore, te bi sve više trebala ulagati u ponudu koja nije striktno vezana uz zimu i snijeg, već u cjelogodišnji posao s višestruko manjim rizikom. Brojne pristalice ovakvih teza mogu se pronaći u raznim institutima posvećenima ekologiji, planiranju i razvoju turizma. Najbolji dokaz ovim tvrdnjama su konkretni podaci pariške organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, prema kojoj europske Alpe u prosjeku godišnje naprave promet od oko 50 milijardi Eura, isključivo zahvaljujući turizmu, što je ukupno 12 posto ukupnog financijskog prometa u alpskim zemljama. Protekle dvije zime, obilježene nedostatkom snjega, taj broj su znatno umanjila. Zadnjih 20 do 30 godina kao rješenje za navedeni problem nametnula se izrada umjetnog snijega. No jasno je da su sustavi umjetnog zasnježenja samo djelomično rješenje. Visoke cijene, nemogućnost operiranja pri visokim temperaturama, ogromna potrošnja sve dragocjenije vode, te upitna ekološka strana cijele stvari, s razlogom stavljaju veliki upitnik iznad takvih sustava. Prema riječima Roberta Steigera, s instituta za geografiju sveučilišta u Innsbrucku, svima je jasno da će, ako se nastavi globalno zatopljenje, ubrzo ovakvi sustavi postati potpuno beskorisni, no usprkos tome troši se iznimno veliki novac za postavljanje sve šire mreže sustava umjetnog zasnježenja. Tome trendu nije izmakla ni Hrvatska sa svojim, prije svega, Sljemenom te Platkom i Bjelolasicom. Analitičari domaće specijalizirane skijaške revije Sikajanje procjenjuju da su uoči prošle skijaške sezone samo austrijska skijališta potrošila ukupno 127 milijuna eura na sustave za zasnježivanje. Procjene su, samo za Austriju, da bi priprema ove sezone mogla odnjeti 300 mililjuna eura investicija u takve sustave. Već sadašnjim sustavima je moguće gotovo 60 posto austrijskih skijaških staza prekriti umjetnim snijegom. Prema podacima sveučilišta u Zürichu, samo jedan kilometar staze opremljene sustavom umjetnog zasnježenja stoji u prosjeku oko 600.000 eura. U nekim skijalištima cijela je površina pokrivena topovima jer se organizatori jednostavno ne mogu ili ne žele osloniti na vremenske (ne)prilike. Kada se općenito govori o skijanju, teško je izdvojiti državu kao cjelinu, jer u svakoj od država ima desetke pokrajina, koje se, baš kao i u Hrvatskoj, mogu razlikovati u puno stvari. Stoga je podosta nezahvalno generalizirati sva skijališta unutar jednog administrativnog prostora – države.

Austrija
Popularna skijaška destinacija ima svoje prednosti pred konkurencijom, ali mnogi bi joj mogli naći i mane, ovisno o prioritetima i godišnjem dobu. Ono što skijaš može očekivati od Austrijanaca jest definitivno organizacija, koja je tu uvijek na visini. Ako se smještaj nalazi preko Interneta, možete se pouzdati u dogovor s domaćinom bez obzira što ste sve pripreme možda obavili i mjesecima ranije. Ceste su uredne, prilazi očišćeni, osim u uvjetima zaista lošeg vremena ili većih nadmorskih visina koje su konstantno na udaru snijega. Generalno, austrijska su skijališta manja od francuskih, tek su neke regije potpuno povezane tvoreći zavidnu kilometražu staza, no uglavnom se radi o prosjeku veličina skijališta od oko 50-75 km staza. Smještaj je u Austriji vrlo dobar i komforan, ono što je u Francuskoj ekskluzivan apartman, ovdje je tek prosjek. No, zato je i kompletna ponuda relativno skupa, počevši od cijena ski karata, koje se kreću od 28 € za manja skijališta za dnevnu kartu, do 35 € za veća i renomiranija skijališta. Snjega u siječnju i veljači ima gotovo uvijek, dok su za prije i kasnije preporučljiva skijališta iznad 2200 metara n/v.

