Njemačko pravosuđe, čini se, odlučilo se obračunati s protuzakonitim korporativnim praksama i utajom poreza. Bivši predsjednik radničkog vijeća Volkswagena Klaus Volkert krajem prošloga tjedna osuđen je na gotovo tri godine zatvora nakon što je proglašen krivim zbog sudjelovanja u korupcijskom skandalu koji od 2005. potresa najvećeg njemačkog autoprozvođača. Njemački su istražitelji sredinom prošloga tjedna posjetili povjerenika savezne pokrajine Bavarske za zaštitu osobnih podataka Karla-Michaela Betzla pod sumnjom da je utajio porez, sakrivši imetak u Kneževini Lihtenštajn. Zbog navodne utaje poreza preko jedne zaklade u poreznoj oazi Lihtenštajn pod istragom se prije toga našao i predsjednik uprave najveće europske pošte Deutsche Post Klaus Zumwinkel što ga je stajalo pozicije koju je obnašao posljednjih 18 godina. Bivši predsjednik radničkog vijeća Volkswagena K. Volkert prošloga je petka osuđen na dvije godine i devet mjeseci zatvora zbog primanja 2 milijuna eura nezakonitih uplata, koje su obuhvaćale luksuzna putovanja, posjete bordelima i restoranima, a sve na trošak VW-a kako bi prvi čovjek radničkog vijeća VW-a glasovao sukladno željama uprave.

Uprava šuti
Skandal potresa Volkswagen mjesecima jer je uprava svim silama nastojala pridobiti Volkerta za tvrtkino restrukturiranje. Skandal je još prije tri godine stajao pozicije i Petera Hartza, bivšeg šefa kadrovskog odjela VW-a te ujedno savjetnika bivšeg njemačkog kancelara Gerharda Schrödera, a istragom se također pokušavalo utvrditi je li predsjednik nadzornog odbora Ferdinand Piëch bio upoznat s nezakonitom praksom. No Piëch je na sudu u siječnju optužbe odbacio, rekavši da ni na koji način nije bio upoznat s podmićivanjem. Volkert, koji je, prema riječima svjedoka, nakon čitanja presude bio “šokiran”, znao je da su sporne uplate prenesene na njegov račun, zaobilazeći standardnu proceduru u Volkswagenu, ustvrdila je sutkinja Gerstin Dreyer. U upravi VW-a, međutim, presudu nisu željeli komentirati za suđenja, poručivši da korupcijski skandal pojedinačnog karaktera nije uzrokovao šire probleme u odnosima između radničkog vijeća i uprave. Stručnjaci su, međutim, očekivali da će Volkertu biti izrečena blaža kazna, pogotovo uzme li se u obzir da je Hartz koji je organizirao pronevjeru novca kako bi osigurao Volkertovu potporu za restrukturiranje tvrtke lani kažnjen sa 576.000 eura i dvije godine uvjetne zatvorske kazne. Hartz se na optuženičkoj klupi našao zbog nezakonitog isplaćivanja bonusa iz fondova kompanije dodijelivši enormno visoke bonuse u iznosu od 1,9 milijuna eura Volkertu te da je njegovoj ljubavnici platio 400.000 eura. Volkert je zasad jedini okrivljenik u VW-om korupcijskom skandalu kažnjen zatvorom. Bivši direktor kadrovske službe u VW-u Klaus-Joachim Gebauer kojega se također teretilo za pronevjeru dobio je tek jednogodišnju uvjetnu zatvorsku kaznu, a optužen je da je organizirao luksuzna putovanja i posjete bordelima za članove radničkog vijeća te vodio knjige isplata Volkertu. Tužiteljstvo je, međutim, zadovoljno presudama, objavivši da je kazna Volkertu veća od one izrečene Hartzu zbog ostvarene financijske koristi. Na optuženičkoj klupi uskoro bi se nakon bivšeg prvog čovjeka Deutsche Posta Zumwinkela mogao naći i povjerenik Bavarske za zaštitu osobih podataka Karl-Michael Betzl. Već je dao ostavku na poziciju jer osobni podaci do kojih su došli porezni istražitelji pokazuju da je Betzl poput Zumwinkela utajio porez na svoj imetak kako bi ga sakrio od poreznika. Zumwinkel je, podsjećamo, krajem pretprošloga tjedna odveden pod policijskom pratnjom iz svog doma u Bonnu zbog sumnje u utaju poreza, i to preko zaklade u poreznoj oazi Lihtenštajn. Zumwinkela se tereti da je planirao spomenutu zakladu vrijednu više od 10 milijuna eura prebaciti na Kajmansko otočje.

Siemens i mito
Val korupcijskih skandala prije toga je potresao njemački tehnološki konglomerat Siemens čiji su bivši menadžeri raznih tvrtkinih divizija bili osumnjičeni za odobravanje mita pod izlikom plaćanja usluga poslovnih savjetnika. Siemensovih menadžeri i zaposlenici navodno su bili upleteni u trošenje stotinu milijuna eura tvrtkina novca zbog dobivanja inozemnih ugovora. Iako je Siemens preklani u prosincu objavio da je otkrio čak 420 milijuna eura sumnjivih isplata, internom istragom u Siemensu naknadno je ustanovljeno da je iznos transakcija tijekom sedmogodišnjeg razdoblja za koje se smatra da su povezane s mitom gotovo četverostruko veći i iznosi 1,6 milijardi eura. Interna istraga u kompaniji obuhvatila je fondove koji su navodno bili namijenjeni plaćanjima mita radi osiguranja poslovnih ugovora u inozemstvu. Krajem lanjskog ožujka pod optužbama da je sudjelovao u sumnjivim novčanim transakcijama uhićen je član uprave Siemensa Johannes Feldmayer. Provevši istragu spornih transakcija, policija Feldmayera, naime, tereti zbog 14 milijuna eura Siemensova novca koji je od 2001. do 2006. sjeo na račun Wilhelma Schelskyja, čelnika jednog manjeg sindikata unutar Siemensa. Schelsky je uhićen još lanjske veljače zbog sumnje da je bio upleten u kriminalne radnje u Siemensu i sindikatu kojem je bio na čelu AUB-u. Skandal je doveo do promjena na vrhu kompanije pa su Siemens morali napustiti predsjednik uprave Klaus Kleinfeld te predsjednik NO-a Heinrich von Pierer.

Steinbrück prijeti Lihtenštajnu

Njemačka planira zauzdati praksu prebacivanja imovine u europska porezna utočišta što je u skladu s nastojanjima vlade protiv financijskih centara s tajnim bankovnim pravilima koji omogućuju utaju poreza, rekao je ministar financija Peer Steinbrück. Steinbrückovo upozorenje označava još jednu eskalaciju tenzija s Lihtenštajnom koje su planule nakon pokretanja istraga o navodnim utajama poreza vezano uz bankovne račune koje Nijemci drže u toj kneževini. Steinbruck poručuje da Berlin razmatra uvođenje mjera protiv Lihtenštajna primjerice plaćanje pristojbi na transfere u tu kneževinu ili pak obvezu njemačkih banaka da te transakcije objave.