Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Uspomena zatočena u dijamantu

Autor: Milan Lazarević
09. rujan 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Algordanza ima sjedište u Švicarskoj, ali su njeni proizvodi poznati diljem svijeta i mjesečno joj donesu više od 500.000 eura

Dijamanti su zaista vječni. “Moja obitelj čuvat će s ljubavlju ovaj dijamant generacijama, a ja mislim da će i druge obitelji htjeti to učiniti“, objašnjava Bobby Thurman iz arkanzaške pogrebne službe smisao nove mode koja se širi svijetom.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Algordanza je mala kompanija, sa sjedištem u jugoistočnom, planinskom dijelu Švicarske, ali je već postala poznata i izvan granica zemlje jer iz pepela mrtvih proizvodi dijamante kao “vječiti podsjetnik na bliske i drage”. Iako cijena tog dragog kamenja počinje na nešto manje od pet tisuća eura, nova moda nije ograničena samo na snobove i društvenu kremu. “Nekim ljudima u žalosti pomaže da dođu na groblje, isplaču se, oproste se od svojih dragih“, kaže šef Algordanze Veit Brimer. “Ali ima i ljudi kojima iz nekog razloga takav način opraštanja od svojih bliskih ne odgovara. Možda je iznenađujuće, ali među takvima najčešće su upravo kršćani. Kažu: zašto bih morao reći zbogom? Ionako ćemo se susresti u raju za 15 ili 20 godina“, objašnjava Brimer u svojoj kancelariji u mjestu Chur. Do tehnologije za proizvodnju umjetnih dijamanata prva je došla 50-ih godina prošlog stoljeća poznata američka kompanija General Electric (GE), tada i dugo godina prije i poslije toga najveća svjetska tvrtka. Mnogo kasnije, kada je je ta tehnologija bila sasvim usavršena, Algordanza je bila jedna od prvih nekoliko tvrtki koja su ponudile umjetne dijamante iz ljudskog pepela i drugih tjelesnih ostataka. Američka kompanija LifeGem i britanska Phoenix Diamonds nude dijamanate napravljene od kose koje sadrže više ugljika, odnosno sirovine za dijamant od ljudskog pepela. A to znači da dijamant može biti napravljen i od vlasi čovjeka koji nije bio kremiran prilikom pogreba, dakle bio je pokopan ili čak i od vlasi živog čovjeka.

Dijamanti su zaista vječni. “Moja obitelj čuvat će s ljubavlju ovaj dijamant generacijama, a ja mislim da će i druge obitelji htjeti to učiniti“, objašnjava Bobby Thurman iz arkanzaške pogrebne službe smisao nove mode koja se širi svijetom.

Algordanza je mala kompanija, sa sjedištem u jugoistočnom, planinskom dijelu Švicarske, ali je već postala poznata i izvan granica zemlje jer iz pepela mrtvih proizvodi dijamante kao “vječiti podsjetnik na bliske i drage”. Iako cijena tog dragog kamenja počinje na nešto manje od pet tisuća eura, nova moda nije ograničena samo na snobove i društvenu kremu. “Nekim ljudima u žalosti pomaže da dođu na groblje, isplaču se, oproste se od svojih dragih“, kaže šef Algordanze Veit Brimer. “Ali ima i ljudi kojima iz nekog razloga takav način opraštanja od svojih bliskih ne odgovara. Možda je iznenađujuće, ali među takvima najčešće su upravo kršćani. Kažu: zašto bih morao reći zbogom? Ionako ćemo se susresti u raju za 15 ili 20 godina“, objašnjava Brimer u svojoj kancelariji u mjestu Chur. Do tehnologije za proizvodnju umjetnih dijamanata prva je došla 50-ih godina prošlog stoljeća poznata američka kompanija General Electric (GE), tada i dugo godina prije i poslije toga najveća svjetska tvrtka. Mnogo kasnije, kada je je ta tehnologija bila sasvim usavršena, Algordanza je bila jedna od prvih nekoliko tvrtki koja su ponudile umjetne dijamante iz ljudskog pepela i drugih tjelesnih ostataka. Američka kompanija LifeGem i britanska Phoenix Diamonds nude dijamanate napravljene od kose koje sadrže više ugljika, odnosno sirovine za dijamant od ljudskog pepela. A to znači da dijamant može biti napravljen i od vlasi čovjeka koji nije bio kremiran prilikom pogreba, dakle bio je pokopan ili čak i od vlasi živog čovjeka.

LifeGem nudi to isto kad su u pitanju i kućni ljubimci – psi, mačke… Sintetički dijamanti postaju toliko uobičajeni da Američki institut za drago kamanje klasificira njihovu kvalitetu tako da kupac može sam prosuditi kakav prozvod kupuje u usporedbi s prirodnim. Brimer, koji je bio jedan od pionira pravljenja dijamanata iz ljudskog pepela radi uspomene shvatio je kakva se mogućnost nudi kada se sastao s jednim ruskim kemičarom koji mu je objasnio kako se može napraviti dijamant u laboratoriju. Bobby Thurman iz arkanzaske pogrebne službe, citiran na početku ovog teksta, otišao je korak dalje i naručio od LifeGema dijamant napravljen od svoje kose i kose žene i djece. Algordanza najviše radi za Japan, koji je njeno najveće tržište. Kremacije su tamo češće nego u Europi zbog toga što je zemljište na grobljima veoma skupo. Mnogi od europskih klijenata putuju u Chur, u sjedište Algordanze, da bi ispratili svoje drage pokojnike na posljednjoj cesti i da bi se susreli s ljudima koji će njihove bliske pretvoriti u dijamante. Dijamant je često ugrađen u nakit koji naručilac stalno nosi, da bi sačuvao neprestani kontakt s dragom osobom koja nije više među živima. Neki, međutim, dijamant nose u taškama, drugi su dijamantom ukrasili stol za kojim je u omiljenoj kafani sjedio pokojnik… Kompanija Algordanza je 2004., kada je osnovana, izradila samo jedan jedini ovakav dijamant. Sada ih pravi oko 60 mjesečno! Zbog toga što samo dva posto u pepelu umrlog čini ugljik, koji se još treba i pročistiti, najveći dijamant koji je ova trvtka napravila imao je svega jedan karat. A stajao je 13.328 eura. Pa tko voli, nek’ izvoli!

Alternativa – pepeo u svemiru

Krajem studenoga 2002. objavljena je vijest da je Njemica Uta Müller, medicinska sestra iz Berlina, odlučila poštovati posljednju želju supruga Heiza i za njegov sprovod iskeširati 10.000 eura. Pokojnikova želja iz djetinjstva bila je, valjda, da postane astronaut, pa je poželio upravo ono što danas mnogi žele: svemirnski pokop. Gospođa Müller platila je, naime, jednoj američkoj tvrtki spomenutu sumu eura da bi jedna ruska raketa ponijela u svemir 10 grama Heizova pepela. Da je u svemir poslala sve ostatke nakon kremiranja, kojih je obično oko tri kilograma, to bi je po komercijalnim cijenama za lansiranje tereta koji se primjenjuju na satelite stajalo oko 75.000 eura. Gospodin je bio propisno pakiran u urnu veličine ruža za usne i ispušten u nebeska prostranstva. Do sada je na ovaj način “pokopano” oko 150 osoba.

Autor: Milan Lazarević
09. rujan 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close