Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

I poslovnjaci uživaju u ekstremnim izazovima

Autor: Biserka Ranogajec
31. srpanj 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Mnogi domaći menadžeri odijelo i kravatu vikendom zamjenjuju sportskim kombinezonima i napornim treninzima

Poslovni ljudi uglavnom su rijetko raspoloženi za pričanje o svom privatnom životu, pa tako i o tome kojim se sportskim aktivnostima bave u slobodno vrijeme. Kad se i otkriju neke informacije, izuzev one o poslovnjacima koji su česti gosti jet set rubrika kao Josip Radeljak, Goranko Fižulić ili Hrvoje Vojković, onda često s druge strane nema želje za razgovorom. Primjerice, jedan od vlasnika vodećeg hrvatskog proizvođača papirne konfekcije sa stogodišnjom tradicijom doslovno je odgovorio: “Moji hobiji, jednako kao obitelj i zdravlje, isključivo su privatna stvar”.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Međutim, Boris Šušković, vlasnik kompanije Wulf Sport te poznatog lanca trgovina ShoeBeDo, koji već nekoliko godina naporno trenira najzahtjevniju triatlon disciplinu, svoje doživljaje, dapače, vrlo slikovito i zanimljivo opisuje na portalu Adventure Sport. Tanja Kraljić, glavna urednica tog internetskog portala, rekla je da poznaje mnogo poslovnih ljudi koji se bave pustolovnim sportovima te da su to mahom menadžeri, privatni poduzetnici te intelektualci koji nakon posla odijelo i kravatu zamjenjuju trkaćim dresom te odlaze na trening u prirodu. I to čine svakodnevno. Neki od njih nakon posla treniraju i po nekoliko sati dnevno, recimo za dugi triatlon – ironman – koji uključuje natjecanje plivanja, kilometarske vožnje biciklom i trčanja. Oni sportom rješavaju stres i dolazi im kao nepresušan izvor energije s kojom lakše kroče kroz svakodnevne poslove. Bavljenje sportom na ovaj način, kaže urednica portala, dio je kulture življenja, nešto sasvim normalno i uobičajeno. “Osobno smatram da sport poslovnim ljudima i svima ostalima daje samopouzdanje i posebno dobar osjećaj”, zaključuje ona. Drago Munjiza, bivši predsjednik Uprave Konzuma, u vrijeme kad se taj trgovački lanac ubrzano širio, a danas poznati konzultant, izuzetno je zavolio jedan od najekstremnijih sportova na snijegu i ledu, snowboarding, kombinaciju surfanja i skateboardinga na snijegu, ali samo zato što se voli igrati sa svojom djecom. Kako imaju apartman u Kranjskoj Gori gdje često borave, sinu Jakovu svidjelo se još kao šestogodišnjaku kako se druga djeca skijaju na dasci. Naučio je brzo taj sport i bio učitelj tati. Danas Jakov ima 11 godina i, kaže Munjiza, svi zajedno, jer im se pridružila i šestogodišnja kći Vida, uživaju i po nekoliko mjeseci na snijegu. “Užitak je biti s djecom i iako je to ekstreman sport i teže ga je naučiti od skijanja, nije jako opasan. Opasnija su takmičenja na koja se još nitko od obitelji nije odlučio”, poručuje.

Poslovni ljudi uglavnom su rijetko raspoloženi za pričanje o svom privatnom životu, pa tako i o tome kojim se sportskim aktivnostima bave u slobodno vrijeme. Kad se i otkriju neke informacije, izuzev one o poslovnjacima koji su česti gosti jet set rubrika kao Josip Radeljak, Goranko Fižulić ili Hrvoje Vojković, onda često s druge strane nema želje za razgovorom. Primjerice, jedan od vlasnika vodećeg hrvatskog proizvođača papirne konfekcije sa stogodišnjom tradicijom doslovno je odgovorio: “Moji hobiji, jednako kao obitelj i zdravlje, isključivo su privatna stvar”.

Međutim, Boris Šušković, vlasnik kompanije Wulf Sport te poznatog lanca trgovina ShoeBeDo, koji već nekoliko godina naporno trenira najzahtjevniju triatlon disciplinu, svoje doživljaje, dapače, vrlo slikovito i zanimljivo opisuje na portalu Adventure Sport. Tanja Kraljić, glavna urednica tog internetskog portala, rekla je da poznaje mnogo poslovnih ljudi koji se bave pustolovnim sportovima te da su to mahom menadžeri, privatni poduzetnici te intelektualci koji nakon posla odijelo i kravatu zamjenjuju trkaćim dresom te odlaze na trening u prirodu. I to čine svakodnevno. Neki od njih nakon posla treniraju i po nekoliko sati dnevno, recimo za dugi triatlon – ironman – koji uključuje natjecanje plivanja, kilometarske vožnje biciklom i trčanja. Oni sportom rješavaju stres i dolazi im kao nepresušan izvor energije s kojom lakše kroče kroz svakodnevne poslove. Bavljenje sportom na ovaj način, kaže urednica portala, dio je kulture življenja, nešto sasvim normalno i uobičajeno. “Osobno smatram da sport poslovnim ljudima i svima ostalima daje samopouzdanje i posebno dobar osjećaj”, zaključuje ona. Drago Munjiza, bivši predsjednik Uprave Konzuma, u vrijeme kad se taj trgovački lanac ubrzano širio, a danas poznati konzultant, izuzetno je zavolio jedan od najekstremnijih sportova na snijegu i ledu, snowboarding, kombinaciju surfanja i skateboardinga na snijegu, ali samo zato što se voli igrati sa svojom djecom. Kako imaju apartman u Kranjskoj Gori gdje često borave, sinu Jakovu svidjelo se još kao šestogodišnjaku kako se druga djeca skijaju na dasci. Naučio je brzo taj sport i bio učitelj tati. Danas Jakov ima 11 godina i, kaže Munjiza, svi zajedno, jer im se pridružila i šestogodišnja kći Vida, uživaju i po nekoliko mjeseci na snijegu. “Užitak je biti s djecom i iako je to ekstreman sport i teže ga je naučiti od skijanja, nije jako opasan. Opasnija su takmičenja na koja se još nitko od obitelji nije odlučio”, poručuje.

Ljubav prema moru
U planine ide i Daniel Žderić, direktor i vlasnik zagrebačke izdavačke kuće Profil International. On se izuzetno zainteresirao za visoka brda i opasno planinarenje, i to toliko da surađuje na knjizi Stipe Božića, našeg najuspješnijeg alpinista i jednog od najboljih na svijetu. Mladu magistricu Andreu Andrijanić, inače glavnu izvršnu direktoricu u turističkoj agenciji Olymptoursu, kolege su nazvali “Barbie koja pliva s morskim psima”. Ona se ronjenjem s bocama bavi unatrag deset godina, a potaknula ju je ljubav prema moru kao i prema tajanstvenom podvodnom svijetu. S obzirom na odnos prema moru i njegovim stanovnicima kao i ekološku neosviještenost željela je upoznati stanovnike dubina dok još postoje te pokušati poraditi na očuvanju flore i faune Jadrana. Andrea kao izvršna direktorica sasvim sigurno lako ne pronalazi vremena za onoliko ronjenja koliko bi željela. “Čim malkice zatopli, krećem s vikend-ronjenjima duž Jadrana, a preko zime odletim u tropske krajeve, tegleći svu svoju opremu, i odlazim na ronjenje po egzotičnim krajevima. Slobodno vrijeme za ronjenje nalazim onda kad imamo malo manje posla u agenciji, ali sam svejedno uvijek dostupna telefonom, a i računalo putuje uvijek sa mnom”, kazala je.

Izazov Ironmana
Boris Šušković ima ponešto drukčiju priču i sport mu je zaista velika ljubav, ispušni ventil, zadovoljstvo i još mnogo toga. Za Poslovni dnevnik drage je volje kazao: “Bavim se triatlonom, koji nije pustolovni sport, nego olimpijska disciplina. Sastoji se od plivanja, vožnje bicikla i trčanja. Čuvena distanca za koju gotovo svi u triatlonu žive je Ironman: 3,8 km plivanja, 180 km bicikla i 42,2 km trčanja (maraton).Ja sam se počeo baviti triatlonom sasvim slučajno. Bio sam trkač i skijao sam, a onda sam se povrijedio na skijanju i započeo rehabilitaciju plivanjem. Tu sam se zbližio sa svojom sadašnjom suprugom Anom Sršen. Na njezin nagovor počeo sam trenirati bicikl, koji sam vozio kao klinac i bio sam spreman za triatlon. Godine 2002. završio sam svoj prvi Half Ironman na Mljetu. Već za dvije godine završio sam u Nici svoj prvi Ironman, a već te jeseni, 3. rujna 2006., u Monaku sam se u svojoj dobnoj skupini (44-49 godina) plasirao za svjetsko prvenstvo na Floridi. Na žalost, nisam se takmičio jer me u međuvremenu zadesila diskus hernija. Završavanje Ironmana u Zürichu sljedeće godine bila je moja velika pobjeda nad ovom teškom ozljedom, o kojoj sam slušao svašta, od paraliziranosti do prestanka bavljenja sportom i slično. Treniram svaki dan, a tjedno je to bilo do prije godinu dana 12 do 18 sati.

Pažljiva organizacija
Ana je sve to isto iskusila u životu pa imam razumijevanje s njezine strane. Poslovni sam život detaljno organizirao pa živim zaista on-line i koristim svaki trenutak da odradim posao kako bi mi ostalo vremena za uživanje u Ani, sinu Vidu, kuhanju i triatlonu. Ne gledamo uopće televiziju i nemamo ni Ana ni ja praznog hoda. Tako se sve stigne, ali ipak moram priznati da je naše obostrano najveće blago vrijeme. I često nam ga nedostaje”. Vjeko Zadro, jedan od čelnih ljudi Zagrebačke pivovare, bavi se ekstremnim windsurfingom, dok Davor Jardas, bivši direktor SAP Hrvatska i poduzetnik, obožava paragliding. Mato Zadro, predsjednik Uprave Dukata, pokušava gotovo svaki slobodni trenutak provesti u prirodi. U društvu je često sa Šimunom Cimermanom koji je sudjelovao na teškim pustolovnim utrkama svijeta. Zadro je također sudjelovao na mnogim utrkama kao što je Plitvički maraton i Zagreb Urban Challenge, a osim toga pasionirani je jedriličar i često, barem 2 puta tjedno, trči na Sljeme.

Autor: Biserka Ranogajec
31. srpanj 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close