U vrijeme političkog trgovanja Zagreba i Bruxellesa, o pravu ribolova članica EU u Zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu, nikla je inicijativa da se hrvatsko (ne)očekivano popuštanje naplati u fondovima Unije, a sredstva usmjere u razvoj marikulture, što je budućnost ne samo hrvatskog ribolova. Tu ideju potaknulo je nekoliko razloga.

Netraktivna djelatnost
Europska komisija je još 2002. u strategiju ribarstva upisala da će, zbog sve većih ograničenja u izlovu prirodnih zaliha podmorja, izdašnije poticati projekte marikulture, kako bi zadovoljila potražnju tržišta za nedostajućom svježom ribom. Prekomjerni izlov (talijanskih ribara) devastirao je i prirodna bogatstva hrvatskog podmorja dok je istodobno raspoloživi potencijal za uzgoj riba i školjkaša iskorišten ispod 10 posto. Osim toga, teški uvjeti i visoki rizici rada na otvorenom moru godinama ribarstvo svrstavaju u neatraktivnu djelatnost. Državni zavod za statistiku iznosi da je Hrvatska 2004. imala 3712 ribara da bi u 2007. njihov broj bio veći tek za 36. Hrvatska je u europskim granicama bila pionir s projektima marikulture i učitelj kod kojega su prvo znanje stjecali i Grci. Prošlogodišnja proizvodnja uzgojene ribe u Hrvatskoj iznosila je samo 8180 tona dok su Grci prije nekoliko godina preskočili granicu od 100.000 tona. U međuvremenu se, na globalnoj razini po nalogu ICAAT-a, dogodio i lovostaj na tune u trajanju pola godine. Odluci ICAAT-a u Hrvatskoj je za sada doskočeno tako da registrirani tunolovci imaju dozvolu i za ulov sitne plave ribe no, EK je zauzela stav da je prevelik pritisak i na sitnu plavu ribu pa u morima članica EU vrijedi pravilo brod-licenca, što znači da tunolovac šest mjeseci ne smije ribariti. Nakon pridruživanja ta ograničenja postaju obvezna i za hrvatske ribare, a razvoj marikulture rješava mnoge probleme. Procjenjuje se da potencijal jadranskog akvatorija otvara mogućnost godišnjeg uzgoja i do 30.000 tona riba i 20.000 školjkaša uz značajan rast broja zaposlenih.Međutim, za hrvatsko ribarstvo EK-a opet nema sluha, ponovno je suočeno sa ‘zavjerom’ šutnje od strane Unije.

Utrka s konkurencijom
O zahtjevu da se kroz fondove EU financiraju novi projekti u marikulturi u Bruxellesu se posljednji puta razgovaralo u lipnju, iznosi za Poslovni dnevnik jedan visoki izvor. Hrvatsko izaslanstvo opravdano je očekivalo da će, s obzirom i na ustupak oko ZERP-a i na stratešku odluku EK-a, dobiti financijsku kompenzaciju. Nažalost, očekivanja nisu ispunjena. Bruxelles ne pojašnjava zašto, tek kratko uzvraća: zahtjev je zaprimljen.

Zbog nedostatka sredstava hrvatski proizvođači posustaju i u konkurentnosti, a već sada 80% uzgoja plasiraju na svjetsko tržište. Da ne izgube utrku s konkurencijom moguća su dva rješenja: ili će Vlada iz proračuna više novaca usmjeriti za razvoj marikulture ili će kod EK izboriti sredstva iz fondova. O potencijalu marikulture svjedoče i vijesti o mogućem uzgoju i kamenica i tuna iz ‘epruvete’. Tuna Kali od osnutka 1996. ukupnu proizvodnju izvozi u Japan. Zbog restrikcija u izlovu tune zainteresirani su i za umjetni uzgoj mlađi. Direktor Mirko Ivoš iznosi da godišnje izvezu oko 800 tona, uz cijenu 100 kuna za kilogram.