Tržište vrijednosnih papira u Srbiji je nakon više godina stagnacije u vezi s prometom i cijenama doživjelo ekspanziju u drugoj polovici 2006. godine. Spomenuta ekspanzija svoj vrhunac imala je u prvoj polovici 2007. godine kada je postignuta rekordna vrijednost BELEX15 indeksa od 3304,84-indeksnih bodova (na dan 3. svibnja 2007.). Nakon toga slijedi razdoblje pada, prvo razine cijena pa potom i likvidnosti, koji je u prvom redu bio uzrokovan političkom nesigurnošću te poslije potican problemima na financijskim tržištima u cijelom svijetu. Ovih je dana indeks BELEX15 na razini od 1422,76 bodova (20. kolovoza 2008.). Ilustracije radi, promet na BELEX-u u prvih sedam mjeseci 2007. iznosio je milijardu i 360 milijuna eura, dok je promet u prvih sedam mjeseci 2008. iznosio svega 690 milijuna eura.

Redukcija udjela
U protekla dva mjeseca trgovanje su obilježile velike transakcije AIK banke (AIKB) koja je i inače najlikvidnija dionica, te Univerzal banke (UNBN). Prema zakonu, za udio u vlasništvu banke viši od 5 posto potrebna je dozvola NBS-a, pa su investitori reducirali svoje udjele u kapitalu banaka na ispod 5 posto što se može vidjeti u strukturi vlasništva Univerzal banke u kojoj prvih sedam dioničara ima po 4,9 posto udjela. Osim banaka u trgovanju su najčešće zastupljene dionice s A kotacije: Sojaprotein a.d (SJPT) i Energoprojekt holding a.d. (ENHL). Te su kompanije lideri u svojim sektorima (prehrana i građevinarstvo) i uz AIK banku su najlikvidnije dionice Beogradskog tržišta. Naime, kada tržište raste, te se kompanije najviše kupuju, i obratno, kada tržište pada, one se najviše prodaju. Tehnički gledano, indeks BELEX15 izgubio je 35 posto vrijednosti za prvih osam mjeseci tekuće godine, a BELEX Line 32 posto uz konstantan pad od početka godine. Jedina korekcija i kratkotrajni oporavak uslijedio je nakon izbora početkom svibnja i trajao je do druge polovice lipnja kada se BELEX15 oporavio s otprilike 1560 bodova, na 1870 bodova, što je bio jedini duži period rasta srpskog tržišta ove godine. Mogući je još jedan pozitivan impuls za tržište kada se potpiše ugovor s EU, ali za ozbiljniji oporavak tržišta neophodna je veća količina svježeg kapitala koja bi stvorila potražnju za većinom dionica, a takav kapital u Srbiji nije prisutan. Za razliku od Hrvatske domaći fondovi u Srbiji tek se uključuju na tržište i njihov je financijski potencijal skroman i nedovoljan da bi okrenuo trend tržišta.

Optimistični planovi
Kako su cijene dionica u dugoročnoj vezi s rezultatima kompanija, općenito možemo reći da su kompanije uvrštene na burzu dobro poslovale u protekloj godini i zabilježile bolje rezultate nego u 2006., a objavljeni planovi za 2008. zrače optimizmom. No, čini se da trenutačno kao ni u Hrvatskoj rezultati kompanija ne uspijevaju znatnije pomaknuti tržište. Na makroekonomskom planu 2008. u Srbiji karakterizira očekivana dvoznamenkasta inflacija i jačanje dinara u odnosu na euro. Dinar je u odnosu na euro ojačao za 6,8 posto u prvih sedam mjeseci 2008. što se objašnjava ponajprije određenom političkom stabilizacijom i pojačavanjem izravnih stranih ulaganja. Očekuje se da će NBS sprečavati pretjerano jačanje dinara zbog negativnih efekata koje takvo jačanje ima na izvoz, no za strane investitore je i taj tečajni dobitak u cijeloj priči prilično značajan prinos. Odsustvo potražnje za dionicama na tržištu može se opravdati nedostatkom svježeg kapitala koji je bio očit u proteklom razdoblju. To odsustvo potražnje dovelo je do znatnog pada cijena dionica što nužno ne znači i vrijednosti dionica. Pad cijena dionica u situacijama kada kompanije iskazuju pozitivne rezultate za nove ulagače uopće nisu negativna stvar. Potencijal srpskog tržišta i dalje leži u broju stanovnika, zemljopisnom položaju i manje razvijenom tržištu koje se približava EU i njezinim standardima. Kako analitičari obično znaju da je kriza prošla tek kada kriza stvarno prođe pa se dionice ne mogu uvijek kupiti na najnižoj razini, s čime se investitori moraju pomiriti, teorija govori da periodično ulaganje sredstava koja se mogu odvojiti na duži rok (i tu ne mislim kraće tri-četiri godine) predstavljaju racionalno ulaganje te je poželjan obrazac ponašanja, a za razliku od jednokratnog ulaganja svih raspoloživih sredstava gdje postoji opasnost od kupnje dionica i kad su na samom vrhu.

Damir Bičanić, zamjenik izvršnog direktora sektora investicijskog bankarstva Hypo Alpe-Adria Bank

Autor članka posjeduje dionice Sojaprotein a.d., Alkaloid a.d. Skopje, i T-HT d.d. Ovaj članak nije poziv na kupnju ili prodaju dionica.