Smrt Žarka Kraljevića, predvodnik kartičarstva na Balkanu i legende te industrije, označila je kraj jedne ere. Prije njega gotovo nitko na ovim prostorima nije znao za kreditnu karticu. Nakon što im je Kraljević otkrio čari trošenja danas ih jedni vole, a drugi mrze, pa zbog olakog gomilanja dugova proklinju dan kada su je dobili. Kraljević je preminuo u 81. godini života, navodno sa stotinjak milijuna eura na računu, niti dvije godine nakon što je prodao Diners Club Adriatic, svoje životno djelo. Otkako je 12. prosinca 1969. ušao na hrvatsko tržište, kao prva kreditna kartica u jugoistočnoj Europi, Diners Club je pod vodstvom Žarka Kraljevića postao lider kartičarskog poslovanja na domaćem tržištu, a danas samo u Hrvatskoj ima izdano gotovo pola milijuna kartica. Ovaj Đakovčanin, koji je, kako je sam govorio, slučajno rođen u Sarajevu, bio je ekonomist po obrazovanju, a karijeru je započeo tako što je promovirao hrvatski turizam u Skandinaviji. Radeći u Turističkom savezu Hrvatske na poslovima informativne djelatnosti i promidžbe, shvatio je da će se potrošnja i biznis vrtjeti oko kreditnih kartica. Po povratku iz Stockholma, Kraljević je svoju karijeru u Diners Clubu započeo 1972. godine. Inače, tvrtka je u Jugoslaviji pokrenuta samo tri godine prije. Kada se Jugoslavija raspala, 1992. godine, Kraljević Diners Club Adriatic pretvara u dioničko društvo i kupuje ga. Iako činjenicu da je tvrtku sa skupinom suradnika preuzeo uz pomoć famoznih menadžerskih kredita neki smatraju “sjenom na karijeri”, u poslovanju i razvoju nije zbog toga došlo do zastoja. Dapače, iako je početkom devedesetih Hrvatska bila usred rata te u kritičnoj gospodarskoj situaciji, ni u jednom trenutku nije bilo dovedeno u pitanje poslovanje. Protivno običajima principala, nije bila izdana mjera obvezne suspenzije važenja Diners kartice izvan područja Republike Hrvatske, što je inače pravilo za zemlje izložene ratnim opasnostima.

Kraljević je čak uspio širiti poslovanje Diners Cluba i na novonastale zemlje bivše Jugoslavije i šire u regiju, na krilima pomame za kreditnim karticama radničke klase i birokracije ponikle u socijalizmu. U međuvremenu, s više od 450.000 izdanih kartica, DCA je prisvojila 28,9 posto ovdašnjeg kartičarskog tržišta. Razvoj poslovanja u trenutku kada je tržištu prijetilo zasićenje donio je promjenu planova. Prvo je Kraljević, nakon objave PBZ Carda da prisvaja Maestro i Visu u Hrvatskoj, priznao kako i u DCA razmišljaju o novim akvizicijama. No polovicom lipnja 2006. potvrđena je vijest o potpunom obratu. U javnost je procurila vijest o mogućoj prodaji Dinersa, uz priču da vlasnički trolist Žarko Kraljević sa 37,93 posto te Marijan Hanžeković i Tomaž Lovše s ukupno 40 posto dionica od budućeg vlasnika očekuje uplatu od najmanje 150 milijuna eura. Tako je ulogu potencijalnog kupca DCA zamijenio statusom tvrtke koja traži novog vlasnika. Iako su Kraljević i suvlasnici odluku o prodaji tada obrazlagali isključivo “povoljnim stanjem na financijskom tržištu”, dio medija je lansirao tvrdnju da su loši međuljudski odnosi na relaciji Kraljević – Hanžeković – Lovše zapravo ključni razlog za prodaju tvrtke, koja se s obzirom na iskazane rezultate doista može smatrati “zlatnom kokom”. Prodajom vlasničkog udjela Erste banci prije dvije godine Kraljević se povukao iz dnevne operative. Za života je volio isticati, i to s pravom, svoju pasiju prema financiranju sporta i humanitarnog rada. On osobno i Diners bili su među glavnim sponzorima akcija prikupljanja sredstava za razminiranje Hrvatske. Za te akcije čak ga je i predsjednik Republike Stjepan Mesić odlikovao Ordenom reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski. Cobrandig karticama Kraljević je putem Dinersa potpomagao Hrvatski olimpijski odbor i Lions Club. S jedne strane zadužio je tržište uvođenjem i popularizacijom kartičarstva, koje je u Hrvatskoj gotovo na razini zapadnoeuropskih zemalja. S druge strane, mnogo Hrvata koji nemaju zapadnoeuropske plaće proklinje dan kada su u ruke uzeli kreditnu karticu.