Švicarska
Švicarska skijališta oduvijek su bila pomalo skrivena od ljudi s ovih prostora, no zato Britanci, Nijemci i posebno Japanci dobro znaju što Švicarska nudi. Švicarska je dokaz da za svjetsku popularnost i prepoznatljivost ne treba biti velik i imati veliki broj stanovnika, već je od presudne važnosti jasan cilj i predanost tome. Poslovična švicarska neutralnost u političkim i ekonomskim razmjerima, netaknuta priroda, iznimno sačuvana nacionalna baština te gastronomsko – adrenalinski i planinski turizam ono su što Švicarce ističe od ostalih. Skijališta su moderna, opremljena po najvišim svjetskim standardima, te vrlo pedantno vođena, kako bi zadovoljavala izbirljive kriterije imućnih gostiju. Ono što švicarska skijališta ističe od ostalih je i dodatna ponuda. Tako osim samog skijanja u velikoj mjeri se nude ostale usluge, poput svih srodnih sportova, razonode, gastronomije, pa do prirodnih i kulturnih znamenitosti koje se nude gotovo na svakom koraku. Cijene su visoke, no samo za ovo podneblje. Zapadnjaci, poput Amerikanaca, Britanaca, Francuza te Japanaca, uživaju u ponudi. Zanimljivost Švicarske je da prednjači prijevoz vlakom, kojim je moguće doći u gotovo bilo koji kutak zemlje. Vlakovi se koriste za sve, od standardnog prijevoza od grada do grada, preko podzemnih vlakova kojima se izbjegavaju visoki prijevoji, pa sve do turističkih atrakcija na visinama od preko 3000 m, ili pak panoramskih linija poput Glacier expressa, koji vodi najljepšim predjelima Švicarske, s početnom stanicom u St. Moritzu i završnom u Zermattu.

Italija
Skijališta su se u Italiji smjestila na samom sjeveru zemlje, relativno blizu granice sa Francuskom, Švicarskom, Austrijom i Slovenijom. Krenuvši od zapada prema istoku na samoj granici s Francuskom nalaze se tako Sestriere (400 km staza) i Courmayeur (100 km), na granici sa Švicarskom Livigno (110 km staza, kao bescarinska zona popularno shopping odredište), regija Skirama Dolomiti Adamello Brenta (380 km staza, s Madonnom di Campiglio – čestim odredištem milanskog jet-seta). Ono što nikako ne treba propustiti i što je i najčešći cilj hrvatskih skijaša je područje Dolomiti Superski – jedan skipass pokriva 12 vrhunskih skijališta i više od 1220 km staza. Tu su uključena skijališta poput popularnog Kronplatza, mondene Cortine d’Ampezzo, neponovljive Sella Ronde sa svoje četiri doline (Val di Fassa, Val Gardena, Alta Badia i Arabba) ili obiteljske Civette. Općenito gledajući, skijališta se u Italiji dižu do nekih 2300 m n/m u Dolomiti Superski području ili 2800 m n/m na skijalištima blizu Francuske. To im omogućava dugačku sezonu od prosinca gotovo do travnja. Kao jamac cjelogodišnjeg skijanja ističu se ledenjaci Cervinia i Passo Stelvio (često odredište Ane Jelušić). Staze su uvijek vrhunski pripremljene, po potrebi i umjetno zasnježene. Ono što Talijani vole isticati kao svoju prednost je pretežno sunčano vrijeme – što je i istina.

Francuska
Pod pretpostavkom da se ne odabiru neka lokalna skijališta u Francuskoj veći neko od poznatijih i većih skijališta kao Val Thorens, Les Deux Alpes, L’espace Killy, Alpe d’Huez i dr., sa sigurnošću se može reći da će biti ispunjen svaki trenutak boravka. Osim što skijališta imaju velik broj staza i ski liftova, zabava i rekreacija jei omogućena praktično od 0-24h. Velike površine skijališta omogućuju svim vrstama i tipovima skijaša da se nađu na nekoj stazi, bilo da ste off-piste skijaš ili apsolutni početnik. Zbog velikih visina sezona skijanja traje skoro cijelu godinu, mada je najljepši doživljaj skijanje u ožujku. Tada je vrhunac sezone u Francuskoj, a temperature su više. Staze nisu uređene kao na skijalištima u Italiji ili Austriji ali s obzirom na ukupnu površinu skijališta to i nije baš jednostavan zadatak. Unatoč velikom broju posjetitelja i velikoj zaradi žičare, iako su moderne i kvalitetno opremljene, nemaju automate za prolaz tako da vam je Swatch snow-pass beskoristan. Iskusni skijaši preporučaju da sa sobom ponesete fotografiju jer je morate imati na svojoj ski karti, a ne nekim skijalištima nije moguće fotografiranje prilikom kupnje karte.