Svjetski poznata votka Finlandia predstavila se prošlog tjedna u Zagrebu svojim novim distrubuterima s područja jugoistočne Europe što je bila prigoda da se još jednom ispriča priča o tom najpopularnijem slavenskom piću, naravno, i da ga se isproba u svim varijacijama.
Votka je bez sumnje najpopularnije piće u Rusiji, no u zadnje vrijeme sve je omiljenija i u zapadnoj Europi kao i Americi. Prvenstveno zbog mnogobrojnih načina na koje se može piti, najčešće u koktelima. Šarm votki, za razliku od već potrošenih viskija i konjaka, daje slavenski štih istoka Europe, kako je u to objasnio Scott Watson brend direktor Finlandie za Srednju Europu i Bliski Istok.

Ugljikohidrati na cijeni
Votka je jako alkoholno piće koje se priprema destiliranjem fermentirane kaše od raži, krumpira ili pak bilo koje druge sirovine bogate ugljikohidratima. Iako je poznato da se radi o napitku starom 600 godina još uvijek nije sasvim jasno u kojoj zemlji je “izumljen”. Svi se slažu da prva votka datira oko 1405. godine, ali postoje nedoumice radi li se o Rusiji ili Poljskoj. Stručnjaci za votku su podijeljeni, ali ta podjela vjerojatno više vuče korijene iz političkih motiva i naklonosti Poljskoj ili Rusiji nego iz tvrdih činjenica. Jedna struja “votkista” tvrdi da se riječ votka prvi puta pojavljuje u jednoj od najstarijih poljskih knjiga dok drugi agitiraju za samostan u blizini Moskve u kojem su monasi u prvoj polovici 15. stoljeća prvi puta proizveli votku. I jedni i drugi slažu se da su tehnologiju destilacije na Istok prenijeli talijanski trgovci, vjerojatno iz Genove. Iako se u to vrijeme votka vjerojatno proizvodila s obje strane međuslavenske granice, činjenica je da je u 15. stoljeću ruski car Ivan III. prepoznao njezinu vrijednost te pravnim aktima uspostavio monopol nad proizvodnjom tog pića. Tijekom vjerskih, i inih, ratova u 15. stoljeću votku su upoznali i skandinavski plaćenici koji su tehnologiju izrade tog čudnovatog napitka prenijeli u svoje domovine. Situacija se bitno nije promijenila ni do današnjih dana te iako se votka proizvodi u gotovo svim krajevima svijeta – glavni proizvođači najjačih svjetskih brendova votke pozicionirani su u istočnoj Europi i Skandinaviji ili barem odatle vuku korijene. Pjotor Smirnoff zasigurno je najznačajnije ime kada se govori o modernoj votki. Taj je ruski poduzetnik utemeljio destileriju koja od 19. stoljeća pa sve do današnjih dana proizvodi možda i najpopularniju u svijetu. Iako je zbog niza povijesnih i političkih okolonosti danas domovina Smirnoff votke Velika Britanija u kojoj je se godišnje popije oko 90 milijuna boca, ne može se ne zamijetiti, što se uostalom uvijek i ističe, da je to ruska votka. Iako je votka stoljećima bila nerazdvojiva od Rusa, zbog masovne zlouporabe alkohola na prostoru čitavog eks-Sovjetskog Saveza, danas je tamo mnogi doživljavaju kao porok, a čak se spominje i osjećaj srama. Iako jedan od danas najvećih svjetskih votkista Aleksandar Nikišin smatra da ljubav prema votki nikako nije nešto nezdravo jer se radi o genijalnom izumu koji je rusko ime, u pozitivnom smislu, pronio čitavim svijetom.

Kažnjavanje votkom
Upravo zbog toga Nikišinov je san da u Moskvi otvori muzej votke po uzoru na slične kakve Škoti imaju za whiskey ili Francuzi za konjak. No problem je što se mnogi ipak danas srame votke jer je alkoholizam jedan od gorućih problema suvremene Rusije. Kratak životni vijek, svega 56 godina za muškarce, kao i mnogobrojni psihički i obiteljski problemi prouzročeni upravo votkom razlog su što danas nitko u Moskvi na njegov prijedlog ne gleda blagonaklono. U Rusiji prema tamošnjim analizama, godišnje od trovanja alkoholom umre 40 tisuća ljudi, a 30 posto svih smrtnih slučajeva vezano je uz alkoholizam. Nikišin objašnjava da je votka u davno carsko vrijeme bila poštovana, a čak su i vojni kadeti imali tečajeve kako je piti, a ne osramotiti vojsku na svečanostima. Votka je prema Nikišinovu mišljenju počela gubiti dobro ime u doba cara Petra Velikog koji je iz Europe, između ostalog, donio i običaj učestalih zdravica. Osim toga car je votku koristio i kao kaznu za one koji bi kasnili ili loše obavili povjerene im zadaće. Nerijetko se događalo da je neki državni službenik bio osuđen na pijenje deset litara votke od čega bi se padalo u nesvijest i najčešće umiralo. Ruski vladari su nekoliko puta pokušali stati na kraj votki i masovnom alkoholiziranju Rusa pa je tako bila zabranjivana 1914. i 1985. godine. Obožavatelji votke tvrde da ni jedna mjera nije postigla svoj cilj već su obje zabrane rezultirale dalekosežnim društvenim i političkim posljedicama – poput pada ruskog carstva i raspada Sovjetskog Saveza.
Na našim prostorima najpopularnija je Badelova votka Vigor, pristupačne cijene, a ljubitelji na domaćem tržištu mogu birati između desetak vrsti votki. Na predstavljanju Finlandije distributerima i gostima je prezentirano sedam najpopularnijih europskih votki, kako bi se naglasila specifičnost Finlandije. Tako su se tu još našle britanski Smirnoff, naš Vigor, poljske Luksosowa i Wyborowa, ruska Stolichaya i švedski Absolut.