Ovoga je tjedna UK Social Investement Forum (UKSIF) organizirao “Nacionalni tjedan etičkog investiranja” kako bi naglasio važnost razmišljanja o okolišu pri donošenju financijskih odluka.

Godinama su investitori koji su željeli financirati etičko poslovanje svoj novac ulagali u start up kompanije koje po svojoj prirodi imaju niske prihode. No s promjenom ponašanja potrošača, ali i kompanija, izgledi za značajan povrat od etičkih ulaganja sve su veći. Posljednji podaci Etical Investemen and Research Services (EIRIS) pokazuju da postoji više od 100 zelenih i etičkih investicijskih fondova koji upravljaju sa 8,9 milijardi funti. U svojim su počecima menadžeri etičkih fondova najviše pažnje pridavali tzv. tamnozelenim industrijama poput proizvodnje duhana i nafte. Danas se mnogi fondovi orijentiraju na svijetlozelene kompanije i pokušavaju pronaći one koje rade na poboljšavanju svoje etičnosti. Ti fondovi često koriste svoje položaj dioničara da bi promijenili kompanijsko ponašanje. Korist od zelenog investiranja također se poboljšala, sve je više dionica u koje etički fondovi mogu investirati, jer sve više kompanija popravlja svoje poslovanje i sve više eko-kompanija dolazi na tržište. Također je narastao i broj kompanija koje se bave alternativnom energijom i ostalim tehnologijama koje pomažu okolišu. S cijenom nafte koja je viša od 120 dolara za barel, energija Sunca i vjetra postala je ekonomski isplativa alternativa. Kao rezultat toga, kompanije u koje ulažu etički fondovi ostvaruju veliki rast što nije bio slučaj prije tri do četiri godine. Njihov rast smanjuje rizik ulaganja za etičke fondove koji su često bili fokusirani na neprofitabilne male kompanije. U međuvremenu se višestruko povećao rizik za kompanije koje ne poštuju socijalne i etičke kriterije. George Latham, voditelj održivog i odgovornog ulaganja u Hendersonu objašnjava: “Pristup korporativne odgovornosti tijekom proteklih pet godina postao je mnogo sofisticiraniji. Zahtjevni standardi često se i dramatično mijenjaju, a kazne za njihovo nepoštovanje postaju sve veće.” Kao rezultat toga mnogi fond-menadžeri sada u ugovore uključuju i procjenjivanje koliko je kompanija “zelena”. Ako je osjetljivost na reputaciju – batina, ponašanje potrošača je – mrkva. Potrošači sve više kupuju etički i ostavljaju obilate prihode kompanijama koje se tako ponašaju. Penny Shepherd, glavna direktorica UK Social Investment Foruma, uzima za primjer trgovinu kavom koja je sinonim za fair trade razmjenu: “Fair trade proizvodi u početku su bili dobavljivi samo u prodavaonicama zdrave hrane i bili su namijenjeni vrlo ograničenom broju kupaca. Ti proizvodi su sada dobavljivi u super marketima i ima ih daleko više nego prije.”

Prepoznavajući nove mogućnosti, mnogi vlasnici maloprodaja nastoje se prikazati “zelenima”. Cinici bi mogli dovesti u pitanje njihove motive, no nema dvojbi u menadžersku i financijsku predanost kompanija kao što su, primjerice, Marks and Spencer i Tesco (engleski maloprodajni lanac). Forrester Research proveo je istraživanje na 738 kompanija od kojih je 50 posto izjavilo da im je ekologija najvažnija stavka pri nabavci informatičke opreme, a čak 80 posto kompanija izjavilo je da ima svoje programe recikliranja. Za razliku od prošle godine, 45 posto kompanija, odnosno 5 posto kompanija više nego lani, izjavilo je da razvijaju zelene IT strategije s detaljnim ciljevima, prioritetima i načinom rada. Iako Forresterovo istraživanje pokazuje da su kompanije sve više svjesne ekologije, briga za okoliš razlikuje se ovisno o lokaciji i industriji. Tako europske kompanije više teže ekološki odgovornom poslovanju, potaknute inicijativom “s vrha”, odnosno inicijativama koje potiču od uprava, dok američke kompanije koje na sve to još gledaju kroz prizmu novaca brigu za ekologiju doživljavaju kao samo još jednu stavku za rezanje svojih troškova. Pa ipak, sve više kompanija diljem svijeta obraća sve veću pažnju na pitanja okoliša. Tako se, primjerice, prošle godine na Forresterov upitnik o smanjenju potrošnje električne energije, smanjenu emisije ugljičnog dioksida, recikliranju starih proizvoda i slično odazvalo 125 kompanija, a ove godine čak 738 kompanija. Takva promjena ponašanja kompanija stvara sve više prostora za ulaganje investicijskim fondovima, a povećava i njihova povratna ulaganja, što nije zanemariva brojka. Fondovima idu na ruku i novi zakonski propisi. Sandy Christie, voditeljica fonda BlackRock New Energy Technology, kao primjer navodi novu englesku regulativu o otpadu. Inicijativa Velike Britanije je da do 2020. godine na odlagalištima završi samo 20 posto otpada, dok se danas odlaže 75 posto. To znači da će Velika Britanija trebati oko 9 milijardi funti za investiranje u nove pogone za obradu otpada. Velik novac, složit ćete se. S druge strane, takva investicija pridonijet će boljem očuvanju okoliša, a investitoru donijeti veliku dobit. Tako gledajući, to je investicija koja će vrlo brzo isplatiti samu sebe.