Ako Vlada odluči da će sljedećih tridesetak godina hrvatsko nebo čuvati švedski višenamjenski borbeni avioni Gripen, tih 12 komada proizvest će se u tvornici Saaba u švedskom gradu Linköpingu. Budući da je riječ o poslu koji bi Šveđanima mogao donijeti oko 800 milijuna eura, stalo im je da se javnost upozna s onim što mogu ponuditi, pa su prije nekoliko dana otvorili vrata svoje tvornice hrvatskim novinarima. Pristup je omogućen u dvije spojene proizvodne hale: u prvoj se sklapa trup aviona, a u drugoj se u njega uvlače kabeli i montiraju cijevi, a zatim se ugrađuju krila, motor i svi ostali dijelovi. Iz tih hala avioni idu na lakiranje i ugradnju elektronike i razne testove, što ipak nismo mogli vidjeti.

Brža nabava
Od trenutka potpisivanja ugovora pa do isporuke prvog aviona naručitelji prođu obično dvije godine, no bilo je i slučajeva kada je taj proces bio bitno ubrzan. Ranija isporuka moguća je ako se preusmjeri zrakoplov koji je u početku građen za drugog naručitelja ili pak ako se u njemu nalaze neki rabljeni dijelovi. Takav je slučaj bio s avionima za Mađarsku i Češku koji imaju rabljene motore i krila iz prijašnjih verzija (A i B). Zbog toga su bili jeftiniji od potpuno novih, a i rok isporuke se smanjio. U samim pogonima malo što podsjeća na tvornicu – svaki djelić prostora čist je gotovo poput ljekarne, alati koji se ne koriste uredno su složeni, a naoko zbrka vlada jedino na tzv. stanici jedan, dijelu pogona u kojem se ugrađuju kabeli i cijevi. U jedan zrakoplov koji je dug tek nešto više od 14 metra ugradi se 30 kilometara kabela i dvadesetak metara cijevi. Radnicima treba 28 dana da završe te poslove, nakon čega avion ide u “stanicu dva” (završno sklapanje aviona) gdje provodi još 28 dana. U njihovim se pogonima proizvode avioni za švedske, južnoafričke i tajlandske zračne snage, a Šveđani ih godišnje mogu proizvesti 26.

Kako cijena cijelog paketa (zrakoplov plus obuka pilota na simulatorima i u zraku, obuka tehničkog osoblja, rezervni dijelovi i zemaljska oprema) stoji nešto manje od 70 milijuna eura, znači da tvornica Saabu može godišnje osigurati gotovo dvije milijarde eura prihoda. Osim na hrvatsko, Šveđani računaju i na tržišta nekih drugih zemalja koje će uskoro kupovati nove zrakoplove ili su već pokrenule te postupke. Odmah nakon Hrvatske očekuje ih natjecanje za Rumunjsku koja će nabavljati 48 aviona, zatim Indija koja bi 2010. trebala odlučiti tko će biti proizvođač njihovih 126 aviona, potom Brazil (36), Slovačka (14), Grčka (30), Bugarska (16), Norveška (48) i Danska (48 aviona). Prema njihovim izračunima u sljedećih nekoliko godina zastarjelih 5000 zrakoplova zamijenit će se s oko 2500 novih, pa se čini da je budućnost avioindustrije svijetla. Svjesni važnosti offseta u Hrvatskoj predstavnici Saaba posebno se pripremaju za tu bitku. Pripremili su i načelni offset sporazum sa svojim hrvatskim partnerima koji će predstaviti hrvatskim vlastima kako bi pokazali koliko su im namjere ozbiljne.

Suradnja s Hrvatskom
Osim termoelektrane na otpad Šveđani su razgovarali s Dalekovodom, Končarom, nekim prehrambenim industrijama, a imaju planove ulaganja u poljoprivredu. Važnost offseta pokazala se prilikom kupnje oklopnjaka kada su pobjednici natječaja ponudili offset u vrijednosti od 150 posto ukupne vrijednosti vojnog posla, dok su njihovi konkurenti ponudili tek sto posto. Šveđanima će na natječaju među najvećim konkurentima biti F-16, Eurofighter koji navodno ima velike šanse zbog dodvoravanja EU i najave velikog ulaganja u razvoj zrakoplovne industrije, jedna od najmodernijih izvedbi MIG-29 koji bi Rusi mogli ponuditi daleko ispod realne cijene te francuski Mirage kojemu nitko ne daje realne šanse.

Bruto plaća radnika 20.000 kuna

Na proizvodnji Gripena radi i Željko Miličević porijeklom iz Like, koji je bio pun hvale za svoje poslodavce. “Prosječna bruto plaća radnika je oko 25.000 švedskih kruna (oko 20.000 kuna), što je sasvim dovoljno za pristojan život unatoč porezima koji iznose čak 47,5 posto”, kaže Miličević. Zaposlenici imaju i klizno radno vrijeme koje je bitno drukčije od onog u Hrvatskoj – radni dan traje osam sati u koji se ne računa sat vremena pauze, a na posao se treba doći između šest i osam sati.