Ukupna primanja menadžera u hrvatskim se kompanijama sve više vezuju uz uspješnost, odnosno rezultate. To vrijedi za razne razine upravljačke strukture. Mimo fiksnih iznosa plaća i beneficija koje nose određene funkcije (službeni automobili, police osiguranja, mobiteli, specijalističke edukacije, zdravstveni programi) kompanije u tu svrhu primjenjuju različite modele novčanih i drugih nagrada. Kod menadžera se najčešće govori o isplatama godišnjih nagrada po bonus shemama i/ili pravu korištenja opcijske kupnje dionica. “Isplate bonusa viših upravljačkih razina uglavnom sežu između 30 i 60 posto iznosa godišnje fiksne plaće, odnosno do 20-ak posto kod nižeg ranga menadžera”, okvirna je procjena Željka Perića, vlasnika i direktora savjetničke kuće Caper.
Jasni kriteriji
Ističući kako je u vezi s bonusima teško govoriti o prosjecima, Perić naglašava kako su modeli nagrađivanja i poticanja povezani s napretkom u strateškom razmišljanju i organizacijskoj strukturi. Kod bonusa je, kaže, vrlo važno definiranje jasnih i preciznih kriterija. Drugim riječima, njihova se svrha bolje ispunjava ako je organizacijska struktura postavljena tako da se unutar nje mogu jasno utvrditi poslovni ciljevi s kojima se poslije uspoređuju ostvareni rezultati. Za pojedine menadžere bonusi se mogu vezati uz stopu rasta prodaje, ciljani postotak smanjenja troškova, ukupni rezultat divizije kojoj su na čelu… S tako “razlomljenim” ciljevima općenito se postiže bolje lociranje u sklopu nagrađivanja nego kad se referira samo na krajnji financijski skor kompanije i uopćen ključ participiranja u bonusima. U dijelu kompanija bonusima se pridodaju i opcijske dionice, čime se mogu dodatno znatno uvećati ukupna primanja ponajprije top-menadžera. To posebice vrijedi ako su opcijskim ugovorima predviđeni i solidni diskonti na prosječnu tržišnu cijenu dionica kompanije u prethodnoj godini. A kod domaćih pionira stimuliranja vodstava kompanija opcijskim ugovorima upravo je to bio slučaj. Pliva je, primjerice, u prvim godinama primjene opcijskih ugovora menadžerima omogućavala diskonte od 40 posto na prosječnu tržišnu cijenu za proteklu godinu, s tim da su oni kasnije smanjeni na 20 posto. Uz znatne diskonte top-menadžeri se, međutim, obično ne moraju jako truditi da bi za nekoliko godina (kad dođe vrijeme iskorištenja opcija) imali jak interes i dobro zaradili na dionicama. U svijetu se tako kod opcijskih ugovora većinom drže prosječnih cijena u godini, bez ugrađivanja diskonta. Unatoč tome posljednjih se godina ta vrsta nagrađivanja u nizu slučajeva pokazala kamenom smutnje, a zbog sumnji u time motiviranim friziranjima i manipulacijama reflektori regulatora općenito su se jače okrenuli prema opcijskim shemama. Najplaćeniji ljudi velikih američkih kompanija i dalje ipak najveći dio prihoda ostvaruju od dionica.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Fantastičan članak!
Sami stručnjaci i vrhunski menadžeri koji su prisvojili državna dobra i sada trkeljaju i nagrađuju se! Tko je od njih stvorio dodanu vrijednost?
Gdje vani mogu raditi raznorazni Čovići, Kuštraki, Popijači, Bage, Vidoševići i na kojim POZICIJAMA?
Vjerojatno s metlom šetali ulicama NY i obilazili pučke kuhinje!
Uključite se u raspravu