Charles Ponzi bio je jedan od najvećih prevaranata u povijesti Sjedinjenih Država i izumitelj prevarantske Ponzijeve “obogati se na brzinu” sheme kakva se danas može posvuda naći. Talijanski imigrant Ponzi je 1918. godine pokrenuo kompaniju za katalošku prodaju reklamnog prostora, poput današnjih oglasnika. Iako je posao bio neuspješan, Ponziju je sasvim slučajno dao ideju za novi poslovni pothvat.

Jedna međunarodna kompanija zainteresirana za njegov katalog poslala mu je uz narudžbu takozvani kupon za međunarodne odgovore (IRC). Riječ je o kuponu kojim se može platiti poštanska marka u drugoj državi. Naime, budući da svaka državna pošta izdaje vlastite poštanske marke, pri slanju koverte za odgovor u drugu državu na tu kovertu nije moguće unaprijed staviti marku. Zato su se zemlje članice Poštanske unije dogovorile da se u bilo kojoj od njih po cijeni poštanske marke može kupiti IRC kupon koji se u drugoj državi može zamijeniti za poštansku marku. Ponzi je primijetio da cijene nisu iste u svakoj državi, ali ih je svaka obvezna zamijeniti za IRC kupon. Tako je osnovao tvrtku Securities Exchange Company, čija je svrha bila kupovati jeftine kupone u Italiji i mijenjati ih za skuplje poštanske marke u Americi, koje bi zatim prodao uz 400 posto dobiti. Kompaniju je pokrenuo zahvaljujući investitorima kojima je obećao 50-postotnu zaradu na investicije unutar 45 dana. I zaista, ispunio je obećanje i time privukao nove investitore. Reputacija tvrtke je rasla, a investitora je bilo sve više, dijelom zahvaljujući agentima koji su bili bogato nagrađivani za svakog novog investitora kojeg su doveli. Ubrzo je postao milijunaš, a ljudi su uzimali kredite kako bi mogli investirati u njegovu kompaniju. Kada su se pojavile prve sumnje o tome kako je Ponzi postao milijunaš u tako kratkom roku, dio investitora povukao je novac. Ponzi ih je sve uredno isplatio, smirio strahove te zahvaljujući pozitivnom publicitetu nastavio privlačiti nove investitore. Ponzi je u tom trenutku zarađivao 250.000 dolara dnevno. Ipak, zbog pobuđenih sumnji počele su istrage u Ponzijevo poslovanje. Istraživali su ga i dužnosnici Massachusettsa i novinari Boston Posta. Napravljena je financijska analiza njegova poslovanja koja je pokazala da je bruto dobit od preprodaje IRC kupona golema, ali su troškovi takvog poslovanja još veći. Nadalje, financijska analiza je pokazala da bi za pokrivanje svih investitora u prometu moralo biti oko šest puta više poštanskih kupona nego što ih je uistinu bilo. Usto je Američka pošta objavila da nitko ne kupuje niti prodaje poštanske kupone u velikim količinama. Zapravo, Ponzi je poslovao s gubitkom. Iako se novac gomilao, dugovi su rasli još brže. Stari investitori su isplaćivani iz novih investicija i dok god je broj novih investitora bio veći od broja onih koje se moralo isplatiti, kompanija se činila zdravom. Nakon što je Boston Post objavio kako je Ponzi prezadužen, završio je u zatvoru, optužen za prijevaru po 86 točaka optužnice. U Ponzijevu tvrtku ukupno je investiralo 17.000 ljudi, i to na milijune dolara. Mnogi od njih ostali su bez ičega, kao na poslijetku i Ponzi koji je 1949. umro u siromaštvu.

Činjenice

Ponzijeva shema
Ponzi je jeftinije poštanske kupone mijenjao za skuplje poštanske marke te ih potom prodavao s 400 posto dobiti. Kompaniju je pokrenuo zahvaljujući investitorima kojima je obećao 50-postotnu zaradu za 45 dana. Ljudi su uzimali kredite kako bi mogli investirati u njegovu kompaniju, a Ponzi je zarađivao i do 250.000 dolara dnevno.

Kraj prijevare
Iako se novac gomilao, dugovi su rašli još brže. Stari investitori su isplaćivani iz novih investicija i dok god je broj novih investitora bio veći od onih koje se moralo isplatiti, kompanija se činila zdravom. Nakon što je Boston Post objavio kako je Ponzi prezadužen, završio je u zatvoru.