U Zagrebu bi prva spalionica komunalnog otpada trebala početi raditi 2010. godine, a lokacijske dozvole i početak građenja može se očekivati već početkom sljedeće godine nakon što Ministarstvo prihvati konačnu lokaciju na Žitnjaku. No iako zagrebačka vlast tvrdi da čini veliki ekološki iskorak unaprijed kritičari predvođeni HSP-om i Zelenom akcijom tvrde da Zagreb spalionicom čini korak unazad. U osnovi tvrdnje da je spalionica zastarjelo rješenje nalaze se podaci iz studije o utjecaju spalionice na okoliš u kojoj se predviđa godišnje spaljivanje 385 tisuća tona materijala (300 tisuća tona otpada, 69 tisuća tona mulja iz pročistača otpada i 16 tisuća tona kanalizacijskog otpada). Kako se godišnje u Zagrebu lani deponiralo 387 tisuća tona komunalnog otpada, HSP-ov zastupnik Miroslav Rožić upozorava da je potpuno zanemarena mogućnost reciklaže koja je ekonomski i ekološki isplativija. U prilog svojoj tvrdnji iznio je primjere gradova San Josea, Canaberre, Muestera, Edmontona, Seattlea i konzorcija 24 općine kod Trevisa. Nitko od navedenih nema spalionicu, ali zato imaju postotak reciklaže više od 60 posto s tendencijom rasta, dok ostatak deponiraju.

“Ako se iz smeća izdvoje papir, plastika, željezo i biootpad, nema više što gorjeti. Treba raditi na dizanju stupnja svjesti o reciklaži, a ne graditi spalionicu kao alternativu koja će stajati 250 milijuna eura i proizvoditi 100 tisuća tona otrovne šljake i 10 tisuća tona otrovnog letećeg pepela. Također, u studiji se implicira da se može spaljivati i do 40 tisuća tona papira, 80 tisuća biomaterijala i tisuće tona PET ambalaže. Gdje je računica kada se zna da tona PET-a u Hamburgu stoji 200 eura”, kaže Rožić i dodaje da je podatke dobio od ljudi koji su radili na studiji i zaključuje da je očito riječ o spalioničarskom lobiju koji će imati enormne zarade jer će Zagrepčani godinama plaćati skuplji odvoz kako bi pokrili gradnju spalionice.
U prilog njegovim tvrdnjama ide i podatak da se godišnje u Zagrebu reciklira maksimalno 14 posto otpada. Čistoća prikupi oko 305 tisuća tona komunalnog otpada, a na Jakuševcu ga se lani deponiralo 387 tisuća tona. Svake godine količina otpada raste za 10 posto. U Županije se prikupi oko 80 tisuća tona otpada, a postotak reciklaže je još uvijek zanemariv. Dakle, Županija i grad prikupljaju oko 460 tisuća tona otpada, a s obzirom na kapacitet spalionce, moglo bi se spaljivati 92 posto, što je ekološki neprihvatljivo. Studija koju su napravili konzorcij Novum i Elektroprojekt također naglašava da bi do otvaranja spalionice udio odvajanja otpada trebao porasti na najmanje 25 posto, a europske direktive nalažu recikliranje od 25 do 40 posto otpada. Međutim EU preporučuje i zatvaranje deponija pa su u Milanu i Zürichu u posljednje dvije godine niknule dvije spalionce, a Beč se upravo odlučio i sagraditi treću. Tako su pale u vodu tvrdnje zelenih da Europa odustaje od novih spalionica. Pročelnik Ladislav Prežigalo, uzimajući upravo primjer Beča, demantira Rožićeve tvrdnje jer se spalionica nalazi u središtu Beča, a dnevno zagađuje okolinu koliko i ispušni plinovi tri kamiona. Spalionica bi, kaže, trebala stajati 150 milijuna eura, a za gradnju će biti raspisan međunarodni natječaj. Sada se na području Zagrebačke županije traži lokacija za zbrinjavanje šljake koja nakon obrade ne bi bila opasni otpad, dok bi se ostaci pepela iz filtra spalionice izvozili kao opasni otpad.

Dr. Z. Milanović: Spalionice su, nažalost, najbolje rješenje

Dr. Zlatko Milanović, koji uređuje časopis Gospodarstvo i okoliš, ali je s problematikom upoznat i jer je tehnički direktror tvrtke ZGOS koja upravlja zagrebačkim deponijem Jakuševac tvrdi da su spalionice zasad nužnost. “Nažalost spalionica se mora graditi jer je imaju svi gradovi u Europi s više od 500 tisuća stanovnika. Idealno bi bilo kada bi se sve moglo reciklirati i kada ne bismo živjeli u potrošačkom društvu bez nepotrebne ambalaže. Nažalost, to kod nas nije tako, a i ako do 2025. dostignemo cilj reciklaže od 60 %, otpad opet ostaje, ali više nećemo moći praviti deponije. Štetne tvari su u smeću i ako se ne spali završavaju u tlu i vodi”, zaključuje Milanović.