S povećanjem od pet posto ekonomskog rasta u 2006. godini, zadnja godina za koju postoje službeni podaci, Južna Afrika ostvarila je najveći ekonomski procvat u zadnjih 25 godina. Nakon što je nezaposlenost rasla godinama, u zadnje tri godine stopa nezaposlenosti drastično se smanjila kada je u tom periodu posao pronašlo čak milijun ljudi.

Sadašnji ekonomski bum jedan je od dugoročnih kontinuiranih povećanja dohotka u zadnjih četrdesetak godina. Prema podacima Ministarstva trgovine i industrije (Department of Trade and Industry), broj malih poduzeća porastao je od 1995. godina za 150 posto, a čak 87 posto tih poduzeća u vlasništvu su crnaca. Takav razvoj događaja bio je očekivan zbog dva faktora. Prvo, u posljednje dvije dekade Južna Afrika razvijala je svoju politiku u pravom smjeru kako bi omogućila brži kontinuirani razvitak, i drugo, cijenjeni proizvodi i povlašteno međunarodno okruženje pogodovali su ekonomiji Južne Afrike u vrijeme kada se tržište počelo otvarati. Europa je za Južnu Afriku najveći izvor ulaganja i obuhvaća gotovo polovicu južnoafričke vanjske trgovine. Ugovorom iz 2000. godine između Europske unije i Južne Afrike “Ugovor o trgovini, razvoju i kooperaciji” (TDCA), koji je potpisalo svih petnaest članica Europske unije, otklonjeno je 90 posto trgovinskih barijera u sljedećih dvanaest godina. Od potpisivanja ugovora izvoz iz Južne Afrike prema Europi porastao je za 11 posto i u svibnju 2002. godine Južna Afrika preuzela je vodstvo u trgovanju s Europom nad dotadašnjim jakim trgovinskim zemaljama Alžirom, Saudijskom Arabijom, Malezijom i Singapurom. Novi Cotonou Agreement potpisan između Europske unije, Karipskih i Pacifičkih država te Južne Afrike osigurao je dvadeset godišnje partnerstvo zamijenivši dotadašnju Lome konvenciju koja je omogućavala trgovinu između tih zemalja i Europe još od 1975. godine. Velika Britanija najznačaniji je europski južnoafrički trgovinski partner i najveći strani investitor, s više od 9 milijardi funti, i treći najveći južnoafrički dobavljač, a trgovina koja se odvija u oba smjera vrednuje se na oko 4,6 milijardi funti. Mnogi proizvodi na obje strane imaju status duty free proizvoda. Veze Južne Afrike i Njemačke značajno jačaju na poljima politike, ekonomije, znanosti, kulture i zaštite okoliša još od južnoafričko-njemačkog bilateralnog sastanka 1996. godine. Nakon Velike Britanije, Njemačka je važan južnoafrički trgovački partner s više od 3,6 milijardi eura u 2002. godini. Njemačka je ujedno najvažniji južnoafrički dobavljač tehnoloških dobara i glavni investitor sa oko 1,6 milijardi eura pretežno u autoindustriji, kemijskoj industriju, te mehaničkom i električkom inženjeringu. Više od 450 njemačkih kompanija osigurava 60.000 radnih mjesta u Južnoj Africi. Francuska i Južna Afrika imaju jake veze na polju trgovine i industrije, umjetnosti, kulture, znanosti i tehnologije. Francuski izvoz u Južnu Afriku dosegao je 700 milijuna eura u 2000. godini u usporedbi sa 479 milijuna eura u 1991. godini. Italija bilježi rekordnih 584 milijuna eura izvoza i 700 milijuna eura vrijednog uvoza iz Južne Afrike u 2001. godini. Zlato predstavlja 50 do 60 posto južnoafričkog izvoza prema talijanskoj industriji nakita. Ostala izvozna dobra uključuju željezo, čelik, kožu, bakar, ribu i meso.

Činjenice

Eksplozija malih tvrtki
Broj malih poduzeća od 1995. godine porastao je 150 posto, a 87 posto tih tvrtki u vlasništvu je crnaca, stoji u izvješću južnoafričkog Ministarstva trgovine i industije.

Švicarska
Oko 300 švicarskih kompanija prisutno je u Južnoj Africi, a samo one zapošljavaju 26.000 ljudi. Švicarska je na petom mjestu najvažnijih gospodarskih partnera Južne Afrike. Velike međunarodne kompanije poput Vodafonea i Barclaysa sve su zastupljenije.

Dijamanti i zlato
U izvozu Južne Afrike najvažniji su dijamanti, zlato, metali, minerali i voće. Zbog razvoja ekonomije strojevi i oprema za transport čine više od jedne trećine ukupnog uvoza. Kompanije iz Europe najvažniji su partner Južne Afrike.