Portus je naziv projekta stvaranja sustava sjevernojadranskih luka, najprije Italije, Slovenije i Hrvatske, a taj integralni sustav luka proširio bi se na Jadranu i na BiH i Crnu Goru. U projekt su uključene četiri talijanske regije (Friuli Venezia Giulia, Veneto, Emilia Romagna i Marche) te hrvatske luke Rijeka i Ploče, uz slovenski Kopar i crnogorski Bar, a za terete koji su na pravcu Azija – Europa preko Sredozemlja. U prilog tom projektu je i činjenica da su velike sjevernoeuropske luke kao što su Hamburg i Rotterdam već preopterećene i s nemogućnošću većeg proširenja.

Prema prvim analizama predviđena je mreža luka s obiju strana Jadrana namijenjena za pojedine terete. Plin i nafta stizali bi u luke Trst, Kopar, Rijeka i Ancona. Rasuti industrijski teret iskrcavao bi se u Ravenni, pa u Kopru i Trstu. Kontejneri s prekooceanskih pravaca iskrcavali bi se u Trstu, Kopru i Rijeci. Kontejneri iz sredozemnih pravaca stizali bi i odlazili iz luka u Veneciji, Ravenni, Anconi, Pločama i Baru. Trajekti s posebnim izlascima za vagone i kamione bili bi namijenjeni lukama u Trstu i Kopru. Mješoviti roro ferry u Veneciji i Anconi, te u Ravenni, Rijeci, Pločama i Baru. Krstaši i putnici zaustavljali bi se u Veneciji, Trstu, Ravenni, Kopru i Rijeci. U tom globalnom jadranskom sustavu postoje i dva podsustava, onaj u sastavu Trst – Kopar – Rijeka koji bi bio glavni za cijeli kontinent, pravim terminalom za terete iz Azije i Afrike, dok bi podsustav Venecija – Ravenna – Ancona – Ploče – Bar bio regionalni terminal. Osim toga Venecija, Trst, Kopar i Rijeka bile bi naplatna kućica buduće morske autoceste. Stefano Micelli, docent venecijanskog sveučilišta Foscari i autor studije o logistici sjeveroistoka Italije, kaže kako talijanske luke s tog prostora, prije svega Venecija, ali i Trst, ne mogu imati budućnost kao terminali, mjesta na kojima će se prihvaćati tereti koji pristignu brodovima, a potom raspoređivati za daljnje destinacije u Europi. Tvrtke sa sjeveroistoka mogu prihvaćati i prerađivati sirovinu i robu pristiglu iz Azije i tako joj davati dodatnu vrijednost. Za tako što potreban je terminal, odnosno luka ne smije više biti samo mjesto iskrcaja i ukrcaja kontejnera, nego pravi logistički “pool” koji robi u kontejnerima može dati dodatnu vrijednost. Dohodak od jednog kontejnera je samo 5 dolara ako ostane takav kakav je stigao, ali ako ga se otvori i raspakira za dodatne radove na pristigloj robi, onda zarada po kontejneru naraste na 400 dolara. Paolo Costa, bivši gradonačelnik Venecije i europarlamentarac koji je predsjednik odbora za promet, a odnedavno je postao predsjednik venecijanske luke, kaže kako “danas ne samo što postoje uvjeti za pravi sporazum između sjevernojadranskih luka, nego je to potreba”. Potrebna je sinergija kako bi se postali glavnim čimbenicima na tom zemljovidnom prostoru za velike mogućnosti u spajanju europskih sa sredozemnim i drugim svjetskim tržišta. Trst bi do kraja 2008. trebao imati promet u kontejnerima od 350.000 TEU, što je povećanje od 32 posto u odnosu na lani. Operativna obala može se proširiti sa sadašnjih 750 na 1150 metara, a operativni prostor sa sadašnjih 400.000 na 590.000 četvornih metara. Tada bi se promet kontejnerima mogao povećati na 1,2 milijuna TEU-a, a to je predviđeno do 2015. godine. Razmatra se povezivanje željeznicom luka Trst i Kopar.