Zelena akcija zatražila je od Hrvatskog sabora da povuče iz hitne procedure donošenje promjena Zakona o otpadu o kojem prethodno nije provedena javna rasprava, a koje navodno Vlada predlaže samo zbog interesa lobista za gradnju brojnih spalionica, uključujući čak i one za opasni otpad u svakoj županiji, i to pod prijetnjom novčanih kazni od 200 do 700 tisuća kuna. Zakonodavcu tako stiže prvi zahtjev za usporavanje zakonske procedure zbog nesudjelovanja javnosti u izradi zakona EU, a prate ga neugodne optužbe na račun Vladinih veza s lobistima. U Zelenoj akciji kažu da nisu imali izbora jer su za šokirajuće promjene saznali nakon obilježavanja Dana planeta Zemlje na kojem su ih zatajili predstavnici resornog ministarstva, a glasnogovornik Vlade Zlatko Mehun nije nam se javio do zaključenja broja.

Kršenje standarda
“Zahtijevamo od Hrvatskog sabora da odustane od donošenja prijedloga izmjena Zakona o otpadu na sjednici započetoj 23. travnja 2008. godine. Izmjene tog Zakona u suprotnosti su s važećom Nacionalnom strategijom gospodarenja otpadom te isključivo služe interesima lobista za gradnju spalionica. Vlada predlaže promjene koje ne poštuje hijerarhiju gospodarenja otpada, a ona polazi od mjera prevencije nastajanja otpada, ponovne uporabe i materijalne oporabe, tj. recikliranja komunalnog otpada, pa tek na posljednje mjesto dolazi energetska oporaba, odnosno spalionice”, objašnjava predsjednik Zelene akcije Tomislav Tomašević. Zahtjev Saboru samo je dio suprotstavljanja Zelene akcije Vladinu konceptu koji preferira da se godišnja proizvodnja od oko 13 milijuna tona otpada (svaki stanovnik godišnje proizvede oko 3 tone otpada) rješava većim ulaganjima u spalionice nego kroz sustav reciklaže. Posebnost je što ovaj put optužuju Vladu za izravno kršenje hrvatskih i europskih okolišnih standarda te za zanemarivanje učinkovitoga gospodarenja otpadom što nije pitanje samo odlagališta ili spaljivanja otpada. U formi žurnog usklađivanja s pravnom stečevinom EU prepoznaju da cilj aktualnih izmjena Zakona o otpadu zapravo nije usuglašavanje sa stečevinom EU u području gospodarenja otpadom nego one služe da se poveća i olakša mogućnost gradnje spalionica komunalnog otpada što je, ponavlja Tomašević, sasvim u suprotnosti s hijerarhijom gospodarenja otpada. “Takve izmjene idu na ruku lobistima za gradnju spalionica, a u suprotnosti su s poticanjem sprečavanja i smanjivanja nastajanja otpada i europskim propisima i standardima”, kaže on. Zelena akcija zatražila je od Ministarstva zaštite okoliša zaustavljanje projekta buduće zagrebačke spalionice komunalnog otpada, 38 puta većeg kapaciteta od PUTO-a koji će vjerojatno konkurirati za novac iz pretpristupnih fondova EU kao i hitnu sanaciju 250 tona otrovnog pepela iz bivše spalionice opasnog otpada PUTO. Prema Tomaševiću, žurba u kojoj se treći put usklađuje taj Zakon, i to bez ikakve javne rasprave, nije jasna jer EU priprema novu okvirnu smjernicu o otpadu, koja se u EU treba donijeti do kraja 2008., pa će se sukladno tim izmjenama u procesu pridruživanja morati izmijeniti i hrvatski Zakon o otpadu. U takvoj žurbi, kaže, predlaže se da se važna pitanja poput definiranja reciklaže ispuste iz zakonske materije tako da ih ubuduće regulira podzakonski propis koji je u nadležnosti resorne ministrice.

Slijed gospodarenja
“Dosad je u Zakonu o otpadu jasno bila iz recikliranja izdvojena uporaba otpada u energetske svrhe, a oporabu i recikliranje kao pojmove energetske i materijalne oporabe trebalo bi dalje zakonski jasno razgraničiti. Sada se u čitavom prijedlogu zakona izjednačavaju materijalna i energetska oporaba čije su karakteristike znatno različite prema Direktivi 2006/12/EC koja je stupila na snagu u EU sredinom 2006. godine. Zbog razlike u kvaliteti pojedinih postupaka obrade otpada formiran je i hijerarhijski slijed gospodarenja otpadom koji definiraju i europske direktive i važeći Zakon o otpadu, a koju sadrži i Nacionalna Strategija gospodarenja otpadom”, objašnjava Tomašević.

Sporni obračun po članovima obitelji

Problematičnima se drži i odredbe kojima Vlada pogoduje Gradu Zagrebu, gradovima i općinama u mogućnosti da za komunalni otpad iz kućanstva kao kriterij količine mogu po novom primijeniti, pored jedinice mase ili volumena otpada, i broj članova kućanstva. Kaže da se tom promjenom opet paušalno naplaćuje odlaganje komunalnog otpada te se situacija zapravo ne poboljšava. “Iako se više ne predviđa mogućnost obračuna prema kvadraturi stambene jedinice time što je predviđena mogućnost obračuna prema broju članova kućanstava, pogađa se socijalno najosjetljivije, a ne potiče građane da smanjuju količine otpada”, zaključuje on.