Ukupna primanja menadžera u hrvatskim se kompanijama sve više vezuju uz uspješnost, odnosno rezultate. To vrijedi za razne razine upravljačke strukture. Mimo fiksnih iznosa plaća i beneficija koje nose određene funkcije (službeni automobili, police osiguranja, mobiteli, specijalističke edukacije, zdravstveni programi) kompanije u tu svrhu primjenjuju različite modele novčanih i drugih nagrada. Kod menadžera se najčešće govori o isplatama godišnjih nagrada po bonus shemama i/ili pravu korištenja opcijske kupnje dionica. “Isplate bonusa viših upravljačkih razina uglavnom sežu između 30 i 60 posto iznosa godišnje fiksne plaće, odnosno do 20-ak posto kod nižeg ranga menadžera”, okvirna je procjena Željka Perića, vlasnika i direktora savjetničke kuće Caper.

Jasni kriteriji
Ističući kako je u vezi s bonusima teško govoriti o prosjecima, Perić naglašava kako su modeli nagrađivanja i poticanja povezani s napretkom u strateškom razmišljanju i organizacijskoj strukturi. Kod bonusa je, kaže, vrlo važno definiranje jasnih i preciznih kriterija. Drugim riječima, njihova se svrha bolje ispunjava ako je organizacijska struktura postavljena tako da se unutar nje mogu jasno utvrditi poslovni ciljevi s kojima se poslije uspoređuju ostvareni rezultati. Za pojedine menadžere bonusi se mogu vezati uz stopu rasta prodaje, ciljani postotak smanjenja troškova, ukupni rezultat divizije kojoj su na čelu… S tako “razlomljenim” ciljevima općenito se postiže bolje lociranje u sklopu nagrađivanja nego kad se referira samo na krajnji financijski skor kompanije i uopćen ključ participiranja u bonusima. U dijelu kompanija bonusima se pridodaju i opcijske dionice, čime se mogu dodatno znatno uvećati ukupna primanja ponajprije top-menadžera. To posebice vrijedi ako su opcijskim ugovorima predviđeni i solidni diskonti na prosječnu tržišnu cijenu dionica kompanije u prethodnoj godini. A kod domaćih pionira stimuliranja vodstava kompanija opcijskim ugovorima upravo je to bio slučaj. Pliva je, primjerice, u prvim godinama primjene opcijskih ugovora menadžerima omogućavala diskonte od 40 posto na prosječnu tržišnu cijenu za proteklu godinu, s tim da su oni kasnije smanjeni na 20 posto. Uz znatne diskonte top-menadžeri se, međutim, obično ne moraju jako truditi da bi za nekoliko godina (kad dođe vrijeme iskorištenja opcija) imali jak interes i dobro zaradili na dionicama. U svijetu se tako kod opcijskih ugovora većinom drže prosječnih cijena u godini, bez ugrađivanja diskonta. Unatoč tome posljednjih se godina ta vrsta nagrađivanja u nizu slučajeva pokazala kamenom smutnje, a zbog sumnji u time motiviranim friziranjima i manipulacijama reflektori regulatora općenito su se jače okrenuli prema opcijskim shemama. Najplaćeniji ljudi velikih američkih kompanija i dalje ipak najveći dio prihoda ostvaruju od dionica.

Varijabila za sve
Prema izračunu magazina Forbes, prvi među velikim čelnicima, Larry Ellison iz Oraclea, lani je od zarađena 193 milijuna dolara samo jedan milijun zaradio od plaće. I većina ostalih na ljestvici najplaćenijih samo je manji dio ukupne zarade ostvarila od same plaće, a veći dio kroz novčane bonuse ili realizirane opcije na dionice. U Hrvatskoj ipak i danas relativno mali broj kompanija primjenjuje nagrađivanje menadžera opcijskim dionicama premda su s poreznog aspekta one povoljnije nego novčane nagrade (zbog obveze plaćanja doprinosa). U cjelini, međutim, sve je učestalija praksa korištenja raznih modela nagrađivanja menadžera. Vera Čubranić, izvršna direktorica tvrtke Selectio, specijalizirane za pronalaženje menadžera i savjetovanje u području ljudskih resursa, ne želi se upuštati u brojčane procjene, ali kaže kako praktički svi njihovi klijenti primjenjuju više ili manje razrađene oblike nagrađivanja menadžera vezanog uz rezultate. Varijabilni dio plaće, kao i razne druge beneficije, često se danas ne ugovaraju samo za menadžere nego i za razne specijalističke poslove, a kod nekih tvrtki sustav nagrađivanja širi se prema praktički svim zaposlenima. Kod visokoobrazovanih kadrova tako se već prilikom razgovora o zapošljavanju govori u terminima “totalnih kompenzacijskih paketa”.