Za razliku od prijašnjih reakcija Vlade na kritike koje su u više navrata u povodu raznih izvješća o pravosudnoj reformi stizale iz Bruxellesa, ovog se puta premijer složio s ocjenom EK da je učinjeno nedovoljno. Tek sada i on misli da Hrvatska nije dovoljno uspješna u provođenju pravosudne reforme i borbe protiv korupcije. To što su se njihova polazišta približila, siguran je znak da je premijer odustao od negiranja problema kod “kuće”. No pitanje je jedino hoće li osigurati političku podršku i provesti ciljeve koje je Hrvatska proklamirala stranim centrima gdje za nju donose važne političke odluke ili će i nakon popravnog roka koji je dao ministrici pravosuđa Ani Lovrin na isti način kao i ostalim ministrima pronaći novog krivca za neuspjehe. Nova faza djelovanja premijera pod novim je pritiskom vanjskih faktora donijela, za početak, tu malu korist. Predstoji ključni test ne samo za ministricu pravosuđa koja se u nastupnom intervjuu pozicionirala kao “vjerni vojnik HDZ-a” nego ga, ovaj put, polaže premijer. Na pitanje: može li Sanader biti beskompromisni realizator hrvatskih potreba za reformama, iz pozicije šefa Vlade koji je dobio mandat i za kadrove koji će ih provesti, odgovorit će kroz kratko vrijeme nitko drugi nego on sam. Dugo se zna da se s polovičnim rezultatima na planu pravosuđa i borbe protiv korupcije EU ne kani zadovoljiti. Problemi koji su kulminirali u najnovijem izvješću o napretku poznati su od prije i nikom nisu predstavljali novost osim šefu Vlade. Međutim, za uspjeh reforme bitna je bila težina koju su kritikama pridavali Banski dvori, a ona je bila vrlo slaba. To što premijer nije pola prošlog mandata uvažavao te iste prigovore i preporuke notorna je činjenica koju nije moguće negirati. Šteta je nastala odavno, onda kad premijer nije reagirao, ni preklani, a ni lani jer je imao više vremena za intervencije.Dobro je odlučio što građane više neće izlagati riziku da stanje u pravosuđu i korupcija na duže odgode pregovore o važnom poglavlju, a onda i ulazak u EU. S pravom traži hitne rezultate, ali sve dok je on šef Vlade, najmanje je upitno što je ključ vrata boljeg poslovnog okruženja i brzih integracija ostavio u rukama ministrice Lovrin. Dvaput istoj ministrici dati povjerenje za odlučujuću reformu unatoč tome što vjerojatno nema osobe koja misli da su njezine osobne ambicije da je provede moglo bi značiti da HDZ nema ambiciozniju osobu i da reformu svjesno pristaje odraditi u stilu lošeg studenta koji više puta ponavlja isto gradivo i pada na ispitima. A moglo bi značiti i da HDZ zna kako će sve izvesti u samo pola godine.
Za razliku od prijašnjih reakcija Vlade na kritike koje su u više navrata u povodu raznih izvješća o pravosudnoj reformi stizale iz Bruxellesa, ovog se puta premijer složio s ocjenom EK da je učinjeno nedovoljno. Tek sada i on misli da Hrvatska nije dovoljno uspješna u provođenju pravosudne reforme i borbe protiv korupcije. To što su se njihova polazišta približila, siguran je znak da je premijer odustao od negiranja problema kod “kuće”. No pitanje je jedino hoće li osigurati političku podršku i provesti ciljeve koje je Hrvatska proklamirala stranim centrima gdje za nju donose važne političke odluke ili će i nakon popravnog roka koji je dao ministrici pravosuđa Ani Lovrin na isti način kao i ostalim ministrima pronaći novog krivca za neuspjehe. Nova faza djelovanja premijera pod novim je pritiskom vanjskih faktora donijela, za početak, tu malu korist. Predstoji ključni test ne samo za ministricu pravosuđa koja se u nastupnom intervjuu pozicionirala kao “vjerni vojnik HDZ-a” nego ga, ovaj put, polaže premijer. Na pitanje: može li Sanader biti beskompromisni realizator hrvatskih potreba za reformama, iz pozicije šefa Vlade koji je dobio mandat i za kadrove koji će ih provesti, odgovorit će kroz kratko vrijeme nitko drugi nego on sam. Dugo se zna da se s polovičnim rezultatima na planu pravosuđa i borbe protiv korupcije EU ne kani zadovoljiti. Problemi koji su kulminirali u najnovijem izvješću o napretku poznati su od prije i nikom nisu predstavljali novost osim šefu Vlade. Međutim, za uspjeh reforme bitna je bila težina koju su kritikama pridavali Banski dvori, a ona je bila vrlo slaba. To što premijer nije pola prošlog mandata uvažavao te iste prigovore i preporuke notorna je činjenica koju nije moguće negirati. Šteta je nastala odavno, onda kad premijer nije reagirao, ni preklani, a ni lani jer je imao više vremena za intervencije.Dobro je odlučio što građane više neće izlagati riziku da stanje u pravosuđu i korupcija na duže odgode pregovore o važnom poglavlju, a onda i ulazak u EU. S pravom traži hitne rezultate, ali sve dok je on šef Vlade, najmanje je upitno što je ključ vrata boljeg poslovnog okruženja i brzih integracija ostavio u rukama ministrice Lovrin. Dvaput istoj ministrici dati povjerenje za odlučujuću reformu unatoč tome što vjerojatno nema osobe koja misli da su njezine osobne ambicije da je provede moglo bi značiti da HDZ nema ambiciozniju osobu i da reformu svjesno pristaje odraditi u stilu lošeg studenta koji više puta ponavlja isto gradivo i pada na ispitima. A moglo bi značiti i da HDZ zna kako će sve izvesti u samo pola godine.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu