Prema najnovijoj rang-ljestvici američkog lista Forbes, Hrvatska je na 93. mjestu od 120 zemalja svijeta po sustavu zaštite ulagača. Samim time stranim investitorima je poslana jasna poruka “ne ulažite u Hrvatsku”, ali ni domaći ulagači zasigurno nisu zadovoljni takvim rangom. “Takav indikator može u većoj ili manjoj mjeri biti zanimljiv ponajprije stranim ulagačima, dok domaćoj investicijskoj, ali i sveukupnoj zajednici može poslužiti kao podloga za daljnje razvijanje cijelog sustava”, poručuju za Poslovni dnevnik iz Erste Investa. Činjenica je da je svjetska financijska kriza znatno prestrašila investitore koji su počeli tražiti sigurnija utočišta za svoja ulaganja jer povećanje cijene energenata i hrane te svakodnevni padovi američkog dolara uznemiruju već ionako preplašene investitore.

Zaštita malih
Svjetska praksa ukazuje da je koncept zaštite malih ulagača nešto čemu se posvećuje posebna pozornost u direktivama EU, odnosno nešto što će prije ili poslije morati prihvatiti sve buduće članice EU, ističu u Erste Investu. Naime, potrebno je prilagoditi velik broj propisa jer je to nužno za tržište kapitala “kako bi tržište moglo dalje napredovati u vidu likvidnosti, participacije stranih investitora, atraktivnosti za izdavatelje vrijednosnih papira (IPO, SPO), male investitore i sl.”, zaključuju u Erste Investu. U skladu s tim postavlja se pitanje kakva je stvarna ulagačka klima u Hrvatskoj i jesu li zaista ulagači “nezaštićeni”. “Ne mislim da je situacija sa zaštitom ulagatelja tako loša kao što sugerira rang. Naša regulacija poznaje brojne mehanizme zaštite kroz poslove skrbništva i usluga depozitnih banaka, odvajanja imovine klijenata od imovine upravitelja imovinom kroz sustav SDA itd.”, rekao je za Poslovni dnevnik predsjednik Uprave ICF Investa Velimir Šonje. Ističe kako je loš rang na Forbesovoj ljestvici posljedica nepostojanja fonda zaštite ulagatelja koji će se uvesti novim zakonom.

Hitni postupak
“Također se znatan napredak može ostvariti u dijelu primjene najviših standarda korporativnog upravljanja, no na tome još treba dosta raditi”, kaže Šonje. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) kao regulator hrvatskog tržišta kapitala u svom portfelju posjeduje desetke zakona i pravilnika kojim se uređuje svaki detalj trgovanja dionicama, no moglo bi se reći da je “najvažniji” akt Hanfe zakon o tržištu kapitala koji je poslan po hitnom postupku u saborsku proceduru. Naime, zakon o tržištu kapitala dio je regulative koji se usklađuje sa zakonima Europske unije i kao takav će pojačati zaštitu ulagača u Hrvatskoj. No taj zakon stupa na snagu tek iduće godine. “Prema prijedlogu novog zakona o tržištu kapitala, zaštita ulagača trebala bi se prije svega odnositi na zaštitu tzv. malih ulagača. Ta bi se zaštita trebala postići kroz fond za zaštitu malih ulagača iako cijeli zakon ide u smjeru dodatne zaštite svih sudionika na tržištu”, poručuju u Erste Investu. Dodaju kako se zasad ta odredba može iščitati samo u prijedlogu zakona, ali vjeruju da će Hanfa donijeti dodatne pravilnike o ustrojstvu fonda. “Uz takav vid formalne zaštite mišljenja smo da sadašnja i buduća nastojanja zakonodavca, ali i samih investicijskih profesionalaca, društava za upravljanje, brokerskih kuća itd., imaju za cilj da kroz edukaciju utječu na informiranost malih ulagača te povećaju transparentnosti i sigurnosti financijskog sustava”, kažu u Erste Investu.

Hrvatsko tržišta kapitala ocijenjeno je dobrim

U povodu pitanja o zaštiti ulagača u Hrvatskoj izradili smo mini anketu koji smo poslali financijskim stručnjacima kako bi ocijenili situaciju na hrvatskom tržištu kapitala, ali i cjelokupnu zaštitu ulagača u RH. Naime, prijedlog novog zakona o tržištu kapitala ocijenjen je vrlo dobrim, kao i uloga Hanfe u provođenju zaštite ulagača u Hrvatskoj. No stanje domaćeg tržišta kapitala ocijenjeno je samo dobrom ocjenom, a predsjednik Uprave MP Investa Ivan Ivin ističe kako su i ostala svjetska tržišta ocijenjena slično, ali “to je pitanje likvidnosti, ne regulacije”. Stanje zaštite ulagača također je ocijenjeno dobrim, no Ivin dodaje kako je zaštita portfeljnih ulagača vrlo dobra, dok je zaštita ulagača znatno lošija.